Tuesday
2024-03-19
10:01 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
RAZARANJE TAME »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

PUT

Kritika materijalističke teologije u informacionim društvima


 

Uvod

Slika sadašnjeg razumevanja hrišćanstva izgleda kao mozajk razbacanih kamenčića gde se svaka kockica takmiči sa drugom kockicom u što većoj različitosti u svakom pogledu. Sa jedne strane ono ide od shvatanja da je svako slovce napisano u prepisima i prevodima Biblije, apsolutna istina izdiktirana od Boga, te se stoga ne podnosi nikakav prigovor o nedoslednosti istih, koji bi se čuo od bilo koga. Osoba koja bi se usudila da izrazi gledište suprotno dogmi crkve biva okarakterisana izrazom ''neplodno tlo'' i tretirana kao nepoželjno, bezvredno i benadežno biće. Sa druge strane pojavljuju se pogledi koji hrišćanstvo smatraju pozitivnom religijom, ali ne kao istinu odozgo, nego kao smišljeni projekat od strane čoveka iz Nazareta koji je imao dobre namere i želeo da popravi čovečanstvo zasnivajući svoju nauku na ljubavi, veri i nadi u bolju sutrašnjicu, jer je poznata stvar da čak i lažna nada može imati pozitivan efekat na neku osobu, pošto uliva snagu iako je reč o neistini. Predpostavimo da je vaskrsenje jedna takva neistina. Međutim, ako nekome pođe za rukom da nas ubedi da verujemo da vaskrsenje zaista postoji to nama može uveliko da olakša život i da ga proživimo i završimo kao veoma srećna osoba, za razliku od neke druge koja je bila skeptična i sumnjičava prema svemu tome i zato joj je život protekao u atmosferi zlovolje, dok se ona prva manje plašila, a više nadala u boje sutra. Lažna nada ima zdrav učinak na funkcionisanje našeg tela. Mi se opuštamo i postižemo veće rezultate i u radu i svemu drugome i na kraju krajeva bolje se i osećamo. Medjutim, onog trenutka kada saznamo da je nada bila nerealna, pozitivni efekti se poništavaju. Verovanje u uzvišene ideje vuče ka progresu. Hrišćanska drustva na zapadu su mnogo razvijenija i materijalno i tehnoloski i civilizacijski, nego ona koja u svom korenu imaju fatalisticke religiozne sisteme kao sto je budizam i hinduizam. Koncept da je naš život samo ovo sto sada imamo i posle toga dolazi kraj razara svaku misao o večnosti i destimulise na bilo kakvu pozitivnu akciju. Dakle, kao što je opšte poznato nada je moćna stvar, a osobito ako je realna i ostvariva. Da ponovim opet čak i lažna nada može da proizvede pozitivne efekte, a kamoli nešto što je istina. Na primer, kada neko oboli od opake bolesti i lekar mu otvoreno kaže medicinsku prognozu da mu preostaje najvise 6 meseci života, dotični će možda umreti u roko od dva meseca, ophrvan i bolešću i strahovima i razočaranjem i apatijom. Medjutim, ako mu kaže da postoji šansa da se izleči, obolela osoba će možda živeti još 5 godina ili čak potpuno ozdraviti.

Shvatanja o tome šta je hrišćanstva, između te dve krajnosti koje sam naveo, većina ljudi doživljava kao istinu pristiglu sa neba.

 

Ovih dana (meseca Augusta 2013.) ispod jedne ogromne vrbe na obali Velikog Bačkog kanala u Bezdanu (dvadesetak kilometada od Sombora) gde sam boravio desetak dana, stvorio sam u mislima novu teoriju o razumevanju hrišćanstva. Odlučio sam da je nazovem: ''teorija trećeg hrišćanskog puta''. Naime, pogrešnim tumačenjem Svetog Pismu mnogi su zaključili da se u njemu naziru dve verzije hrišćanstva: Jakovljeva i Pavlova. Po njima prva zastupa gledište da se mi spasavamo i verom i delima, dok druga odbacuje takav pristup i tvrdi da se spasavamo isključivo verom. Međutim, bilo bi krajnje pogrešno zaključiti da ja ovde uvodim novu, to jest treću vrstu hrišćanstva. To nisu nove vrste nego su to istorijske etape u percepciji Hristovog učenja. Opšte je poznato u nauci da su prvi hrišćani bili pripadnici Jevrejske nacije i zvali su ih Nazareni ili sledbenici Isusa iz Nazareta. Ovi ljudi su i nakon Isusovog odlaska i dalje posećivali hram u Jerusalimu i obavljali sve obrede i držali praznike navedene u Tori, kao i njihovi sunarodnici koji nisu prihvatili Hrista. Oni u početku nisu napuštali judaizam niti su bili isključivani od većine, već su smatrani jednom od frakcija unutar jevrejske vere. Kasnije kada se evanđelje počelo propovedati i među nejevrejima nastale su tenzije i pokrenuto je pitanje da li i hrišćani iz paganstva treba da drže Mojsijev zakon? Spor je rešen na saboru u Jerusalimu na taj način sto je neznabožcima naloženo da se uzdržavaju od nemoralnih dela i nezdrave životne prakse, te upućeni na Sinagoge da tamo o tome nauče više, ali da se nikakvo drugo breme ne stavlja na njih, a koje su inače Jevreji dužni da nose, jer su te obaveze specifican deo sadržaja njihovog saveza sa Bogom. Na koje se zapravo obaveze pri tome mislilo? Na obrezanje i na Mojsijev zakon. Tom prilikom Jakov je rekao da neznabošci ne trebaju da drže taj zakon i da vrše obrezivanje svoje dece. Sa tim su se svi složili. Za razliku od njega Petar, Pavle i Varnava su zauzeli stav da ni oni judeohrišćani ne trebaju da se drže tih uredaba. Prema tome, u pogledu neznabožaca koji se obracaju Hristu postigli su jedinstven stav. Tada su zapravo i nastale dve uslovno rečeno verzije hrišćanstva, ali je ono ipak ostalo jedinstveno zahvaljujući tome sto je Pavle svoj autoritet podredio autoritetima iz Jerusalima. Razlika je bila samo u tome što je jedna strana Jakovljeva zauzela stav da judeohrišćani imaju širi dijapazon obaveza prema Bogu nego hrišćani iz paganstva, ali zato i veću odgovornost. Naravno to podrazumeva i veće privilegije. (v. Rimljanima poslanica 3:1-2) A onda 70. g. n. e. hram je bio razoren i Jevreji su bili rasuti. Tzv. Jakovljeva verzija hrišćanstva je tada išcezla, a nadvladala je Pavlova, i tako će biti sve do određenog trenutka u budućnosti kada će se ponovo Izrael restaurirati, tada ćemo opet imati dve masline i dva žiska što stoje pred Gospodom. Jevreji u sadašnjim okolnostima ne mogu da drže sve Božije propise iz Staroga Zaveta. Međutim, Bog je kroz usta apostola Jakova koji je na saboru u Jerusalimu citirao proroka Amosa nagovestio obnovu Izraela. Da li će ta obnova biti samo u smislu obraćenja na hrišćanstvo ili će to podrazumevati i vraćanje statusa posebnog naroda, ostaje da vidimo? Evo tih stihova:
 

Djela apostolska 15,15:

I s ovijem se udaraju riječi proroka, kao što je napisano:

Djela apostolska 15,16:

Potom ću se vratiti, i sazidaću dom Davidov, koji je pao, i njegove razvaline popraviću, i podignuću ga,

Djela apostolska 15,17:

Da potraže Gospoda ostali ljudi i svi narodi u kojima se ime moje spomenu, govori Gospod koji tvori sve ovo.

Moja teorija koju sam upravo najavio, a koju ću nastojati ovde da razvijem, pokazaće da je moguć jedinstven ''put'' bez nipodaštavanja prethodne dve tzv. verzije hrišćanstva, bar ne u meri u kojoj je Pavle navodno negirao Jakova. Neću se mnogo pozivati na Bibliju kao što ni Isus nije često citirao Sveto Pismo nego je radije uzimao ilustracije iz prirode i života običnih ljudi da bi objasnio svoje učenje. Namera mi je da uz Božiju pomoć vaspostavim jedan verski pokret koji će se zvati PUT, a koji bi kasnije prerastao u Zajednicu istoimenog naziva. Predlažem latinski naziv VIA. On bi bio organizovan u malim grupama koje bi se sastojale od 2-12 članova. Pokret bi u sebi uključivao sva dosadašnja relevantna tumačenja Biblije i čuvao ih kao dragocenost na putu razumevanja konačne istine hrišćanstva. Međutim, to ne znači da bi se primera radi jedna mala grupa sastojala od članova koji različito veruju recimo po pitanju koji dan treba svetkovati. Ne. Svetkovatelji subote bi bili u jednoj grupi, a svetkovatelji nedelje u drugoj. No, ako neko u procesu proučavanja dođe do novih spoznaja, on može preći u grupu koja odgovara tom razumevanju biblijske istine. Saradnja izmedju grupa bi se podrazumevala i bila poželjna. Članovi jedne gupe bi mogli da prisustvuju kao gosti u nekoj drugoj grupi. Bogosluženja bi se odvijala na raznim mestima i ne bi trebala da traje duže od 3 sata, osim ako nije u pitanju neka posebna svečanost kao što je sabor, i po pravilu ne bi bila sinagogalnog tipa nego bi to bilo neposredno i ativno sudelovanje svih članova, ali nije isključena mogućnost i takvog oblika bogosluženja ukoliko dotična grupa želi da ga uvede. To bi se ostvarilo fuzionisanjem većeg broja malih grupa, pri čemu skupština ne bi trebala da broji više od 144 člana. Međutim, treba voditi računa da bi to iziskivalo izvesne troškove u vezi iznajmljivanja odgovarajuće prostorije ili pak kupovinu molitvenog doma, a to može da znači stvaranje zajedničke imovine sa kojom neko ko je ovlašćen od zajenice treba da raspolaže. U vezi toga mogu da nastanu određeni problemi koje zajednice bez imovine nemaju. Zbog toga treba biti veoma oprezan i dobro odvagati da li je korist veća nego rizik? Plaćenih pastora i starešina ne bi bilo i niko se ne bi smatrao privilegovanim koga bi drugi članovi finansijski izdržavali. Upravljanje grupom bi se odvijalo po sistemu rotacije. Vođa grupe bi se menjao svake 4 godine. Grupa bi upražnjavala sistematsko proučavanje Biblije, molitvu, zahvaljivanje i pevanje Bogu Ocu i Njegovom Sinu Isusu Hristu. Članovi bi se međusobno veoma uvažavali i jedni druge voleli kao da su srodnici po krvi. Niko nikoga ne bi osuđivao, jer smo svi grešni i nemamo mandat od Boga da budemo sudije bližnjima. Pokret ''PUT'' bio bi internacionalan, interkontinentalan i interdenominacioni po svom karakteru. U njemu su dobrodošli svi koji iskreno žele da saznaju šta je istina našeg vremena i koji su nezadovoljni duhovnim stanjem sadašnjih crkava i stoga žele da napuste ''Vavilon''. (v. Otkrivenje 18:4) Postavlja se pitanje. Kada izađu iz svojih crkava gde ti ljudi treba da idu i kome? Odgovor se nalazi u samom Pismu. Čitajmo reči Isusa Hrista: Matej 18,20: ''Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja među njima.'' Šta to znači? Crkva je zajednica, sabranje. Ona nije ni građevinski objekat niti institucija. Sama reč ''crkva'' u srpskom jeziku je stranog porekla, a dokaz za to je da se njeno značenje ne vidi odmah bez objašnjenja kao kod drugih (narodnih) reči našeg jezika nego je potrebno neko tumačenje da bi se predočilo šta znači, ali i tu ima različitih gledišta o čemu možete čitati na sledećem linku: http://revelationtoday.ucoz.com/index/da_li_je_isus_osnovao_crkvu/0-417 



                                                  Teorijski deo

Osnovni dokumenat na kome bi se temeljio pokret bio bi Biblija protestantskog kanona. Dakle 27 knjiga Novoga Saveza i 39 knjiga Staroga Saveza. Ona bi bila merilo za pokret kojim bi procenjivali ispravnost pojedinih učenja. Razlika između dosadašnjih verskih pokreta i ovog bila bi u tome da ovaj ne bi odbacivao nikoga ko ima drugačija pojmanja biblijskih stihova nego bi objedinjavao sve i čuvao jedinstvo u različitosti. Ja sam došao do spoznaje da osnovni uzrok drobljenja hrišćanstva nije u dogmatskim razlikama nego u eksploatatorskom sistemu finansiranja crkvene organizacije. Uklanjanjem toga sistema uklanja se i generator razbijanja jedinstva hrišćanske crkve. Ako se to dosledno sprovede šizme unutar zajednice bi trebale da se zaustave. Ali predrasude će ostati još dugo vremena da žive u ljudima i iščeznuće u daljem toku života pokreta.
Prvi hrišćani su svoju veru nazivali ''PUT''. Kao dokaz za to pročitajmo sledeći stih:
Djela apostolska 9,2: ''I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga nađe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim.'' I sam Isus je izjavio da je On ''put'': Jovan 14,6: ''Isus mu reče: ja sam put i istina i život; niko neće doći k ocu do kroza me.'' I u Starom Zavetu možemo naći stihove koji ukazuju da je Hristova nauka ''put.'' To bi trebalo da znači da je razumevanje Hristovog učenja proces, a ne trenutni skok u neku konačnu istinu. Da je to tako imamo odličan primer u samoj Bibliji koji sam gore samo nagovestio. Naime, mnogi skolari tvrde da je apostol Jakov izneo drugačiju verziju hrišćanstva za razliku od apostola Pavla. Kao prvo, zapazimo da je Isusov brat pisao svoju poslanicu Jevrejima koji su bili rasejani po čitavom svetu. U njoj on naglašava da se ljudi spasavaju i verom i delima. Pogledajmo sledeći stih: Jakov 2,24: ''Vidite li dakle da se djelima pravda čovjek, a ne samom vjerom?'' Kojim delima? Ja odgovaram pre svega delima zakona koji su navedeni u Tori, ali i svim drugim dobrim delima kao što je ono koje je recimo Raava bludnica učinila: Jakov 2,25: ''A tako i Raav kurva ne opravda li se djelima kad primi uhode, i izvede ih drugijem putem?'' Kada sam napisao ''delima zakona koji su navedeni u Tori'', mislio sam na sva dela koja se tiču Jevreja kao što je obrezanje, držanje Božjih praznika, a narocito Dekaloga. Međutim, neko će postaviti pitanje u šemu je suštinska razlika između te verijante hrišćanstva i one koju je Pavle zastupao? Suštinska razlika ne postoji. Razlika se odnosi samo na ono sto je specifikum Jevreja, a to je da su oni primili zakon na Sinaju, oni su ti koji su bili izvedeni iz Egipta i tako dalje pa shodno tome i zahtevi koji se pred njima stavljaju su drugačije oblikovani i njima prilagođeni. Pavle u Rimljanima poslanici kaže ovo: Rimljanima 3,20: ''Jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha.'' Na koja dela zakona ovde Pavle misli? Jasno na moralne odredbe. Ali te odredbe nisu neznabošcima uklesane i u kamenu kao što je to bilo učinjeno Jevrejima, nego ih oni imaju u svojoj prirodi kao ljudska bića što je zajednička osobina koju dele sa Jevrejima. I upravo to želim da jače naglasim, da skrenem pažnju čitaocima da to ne znači da Jevrejima nije taj zakon u savesti pa im ga je zato Bog dao na kamenim pločama. Oni su pod posebnim Testamentom za razliku od drugih nacija, u tome je poenta. Ako je neko pod ugovorom onda to podrazumeva da ima neka prava, ali i obaveze. Jedna od tih obaveza je recimo obrezanje. Ono što dosadašnja teologija nije mogla da razume je upravo to da nema razlike između Mojsijevog zakona datog Jevrejima i Zakona Slobode koji je inkorporiran u svim ljudima u njihovoj vlastitoj prirodi i deluje preko savesti. Taj Zakon je nepromenljiv, ali oblik toga zakona je promenljiv i može se izraziti na najrazličitije načine shodno okolnostima i potrebama ljudi. Ako je to tako zašto onda imamo kao što sam naveo dve verzije hrišćanstva. To je zato što imamo jedan Božiji narod koji se sastoji od dva svedoka. Jedan svedok ima određene obaveze koje su postale stvar njegovog nacionalnog identiteta i u tome se razlikuje od drugog svedoka, paganskih naroda koji su prihvatili Hrista, ali ta razlika nije u funkciji razdvajanja, naprotiv ona je komplementarna. Prvi svedok prethodi drugom, ali on ne prestaje sa egzistencijom nakon pojave drugog nego oba ''putuju'' ka konačnom razumevanju istine. Ono što bih ja voleo da vidim jeste da oba svedoka zajedno putuju, a ne odvojeno kao što je sada. Ono što je neobično važno je da se shvati da čovek može da mrzi Boga, a da istovremeno spolja gledano drži kompletan Dekalog, ali ne može da voli Boga, a da ne drži zapovesti. Isto stvar stoji i sa verom. Ne može neko da veruje, a da istovremeno krši Božije zapovesti, međutim može da drži zapovesti, ali da ne veruje. Ako čovek tako postupa nije mio Bogu i takvim delima se ne može spasiti. Stvoritelj gleda na pobude koje stoje iza učinjenih dela. Ako su dela učinjena iz ljubavi koja je potaknuta verom onda se čovek takvim delima i spasava. Pavle kaže da obrezanje pomaže ako zakon drziš. Rimljanima 2,25: ''Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo.'' Na koga se to odnosi. Na Jevreje i na one koji žele da postanu Jevreji i da kao takvi slede Hrista, njima obrezanje pomaže ako zakon drže, jer se oni držanjem toga zakona spasavaju naravno uz veru u žrtvu Isusa Hrista. Pismo na više mesta pravi jasnu diferenciju između vere i dela i ne tumači da su ta dela rezultat ili plod vere, jer je reč o posebnim delima, a ne o delima vere ili plodovima učinjenih dela. Objasniću to na plastičan način uzimajući primer iz ličnog života koji je toliko običan da je sigurno doživljen kod mnogih ljudi. Često mi se dešava u životu da kada uđem u neku prodavnicu i prodavačica mi se nasmeši, iz te radnje izlazim sa osmehom na licu kao da sam s njom malte ne vodio ljubav, ali mi se dešava i to da me neka pogleda popreko i onda ja viši ne ulazim u takvu prodavnicu ni ja ni moj novac. Vidite to je jedno delo, čin, koji  ne mora da bude učinjen zato što ona veruje u Boga ili zato što mene voli, ne to se obično radi iz interesa, međutim ono ima svoj rezultat kao što vera sa svoje strane ima svoje plodove. Jedan od veoma jakih ako ne i najjačih stihova koji to potvrđuju nalazi se u Novom zavetu. Izvolite stih: Otkrivenje 14,12: ''Ovdje je trpljenje svetijeh, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu.'' Iz navedenog stiha vidimo da Biblija u jednak i ravnopravan odnos stavlja obe kategorije. Jedno može ali ne mora da proizilazi iz drugog i drugo može ali ne mora da proizilazi iz prvog, jer dela koja se tu podrazumevaju mogu da budu plod vere što se u ostalom od nas i očekuje i ona se podrazumevaju pod izrazom ''vera'' i nabrojana su na drugom mestu u Svetom Pismu. Tu se radi po mom mišljenju o delima koja se eksplicitno zahtevaju od Jevreja i nalaze se u Tori. Jedno takvo delo je recimo obrezanje.
Sada bih nešto rekao o tome kako se na primer u Crkvi adventista sedmoga dana tumači odnos vere i dela. Običnim vernicima se kaže da postoji beskrajno velika razlika između poslušnosti Bogu, jer uživate u spasonosnoj zajednici sa Njim, i držanja Njegovih zapovesti u nadi da će vam možda tako Bog biti više naklonjen, pa ćete dobiti od Njega nagradu umesto kazne. Mnogo će toga biti rešeno, kažu oni, kada jednostavno otkrijete da ste već primili spasenje - umesto da činite stvari, kako biste ga zaradili ili zaslužili. U skadu sa tim, tvrde dalje, da je predivno iskustvo kada konačno shvatite, da ne postoji ni jedna jedina stvar koju možete ''učiniti'' da biste bili spaseni.

