Treće poglavlje - 10 July 2013 - Blog - UDARNA SNAGA ISTINE
 
Saturday
2016-12-03
7:42 PM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Blog »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Main » 2013 » July » 10 » Treće poglavlje
7:16 AM
Treće poglavlje
Treće poglavlje

ČOVJEK KOJI JE TRAŽIO BOGA


Ne znamo kad i u kojim okolnostima, ali, u određenom trenutku, Isus ostavlja svoj posao obrtnika, napušta svoju porodicu i udaljava se od Nazareta. Ne traži novi posao. Ne približava se nikakvom ovlaštenom učitelju radi proučavanja Tore ili boljeg upoznavanja židovskih tradicija. Ne ide prema obalama Mrtvog mora da bi ga primili u kumransku zajednicu. Isto tako ne upućuje se prema Jeruzalemu da bi izbliza upoznao sveto mjesto gdje se prinose žrtve Bogu Izraela. Udaljava se od svake naseljene zemlje i ulazi u pustinju.

Kao i svim Židovima, pustinja Isusu evocira mjesto gdje je rođen njegov narod i gdje se treba vratiti u vremenima krize, da bi se iznova započela povijest uništena zbog nevjernosti prema Bogu. Tamo ne dopiru zapovijedi Rima niti buka hrama; ne čuju se razgovori učitelja zakona. Umjesto toga, može se čuti Boga, u tišini i osami. Prema proroku Izaiji, to je najbolje mjesto da se otvori put Bogu i pusti da uđe u srce naroda. U pustinju su se povukli oko 150. godine prije Krista disidentski monasi Qumrana; tamo su svoje sljedbenike vodili popularni proroci; tamo je podignutim glasom Krstitelj upućivao svoju poruku. I Isus se kreće prema pustinji. Žudi da čuje tog Boga koji u pustinji govori srcu.

Međutim, nemamo podataka za pomisao da je tražio intenzivnije iskustvo s Bogom, koje bi utažilo njegovu unutrašnju žeđ ili umirilo njegovo srce. Isus nije mistik u potrazi za osobnim skladom. Sve navodi na mišljenje da je tražio Boga kao snagu spasenja za svoj narod. Patnja ljudi je to što ga navodi da i sam pati: brutalnost Rimljana, ugnjetavanje koje guši seljake, vjerska kriza naroda, iznevjeravanje Saveza. Gdje je Bog? Zar nije prijatelj života? Zar neće intervenirati?

Isus još uvijek nema vlastiti projekt kad se nađe s Krstiteljem. Odmah je bio očaran ovim prorokom iz pustinje. Nije nikad vidio ništa kao to. I njega fascinira ideja da se stvori obnovljeni narod, da bi se nastavila povijest, prihvaćanjem spasonosne Božje intervencije. Nikome se Isus nije divio toliko kao Ivanu Krstitelju. O nikome nije govorio sličnim riječima. Za Isusa on nije samo prorok. On je više od proroka. Čak je najbolji među svima koji su rođeni od žene. Što je Isusa moglo toliko osvojiti? Što je našao u osobi Ivana i u njegovoj poruci?

Ivanova radikalna dijagnoza

Između jeseni 27. godine i proljeća 28. pojavljuje se na vjerskom obzoru Palestine originalan i neovisan prorok koji ostavlja veoma snažan dojam u cijelom narodu. Ime mu je Ivan, ali ga narod zove Krstiteljem, zato što prakticira neobičan i iznenađujući ritual u vodama Jordana. On je, bez sumnje, čovjek koji će kao nitko drugi obilježiti Isusov životni put.

Ivan je bio iz svećeničke obitelji. Njegov sirovi jezik i metafore koje rabi odražavaju seoski ambijent nekog ruralnog naselja. U jednom trenutku Ivan raskida s hramom i s cijelim sustavom rituala pročišćenja i oprosta vezanim za njega. Ne znamo što ga pokreće da napusti svoj svećenički posao. Njegovo ponašanje je kao u čovjeka kojega je dograbio Duh. Ne oslanja se ni na kakvog učitelja. Ne citira doslovno Svete spise. Ne poziva se ni na kakav autoritet da bi opravdao svoje djelovanje. Napušta svetu zemlju Izraela i kreće u pustinju da povišenim glasom priopćava svoju poruku.

Ivan ne samo da poznaje duboku krizu u kojoj se nalazi narod već, za razliku od drugih pokreta onog vremena, koji dodiruju razne aspekte, koncentrira snagu svog proročkog pogleda na korijene svega: grijehe i neposlušnost Izraela. Njegova je dijagnoza sigurna i odriješita: povijest izabranog naroda došla je do potpunog sloma. Božji projekt je osujećen. Sadašnja kriza nije samo još jedna kriza više. To je završna točka do koje se došlo dugim lancem grijeha. Narod se sada nalazi pred definitivnom reakcijom Boga. Jednako kao što šumski radnici otkopaju korijenje stabla prije nego što zadaju odlučujuće udarce da ga sruše, tako je i Bog stavio sjekiru na korijen stabla. Beskorisno je da ljudi žele pobjeći od njegova neizbježnog gnjeva, kao što zmije ljutice bježe od požara koji im se približava. Nije više moguće pribjeći tradicionalnim načinima da se nastavi povijest spasenja. Ničemu ne služi prinositi žrtve radi okajanja. Narod bezglavo juri ka svom kraju.

Prema Krstitelju, zlo nagriza sve. Cijeli je narod kontaminiran, ne samo pojedinci; cijeli Izrael mora ispovijediti svoje grijehe i radikalno se okrenuti Bogu, ako ne želi da bude bespovratno izgubljen. I sam hram je korumpiran; to više nije sveto mjesto; ne služi tome da se ukloni zlo iz naroda; beskorisne su žrtve kajanja koje se tamo podnose; potreban je novi ritual za radikalno očišćenje, nevezan za kult hrama. Zlo zahvaća čak i zemlju na kojoj živi Izrael; i njoj je potrebno da bude očišćena i naseljena obnovljenim narodom; treba ići u pustinju, izvan obećane zemlje, da bi se u nju ponovno ušlo kao obraćeni narod kome je Bog oprostio.

Nitko ne smije imati nikakvih iluzija. Savez je raskinut. Uništio ga je grijeh Izraela. Nekorisno je pozivati se na izbor što ga je učinio Bog. Ničemu ne služi osjećati se sinovima Abrahama; Bog bi mogao napraviti sinove Abraham i od kamenja rasutog po pustinji. Ništa ne oslobađa od korjenitog obraćenja. Izrael je praktično na istoj razini kao i poganski narodi. Ne može se pozivati na raniju povijest koju je proveo s Bogom. Narodu treba potpuno očišćenje da bi se Savez ponovo uspostavio. Krštenje koje Ivan nudi jest upravo taj novi ritual obraćenja i radikalnog oproštenja koji je Izraelu nužan; početak izbora i novog saveza za ovaj upropašteni narod.

Isus je osvojen i impresioniran ovom grandioznom vizijom. Ovaj čovjek stavlja Boga u središte i na obzoru cijele potrage za spasenjem. Hram, podnošenje žrtava, tumačenja zakona, sama pripadnost izabranom narodu: sve je relativizirano. Samo je jedna stvar odlučujuća i urgentna: obratiti se Bogu i dobiti njegov oprost.

Novi početak

Ivan ne želi baciti narod u očajanje. Na protiv, osjeća se ovlaštenim da sve ljude pozove da krenu prema pustinji, kako bi doživjeli radikalno obraćenje i bili pročišćeni u vodama Jordana, da bi, kad jednom dobiju oprost, mogli ponovno ući u obećanu zemlju i dočekati skori dolazak Boga.

Dajući primjer svima, prvi je on otišao u pustinju. Ostavlja svoje malo selo i upućuje se prema nenastanjenom području istočne obale Jordana. Područje se nalazi u regiji Pereje, na vratima obećane zemlje, ali izvan nje.

Kako se čini, Ivan je brižljivo odabrao mjesto. S jedne strane, nalazilo se blizu rijeke Jordan, gdje je bilo u obilju vode za ostvarenje rituala krštenja. Što se tiče ostalog, tim je krajem prolazio važni trgovački put, koji je išao od Jeruzalema prema regijama smještenim istočno od rijeke Jordan i kojim je prolazilo puno ljudi kojima je Ivan mogao dovikivati svoju poruku. Postoji, međutim, i drugi, mnogo dublji razlog. Krstitelj je mogao naći i veće obilje vode na obalama Genezaretskog jezera. Mogao je stupiti u kontakt s većim brojem ljudi u gradu Jerihonu ili u samom Jeruzalemu, gdje su postojali bazenčići ili miqwao, kako javni tako i privatni, za komotno ostvarivanje rituala krštenja. No izabrana pustinja se nalazila nasuprot Jerihonu, na točnom mjestu gdje je, po tradiciji, narod pod vodstvom Jošue prešao rijeku Jordan da bi ušao u obećanu zemlju. Izbor je bio namjeran.

Ivan je počeo tamo živjeti kao čovjek u pustinji. Nosio je na sebi kao odjeću ogrtač od devine kože, s kožnatim remenom, a hranio se skakavcima i divljim medom. Ovaj elementarni način odijevanja i prehrane nije samo rezultat njegove želje da živi asketskim i pokajničkim životom. Još više želi pokazati stil života čovjeka koji stanuje u pustinji i hrani se spontanim proizvodima neobrađene zemlje. Ivan želi podsjetiti narod na život Izraela u pustinji, prije njegova ulaska u zemlju koju će mu Bog dati u baštinu.

Ivan ponovo dovodi narod u pustinju. Na vrata obećane zemlje, ali izvan nje. Novo oslobođenje Izraela mora se inicirati tamo gdje je prvotno i započeto.

Krstitelj poziva ljude da se simbolički postave na točku početka, prije prelaženja rijeke. Isto kao i prvi naraštaj pustinje tako i sada, narod mora čuti Boga, očistiti se u vodama Jordana i ući obnovljen u zemlju mira i spasenja.

U ovom evokativnom scenariju, Ivan se pojavljuje kao prorok koji poziva na obraćenje i nudi krštenje za oprost od grijeha. Evanđelisti pribjegavaju dvama tekstovima biblijske tradicije da bi predstavili njegov lik. Ivan je glas koji viče u pustinji: Pripremite put Gospodinu, poravnajte njegove staze. Ovo je njegova zadaća: pomoći narodu da pripremi put Boga koji već dolazi. Rečeno drugačije, on je glasnik koji ponovo vodi Izrael pustinjom i ponovo ga uvodi u obećanu zemlju.


Views: 201 | Added by: bibleboy | Rating: 0.0/0
Total comments: 0
Only registered users can add comments.
[ Registration | Login ]
Calendar
«  July 2013  »
SuMoTuWeThFrSa
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Entries archive

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz