|
Otkrivenje
|
|
| bibleboy | Date: Friday, 2011-02-18, 11:07 AM | Message # 31 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Demonski konji rabe repove da muče i naude ljudima. Repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude. U Otkrivenju 12,9 je Sotona označen kao "stara zmija" koja ima moć da povuče "trećinu zvijezda nebeskih", po svemu sudeći anđela. Izaija kaže za proroke koji daje lažne upute da su repovi (Iz 10,14.15). Vidimo daje rep simbol prijevare i lažnog učenja kojima se Sotona služi da odvrati ljudska bića od Boga, da bi slijedili njega.
Dok demonski konji muče ljude repovima, oni ubijaju svojim ustima iz kojih suklja oganj, dim i sumpor. To nas podsjeća na tri demona koji izlaze iz usta Sotone i njegovih pomagača u prizoru posljednje harmagedonske bitke (vidi Otk 16,13.14). U Otkrivenju 12,15 iz usta zmaja izlazi voda poput rijeke da uništi ženu. Također podsjeća na zvijer iz mora u Otkrivenju 13, kojoj su dana "usta da govori drskosti i hule". "I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike." (13,5.6)
Sve ovo pokazuje da posljednji sukob između sila svjetla i tame neće biti vojne, već duhovne naravi. Taj će sukob bito verbalan i ideološki - bitka za um pomoću nagovaranja, a ne fizičkom silom. Ovo je vrst borbe koju je Pavao držao na umu kad je pisao: "Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu." (2 Kor 10,3-5; vidi Ef 6,10-12).
9,20.21. Ivan zaključuje cijeli prizor primjedbom: Ipak, preostali ljudi, što nepoginuše od tih zala, ne obratiše se. Zlo šeste trube zahvaća "trećinu ljudi" koji trpe strašne muke i masakr (9,15.18). "Preostali ljudi" koji su preživjeli demonsko uništenje odbijaju se pokajati. Zlo im nije omekšalo srca. U svojoj bespomoćnosti i nemoćnoj situaciji nastavljaju se i dalje klanjati zlodusima i kumirima - ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti čuju nit hodaju. Ovaj je rječnik posuđen iz Daniela 5,23 gdje je klanjanje idolima "od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju" dovelo do pada Babilona (vidi i Ps 115,4-7).
Osim toga, zli se nisu pokajali od svojih ubojstava ni od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa. Pavao ove grijehe opisuje kao posljedicu idolopoklonstva (vidi Rim 1,18-32; Otk 21,8; 22,15). Uzeti zajedno, ovi poroci su plod klanjanja demonima. Demoni muče zle, ali oni im se i dalje klanjaju. Bog ne želi da itko bude osuđen već da se pokaje i obrati njemu (2 Pt 3,9). Međutim, zli će propasti ako se ne pokaju (Lk 13,3.5).
282
Prizor šeste trube nas dovodi do vremena svršetka. On prikazuje pripremu za harmagedonsku bitku kasnije opisanu u knjizi (Otk 16,12-16). On ukazuje na posljednju krizu u svijetu koja će, kako se svršetak približava, biti obilježena sve većom demonskom aktivnošću. Oni koji su bez Božjeg pečata su nezaštićeni od demonskih sila i prijevarnih učenja i ideologija
simboličnog Babilona. Desmond Ford piše: "Mnoštvo koje je odbacilo krv pomirenja, kad
Kristove pravednosti, osvježenje od božanskih rijeka i izvora voda te svjetlost od nebeskih tijela, nema zaštite od đavolskih učenja i na kraju ni od samih đavola."37
Propust zlih da se pokaju signalizira nadolazeći prestanak posredovanja i okupljanje za posljednju bitku između Krista i njegove vojske i Sotone i njegove vojske (Otk 16,12-16). Upravo tijekom ove sve veće demonske aktivnosti Bog čini poseban napor da dopre do srca ljudi, nudeći vječno Evanđelje stanovnicima zemlje (Otk 14,6-13). Njegovo je milosrđe još dostupno. On se nada da će grijehom otvrdnula srca odgovoriti i učiniti odlučan zaokret. Ovo posljednje naviještanje vječnog Evanđelja opisano je u umetku između šestog pečata i sedme trube (Otk 10,11-14), kao i u prikazu trojice anđela koji lete posred neba s vijestima opomene stanovnicima zemlje (Otk 14,6-13).
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Friday, 2011-02-18, 11:09 AM | Message # 32 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Treća truba (8,10.11)
10Treći anđeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika — gorjela je kao zublja —pade na trećinu rijeka i na izvore voda. n Zvijezdi je ime Pelin. I trećina se voda pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih voda.
Bilješke
8,10. "Zvijezda velika. " Zvijezde u Bibliji često simboliziraju anđele. U Jobu 38,7 su anđeli nazvani zvijezdama. Tako je i u Otkrivenju (vidi 1,20; 9,1). U Otkrivenju 12,4 Sotona povlači na zemlju trećinu nebeskih zvijezda. Ove su zvijezde očito anđeli izbačeni iz neba sa Sotonom (r 9). "Zvijezda velika" koja pada s neba podsjeća nas na Izaiju 14,12-15 gdje se spominje "sin Zorin" (Daničić: "zvijezda danica") koji pada s neba. Ovdje je očito riječ o Luciferu i njegovoj pobuni protiv Boga. Isus je rekao za Sotonu daje pao s neba kao munja (Lk 10,18). U židovskom narodu zvijezde simboliziraju "božanska bića koja zbog neposlušnosti mogu postati demonska i zla".15 "Zvijezda velika" koja na znak treće trube pada s neba je simbol samog Sotone u njegovoj pobuni protiv Boga (vidi Otk 12,9.10). Taje ista zvijezda simbolično prikazana u Otkrivenju 9,1 i prepoznata u jedanaestom retku kao "anđeo Bezdana".
"Rijeke" i "izvori voda". Izvori su u Bibliji često uzeti kao simbol duhovnog osvježenja. Izaija je objavio da će Izrael "s radošću ... crpsti vodu iz izvora spasenja" (Iz 12,3). Salomon je ustvrdio: "Pouka mudračeva izvor je životni." (Izr 13,14) Bog je preko Jeremije ukorio Izrael što je zaboravio njega, "Izvor vode žive", a sebi je iskopao "kladence ispucane što vode držati ne mogu" (Jr 2,13). Za Psalmistu je čovjek koji uživa u Božjoj riječi "stablo zasađeno
pokraj voda tekućica" (Ps 1,3). Snažni simbolizam rijeka i izvora voda vidljiv je u Isusovoj izjavi na Blagdan sjenica: "Koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!' To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega." (Iv 7,38.39) Isus je uzimao rijeke i izvore voda kao simbol duhovne hrane Božje Riječi koju osoba dobija kad Sveti Duh uđe u njen život. U zaključku knjige Otkrivenje Ivan citira Kristovu ponudu da će duhovno žednima omogućiti da piju s izvora vode života (Otk 21,6). "Trećina, "Vidi Bilješke na Otkrivenje 8,7.
8,11. "Pelin. " Pelin (grčki apsinthos) je ime za skupinu biljaka artemesia absinthium na Bliskom istoku, poznatima po gorkosti (Pnz 29,17.18; Tuž 3,19). Premda pelin nije bio otrovan, s njime su često povezane posljedice trovanja (vidi Pnz 29,18; Jr 9,15; Am 6,12). Postoje idolopoklonički Izrael zanemario Boga i odbacio njegovu riječ (Jr 8,9), Bog mu je preko Jeremije zaprijetio da će im dati pelin da jedu i zatrovanu vodu da piju (Jer 9,13-15; vidi 8,14). Ista je prijetnja upućena prorocima, jer od njih, "od proroka jeruzalemskih potječe pokvara u svoj zemlji" (Jr 23,15). U Starom zavjetuje pelin bio simbol božanske kazne za otpad, kao i za patnju i muku.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Friday, 2011-02-18, 11:10 AM | Message # 33 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Tumačenje
8.10. Na zvuk trube trećeg anđela Ivan vidi kako zvijezda velika koja gori kao zublja pada s
neba na rijeke i na izvore voda, pa oni postaju gorki i izazivaju smrt mnogih. Zvijezde u
Bibliji često simboliziraju anđele. Činjenica da se za ovu zvijezdu kaže daje velika, pokazuje
daje ovdje riječ o osobi koja nadilazi anđele. Svakako da nas podsjeća na zvijezdu Danicu
koja u Izaiji 14,12 pada s neba kao i na Isusove riječi: "Promatrah Sotonu kako poput munje s
neba pade." (Lk 10,18) Ova velika zvijezda koja gori kao zublja jasan je prikaz Sotone, glave
palih anđela, koji je nekoć bio pred Bogom, ali je poslije pobune izbačen iz neba na zemlju
(vidi Otk 12,9.10)
Velika zvijezda pada na rijeke i na izvore voda. Rijeke i izvori voda predstavljaju duhovnu hranu - Božju Riječ i spasenje - za duhovno žedne ljude. Prizor treće trube pokazuje Sotonino djelo zagađenja izvora i rijeka istine i spasenja putem ljudskih vjerskih učitelja i vođa, tako da one izazivaju otrovne smrtonosne posljedice.
8.11. Ime velike zvijezde koja pada je Pelin. Njen pad na svježe vode pretvara trećinu njih u
pelin. "Pelin je simbol gorkosti zbog grijeha i otpada."16 Padanje zvijezde i zagađenje izvorišta
svježe vode zato su simboli otpada i učenja izopačenog Evanđelja. Kao posljedica tog otpada, mnoštvo ljudi poginu odzagorčenih voda. Kako to kaže Paulien, kad su izvori duhovnog života zagađeni otpadom i lažnim učenjem, "neposredna posljedica je duhovna smrt onih koji piju" iz ovakvih izvorišta.17 Starozavjetni pisci jasno kažu: kad Božji narod okrene leđa Bogu i Savezu, On im daje da jedu pelin i piju zatrovanu vodu (Jr 8,14; 913-15; 23,15). Padanje ove zvijezde i zagađenje izvorišta svježe vode su simboli otpada i izopačene istine. Komentirajući ovu misao, Thiele naglašava:
Ovdje je opisana značajna, revolucionarna preobrazba. Nekoć čisti, životodavni izvori postaju zagađeni i pokvareni kad na njih pada zvijezda Pelin; i otad ljudi koji piju ovu zagađenu vodu umiru umjesto da žive. Kad neprijatelj uđe u Crkvu, ona postaje pokvarena. Od tog trenutka ona je prokletstvo, a ne blagoslov ljudima. Umjesto Krista nju nadzire Sotona i ona preuzima potpuni nadzor te postaje miris iz smrti za smrt, umjesto miris iz života za život.
Ako prve dve trube označavaju pad jevrejske države i rimskog carstva odgovornih za Hristovu smrt, onda se prizor u oglašavanju treće trube odnosi na razdoblje povesti nakon pada rimskog carstva. Ovo razdoblje, često spomenuto kao mračni srednji vek, bilo je obeleženo velikim duhovnim opadanjem i otpadom, kad je matica Crkve odstupila od Evanđelja apostola i izopačila zdravo učenje Biblije. Istinu Evanđelja nadomjestila je crkvena predaja i dogma. Crkva je promicala grješne postupke suprotne Bibliji; narod je bio zaveden od jednostavnosti Evanđelja. Oni koji su se oduprli otpadu i zavodničkim utjecajima institucionalne crkve bili su odbacivani i progonjeni.
Prvi kršćani su bili upozoreni da će doći otpad. Isus je govorio o lažnim prorocima koji će zavoditi učenike svojim prijevarnim učenjem (Mt 24,4.5.11.23.24). U svom oproštajnom govoru pred starješinama u Efezu, Pavaoje prorekao da će u Crkvi doći do otpada (Dj 20,26-31). Slična proročanstva nalazimo u drugim dijelovima Novog zavjeta ( 1Tim 4,1.2; 2 Tim 4,3.4; 2 Pt 2,1-3; 1 Iv 1,18.19; 4,1; Jd 3.4) Neizbježni otpad je također redovna tema poruka sedmerim crkvama u Otkrivenju 2-3. Za razumijevanje prizora treće trube posebno je značajno Pavlovo proročanstvo o budućem otpadu u 1. Solunjanima 2,1-12. Pavao jasno pokazuje daje budući otpad odložen radi onoga "što ga zadržava", stoje očito rimsko carstvo. Pad judaizma i posebno Rima kao onoga koji "zadržava", otvorio je vrata poplavi nadirućeg srednjovjekovnog otpada. Posljedica tog otpada je bila duhovna smrt mnogih koji su pili
zagađenu i zatrovanu vodu. Ova je situacija jasno prikazana simboličkim prizorom treće trube.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Friday, 2011-02-18, 3:09 PM | Message # 34 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| 12 Četvrti anđeo zatrubi. I bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć. Bilješke
8,12. "Trećina." Vidi Bilješke na Otkrivenje 8,7.
"Te pomrčaše. " Simbolično značenje tame u Bibliji potječe još od stvaranja kad je Bog
stvorio nebeska tijela, sunce, mjesec i zvijezde, da svijetle zemlji (Post 1,14-18). Kao izvor
svjetla, sjaj sunca i mjeseca u Starom zavjetu znak je Božje naklonosti i blagoslova nad
njegovim narodom (Iz 30,26). Pomračenje ovih izvora svjetla djeluje kao poništenje stvaranja.
Pomračenje nebeskih tijela u starozavjetnim proročanstvima dosljedno je simbol pojave
Božjeg suda. Na primjer, Ezekiel je proricao protiv Egipta: "A kada te utrnem, nebesa ću
potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom ću sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošću neće
svijetliti. Sva ću svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak ću nad zemljom razastrijeti!' - riječ
je Jahve Gospoda." (Ez 32,7.8)
Izaija je na sličan način prikazao sud nad Babilonom u dan Gospodnji: "Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti." (Iz 13,10) U svom proročanstvu o sudu nad Izraelom Amos opisuje dan Gospodnji kao dan mraka a ne svjetla (Am 5,18). Za Joela to će biti "Dan pun mraka i tmine, dan oblačan i crn" (Jl 2,2), kad "sunce, mjesec mrčaju, zvijezdama se trne sjaj" (1 2,10; 4,15 - u nekim prijevodima 3,15). Isus je govorio o pomračenju nebeskih tijela u vezi sa svojim drugim dolaskom da sudi zemlji (Mt 24,29; Mk 13,24.25; vidi Iz 13,10).
U Novom zavjetu su svjetlost i mrak simboli dobra i zla. Tama je često povezana s natprirodnim silama (Ef 6,12; Kol 1,13; 1 Pt2,9; Otk 16,10). Za Pavla su svjetlost i mrak paralele Krista i Belijala (2 Kor 6,14.15). Pavle spominje one "kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja" (2 Kor 4,4). Zahvaljujući preobražavajućem utjecaju Evanđelja, Bog ponavlja svoje djelo stvaranja: "Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu." (r 6) Isus je istinsko svjetlo koje
obasjava one koji žive u svijetu (Iv 1,9). "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." (Iv 8,12) "Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane." (Iv 12,46; vidi Lk 1,79) U propovijedanju evanđeoske vijesti narodu u Galileji, Isus je ispunio Izaijino proročanstvo: "Narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu." (Mt 4,16) Zahvaljujući Kristovu Evanđelju vjernici se spašavaju iz vlasti tame i dolaze u Božje čudesno svjetlo (Kol 1,13.14; 1 Pt 2,9). Oni koji odbacuju svjetlost Evanđelja i ostaju u tami navlače na sebe Božje sudove (vidi Iv 3,19).
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Friday, 2011-02-18, 3:11 PM | Message # 35 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Tumačenje
8,12. Zlom četvrte trube pogođena su nebeska tijela, trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda, tako da pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć. Ovdje opisani prizor podsjeća na deveto zlo, zlo tame koje je došlo na Egipat (Izl 10,21-23). U svom proročanstvu protiv Egipta, Ezekiel vidi dolazak obnovljenog zla na zemlju, koje je opisano izrazima zla tame iz Izlaska (Ez 32,7.8). Pomračenje nebeskih tijela u starozavjetnim proročkim knjigama je dosljedan simbol pojave Boga da sudi (vidi Iz 13,10; Ez 32,7.8; Jl 2,10; 4,15 -u nekim prijevodima 3,15).
Kao što je slučaj s ranijim trima trubama i prizor četvrte trube moramo smatrati simboličkim prikazom Božjeg suda nad otpalim čovječanstvom, a ne doslovnim pomračenjem neba. Kao odsutnost svjetla, "tama" je nedostatak duhovnog razumijevanja i shvaćanja koje je posljedica odsutnosti Evanđelja (vidi Iz 8,20 - bolji je Šarićev prijevod; 60,1.2; Mt 4,16). Tama je u Starom zavjetu stalno simbol suda zbog grijeha i otpada. Prorok Mihej uzima ovu sliku opisujući otpad proroka u Judi: "Zato ćete imati noć mjesto vaših viđenja i tminu mjesto proricanja. Zaći će sunce tim prorocima i dan će za njih pomrčati." (Mih 3,6)
Svjetlost u Novom zavjetu predstavlja Evanđelje. Sam Isus je pravi izvor duhovnog života. On je istinsko svjetlo koje obasjava svakoga na svijetu (Iv 1,9). Samo se zahvaljujući njemu ljudska bića mogu izbaviti iz vlasti tame i doći u Božje čudesno svjetlo (Kol 1,13.14; 1 Pt 2,9). Tama je odsutnost Evanđelja; ona je simbol grijeha. Kad ljudi odbace svjetlo Evanđelja radi tame, oni navlače na sebe Božji sud: "A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla." (Iv 3,19) Isus je vrlo jasno rekao da je tama posljedica preziranja i odricanja od Evanđelja. U tom smislu trebamo razumjeti simbolizam tame u zlu četvrte trube.
Otpad treće trube je bolje razvijen u prizoru četvrte trube. Dok prizor treće trube simboličnim jezikom opisuje posledice duhovnog opadanja i otpada srednjovekovne hršćanske crkve, prizor četvrte trube prikazuje povećanje tame u svetu u razdoblju nakon mračnog srednjeg veka. Isprva je živahni naraštaj reformatora, koji su naglašavali jednostavnost i čistoću Evanđelja, naslijedio takozvani protestantski skolasticizam obilježen teološkim polemikama i sukobima. Tijekom tog razdoblja kršćanski život je manje postao osobni odnos s Kristom, a više stvar članstva u službenoj crkvi.
Zatim je intelektualna revolucija prosvetiteljskog doba ili doba razuma, koja je obeležavala Europu od šesnaestog do osamnaestog stoleća, učinila kraj vladavine hršćanske vere nad umom čovjeka na zapadu. Ova nova pojava odbacila je tradicionalnu religiju i dovela do racionalizma, skepticizma, humanizma i liberalizma. Njen konačni proizvod je bio rođenje i jačanje sekularizma. Unatoč mnogim pozitivnim elementima sekularizacije u zapadnom svijetu (u znanosti, politici, verskoj slobodi i obrazovanju), njene negativne posljedice po hršćanstvo nadmašile su pozitivno. Svojom materijalističkom orijentacijom, negiranjem natprirodnog i skepticizmom prema svakoj veri, sekularizam je nadomestio autoritet Biblije i hršćanske vere ljudskim razumom. Ovaj negativni vid sekularizma postupno je hršćansku veru i život pretvorio u beživotnu formalnost i duhovnu letargiju te milione ostavio bez nade u spasenje.
Četvrtu trubu možemo zato razumeti kao opis privremenog zamračenja duhovnih izvora pravog svetla, odnosno biblijskog Evanđelja, pod preovlađujućim utjecajem sekularizma. Najbolji način za razumijevanje suda četvrte trube jest zatiranje Hristova evanđelja kao jedinog izvora duhovnog života. Posebna posledica zla četvrte trube je delomično zamračenje (''trećina") izvora duhovnog svetla. Produbljivanje ove tame i njene strašne posledice postaju očitije u prizorima pete i šeste trube.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Friday, 2011-02-18, 3:11 PM | Message # 36 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Prva dva "jao" (8,13-9,21)
Zla prvih četiriju truba prikazana su u parovima. Prve dvije trube bave se židovskim narodom i rimskim carstvom, dvjema narodima koji su razapeli Krista. Sljedeće dvije trube bave se otpalim kršćanstvom i teškim posljedicama tog otpada. Četiri trube bile su prvenstveno namijenjene kao božanske opomene koje prethode nevoljama ("jao") triju preostalih truba koje će doći na nevjerne, odnosno na "one koji stanuju na zemlji" (8,13 - Sarić).
Upozorenje orla (8,13)
13I vidjeh i začuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: "Jao! Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anđela koji će sad-na zatrubiti! "
8,13. "Orao. " Grčka riječ aetos može značiti "strvinar" i "orao". Aetos ovdje je u 8,13
vjerojatno strvinar (vidi Otk 19,17.18). U Starom zavjetuje orao (strvinar) simbol
predstojećih sudova i katastrofa (vidi Pnz 28,49; Ez 32,4; 39,17; Hoš 8,1). Habakuk opisuje
napadajuće Kaldejce kao orlove (strvinare) koji su "ustremljeni ... da plijen proždru" (Hab
1,8). Orao spomenut u Otkrivnju 8,13 podsjeća i na Isusove riječi u vezi s njegovim drugim
dolaskom: "Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi." (Mt 24,28; Lk 17,37)
"Jao! Jao! Jao!" Ovo je prvo od sedam spominjanja "jao" (grčki ouai) u Otkrivenju (8,13;
9,12; 11,14; 12,12; 18,10.16.19) koje odgovara sedmerim blaženstvima u Otkrivenju.
"Pozemljarima" (KS: "stanovnicima zemlje") Ova se fraza u Otkrivenju uvijek odnosi na
nevjernike.
Tumačenje
Zlo četvrte trube je sada završeno. Ivan zatim vidi orla koji je letio posred neba, glasno najavljujući kob koju će donijeti preostala trubna zla u obliku trostrukog jao, jao, jao stanovnicima zemlje (KS). Prizor podsjeća na proročanstvo o sudu nad Izraelom, koje je objavio prorok Hošea: "Trublju na usta, poput stražara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez prestupiše, otpadoše od moga Zakona." (Hoš 8,1)
I ovaj prizor ima verbalne paralele Otkrivenju 14,6.7 gdje je prikazan anđeo koji leti posred neba i objavljuje vičući iza glasa vijest upozorenja stanovnicima zemlje {pozemljarima). Orao (strvinar) je u Bibliji simbol predstojećih sudova. Slika orla koji leti posred neba naviještajući zastrašujuća zla, treba upozoriti čitatelja na strašne sudove koji dolaze (vidi Otk 19,17). Tri strašna "jao" koje orao naviješta dolaze kad tri preostala anđela, jedan za drugim, zatrube u svoje trube.
U Otkrivenju "pozemljari" ("stanovnici zemlje") predstavljaju zle u njihovom neprijeteljstvu prema Božjem narodu i Evanđelju (vidi 3,10; Otk 8,13; 11,10; 13,8.14; 17,8). Premda su prve četiri trube same po sebi "zla", one su uglavnom bile božanske opomene upućene zlima. Sada
se prizor mijenja od božanskih opomena u očitovanje demonskih sila zala. One su potpuno odvezane. Zla sljedećih dviju truba predstavljaju "duhovno mučenje i smrt" koji su posljedica demonskih aktivnosti na "onima koji uporno odbijaju božanski poziv na pokajanje".
U tri preostala trubna zla vidimo jačanje božanskih sudova nad onima koji su duhovno mrtvi
zbog otpada i upornog neprijateljstva prema Evanđelju. Najgore još treba doći na "stanovnike
zemlje".
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-23, 7:00 PM | Message # 37 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Otvaranje trećeg pečata (6,5.6)
5Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: "Dođi! " Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. 6Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića gdje govori: "Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne udi!"
6.5. "Vranac. " U Otkrivenju crna boja označava tamu; sunce "pocrnje kao dlakava kostrijet"
(6,12). U Novom zavetu tama simbolizira odsutnost Evanđelja (na primjer Mt 4,6; Lk 1,79;
Iv 1,5; 3,19; Dj 26,18; Kol 1,13; 1 Iv 1,5).
"Tezulja." Tezulja je u Starom zavjetu simbol gladi. Jesti hleb na mjeru označavalo je u drevna vremena veliku oskudicu. Gospod je preko Mojsija zapretio da će, ako narod bude neposlušan, obustaviti "namicanje kruha ... i na mjeru će vam kruh davati" (Lev 26,26). Ezekiel je prorekao da će za vreme opsade Jerusalema njegovi stanovnici jesti "kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit će vodu na mjeru" (Ez 4,16).
6.6. "Mjera pšenice za denar! " Grčka riječ choinix predstavljala je meru za zapreminu jednaku
nešto više od litre (1,106 l). Ta mera je bila dnevni obrok za čoveka. Denar je bio rimski
srebrni novac jednak prosečnoj dnevnici radnika.11 Prema Robertu L. Thomasu, u vreme
gladi se za dnevni obrok tražila dnevnica. Pšenica je bila glavna hrana u drevnom svetu;
ječam, jeftiniji od pšenice, bio je za siromahe. "Ovo oslikava situaciju u kojoj preovladava
oskudica, kad je čoveku potrebno sve što zaradi - denar - da kupi čak i najjeftiniju hranu za
svoju malu obitelj. U obična vremena denarom se moglo kupiti dvanaest do petnaest puta više
hrane."
"Nauditi. " Grčka riječ adikeo znači "ozlijediti" ili "nauditi". Na drugim mestima u Otkrivenju ona se stalno uzima za sud nad zlikovcima (2,11; 9,10.19) ili za progonstvo Božjeg naroda (11,5). Također se može simbolički uzeti za oštećenje i uništenje zemlje i bilja (7,2.3; 9,4).
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-23, 7:00 PM | Message # 38 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Tumačenje
6,5.6. Kad je slomljen treći pečat, Jovan čuje treće biće (verovatno ono s čovekovim licem, 4,7) kako doziva vranca. Jahač na trećem konju drži u ruci tezulju. Tezulja ukazuje na vreme kad vlada oskudica hrane, "kad se osnovne životne potrepštine mere uz visoke inflacijske cene" (vidi Lev 26,26; Ez 4,16). Prizor nakon otvaranja trećeg pečata prikazuje glad. Glas koji se javlja posred četiriju bića može biti Očev ili Hristov; on opisuje stanje velike oskudice izrazima Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! Mjera pšenice bila je približna dnevnoj količini hrane za prosječnog čovjeka. Čovjek je morao potrošiti denar - punu dnevnicu - da samo za sebe kupi dovoljno pšenice da preživi. Mogao je potrošiti cijelu dnevnicu za mnogo jeftiniji i manje hranjiv ječam da prehrani sebe i obitelj. Ovo ukazuje na ozbiljnu nestašicu hrane. U drevnom svijetu pomanjkanje hleba smatralo se znakom velike gladi.
U Palestini su glavna tri useva bili žito, vino i ulje. Neki su znanstvenici protumačili da su, posto je pšenica osnova prehrane, ulje i vino bili luksuz. Međutim, u Starom zavjetu su žito, ulje i vino stalno spominjani zajedno kao osnovne životne potrebe (Pnz 7,13; 11,14; 28,51; 2 Ljet 32,28; Hoš 2,10. 24 [neki prijevodi 8.22]; Jl 2,19). Sva ova tri usjeva bili su neophodni za život u biblijskim zemljama i nisu smatrani luksuzom. Pošto su masline i vinova loza bili dublje ukorijenjeni od žitarica, koje su imale plitak korijen, mogle su lakše preživjeti sušu od žitarica. Zbog toga, dok bi suša oštetila i uništila namirnice za osnovnu prehranu, nevolja gladi u prizoru nakon otvaranja trećeg pečata bila je ograničena i djelomična. Jahač na vrancu mora simbolički predstavljati duhovnu glad za Božjom Reči, a ne fizičku nestašicu hrane. Prorok Amos nagovještava mogućnost duhovne gladi:
"Evo, dani dolaze - riječ je Jahve Gospoda -
kad ću poslati glad na zemlju,
ne glad kruha ni žeđ vode,
već slušanja riječi Jahvine. Tumarat će od mora do mora,
od sjevera do istoka potucati se
ištući riječ Jahvinu,
ali je neće naći. U onaj će dan obamirati od žeđi
lijepe djevojke i mladići." (Amos 8,11-13)
Ako je vranac u trećem pečatu suprotan bijelcu u prvome koji simbolizira naviještanje i širenje Evanđelja, onda otvaranje trećeg pečata prikazuje duhovnu glad. Žito bi bilo simbol Božje Reči (vidi Mt 13,3-30; Lk 8,11). Božja Reč je hleb života (Mt 4,4) a može predstavljati i samog Isusa (Iv 6,35-58; 1 Kor 10,16). Prema tome, bez obzira što ova duhovna glad značila, prizor otvaranja trećeg pečata ima veze s oskudicom Božje Riječi i Evanđelja. Međutim, ova glad nije smrtonosna. Glas također zapovijeda da se ulju i vinu ne udi. Vino simbolizira Božje milostivo spasenje po Isusu Kristu, a ulje prikazuje Svetog Duha. To pokazuje da čak i ako u svijetu vlada nestašica Božje riječi, i da je evanđeoska vijest skrivena od ljudi, Sveti Duh još uvijek djeluje i čini spasenje dostupnim. Zbog toga, kad god i gdje god se javlja prizor otvaranja trećeg pečata, tekst jasno pokazuje da premda Božja Riječ može biti donekle zamračena, Bog i dalje djeluje. Njegovo spasenje je još uvijek svima dostupno.16
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-23, 7:02 PM | Message # 39 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Otvaranje četvrtog pečata (6,7.8) 7Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: "Dođi!"
Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim.
6,8. "Konj sivac. " Grčka riječ chloros označava zelenu vegetaciju (Mk 6,39; Otk 8,7; 9,4). U
drevna vremena koristila se za izgled bolesne osobe. U okviru četvrtog pečata ona označava
"žućkasto-zelenu" ili "blijedu" boju. To je pepeljasto-siva boja koja podsjeća na "truplo u
uznapredovalom stanju raspadanja".
"Smrt" i "Podzemlje".
"Četvrtina zemlje. " "Četvrtina zemlje" u Otkrivenju se odnosi na Božji deo vladavine;
"trećina zemlje" se odnosi na sotonin deo.
Tumačenje
6,7.8. Na lomljenje četvrtog pečata, četvrto biće (najverovatnije ono koje je opisano kao orao, 4,7) doziva konja sivca, što je boja koja opisuje pepeljasto sivo bljedilo mrtvog tijela ili izgled jako bolesne osobe. Konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. U Otkrivenju 1,18 su Smrt i Hades (Podzemlje), koliko god bili strašni, pod Kristovim nadzorom. Krist drži ključeve Podzemlja. I ovdje, otvaranjem četvrtog pečata, Smrt i Hades se pojavljuju kao krajnje posljedice odbacivanja Evanđelja. Smrt je prirodna posljedica gladi koja je prikazana pri otvaranju trećeg pečata. Međutim Smrt i Hades - ova dva neprijatelja - su privremeni. Biblija kaže da je smrt posljedica grijeha. Međutim smrt nije konačna stvarnost. Otkrivenje jasno pokazuje da dolazi dan kad će Smrti i Podzemlju doći kraj u drugoj smrti (20,14).
Smrt i Hades su dobili vlast nad četvrtinom zemlje. Činjenica da im je vlast dana pokazuje da Smrt i Podzemlje nemaju konačnu vlast; oni su pod Kristovim nadzorom (1,18). Činjenica da im je vlast ograničena nad samo "četvrtinom zemlje" nagovještava da je svaki pečat povezan s jednom četvrtinom zemlje i da svaki jahač ima vlast nad tom četvrtinom. Četiri konja su paralelni sa četiri vetra u 7,1 koji se odnose na četiri strane sveta.
Smrt i Hades imaju pravo ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim. Na mnogim mjestima u Starom zavjetu mač, glad, kuga i zvijeri predstavljaju niz Božjih sudova koji dolaze na njegov narod kao posljedica grijeha. Bog je preko Mojsija iznio Izraelu kazne koje će poslati na njih zbog nevjernosti Njemu i neposlušnosti Savezu. On će poslati zvijeri da ih liše djece i unište im stoku. Mač će osvetiti njihovo kršenje Saveza. Kuga će se pojaviti u njihovim gradovima. On će im obustaviti "namicanje kruha" pa će jesti, ali se neće nasititi (Lev 26,21-26).18 Ezekiel je objavio da će Bog poslati "na Jeruzalem... sva svoja četiri ljuta biča - mač, glad, divlju zvjerad i kugu" (Ez 14,21). Cilj im je bio da Izrael navedu na pokajanje. Međutim, stalna neposlušnost povećat će ove sudove dok ne dođe do izopćenja i sužanjstva (Lev 26,21-26; Pnz 32,41-43). Ovdje Ivan koristi dobro poznatu sliku koja pokazuje što se događa "kad Bog izlijeva svoju srdžbu na svoj neposlušni narod".
Jahač na četvrtom konju opisuje vrlo ozbiljnu situaciju. On predstavlja jačanje djelovanja prva četiri jahača. Zato prva četiri pečata opisuju što se događa kao posljedica grijeha, ali ipak u svemu tome pružaju nadu. Koliko god ova zla mogu biti strašna i jesu strašna, ona nisu svrha sama sebi. Kako pokazuju starozavjetni tekstovi (Lev 26; Pnz 32), cilj im je da probude Božji narod i potaknu ga na pokajanje. Krist ima nadzor; sile smrti su pod njegovom vlašću. Zla prva četiri pečata su samo prethodnica i predukus posljednjeg suda koji će doći na one koji se odbiju pokajati i svojim se nevjerstvom i neposlušnošću opiru Evanđelju. Međutim, dolazi dan kad će patnji i smrti, kao posljedicama grijeha, doći kraj. Tada će Božji vjerni narod naći život u novom svijetu koji će biti uspostavljen nakon Kristovog drugog dolaska (vidi Otk 21,1-5).
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-23, 7:03 PM | Message # 40 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Osvrt na četiri jahača (6,1-8)
Jasno je da četiri jahača u prva četiri pečata predstavljaju pobjedonosno širenje Evanđelja i posljedice njegova odbacivanja. Jahač na bijelcu prikazuje kako vjerna crkva naviješta Evanđelje svijetu. Kad god se ono propovijeda, dolazi do podjele; neki ga prihvaćaju, a drugi ga odbacuju i opiru mu se. Jahač na riđanu prikazuje protivljenje Evanđelju. One, koji Evanđelje odbacuju i opiru mu se, snalazi duhovna glad koja vodi u duhovnu smrt. Jahač na vrancu prikazuje glad za Božjom Riječi, dok jahač na sivcu opisuje kugu i smrt kao posljedicu te gladi. Svi su ovi prizori uzeti iz Starog zavjeta i sadrže trajnu istinu o tome što se događa kad ljudi odbace Evanđelje i odluče živjeti u grijehu.
Kad ih tako razumijemo, jahači na četirima konjima mogu predstavljati opću stvarnost; odnosno, oni opisuju što doživljava svatko kad se suoči s Evanđeljem. Kad tko čuje i prihvati Evanđelje, on ili ona će iskusiti puninu blagoslova i radosti spasenja kao posljedicu prisne zajednice s Kristom. S druge strane, odbacivanje i opiranje Evanđelju uvijek dovodi do postupnog opadanja koje vodi duhovnoj gladi i smrti.
Kako smatra Jon Paulien, jahači četvero konja mogu predstavljati i opis iskustva crkve u prvih tisuću godina kršćanske ere. U prvoj fazi kršćanske crkve, koja je bila obilježena općom vjernošću, Evanđelje se pobjedonosno širilo zahvaljujući propovijedanju Pavla i ostalih apostola. Ovom razdoblju slijedilo je postupno duhovno opadanje koje je dovelo do razdoblja gladi za Božjom Riječi i izazvalo duhovnu smrt koja je obilježavala kršćansku crkvu tijekom srednjeg vijeka. Bilo je to razdoblje duhovnog opadanja i progonstva kad se prava vjera izgubila, a draga evanđeoska vijest bila odbačena, zaboravljena i postupno nadomještena predajom. Osim toga, kako pokazuje Otkrivenje 11,3-14, prizor četvorice konjanika seže preko prvog tisućljećja. Zato se jahači četiriju konja mogu odnositi na oboje, na povijest prvog milenija kršćanske ere i na opću stvarnost čitavog kršćanskog doba.
Međutim, sudovi opisani u otvaranju prva četiri pečata su djelomični i preliminarni. Propovijedanje Evanđelja nije prestalo s prvim stoljećem. Jahač na bijelcu još uvijek izlazi da pobjeđuje (Otk 6,2). Četiri konjanika su samo prethodnici buduće stvarnosti kad će još jednom, prije kraja povijesti ovog svijeta, doći do velikog posljednjeg naviještanja Evanđelja (vidi Otk 14,6-12; 18,1-4). Potaknuto kasnom kišom Evanđelje će ući u svijet, a objavljivat će ga Božji vjerni ostatak u njegovoj punini i posljednjoj sili pa "sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja" (Otk 18,1). Ovo propovijedanje Evanđelja učinit će da ga neki prihvate, a drugi odbace i da mu se odupru. A onda, kad se naviještanje Evanđelja dovrši i sudbina svakog ljudskog bića bude odlučena, posljednji će se Božji sudovi izliti na one koji su odbacili Evanđelje i oduprli mu se. Tada će prokletstva Saveza istaknuta u četirima konjima biti potpuna i konačna.
Prizor jahača na četirima konjima snažno je upozorenje onoga što će se dogoditi onima koji odbace Evanđelje. On pokazuje da preziranje i opiranje evanđeoskoj vijesti uvijek dovodi do duhovne gladi, bolesti i smrti. Ono što ovaj prizor još pojašnjava jest da prilika za primanje Evanđelja, kao i Onoga koji je njegov središnji predmet, neće trajati zauvijek. Prije samog vremena svršetka doći će do posljednjeg naviještanja vječnog Evanđelja stanovnicima zemlje
(Otk 14,6-12; 18,1-4). Međutim, dolazi dan kad se Evanđelje više neće nuditi i kad milost i milosrđe više neće biti dostupni. Međutim danas je naš dan. "Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda." (Heb 3,15)
|
| |
| |
|