Teolozi nekih denominacija misle da opravdanje verom razumeju mnogo bolje od drugih, ali kada ih čovek sasluša stiče se utisak da oni ni sami sebe ne razumeju šta govore. Pobuda je ključna stvar u pojmanju opravdanja verom, jer i vera i dela se čine iz nekih pobuda koje mogu biti dolične ili nedolične. Postavlja se pitanje da li je želja za spasenjem nedolična pobuda? Ja smatram da nije. Pročitajmo sledeći stih iz Novoga Zaveta: Matej 19,17: ''A on reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovijesti.'' Međutim, postoje ljudi koja smatraju da je takva želja nemoralna. Oni otprilike kažu sledeće: ''Hrišćani treba da budu načisto u vezi odnosa između vere i dela - izmedju činjenja dobra da bi nas Bog spasio, i činjenja dobra iz zahvalnosti što nas je On vec spasio!'' Zadnji deo rečenice ne odgovara stvarnosti, jer nas Bog još uvek nije spasio, a sem toga svako ko sada duhovno dobro stoji, može jednog trenutka da padne. Bog će spasenje konačno realizovati na samom kraju istorije. Stoga ja bih rekao ovako: ''Hrišćani treba da budu načisto u vezi odnosa izmedju vere i dela - između činjenja dobra da bi nas Bog spasio, i činjenja dobra iz zahvalnosti što ce nas On jednoga dana spasiti!'' Zašto se onda tako uče obični vernici od strane crkvene oligarhije? Pa zato što kroz takav koncept žele da iznegiraju nauku o spasenju verom, a ne delima, jer ako smo već sada spaseni ne treba onda verovati u spasenje, ono je tu, već ostvareno. Onog trenutka kada budemo spaseni, veri će doći kraj. 1. Petrova 1,9: ''Primajući kraj svoje vjere, spasenije dušama.'' Međutim, istina je da se pripadnici jedne od dve varijante hrišćanstva spasavaju i verom i delima, jer pred Gospodarem zemaljskim imamo dva žiška i dve masline. To su dva svedoka iz Otkrivenja. Oba se spasavaju na potpuno isti način verom u Žrtvu Isusa Hrista. Razlika je samo u tome što jedan ima dodatne obaveze koje drugi nema, a proizilaze iz njegove istorije odnosa sa Bogom. Simbolika pitome i divlje masline je veoma prisutna u Bibliji. U tom pogledu pogledajmo sledeće stihove:

Rimljanima 11,24:

Jer kad si ti otsječen od rođene masline, i pricijepio se na nerođenu pitomu maslinu; a kamo li ovi koji će se pricijepiti na rođenu svoju maslinu!

Rimljanima 11,25:

Jer vam, braćo, neću zatajiti tajne ove (da ne budete ponositi), šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uđe neznabožaca koliko treba.

Rimljanima 11,26:

I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doći će od Siona izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova.

Rimljanima 11,27:

I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe.

Znamo naime da je Isus prokleo nerodnu maslinu. Čitajmo sledeća četiri stiha:

Marko 11,13:

I vidjevši izdaleka smokvu s lišćem dođe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne bješe vrijeme smokvama.

Marko 11,14:

I odgovarajući Isus reče joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu učenici njegovi.

 

Marko 11,20:

I ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena.

Marko 11,21:

I opomenuvši se Petar reče mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se.

Tu imamo snažnu simoliku koju valja razumeti. Maslina je simbol Božjeg naroda. Imamo dve masline divlju i pitomu. Uslovno rečeno to su dva Božja naroda. Jevreji i Nejevreji koji su priznali Isusa Hrista. Oni treba da postanu jedno, kako Pismo kaže: ''zajedničar u korenu i u masti od masline.'' Pokret PUT treba da ima pred sobom ostvarenje toga cilja.

''Ako ljubis Boga iz celog srca, onda moraš držate sve zapovesti sa prve ploče, a ako ljubiš bližnjega kao samoga sebe, tada se tome mora pridružiti i držanje svih zapovesti sa druge ploče.
Ovakvo tumačenje je osnovano na prvobitnom značenju reci ''vera'' (pistis), jer ona ne znači samo ''poverenje'' vec i ''vernost''. H. Heinz, Zwischen Zeit und Ewigkeit
Da je zaista tako potvrđuju sledeći stihovi iz Biblije:

Jakov 2,19:

Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drkću.

Jakov 2,20:

Ali hoćeš li razumjeti, o čovječe sujetni! da je vjera bez djela mrtva?

Sada treba još jednom postaviti pitanje na koju vrstu dela je Jakov mislio kada je rekao: Jakov 2,24: ''Vidite li dakle da se djelima pravda čovjek, a ne samom vjerom?'', ako izraz ''vera'', na grckom ''pistis'', kao sto smo videli, obuhvata svojim značenjem i ''vernost''? Dakle, sam taj izraz podrazumeva i dela. Kakva dela? Dela vere. A kakva su onda ta dopunska dela? Da li su i ona rezultat vere? Da. Avram je vršio obrezanje, jer je verovao u Boga. Da li je prinošenje životinjskih zrtava i Držanje Božjih praznika bilo od vere? Jeste, ali ta tela nisu iz korpusa moralnog zakona u tome je poenta.

Međutim, nemojmo mislite da je držanje Deset Zapoceti sve što Bog od nas zahteva. Sam izraz ''deset zapovesti'' se u opšte ne pojavljuje u Svetom Pismu. U 5 Moj. 10:4 se upotrebljava jedan izraz koje se može prevesti kao: ''deset reči'' ili ''deset kazivanja'' ili ''deset izreka''. A pošto se brojem deset u Bibliji izražava ideja minimuma (vidi 1. Moj. 18:32), onda to znači da su ''Deset zapovesti'' samo minimum Božjih reprezentativnih zahteva prema nama. Zloba, pakost, ljubomora, licemerstvo, ponos ... su takođe pod osudom Velikog Božjeg moralnog zakona.

Pokret ''PUT'' istraživaće sve aspekte ljudskog života koristeći se istinama otkrivenim u Svetom Pismu i otkrićima nauke i neće imati zacementirani kredo. Mi smo na putu sve veće spoznaje istine koju je Bog nama predočio u Bibliji, a kao što znamo iz vlastitog iskustva prilikom putovanja krajolik je sa svakim kilometrom sve drukčiji. Istina se ne plaši preispitivanja i ne treba izražavati negodovanje prema vernicima koji preduzimaju dubinska istrazivanja Biblije.

Pokret bi negovao i nalagao najviše moralne standarde ponašanja kod svojih članova imajući kao uzor norme date u Svetom Pismu. Kada je reč o moralnom ponašanju reči Isusa Hrista su najprikladnije da to opišu:

Matej 7,12:

Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.

Luka 6,31:

I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako.

Pokret neće apriori donositi konačne zaključke kada su u pitanju nedokučive stvari kao što je pitanje Božanske prirode. Tu nalažem da ako Biblija daje ''konfuzno objašnjenje'' trebalo bi da i mi sledimo isti metod. Dalje, Hrišćanska zajednica koja bi se formirala u nastavku pokreta praktikovala bi druženje oko otvorenog stola što je tradicija koja je došla od Isusa Hrista. Prilikom tih okupljanja uzimala bi se euharistija (Pricest, Vecera Gospodnja). U vezi sa euharistijom postavlja se pitanje koja vrsta hrane i pića bi se koristila u tom obredu? Da bi čitalac razumeo problematiku neka procita sledeće postove na forumu ovog sajta, a tema nosi naslov ''artos ili azima'': http://revelationtoday.ucoz.com/forum/2-30-1
Ja smatram da bi bili najbliži istini ako bi se koristio beskvasni hleb i bezalkoholno vino. Međutim, ukoliko bi bilo članova koji smatraju da je ispravnije koristiti kvasni hleb i alkoholno vino, to bi bilo prihvaćeno, ali bi takvi bili u odgovarajućoj grupi. Naravno, u tom slučaju uzimanje, alkoholnog vina bilo bi u simboličkim količinama ili pak veoma razblaženo vodom, da ne bi došlo do opijanja.

Što se tiče ishrane, želim da kažem sledeće: poznato je da izvesni hrišćani ne jedu određene vrste mesa poput ortodoksnih Jevreja. (v. 3. Moj. 11) Smatram da je to ispravno. Međutim, nisam pristalica tumačenja da čovek ni u kakvim okolnostima ne bi smeo da jede tu vrstu hrane, jer smatram da su Božji propisi uvedeni sa ciljem da se sačuva ljudski zivot. Naime, zakon o čistim i nečistim životinjama je radi čoveka, a ne čovek radi tog zakona. Preferiram biljni način ishrane, ali niko ko se na drugačiji način hrani ne sme biti prozivan zbog toga. Uredba o ne jedenju krvi je i dalje na snazi kao i ne jedenje sala od životinja. Zabrana konzumiranja krvi se ne odnosi na primanje transfuzije.

Pokret smatra da članovi ne bi trebali da uzimaju u cilju postizanja uzitka bilo koji oblik stimulativnih sredstava kao sto su duvan, kafa, pravi čaj, alkohol, i droge. Kao lek u izuzetnim slučajevima ova sredstva se mogu uzimati, ali kao napitak ne. Ja lično izbegavam da koristim sve što je nabrojano, jer i nauka dokazuje da su te materije štetne, ali ja nisam merilo za druge. Međutim, ne osuđujem nikoga ko te napitke i sredstva za postizanje uzitka koristi. Međutim, ako neko recimo pije alkohol i zakorači postepeno u alkoholizam da li takav ima mesto u raju? Ja mislim da nema. Vidite ovo: 1. Korincanima 6,10: ''Ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni kavgadžije, ni hajduci, carstva Božijega neće naslijediti.'' Ista stvar stoji i sa kafom. Ako mi 14 šolja kafe popijemo u toku dana i to nam postane glavno zadovoljstvo u životu, a naša žena i deca pa i sam Bog dođu na drugo mesto da li ćemo kao takvi ući u Nebo? U ovom stihu imate lepo objašnjenje: Luka 7,34: ''Dođe sin čovječij koji i jede i pije, a vi kažete: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima.''
Isus nije izbegavao ljude koji su pili, a izgleda da je i sam umereno konzumirao alkoholna pića. Ranije sam sakupljao adventistički časopis ''Život i Zdravlje'', pa sećam se da su u njemu i sami adventistički lekari tvrdili da kafa do dve šoljice na dan nije štetna.
No svako za sebe treba da odluči prema svojoj savesti kako će postupiti po pitanju stimulativnih sredstava koja se danas masovno koriste.

U Bibliji postoje neke veoma teške i neobične stvari koje zahtevaju dublje istraživanje. Jedna od njih je Petrova vizija u Delima apostolskim 10. Hrišćani koji konzumiraju meso i od necistih životinja prema 3. Moj. 11 navode je kao dokaz da u Novom Zavetu taj propis više ne važi. Zapravo ne znam nikoga ko se bavi pitanjem ishrane iz biblijske perspektive, a da ga ta vizija nije zbunila. Naime, sa jedne strane u Starom Zavetu imamo eksplicitnu zabranu jedenja mesa od izvesnih životinja, a u pomenutoj viziji pak naredbu da Petar ustane, pokolje i pojede takve životinje. Neki bi rekli to je vizija, a ne zapovest. Tačno, ali u toj viziji se nešto zapoveda i kada se Petar oglušio o tu naredbu usledilo je Božji odgovor u vidu negodovanja. Prvo, postavlja se pitanje zbog čega bi Bog koristio viziju da bi ukinuo jednu odredbu iz Starog Zaveta koja je uvedena kao propis? Drugo, da je Petar poslušao Boga i pojeo nečiste životinje, to jedenje bi bilo simboličko, a ne stvarno, pošto je reč o viziji. Treće, tri pute se ponovilo spuštanje nečistih životinja i tri puta je zatraženo da ih Petar pojede, što ukazuje da on nije odmah razumeo značenje vizije, jer da jeste poslušao bi Božji nalog i tada se ne bi tri puta prizor ponovio. Kasnije Petar objašnjava da utvara znači da ni jednog čoveka ne treba smatrati poganim, a o ukidanju zakona o čitim i nečitim životinjama nema ni jedne reči. Sve to me navodi na zaključak da se treba i dalje držati Božjeg propisa kada je reč o ishrani mesom. Druga neobičnost je u vezi euharistije. Naime, kao što znate u Starom Zavetu je strogo zabranjeno jedenje bilo kakve krvi, a ovde kod Pričesti, Isus savetuje svoje sledbenike da simbolički jedu njegovo telo i piju njegovu krv, jer kaže ''ako ne jedete tijela sina čovječijega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi.'' (v. Jovan 6:53-56) Treća neobičnost, koja je veoma upečatljiva, povezana je sa Drugom Božjom zapovešću. Ta zapovest kaže da se nesme obožavati ništa što je na Zemlji ili na Nebu ili u vodama. Ništa što je stvoreno pa ni sam čovek ma kakav on bio. Međutim, mi u Novom Zavetu imamo pojavu Boga u obliku čoveka koji nije odbijao obožavanje. Isusova ljudska priroda je od Marije, a ona je bila stvorenje. Dakle, obožavanje ljudske prirode je u Starom Zavetu zabranjeno, jer je to greh, međutim u Novom je prihvatljivo i neophodno radi postizanja večnoga života, ali ne obožavanje bilo kojeg čoveka nego jednog Čoveka, Isusa Hrista. Moramo se zapitati, mi koji volimo Mesiju, šta mi obožavamo kada Ga hvalimo, Njegovu ljudsku prirodu ili Njegovo božanstvo u toj ljudskoj prirodi? Zašto su uvedeni tako neobični koncepti u Bibliji? Ja mislim da je to zato što Bog želi da iznad naše vere stalno lebdi izvesna sumnja. Jer bez sumnje nema vere i bez vere nema sumnje, a Stvoritelj je odredio da posredstvom nje dođemo do blagodati. Pročitajmo sledeće stihove:

 

Galatima 3,14:

''Da među neznabošcima bude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu, da obećanje Duha primimo kroz vjeru.''

Galatima 3,22:

''Ali pismo zatvori sve pod grijeh, da se obećanje dade kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju.''

Efescima 2,8:

''Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božij,''

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz