Drugo poglavlje
STANOVNIK NAZARETA
Prema kršćanskim izvorima, Isus se pojavljuje, iznenada, kao putujući
prorok koji ide galilejskim putovima, nakon što se udaljio od Ivana
Krstitelja. Kao da prije toga nije postojao. Ljudi znaju da je odrastao u
Nazaretu. Poznati su i njegovi roditelji i braća. Sin je obrtnika. Zovu
ga Isus iz Nazareta. Koliko možemo saznati o Isusu kao stanovniku
Nazareta?
Isusovo selo
Nazaret je bio malo naselje u planinama Donje Galileje. Veličina sela u
Galileji, njihov raspored i mjesto podizanja dosta su se razlikovali.
Neka su bila podignuta na zaštićenim mjestima, druga su ležala na nekoj
uzvisini. Ni u jednom se ne primjećuje neki unaprijed zamišljeni plan,
kao u helenskim gradovima.
O Nazaretu znamo da se nalazio na nekih 340 metara visine, na jednom
obronku, daleko od velikih putova, u regiji plemena Zabulon. Jedan strmi
klanac omogućavao je brzi silazak do Genezaretskog jezera. Čini se da
nije bilo nikakvih pravih putova između sela. Možda onaj koji se najviše
upotrebljavao jest onaj koji je vodio u Seforu, glavni grad Galileje u
vrijeme kad se Isus rodio. Što se ostalog tiče, naselje se nalazilo
usred lijepog krajolika okruženog brdima. Na najsunčanijim padinama,
koje su se nalazile na jugu, stajala se raspršene seoske kuće i veoma
blizu umjetno izgrađene terase u kojima su se uzgajali trsovi crnog
grožđa; u kamenitijim dijelovima rasle su masline od kojih se dobijalo
ulje. Na poljina po obroncima brda gajila se pšenica , ječam i proso. U
sjenovitijim dijelovima doline bilo je nekoliko plavljenh terena koji su
dozvoljavali uzgoj zelenog i mahunastog povrća; na krajnjem zapadnom
dijelu nalazio se jedan dobar izvor. U ovom okolišu kretao se Isus
tijekom svojih prvih godina: obronkom gore, obronkom dolje i poneki
zalet do najbližih maslina ili do izvora.
Nazaret je bio malo i nepoznato selo s nekih dvije do četiri stotine
stanovnika. Nikad se ne spominje u svetim knjigama židovskog naroda, čak
ni u popisu sela plemena Zabulon. Neki njegovi stanovnici živjeli su u
pećinama iskopanim u strmom brdu; kuće su većinom bile niske i
primitivne, sa tamnim zidovima od glinene opeke ili od kamena, sa
krovovima koji su se pravili od suhog granja i gline i tlom od ugažene
zemlje. Mnoge su u unutrašnjem dijelu imale podzemne rupe za
skladištenje vode ili čuvanje žita. Općenito, imale su samo jednu
prostoriju u kojoj su stanovali i spavali cijela obitelj zajedno sa
životinjama. Kuće su obično gledale na dvorište, koje je blo zajedničko
trima ili četirima obitelji iz iste skupine i gdje se dobrim dijelom
odvijao domaći život. Tu su imali zajednički mali mlin gdje su žene
mljele žito, te peć u kojoj su pripremale kruh. Tu se također odlagao
poljodjelski alat. Ovo dvorište je djeci bilo najdraže mjesto za njihove
igre, ali i odraslima za odmor i ćaskanje sa susjedima u večernjim
časovima.
Isus je živio u jednoj od ovih skromnih kuća i zapamtio da najsitnijih
detalja svakodnevni život u njima. Zna koje je najbolje mjesto gdje će
postaviti svjetiljku, tako da unutrašnjost kuće s tamnim neokrečenim
zidovima bude dobro osvijetljena, da se može vidjeti. Gledao je žene
kako palminim lišćem metu kamenito tlo tražeći poneki novčić što se
izgubio u nekom kutku. Zna koliko je lako provaliti u neku od ovih kuća
bušenjem rupe, da bi se opljačkalo ponešto od malobrojnih vrijednih
stvari u njoj. Proveo je mnoge sate u dvorištu svoje kuće i dobro zna
kako se živi u obitelji. Nema tajni ni za koga. Vidio je kako njegova
majka i susjede izlaze na dvorište u zoru da umijese sa malo kvasca
tijesto za kruh. Promatrao ih je kako krpaju odjeću i zapamtio kako se
ne može na staru odjeću staviti komad krpe a da se ne pocijepa. Čuo je
kako deca traže od svojih roditelja kruha ili jedno jaje, znajući da će
uvijek od njih dobiti nešto dobro. Dobro zna kako se mogu napraviti
usluge između susjeda. U nekim prilikama mogao je čuti kako netko ustaje
noću, kada su kućna vrata već zatvorena, da odgovori na molbu nekog
prijatelja.
Kad bude nešto kasnije obilazio Galileju pozivajući na novo
doživljavanje Boga, Isus neće držati velike teološke govore, niti će
citirati svete knjige koje se čitaju na subotnjim sastancima, na jeziku
koji svi ne poznaju dobro. Da bi se razumjelo Isusa nije potrebno imati
neko posebno znanje; nije potrebno čitati knjige. Isus će im govoriti iz
života. Svi će moći shvatiti njegovu poruku: žene koje stavljaju kvasac
u hrpu brašna i ljudi koji su upravo završili sijanje žita. Dovoljno je
intenzivno proživljavati svakodnevni život i slušati jednostavna srca
smjele zaključke koje Isus izvlači iz njega da bi se prihvatio Bog Otac.
Malo godina kasnije, Isus se osmjelio da šeta selom i njegovom okolicom.
Kao i sva djeca, zapaža odmah životinje koje idu selom: kokoši koje
skrivaju krilima svoje piliće i pse koji laju kad se približe prosjaci.
Zamjećuje da mu se golubovi približavaju s povjerenjem i plaši se kad se
sretne s ponekom zmijom koja gmiže tlom uz zidove njegove kuće.
Živjeti u Nazaretu znači živjeti u polju. Isus je odrastao usred
prirode, očiju jako otvorenih prema svijetu koji ga je okruživao.
Dovoljno je čuti kako govori. Obilje slika i zapažanja koje je preuzeo
iz prirode pokazuju nam čovjeka koji zna uočiti stvaranje i iskoristiti
ga. Isus je puno puta promatrao ptice koje su kružile oko njegova sela;
ne siju niti skladište u žitnicama ali lete pune života, hranjene od
Boga, svog Otca. Oduševile su ga crvene šumarice koje u aprilu pokrivaju
brežuljke oko Nazareta; ni Salomon u svoj svojoj slavi nije se
odijevao kao jedna od njih. Promatra pažljivo grane smokve: iz dana u
dan pojavljuju se nježni listići najavljujući da se ljeto približava.
Vidi kako iskorištavaju i sunce i kišu, i daje hvalu Bogu koji čini da
sunce izlazi nad dobrima i nad zlima i šalje kišu da pada i nad
pravednima i nad nepravednima. Gleda velike sive oblake koji najavljuju
oluju i osjeća cijelim tijelom ljepljivi južni vjetar koji pokazuje da
dolaze vrućine.
Isus ne samo da živi otvoren prema prirodi. Nešto kasnije pozvat će
ljude da idu dalje od onoga što se u njoj vidi. Njegov pogled je pogled
vjere. Divi se cvijeću u polju i pticama na nebu, ali sagledava
intuitivno iza toga brižnu ljubav Boga prema svojim stvorenjima. Raduje
se suncu i kiši, ali mnogo više dobroti Božjoj prema svoj svojoj djeci,
bila dobra ili zla, Zna da vjetar puše gdje hoće bez da se može
precizirati odakle dolazi i kamo ide, ali on percipira preko vjetra
jednu dublju i tajnovitiju stvarnost: Božji Duh Sveti. Isus ne zna
pričati drugačije nego iz života. Da bismo se usuglasili s njim treba
ljubiti život i uroniti u njega, otvoriti se svijetu i osluškivati
stvaranje.
U krilu židovske obitelji
U Nazaretu, obitelj je bila sve: mjesto rođenja, škola života i garancija rada.
Izvan obitelji, pojedinac ostaje bez zaštite i sigurnosti. Samo u
obitelji pronalazi svoj pravi identitet. Ova obitelj nije bila svedena
na mali dom koji su sačinjavali roditelji i djeca. Protezala se čitavi
porodični klan, grupiran oko patrijarhalnog autoriteta, koji su
sačinjavali svi koji su do nekog stupnja bili povezani krvnim srodstvom
ili ženidbom. Unutar ove šire porodice uspostavljale su se tijesne veze
društvenog ili vjerskog karaktera. Zajednički su posjedovali
poljoprivredni alat ili mlinove za masline; pomagali su se uzajamno u
poljskim radovima, prije svega u vrijeme jematve ili žetve; ujedinjavali
su se u zaštiti svoje zemlje ili u obrani porodične časti; pregovarali o
novim ženidbama osiguravajući porodična dobra i svoju reputaciju. Često
su se sela formirala polazeći od ovih porodičnih skupina ujedinjenih
srodstvom.
Nasuprot onome što obično zamišljamo, Isus nije živio u krilu male
obiteljske ćelije zajedno sa svojim roditeljima, nego integriran u širu
porodicu. Evanđelja nas obavještavaju da Isus ima četiri brata, koji se
zovu Jakov, Josip, Juda i Šimun, a također i nekoliko sestara, čije se
ime ne navodi, zbog male važnosti koja se pridavala ženi. Možda su ova
braća i žene oženjeni i imaju svoju malu obitelj. U selu kao što je
Nazaret, šira Isusova porodica mogla je činiti dobar dio stanovništva.
Napustiti porodicu bila je veoma ozbiljna stvar. Značila je izgubiti
povezanost sa zaštitničkom skupinom i sa selom. Pojedinac je morao
tražiti drugu porodicu ili skupinu. Zbog toga je napuštanje porodice
podrijetla bila čudna i riskantna odluka. Pa ipak, došao je dan kada je
Isus to učinio. Kako izgleda, njegova porodica, ukljućujući i njegovu
obiteljsku grupu, postale su mu male. On je tražio porodicu koja će
obuhvatiti sve ljude i žene spremne da vrše volju Božju. Raskid sa
porodicom obilježio je njegov život putujućeg proroka.
Postojala su najmanje dva aspekta u ovim porodicama koje će Isus jednoga
dana kritizirati. U prvom redu, patrijarhalni autoritet, koji je
dominirao nad svima; autoritet otca bio je apsolutan; svi su mu dugovali
poslušnost lojalnost. On je razgovarao o vjenčanjima i odlučivao o
sudbini kćeri. On je organizirao rad i definirao prava i dužnosti. Svi
su se tome pokoravali. Isus će kasnije progovoriti o bratskijim
odnosima, u kojima dominacija nad ostalima treba biti zamijenjena
uzajamnim služenjem. Jedan izvor pripisuje Isusu ove riječi: Nikoga
nećeš zvati svojim otcem na zemlji, jer je samo jedan tvoj Otac, onaj na
nebesima.
Ni situaciju žene Isus neće kasnije braniti. Žena se cijenila po svojoj
plodnosti i svom radu u domaćinstvu. Na nju je padao odgoj male djece,
odijevanje, pripremanje hrane i ostale domaće zadaće. Što se ostaloga
tiče, jedva da je sudjelovala u društvenom životu sela. Njeno je mjesto
bilo u kući. Nije imala kontakata sa muškima izvan svog rodbinskog
kruga. Nije sjedala za stol kod ručkova na kojima je bilo uzvanika. Žene
su se družile i uzajamno podržavale u svom vlastitom svijetu. U stvari,
žena je uvijek nekome pripadala. Dok je bila mlada, prelazila je od
kontrole svog oca na kontrolu svog muža. Njen ju je otac mogao prodati u
roblje, da bi podmirio svoje dugove, ali ne i sina, koji je bio pozvan
da osigura kontinuitet obitelji. Njen suprug ju je mogao odbaciti,
prepuštajući je sudbini. Osobito je tragična bila situacija odbačenih
žena i udovica, koje su ostajale bez časti, bez materijalnih dobara i
bez zaštite, barem dok ne bi našle muškarca koji bi ih uzeo pod svoje.
Kasnije će Isus braniti žene od diskriminacije, primat će ih među svoje
učenike i usvojiti kategoričan stav prema odbacivanju žene od strane
muškaraca: Onaj tko odbaci svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub u
odnosu na prvu.
Kao i sva djeca u Nazaretu, Isus je prvih sedam ili osam godina svog
života proveo na brizi svoje majke i žena iz svog porodičnog kruga. U
ovim selima Galileje, djeca su bila najslabiji i najosjetljiviji
članovi, prvi koji će trpjeti posljedice gladi, neishranjenosti i
bolesti. Smrtnost djece bila je jako velika. S druge strane, mali je
broj onih koji bi odrasli do mladenačke dobi a da nisu izgubili svog
oca ili majku. Djeca su, bez sumnje, bila cijenjena i voljena, a i
siročad također, ali je njihov život bio osobito tvrd i težak. Sa
navršenih osam godina, dječaci su uvođeni, gotovo bez ikakvih priprema, u
autoritativni svijet muškaraca, gdje ih se učilo kako afirmirati svoju
muškost, gajeći hrabrost, seksualnu agresivnost i oštroumnost. Godinama
kasnije, Isus će prema djeci zauzeti stav koji nije bio baš osobito
uobičajen u ovom tipu društva. Nije bilo normalno da častan odrastao
muškarac pokazuje prema djeci ovu pažnju i prihvaćanje, koju kršćanski
izvori ističu kod Isusa, u kontrastu sa drugim češćim rekcijama. Njegov
je stav vjerno odražen u ovim riečima: Pustite djecu da mi se približe,
nemojte ih spriječavati, jer će svi koji su kao oni priznati Boga kao
svog kralja.
Među ljudima sa sela
U gradovima su stanovnike ruralnih naselja zvali am ha-arets, što je
izraz koji doslovno znači ljudi sa sela, ali koji se koristio u
pežorativnom smislu da bi se kvalificirali grubi i neuki ljudi. Može li
iz Nazareta izaći išta dobroga? Ovo je dojam koji su imali o Isusovom
selu i o njegovim stanovnicima. Život u Nazaretu je bio težak. Grad je
bila realna prijetnja u vremenima jake suše ili nakon loše žetve.
Obitelji su činile sve što je moguće da se prehrane proizvodima sa svoje
zemlje i da ne moraju zavisiti ni od koga. Prehrana seljaka bila je
oskudna. Sastojala se uglavnom od kruha, maslina i vina; jeli su grah
ili leću uz nešto povrća; nije bilo loše kompletirati ovakav jelovnik
smokvama, sirom ili jogurtom. U nekim prilikama jeli su slanu ribu, a
meso je bilo rezervirano samo za velike svečanosti i putovanje u
Jeruzalem. Očekivani životni vijek kretao se manje ili više oko trideset
godina. Malobrojni su bili oni koji bi doživjeli pedeset ili šezdeset
godina.
Dvije su velike preokupacije koje su imali ovi seljaci: održavanje
života i časti. Prva je bila ostati u životu nakon što su plaćeni svi
porezi i nameti a da se ne upadne u spiralu dugova i ucjena. Pravi je
problem bio zadržati nešto čime se prehraniti obitelj i stoka i, u isto
vrijeme, sačuvati sjeme za sljedeću sjetvu. U Nazaretu novac gotovo da i
nije bio u optjecaju. Bilo je bolje razmjenjivati proizvode ili plaćati
privremenim ispomaganjem na polju, posuđivanjem životinja za obradu
zemlje ili nekim drugim sličnim uslugama. Ako izuzmemo ponekog obrtnika
za gradnju i ponekog grnčara ili kožara, svi su se stanovnici ovih sela u
Galileji posvećivali polju, slijedeći ritam godišnjih doba. Prema
Mišni, među Židovima je rad bio podijeljen i organiziran: žena je radila
u kući, pripremajući jelo i čisteći ili popravljajući odjeću; muškarac
je radio izvan doma, na raznim poljodjelskim poslovima. Vjerojatno u
ovim malim selima nije bilo tako. U vrijeme žetve, na primjer, cijela je
obitelj radila na skupljanju plodova, ukljućujući žene i djecu. S druge
strane, žene su izlazile da donesu vodu ili drva, a nije bilo rijetko
ni vidjeti muškarce da sudjeluju u tkanju ili popravljaju obuću.
Isus dobro poznaje ovaj seljački svijet. Zna za pozornost koju treba
imati da bi se oralo u ravnoj liniji ne gledajući unazad. Poznaje rad
sijača, ponekad ne baš plodonosan. Zamjetio je da žito mora ostati dobro
pokriveno zemljom da bi moglo proklijati, promatra kako niču klasovi
dok radnik u polju ne zna kako se to dešava. Zna kako je teško odvojiti
pšenicu od korova, budući da rastu zajedno, te strpljivost koju treba
imati sa smokvama da bi se uspjelo da jednog dana donesu plod. Sve će mu
to poslužiti kasnije da objavi svoju poruku jednostavnim i jasnim
riječima.
Osim preživljavanja, preokupacija je i čast obitelji. Reputacija je sve.
Ideal je očuvati čast i položaj porodične grupe, ne uzurpirajući ništa
drugima i ne dopuštajući drugima da joj naškode. Cijeli klan stalno pazi
kako ništa ne bi moglo dovesti u pitanje porodičnu čast. Pazilo se
nadasve na žene, jer su mogle ugroziti dobro ime porodice. I to iz
raznih razloga: zato što ne daju porodičnoj skupini mušku djecu; zato
što mogu stupiti u seksualnu vezu s nekim bez suglasnosti porodične
zajednice; zato što mogu otkriti tajne familije ili se ponašati na
sraman način za sve. Ženama se utuvljivala u glavu čednost, šutnja i
poslušnost. Ovu su vjerojatno bile glavne vrline žene u Nazaretu.
Isus je doveo u opasnost čast familije kad ju je napustio. Njegov život
skitnice, daleko od doma, bez stalnog mjesta rada, istjerivanje demona i
čudna izliječenja, objavljivanje, bez ikakva dopuštenja, jedne
uznemirujuće poruke, sve je to bila sramota za njegovu familiju. Njihova
reakcija je razumljiva: kad su njegovi roditelji saznali za sve to,
htjeli su da preuzmu odgovornost za njega, govoreći da je van sebe.
Isus se, sa svoje strane, iako dijete te iste kulture, požalio svojim
susjedima u Nazaretu da ga ne cijene i ne primaju kako dolikuje proroku:
nijedan prorok nije bez časti osim u svojoj zemlji, među svojim
rođacima i u svojoj vlastitoj kući.
|
