Učenjaci
su bili zadivljeni sličnošću između Isusove Muke kako je ona opisana u
evanđeljima i narodnih svetkovina kao što su to Saceja u Babilonu,
Kronov festival u Grčkoj, te Saturnalije u Italiji. Ako su priče o Mukama
Dioniza, Atisa, Ozirisa i Demetre transpozicije kultnih drama a ne
stvarni događaji, vrlo je vjerojatno da se isto odnosi i na Muku
Isusovu.
Dolje navedena Muka nije priča o Isusu, već priča o
babilonskom/feničanskom Baalu ili Belu, koja je otkrivena na ploči
staroj 4000 godina i koja se danas nalazi u Britanskom muzeju:
1. Baal je zarobljen.
2. Sudi mu se u palači pravde.
3. Rulja ga muči i ruga mu se.
4. Odvode ga na planinu.
5. Baal se tamo odvodi s još dva zatvorenika, od kojih je jedan oslobođen.
6. Nakon što je žrtvovan na planini, rulja pobjesni.
7. Otima mu se odjeća.
8. Baal nestaje u grobnicu.
9. Traže ga uplakane žene.
10. On uskrsava, ukazujući se svojim sljedbenicima nakon što je s ulaza u grob odmaknuta stijena.
Nadalje, očito je da je veliki broj značajki kršćanske pasije preuzet
iz Psalama (22, 69:21) zasnovanim na starijim tradicijama, jer Psalmi
ustvari predstavljaju preradu kanaanskih/egipatskih poslovica. Pasijska
predstava je u stvarnosti veoma staro sredstvo koje su koristile mnoge
mistične vjere. Izvorno nebeska, kao što je to prije spomenuto, ona nije
ni u kom slučaju povijesni događaj, osim u tome da se tisućama puta
odvijala u cijelom drevnom svijetu. |
