Život radnika - 10 July 2013 - Blog - UDARNA SNAGA ISTINE
 
Friday
2016-12-09
1:33 PM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Blog »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Main » 2013 » July » 10 » Život radnika
6:50 AM
Život radnika

Život radnika


Ne znamo sa sigurnošću je li Isus mogao imati i neki drugi odgoj pored ovoga kojega je dobio u svojoj kući. Nije nam poznato je li u onom nepoznatom selu postojala škola povezana sa sinagogom, kao što je to bilo kasnije u dosta tih naselja u Palestini. Kako izgleda, mali je broj bio onih koji su znali čitati i pisati u nižim slojevima Rimskog carstva. Nešto slično se dešavalo u Galileji. Narod u tako malim selima kao što je Nazaret nije imao sredstava za učenje niti za knjige u svojim kućama. Samo su vladajuće klase, aristokracija u Jeruzalemu, profesionalni pismoznanci ili monasi u Qumranu imali sredstava da steknu određenu pisanu kulturu.

U malim selima Galileje, ova se potreba nije osjećala. Ne znamo uostalom niti to da li je Isus naučio čitati i pisati. Ako i jest, nije to mogao mnogo prakticirati u svojoj kući: u njegovoj kući nije bilo knjiga koje bi čitao, ni crnila ili pergamenta za pisanje. Pa ipak, vještina koju pokazuje Isus kada raspravlja o tekstovima Svetih spisa ili o vjerskim tradicijama, navodi na pomisao da je imao prirodni talenat, koji je nadoknađivao nisku razinu njegova kulturnog obrazovanja. U ovim selima usmene kultura, ljudi su imali veliku sposobnost držati u svojoj memoriji pjesme, molitve i narodne tradicije, koje su se prenosile sa oca na djecu. U ovom tipu društva može se biti mudracem, a da se ne zna ni čitati ni pisati. Vjerojatno je tako bilo i sa Isusom.

Sigurno je da nije pohađao nikakvu školu za pismoznance, niti je bio učenik bilo kojeg učitelja zakona. Bio je jednostavno čovjek mudar i pametan, koji je pažljivo slušao i čuvao u svom pamćenju svete riječi, molitve i psalme koje je najviše volio. Nije mu trebalo otvarati nikakvu knjigu da bi o svemu meditirao u svom srcu. Kad jednog dana Isus bude poučavao ljude o svojoj poruci, neće citirati nijednog rabina i teško da će doslovno citirati bilo kakav sveti tekst iz Pisama. On govori ono što izlazi iz njegova srca. Ljudi su bili zadivljeni. Nikada nisu čuli ni jednog učitelja da govori s takvom snagom.

Ono što je Isus sigurno naučio u Nazaretu bio je posao s kojim je mogao zaraditi za život. Nije bio seljak posvećen poslovima na polju, iako će, ne jednom, dati ruku svojima, prije svega u vrijeme prikupljanja uroda. Izvori veoma precizno govore da je bio obrtnik, kao što je bio i njegov otac. Njegov rad nije odgovarao onome što drvodjelac radi danas. Radio je s drvetom, ali i s kamenom. Djelatnost jednog obrtnika u selu obuhvatala je različite poslove. Nije teško pogoditi poslove za koje su molili Isusa: popraviti krov od granja i gline što ga je pokvarila zimska kiša, učvrstiti grede u kući, napraviti vrata i prozore od drva, napraviti skromne svodove, poneku grubu klupu bez naslona, nogare za svjetiljku i druge jednostavne predmete. No također i sagraditi poneku kuću za novi bračni par, popraviti terase za uzgajanje loze ili iskopati u kamenu poneki badanj za gaženje grožđa.

U samom Nazaretu nije bilo dovoljno posla za obrtnika. S jedne strane, namještaj tih skromnih kuća bio je veoma oskudan: posude od keramike ili kamena, košare, prostirači; ono što je neophodno za svakodnevni život. S druge strane, najsiromašnije obitelji nisu gradile vlastitu kuću, a seljaci su tijekom zime sami pravili ili popravljali svoje alat za rad u polju. Da bi našao posao, kako Josip tako i njegov sin, morali su izaći iz Nazareta i obići susjedna sela. Da li je Isus radio u Sefori? Kad je počeo zarađivati za život kao obrtnik, Sefora je bila glavni grad Galileje i nalazila se na samo pet kilometara od Nazareta. Uništena potpuno od Rimljana, kada je Isus imao jedva šest godina, Sefora je sada bila u punom zamahu rekonstrukcije. Potražnja za radnom snagom bila je velika. Prije svega, bili su potrebni kamenoresci i građevinski radnici. Vjerojatno je bilo podosta mladih ljudi iz susjednih sela koji su tamo našli posao. Za nešto više od jednog sata Isus je mogao otići iz svog sela do Sefore i vratiti se u predvečerje. Moguće je da je i on radio neko vrijeme u ovom gradu, ali o tome možemo samo nagađati.

Sa svojim skromnim radom Isus je bio jednako siromašan kao i većina Galilejaca njegova vremena. Nije bio na najnižoj letvici društvene i ekonomske ljestvice. Njegov život nije bio tako težak kao život robova, niti je upoznao bijedu prosjaka koji su obilazili sela moleći za pomoć. No isto tako nije živio u sigurnosti seljaka koji su obrađivali svoju vlastitu zemlju. Njegov je život ličio najviše na život nadničara, koji su gotovo svakog dana tražili posao. Isto kao i oni, Isus je bio prisljen kretati se, da bi našao nekoga tko će zatražiti njegove usluge.

Bez žene i djece

Isusov život se odvijao mirno, bez ikakvih važnijih događaja. Šutnja u izvorima može se vjerojanto objasniti veoma jednostavnim razlogom – u Nazaretu se nije dogodilo ništa osobito. Važna je bila samo činjenica, čudna i neobična u tim selima Galileje, na koju njegovi susjedi sigurno nisu gledali lijepim okom: Isus se nije oženio. Nije se pobrinuo potražiti suprugu da bi osigurao potomstvo svojoj porodici. Isusovo ponašanje moralo je uznemiriti članove njegove porodice i susjede. Židovski je narod imao pozitivan i radostan pogled na seks i brak , koji bi bilo teško naći u drugim kulturama. U sinagogi u Nazaretu Isus je više nego jedanput čuo riječi iz Geneze (Postanka): Nije dobro za čovjeka da ostane sam. Ono što je Bogu ugodno jest muškarac u pratnji žene, plodne i okružene djecom. Nije čudno što se u kasnijoj rabinskoj literaturi mogu pročitati maksime kao što je ova: Sedam stvari osuđuje nebo, a prva od tih je čovjek koji nema žene. Što je to navelo Isusa da usvoji ponašanje apsolutno čudno u selima Galileje i poznato samo među nekim marginalnim grupama, kao što su eseni u Qumranu ili terapeuti u Egiptu?

Odustajanje Isusa od seksualne ljubavi nije izgleda bilo motivirano nekim asketskim idealom sličnim monasima u Qumranu, koji su tražili ekstremnu ritualnu čistoću, ili onom kod terapeuta u Aleksandriji, koji su prakticirali vladanje strastima. Njegov stil života nije bio stil askete u pustinji. Isus jede i pije s ribarima, razgovara sa prostitutkama i ne živi preokupiran ritualnom čistoćom. Isto tako se kod Isusa ne primjećuje nikakvo odbacivanje žena. Njegovo odustajanje od braka nije slično onome kod esena u Qumranu, koji ne uzimaju supruge jer bi mogle stvoriti neslogu u zajednici. Isus ih prima u svoju skupinu bez ikakvog problema, ne osjeća bilo kakav strah od ženskih prijateljstava i, zasigurno, odgovara nježnošću na posebnu naklonost Marije iz Magdale.

Nemamo također nikakvih podataka za pomisao kako je Isus poslušao poziv Boga da živi bez žene, na način proroka Jeremije, koga je, prema tradiciji, Bog zamolio da živi sam, ne tražeći društvo neke žene niti bankete sa svojim prijateljima, da bi se distancirao od tog naroda bez savjesti, koji se i dalje zabavljao, ne znajući za kaznu koja ga očekuje. Život Isusa, koji je nazočan na svadbama svojih prijatelja, koji dijeli stol sa ribarima i hvali jela kako bi unaprijed osjetio užitke konačne svetkovine s Bogom, nema ničeg zajedničkog sa ovom potpunom samoćom koja je proroku nametnuta, da bi kritizirao narod koji se ne želi pokajati.

Celibatski život Isusov nije sličan ni životu Krstitelja, koji je napustio svog oca Zakariju ne brinući se za svoju obvezu da mu osigura potomstvo, da bi nastavio sa svojom svećeničkom linijom. Odustajanje Krstitelja od života sa suprugom prilično je razumljivo. Ne bi bilo lako voditi sa sobom jednu ženu u pustinju, da bi živjeli hraneći se skakavcima i divljim medom, dok je on najavljivao skoro dolazeći sud Božji i pozivao svakoga na pokajanje. Ali Isus nije čovjek pustinje. Njegov ga je projekt vodio da obilazi Galileju, najavljujući ne gnjevni Božji sud, već blizinu Boga koji oprašta. U opreci sa strogim stilom Krstitelja, koji nije jeo kruh niti pio vino, Isus iznenađuje svojim prazničnim stilom života: jede i pije ne mareći za kritike koje mu se upućuju. Među učenicima koji ga prate postoje muškarci, ali i žene koje on jako voli. Zašto nema pored sebe suprugu?

I među farizejima je praksa celibata bila poznata. Bio je, svakako, jedan rabin koji je živio poslije Isusa, koji se zvao Simeon ben Azzai, a koji je drugima preporučivao brak i potomstvo, ali je sam živio bez žene. Kad su ga optužili da ne prakticira ono što sam uči druge, imao je običaj odgovoriti: Moja je duša zaljubljena u Toru. Drugi mogu ići naprijed u svijetu. Posvećen u potpunosti proučavanju i poštovanju zakona, nije se osjećao pozvanim brinuti se za ženu i djecu. Ovo zasigurno nije bio slučaj sa Isusom, koji svoj život nije posvetio proučavanju Tore.

Međutim, posvetio se u potpunosti nečemu što je ovladavalo njegovim srcem sa sve većom snagom. On je to zvao kraljevstvom Božjim. To je bila strast njegova života, stvar kojoj je posvetio tijelo i dušu. Taj radnik iz Nazareta na kraju je živio samo zato da pomogne narodu prihvatiti kraljevstvo Božje. Napusto je svoju porodicu, ostavio svoj posao, otišao u pustinju, prišao Ivanovom pokretu, kasnije ga napustio, tražio suradnike, počeo obilaziti sela u Galileji. Njegova je jedina opsesija bila objavljivati Dobru Vijest o Bogu. Zanesen kraljevstvom Božjim, pustio je da mu život pobjegne ne nalazeći vremena da stvori vlastitu obitelj. Njegovo je ponašanje bilo čudno i uznemirujuće. Prema izvorima, Isusa su nazivali svakakvim imenima: izjelica, pijanica, prijatelj griješnika, Samaritanac, opsjednuti. Vjerojatno su se s njim šalili nazivajući ga i eunuhom. Bila je to teška uvreda, koja je ne samo dovodila u pitanje njegovu muškost, nego ga i povezivala sa jednom marginalnom skupinom ljudi, prezrenih zato što su, zbog svog nepotpunog fizičkog integriteta, smatrani nečistima. Isus je reagirao dajući do znanja razloge svog ponašanja: ima eunuha koji su rođeni bez testisa iz krila svojih majki; ima drugih koji su kastrirani da bi služili porodicama visoke imperijalne administracije. Ali ima i nekih koji se sami kastriraju zbog kraljevstva Božjeg. Ovaj tako slikoviti jezik može doći samo od nekoga tko je bio tako originalan i skandalozan kao Isus.

Ako Isus ne dijeli život s nekom suprugom, to nije zato što prezire seks ili potcjenjuje porodicu. To je zato što se ne vjenčava s ničim i ni sa kim tko bi ga mogao ometati u njegovoj misiji u službi kraljevstva. Ne grli neku ženu, ali dopušta da ga grle prostitutke koje ulaze u dinamiku kraljevstva, nakon što su uz njega vratile svoje dostojanstvo. Ne ljubi svoju vlastitu djecu, ali grli i blagosiva djecu koja mu se približe, jer ih vidi kao živi primjer kako treba prihvatiti Boga. Ne stvara vlastitu porodicu, ali se trudi probuditi univerzalnu porodicu, koju bi činili svi muškarci i žene koji vrše volju Božju. Mali je broj Isusovih obilježja koja bi nam otkrila sa većom snagom njegovu strast za kraljevstvom i njegovu potpunu raspoloživost za borbu u korist najslabijih i najskromnijih. Isus je upoznao nježnost, osjetio je naklonost i prijateljstvo, volio djecu i branio žene. Odrekao se samo onoga što je moglo omesti njegovu ljubav prema univerzalnosti i bezuvjetnu predanost onima koji su bili lišeni ljubavi i dostojanstva. Isus ne bi razumio drugi celibat. Samo onaj koji je niknuo iz strasti prema Bogu i njegovim najsiromašnijim sinovima i kćerima.


Views: 202 | Added by: bibleboy | Rating: 0.0/0
Total comments: 0
Only registered users can add comments.
[ Registration | Login ]
Calendar
«  July 2013  »
SuMoTuWeThFrSa
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Entries archive

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz