Urbanizacija u Galileji - 9 July 2013 - Blog - UDARNA SNAGA ISTINE
 
Friday
2016-12-09
1:35 PM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Blog »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Main » 2013 » July » 9 » Urbanizacija u Galileji
5:45 AM
Urbanizacija u Galileji

Urbanizacija u Galileji


Ova teška situacija galilejskih seljaka pogoršala se još više kada je, u kratkom periodu od dvadeset godina, Antipa obnovio Seforu i izgradio novi glavni grad Tiberijadu. Sve se ovo dogodilo prije nego što je Isus navršio dvadeset i pet godina. Ovi Galilejci, koji su stoljećima živjeli u selima i naseljima, obrađujući skromne parcele u svom vlasništvu, prvi put su osjetili na svom teritoriju blizinu gradova, koji će brzo promijeniti panoramu Galileje, izazivajući ozbiljnu društvenu dezintegraciju.

Još su Asmonejci postavili u Sefori naoružanu posadu, da bi garantirali kontrolu oblasti i osigurali plaćanje poreza. Herod ih je slijedio, koristeći je kao glavno administrativno središte u Galileji, sve dok nije, poslije njegove smrti, sravnjena sa zemljom Judinim ustankom i kasijom intervencijom rimskih vojnika. Antipa nie oklijevao obnoviti grad, čim je preuzeo vlast.

Izgrađen na maloj uzvisini, koja je dominirala nad plodnim zemljištem, bio je u to vrijeme najbolje mjesto za podizanje glavnog grada Galileje. Antipa ga je nazvao carskim (Autocratoris). Bio je to samo do godine kad je osnovana Tiberijada, novi i sjajni glavni grad što ga je Antipa izgradio na obali Galilejskog jezera, na terenu koji je nekad služio kao groblje.

U Rimskom carstvu gradovi su se gradili za stanovanje vladajućih klasa. Tu su živjeli vladajući sloj, vojnici, skupljači poreza, dužnosnici i upravitelji, sudci i bilježnici, veliki zemljoposjednici i ljudi koji su bili odgovorni za skladištenje proizvoda. Iz gradova se upravljalo selom i izvlačilo poreze. Nejednakost razine života između gradova i sela bila je očigledna. U seoskim dijelovima Galileje, ljudi su živjeli u veoma skromnim kućama od gline ili neobrađenog kamena i s krovovima od granja; ulice su bile od nabijene zemlje i bez popločavanja; odsustvo mramora ili dekorativnih elemenata bilo je potpuno. U Sefori, na protiv, mogle su se vidjeti dobro sagrađene zgrade pokrivene crvenim krovovima, s podom od mozaika i fresco slikama; ulice popločane, čak i jedna avenija širine oko trinaest metara, ukrašena s jedne i druge strane redovima kolonadama. Tiberijada je čak bila i monumentalnija, s Antipinom palačom, raznim administrativnim zgradama i gradskim vratima okruženim s dva tornja, koji su imali čisto ukrasni i simbolički karakter, da bi se jasno odvojilo stanovništvo grada od onoga na selu.

U Sefori je živjelo između 8.000 i 12.000 stanovnika; u Tiberijadi oko 8.000. Nisu se mogli takmičiti, ni veličinom niti po moći i bogatsvu sa Cezarejom na moru, gdje je boravio prefekt rimski, ni sa Escitopolisom ili obalnim gradovima Tirom i Sidonom. Bili su to manji urbani centri, ali je njihova nazočnost uvodila jednu važnu novinu u Galileju. Sa sela se sada moralo hraniti dva urbana stanovništva koje zemlju nije obrađivalo. Seoske obitelji, naviknute obrađivati svoju zemlju da bi si osigurale što je potrebno za život, našle su se u obvezi da povećaju proizvodnju da bi se održavale vladajuće klase.

Iz Sefore i Tiberijade se oporezivalo i upravljalo cijelom Galilejom. Seljaci su doživjeli prvi put pritisak i blisku kontrolu herodovskih upravitelja. Nije bilo moguće izbjeći plaćanje rente i poreza. Organizacija oporezivanja i skladištenja postajala je svaki put sve učinkovitija. Zahtjevi za održavanje centara administracije u razvoju svaki put sve veći. Dok je u Sefori i Tiberijadi rasla razina života i mogućnost da se kupe luksuzni trgovački artikli, u selima su se sve više osjećali nesigurnost i problemi održavanja života. Sefora i Tiberijada uvodili su ranije nepoznate odnose kontrole, administrativne moći i ubiranja poreza.

Poljoprivreda obitelji u Galileji bila je tradicionalno veoma diverzificirana. Seljaci su gajili na svojoj zemlji razne proizvode, misleći na svoje različite potrebe i na tržište razmjene i uzajamnog reciprociteta koje je postojalo između porodica i stanovnika u selu. Međutim, u ovoj novoj situaciji sve se više poticala monokultura. Velikih zemljoposjednicima je to bilo zanimljivo, da bi se povećala proizvodnja, olakšalo plaćanje poreza i posao oko skladištenja proizvoda. U međuvremenu, vlasnici malih parcela i nadničari bili su sad sve više nezaštićeni. Gradske elite nisu mislile na potrebe siromašnih porodica, koje su se hranile ječmom, grahom, prosom, lukom ili smokvama, nego na proizvode kao što su pšenica, ulje ili vino, interesantnije za skladištenje i zaradu.

U ovo isto vrijeme počelo je u Galileji cirkuliranje srebrnih novčića koje je Antipa kovao u Tiberijadi. Monetizacija je olakšavala kupnju proizvoda i plaćanje poreza Rimu. S druge strane, omogućavalo je bogatima da akumuliraju svoje dobitke i osiguraju svoju budućnost u vremenima oskudice. Optjecaj novca bio je pod kontrolom urbane elite i išao je u korist najbogatijih. Konkretno, zlatni i srebrni novac rabio se redovno za akumuliranje blaga, što je služilo dobivanju počasti, javne reputacije i moći; čuvanje blaga u trezorima bilo je moguće samo u gradovima. Srebrni novac se koristio za plaćanje imperijalnog poreza za svaku osobu i razne obveze. Novac od bronze se koristio za uravnoteženje u razmjeni proizvoda; to je bio novac kojim su obično rukovali seljaci.

Čini se da je Isus cijelog svog života gledao kako raste nejednakost, koja je favorizirala privilegiranu manjinu Sefore i Tiberijade i izazivala nesigurnost, siromaštvo i raspadanje velikog broja seljačkih porodica. Raslo je zaduživanje i gubljenje zemlje od najslabijih. Sudovi u gradovima rijetko kad su podržali seljake. Povećavao se broj siromaha, nadničara i prostitutki. Uvijek je bilo sve više siromašnih i gladnih koji nisu mogli uživati u zemlji koju je Bog darovao svom narodu.

Aktivnost Isusova među selima Galileje i njegova poruka o kraljevstvu Božjem predstavljali su snažnu kritiku takvog stanja stvari. Njegova čvrsta obrana siromašnih i gladnih, radosnije dočekivanje najnižih slojeva toga društva ili njegova osuda luksuznog života bogatih u gradovima bili su javni izazov onom društveno-političkom programu koji je poticao Antipa, favorizujući interese najmoćnijih i tjerajući u krajnje siromaštvo onih najslabijih. Parabola o prosjaku Lazaru i bogatašu koji živi veoma raskošno, ignorirajući one koji umiru od gladi pred vratima njegove palače; priča o neosjetljivom zemljoposjedniku koji misli jedino na podizanje silosa i čuvanje svoga žita; stroga kritika onih koji stavljaju svoje bogatstvo u trezore ne misleći na one koji su u velikom siromaštvu; njegove objave u kojima izjavljuje da su sretni siromasi, gladni i oni koji plaču zbog gubitka svoje zemlje; zaklinjanja upućena svojim sljedbenicima da dijele život najsiromašnijih u tim selima i da hodaju kao i oni, bez zlata, srebra i bronce, bez druge tunike za rezervu i bez sandala; njegovi pozivi da se bude milostiv prema onima koji trpe i da se oproste dugovi, i tolike druge izreke, omogućuju da se i danas shvati kako je Isus doživljavao patnje tog naroda i sa kakvom je strašću tražio novi svijet, pravedniji i bratski, gdje bi Bog mogao vladati kao Otac svih njih.

Views: 201 | Added by: bibleboy | Rating: 0.0/0
Total comments: 0
Only registered users can add comments.
[ Registration | Login ]
Calendar
«  July 2013  »
SuMoTuWeThFrSa
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Entries archive

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz