Krišna u Indiji
Na stotine je sličnosti između Krista i indijskog
mesije Krišne, posebice kada se uračunaju ranokršćanski tekstovi koji se
sada smatraju apokrifnima. U engleskom je jeziku uobičajeni rani način
pisanja imena Krišna bio „Christna", otkrivajući tako njegovu vezu s
Kristom. U bengalskom je jeziku Krišna „Christos", što je isto kao i
grčka riječ za Krista, i koje su vojnici Aleksandra Velikog izgovarali
Krišna. Treba reći da su, kao i u slučaju Isusa, Bude i Ozirisa, mnogi
ljudi vjerovali i još uvijek vjeruju u historijskog Krišnu. Ovo bi bio
nepotpuni popis podudarnosti između Isusa i Krišne:
Krišna je rođen od Djevice Devaki („Božanske") 25. prosinca.
Njegov zemaljski otac bio je drvodjelja koji je otišao u grad platiti porez kad je Krišna rođen.
Njegovo rođenje je navijestila zvijezda na istoku, nazočili su mu anđeli i pastiri; darovane su mu mirodije.
Nebeska vojska plesala je i pjevala na njegovu rođenju.
Progonio ga je tiranin koji je naredio pokolj na tisuće djece.
Krišnu je po glavi uljem pomazala žena koju je iscijelio.
Prikazuje ga se sa stopalom na glavi zmije.
Činio je čuda, oživljavao mrtve i liječio gubave, gluhe i slijepe.
Koristio je parabole da ljude nauči milosrđu i ljubavi te „živio siromašno i ljubio siromašne".
Korio je svećenstvo, optužujući ih za „častohleplje i licemjerje... Predaja kaže da je postao žrtva njihove osvete."
Krišnin „omiljeni učenik" bio je Arjuna ili Ar-jouan (Ivan).
Preobrazio se pred svojim učenicima.
Svoje je učenike naučio da čine čuda.
Put mu je bio „posut grančicama".
U nekim je predajama umro na drvetu ili je razapet između dvaju lopova.
Krišna je ubijen oko 30. godine života, a Sunce se tada pomračilo.
Ustao je iz mrtvih i uzašao na nebo „pred svim ljudima".
Prikazan je na križu s rupama od čavala na stopalima i znakom srca na odjeći.
Krišna je „lav plemena Saki". Zvali su ga „Pastirski Bog" i smatrali
„Iskupiteljem", „Prvorođencem", „Nositeljem grijeha", „Osloboditeljem",
„Univerzalnom riječju". Smatrali su ga „Božjim Sinom" i „Gospodinom i
Spasiteljem", koji je došao na Zemlju umrijeti za spasenje ljudi.
• Bio je druga osoba u Trojstvu.
• Njegovi su mu učenici dodijelili naslov „Jezeus" ili „Jeseus", što znači „čisti duh".
• Krišna će se vratiti suditi mrtvima jašući na bijelom konju i voditi bitku s „Princem Zla", koji će opustošiti Zemlju.
Priča o Krišni kako je zabilježena u drevnim indijskim legendama i
tekstovima na Zapad je prodrla u mnogo navrata. Po jednoj teoriji
štovanje Krišne doprlo je do Europe već 800. pr.n.e., a donijeli su ga
možda Feničani. Higgins tvrdi da je štovanje Krišne u Irskoj još i
starije te ukazuje na mnogobrojne lingvističke i arheološke dokaze za tu
ranu migraciju. Krišna je u zapadnu kulturu ušao u nekoliko drugih
navrata, uključujući i onaj kada ga je Aleksandar Veliki donio sa sobom
nakon ek-spanzije svog carstva i boravka u Indiji. Osim toga, tvrdi se
da je njegovo štovanje tijekom prvog stoljeća nove ere ponovno uveo
Apolonije iz Tijane, koji je donio svježu pisanu kopiju priče o Krišni
na Zapad, odakle je dospjela do Aleksandrije u Egiptu. Graham o tome
kaže:
U drevnoj je Indiji postojao veliki mudrac koji se zvao Deva
Bodhisatoua. Između ostalog, on je napisao i mitološku priču o Krišni,
čije se ime ponekad pisalo i kao Chrishna. Oko 38. ili 40. n.e.
Apolonije je za svojih putovanja po Istoku pronašao tu priču u
Singapuru. Smatrao ju je toliko važnom da ju je preveo na svoj jezik -
samaritanski. U tom je prijevodu napravio nekoliko izmjena u skladu sa
svojim shvaćanjima i filozofijom. Na povratku ga je donio u Antiohiju i
ondje umro. Tridesetak godina kasnije našao ga je jedan drugi
Samaritanac, Marcion. On je također napravio kopiju s dodatnim
promjenama. Donio ju je u Rim oko 130. n.e. i ondje ju preveo na grčki i
latinski.
Tu, dakle, vidimo navodno podrijetlo Marcionova
Gospodinova evanđelja, za koje je on tvrdio d a j e Pavlovo evanđelje.
Uz evanđeosku priču, moralističko učenje koje je navodno uveo Isus
utemeljio je davno prije njega Krišna. Te sličnosti su razlog zašto
unatoč stalnim stoljetnim pokušajima kršćanstvo nije uspjelo
uznapredovati u Indiji, budući da su brahmani prepoznali kršćanstvo kao
relativno novu imitaciju njihovih znatno starijih predaja, koje su osim
toga smatrali i superiornima. Higgins kaže:
Učeni jezuit Baldaeus primjećuje da svaki dio života Cristne [Krišne] jako nalikuje predaji o Isusu Ivica Kristou.
On pokazuje da je vrijeme kada su čuda navodno učinjena bilo tijekom
Dwaparajuga, a ono je priznaje on, završilo 3100 godina prije kršćanskog
doba, tako da, kao što kaže Cantab, ako riječi imaju značenje,
kršćanski misionar priznaje da je priča o Kristu utemeljena na priči o
Chrishnu [Krišni] |
