|
Otkrivenje
|
|
| bibleboy | Date: Tuesday, 2011-02-15, 10:50 AM | Message # 1 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| PREGLED OTKRIVENJA 6. POGLAVLJA
Pre nego što analiziramo svaki od sedam pečata, moramo naglasiti neke opšte činjenice. One su od najveće važnosti za pravilno tumačenje Otkrivenja 6. poglavlja.
Prvo, Otkrivenje 6. poglavlje se temelji na četvrtom i petom poglavlju. Prizor otvaranja sedam pečata sledi prizoru opisanom u četvrtom i petom poglavlju. Sve što se događa u šestom poglavlju rezultat je onoga što se dogodilo u petom poglavlju. Ovo je posebno značajno s obzirom na činjenicu da Otkrivenje 4-5 opisuje ustoličenje vaskrslog Hrista na nebeskom prestolu i uspostavljanje njegovog kraljevskog položaja, što se dogodilo na Pedesetnicu. Zbog toga otvaranje sedam pečata počinje Hristovim ustoličenjem. Ali otvaranje šestog pečata opisuje Hristov drugi dolazak i događaje koji ga prate (6,15-17). To pokazuje da prizor otvaranja sedam pečata pokriva povesno razdoblje od Hristova uznesenja i Njegova uzdizanja na presto svemira do drugog dolaska kad će se Hrist vratiti na zemlju u punoj vlasti kao kralj i sudija sveta.
Drugo, događaji u Otkrivenju 6 ne opisuju sam sadržaj pečata. Oni su posledica Hristova kidanja pečata na nebu. Međutim, svi događaji koji nastaju otvaranjem sedam pečata zbivaju se na zemlji. Niti lomljenje sedam pečata niti događaji koji im slede ne predstavljaju sadržaj zapečaćenog svitka iz Otkrivenje 5. Svitak nije otvoren i njegov sadržaj nije objavljen dok nisu raskinuti svi pečati. Prema Georgeu E. Laddu lomljenje svih sedam pečata "prethodi stvarnom otvaranju knjige i događaja povezanih sa svršetkom". Ili, kako to objašnjava Kenneth A. Strand, otvaranje sedam pečata predstavlja "korake ili sredstva kojima Bog preko Hrista u povesti priprema put za otvaranje i čitanje... knjige sudbine na sudu prilikom eshatološkog svršetka" (vidi Otk 22,12).
Značenje sedam pečata
Mnogi suvremeni komentatori veruju da viđenje o sedam pečata treba razumeti doslovno jer je odraz situacije u prvom stoleću u rimskom carstvu, koje je bilo obeleženo ratovima. Prema ovom tumačenju prvi pečat bi simbolizirao Parćane, ratoboran narod koji je pri kraju prvog stoleća bio stalna pretnja rimskom carstvu. Uvek su bili spremni preći reku Eufrat i nekoliko puta su porazili rimsku vojsku. Razumevanje drugih pečata sledi ovakvo tumačenje, pa prema njemu pečati simboliziraju političke, građanske i fizičke nerede koji su potkopavali ugnjetavačku moć rimskog carstva. Nema sumnje da su kršćani u prvom stoleću verovali da žive u vreme svršetka i zbog toga u Otkrivenju 6 videli savremenu primjenu.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Tuesday, 2011-02-15, 11:29 AM | Message # 2 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Međutim, upravo spomenuto razumevanje je iz mnogo razloga problematično. Pre svega, kako to George E. Ladd primjećuje, situacija u rimskom carstvu krajem prvog stoleća "nije bila posebno obeležena ratovanjem. U stvari snaga rimskih vojski delotvorno je skršila otpor tako da je od Armenije do Španije vladao mir. Veliki pax romana dao je mediteranskom svetu nekoliko stoljeća mira koji zapadni svijet nije nikad dotad uživao. Međutim, to je bio mir zasnovan na sili i moć Rima bila je svuda prisutna u prisutnosti njegovih legija." Drugo, doslovno tumačenje sedam pečata suproti se simboličkom karakteru Otkrivenja. Mnogi elementi u prizoru pečata (kao konj belac u prvom pečatu) ne uklapaju se u doslovnu primenu. Na kraju, takvo razumijevanje ne uklapa se u teološki okvir čitave knjige. Teološko značenje Otkrivenje 6. poglavlja je mnogo dublje, na primjer, nego ratovi između Parćana i rimskog carstva.
Sta je onda teološko značenje događaja otvaranja sedam pečata? Ključ se nalazi u Otkrivenju 5. poglavlju. Prizor otvaranja sedam pečata počinje s Hristovim ustoličenjem. Kad je u Starom zavetu novokrunisani kralj zauzeo svoje mjesto na prestolu, u njegove je ruke došla celokupna sudbina naroda. Starozavetnim ceremonijama ustoličenja obično su sledili sudski postupci novoustoličnog kralja kad je pošao kažnjavati neverne i buntovne; uz to bi svoje odane sledbenike darivao raznim pogodnostima (vidi 1 Kr 2; 16,11; 2 Kr 9,14-10,27; 11,1.13-16). U kraljevskom drugom i sto desetom psalmu, koji su se prvobitno odnosili na izraelske kraljeve, pomazani i ustoličeni davidski kralj svoje je pravo da vlada pokazao suđenjem buntovnika (usp. Ps 2,7-11 i Otk 10,15.16). Ovaj je sudski element izražen viđenjem otvaranja sedam pečata.
Kad prigodom svog ustoličenja u Otkrivenju 5. poglavlju uzvišeni Hrist prima Knjigu Saveza, koja predstavlja zavetni odnos između njega i njegovog naroda, u njegove ruke stavljena je sudbina celokupnog čovečanstva. Verni su dobili pravo da "Bogu našemu" postanu "kraljevstvom i svećenicima i kraljevat će na zemlji" (Otk 5,9.10; vidi 1,5.6). Zatim je delovanje novoustoličenog Hrista, prikazano otvaranjem sedam pečata, potaknulo čitav niz događaja na zemlji: ratove i ubijanja, glad i epidemije. Bitno je da odredimo kako su hrišćani u Jovanovo vreme razumeli događaje iz Otkrivenja 6. poglavlja, bez obzira na primjenu koju su mogli naći. Biblijski tekstovi na drugim mjestima bitni su za razumevanje važnosti i značenja otvaranja sedam pečata.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Tuesday, 2011-02-15, 1:57 PM | Message # 3 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Starozavetna pozadina sedam pečata Prokletstva vezana uz Savez. Kako primećuje Jon Paulien, rečnik Otkrivenja 6,1-8 ima paralele u "prokletstvima vezanima uz Savez u Petoknjižju i u njihovom ostvarenju u vavilonskom sužanjstvu". Nakon sto je Bog izveo svoj narod iz egipatskog ropstva, učinio je s njima savez koji je sadržavao određene uslove. Ako Izraelci budu poslušali i sarađivali s Bogom, primiće nagrade i blagoslove. Međutim, ako ne budu poslušni Savezu, pa budu nastavili svojom neposlušnošću, snaći će ih posledice koje su poznate kao prokletstva saveza (vidi Pnz 28,15-68).
Ova prokletstva iz Saveza Stari zavjet opisuje kao "mač, glad, divlju zverad i kugu", za koje Ezekiel kaže da su "četiri ljuta biča" (Ez 14,21; vidi u Jr 15,3 "četiri nevolje"). Osnovni tekst ovih zavetnih prokletstava je Levitski zakonik 26,21-26:
Budete li se još i dalje protivili,
ne htjednete li me poslušati, sedmerostruko ću još na vama povisiti rane
za vaše grijehe. Na vas ću pustiti šumsku zvjerad ...
i sam ću vas još sedmerostruko udariti za vaše grijehe. Na vas ću dovesti mač
neka se iskali osvetom za Savez. A kad se zbijete u svoje gradove,
poslat ću na vas kugu
i bit ćete predani u ruke neprijatelju. Još kad vam obustavim namicanje kruha,
deset žena moći će vam peći kruh u jednoj peći
i na mjeru će vam kruh davati.
Jest ćete, ali se nećete nasititi.
Ovdje su opisane kazne koje će Bog poslati na Izrael zbog neverstva. Očite su paralele između rečnika rorišćenog u Levitskom zakoniku 26. poglavlju i onoga u Otkrivenju 6. poglavlju: sedmostruka zla - mač, glad, kuga i zvijerad. Sve su to posledice neposlušnosti Savezu. Uz to je glad opisana izrazom merenja hleba (Lev 16,16; vidi Otk 6,6). Isti rečnik i pojmovi ponovljeni su u Mojsijevom oproštajnom govoru u Ponovljenom zakonu 32,23-25. Zavjetna prokletstva su, u svojoj početnoj fazi, preliminarni Božji sudovi nad njegovim narodom. Cilj im je bio da ih probude iz otpalog stanja, navedu na pokajanje i navedu na stvaranje pozitivnog odnosa spram Boga. Iz Starog zavjeta je jasno da se u primeni ovih prokletstava Bog poslužio neprijateljskim narodima kao što su bili Asirija i Babilon. Ovi su narodi često korišteni kao oruđa Božjeg suda nad njegovim vlastitim narodom. Bog je preko Izaije o Asiriji govorio kao "šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari." (Iz 10,5.6)
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Tuesday, 2011-02-15, 2:12 PM | Message # 4 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Prema tome, prokletstva iz Saveza se mogu objasniti ovako: kad bi Izrael postao neveran Savezu, Bog bi uklonio svoju zaštitu pa bi neprijateljski narodi došli i izraelski narod bi se našao u nevolji. Oni bi na njega doneli mač. Šumske zvijeri bi im otimale decu i uništile stoku. Kuga i glad bi dovršili pustošenje zemlje. Ako bi Božji narod ustrajao u svojim gresima, nastupila bi krajnja posljedica: izgnanstvo iz obećane zemlje.
Kasnije u izraelskoj povesti "četiri ljuta biča" (koji bi došli bilo kojim redom), postali su široko poznati i uobičajeno korišćeni izrazi za opis sudova zbog nevere Savezu. Postali su toliko poznati i stereotipni da su se mogli razumeti samo kao posledice Izraelovog upornog odbijanja da žive u skladu sa Savezom. Posebno su u knjigama Jeremije i Ezekiela postali tehnički pojmovi za zavjetna "zla" kojima je Bog kažnjavao otpad, nastojeći da narod navede na pokajanje (Jr 14,12.13; 15,2.3; 21,6-9; 24,10; 19,17.18; Ez 5,12-17; 6,11.12; 14,12-23; 33,27-29). Pošto se nisu pokajali, Izrael i Juda su morali iskusiti konačni sud - izgnanstvo. David Aune obraća pažnju na izvještaj koji je Dio Cassius dao o poginulim Jevrejima za vrijeme Bar-Kohbinog ustanka (132-135. godine): "U raznim napadima i bitkama [dakle mačem] pobijeno je petsto osamdeset tisuća muškaraca, a broj oni koji su izginuli od gladi, bolesti i vatre nije bilo moguće odrediti. Tako je gotovo čitava Judeja opustošena, što je bio rezultat na koji je narod bio unaprijed upozoren pre rata... i mnoštvo vukova i hijena jurnulo je zavijajući u njihove gradove" (frazu u zagradi stavio Aune). U ovom opisu možemo naći sve elemente starozavetnih prokletstava Saveza: mač, glad, bolest i zveri.
U konačnoj fazi, kad su ovi neprijateljski narodi, koje je Bog upotrijebio da izvrše sud, preterali u kažnjavanju njegovog naroda, Bog je okrenuo sudove na te neprijateljske narode da bi izbavio svoj narod. To je Mojsije najavio u Ponovljenom zakonu 32,41-43:
Ne bio ja živ vječito ako naoštrivši mač svoj blistavi
ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dušmanima,
da naplatim onima koji mene mrze. Strele svoje opojit ću krvlju
i mač moj najest će se mesa... Kličite, puci, s njegovim narodom,...
Jer će krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' dušmanima...
očistit' od grijeha zemlju svog naroda.
U svom proročanstvu protiv naroda, Joel objavljuje da će Bog suditi i kazniti sve narode za ono što su učinili njegovom narodu Izraelu (Jl 3,2-7). Jeremija je prorokovao o Vavilonu: "Ali na vaše oči sada plaća Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje učiniše Sionu - riječ je Jahvina."(Jr 51,24)
Ovo se ispunilo s vavilonskim sužanjstvom kad su se Božji sudovi, koji su bili usmereni protiv njegovog naroda, sada okrenuli protiv neprijateljskih naroda koji su ugnjetavali njegov narod. Zaharija 1,12-15 možemo uzeti kao tekst koji predstavlja ovu misao:
Tada progovori anđeo Jahvin i reče: "Jahve nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?" ... I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: "Objavi ovo: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.'"
Slične tvrdnje nalazimo i u drugim tekstovima kod proroka (vidi Jr 50,17-20.33.34; 51,24; Jl 3,19-21; Sef 3,19.20; Zah 14,3-21).
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Tuesday, 2011-02-15, 3:04 PM | Message # 5 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Posebno je važno primetiti da su zavetna prokletstva, kad bi bila izvršena na Božjem narodu, bila "uvodni sudovi čiji je cilj bio navesti ga na pokajanje. Kad su bili vršeni na narodima koji su prolili krv njegovog naroda, oni su bili osvetnički sudovi (na primer, peti pečat)."
Paulien zaključuje da upravo navedeni tekstovi iz proročkih knjiga "pokazuju dovoljno paralela sa sedam pečata da upute na mogućnost, ali ne i sa sigurnošću, da ih je pisac Otkrivenja držao na umu dok je pisao šesto poglavlje". Upadljive paralele između rečnika u Otkrivenju 6 i starozavjetnih ulomaka o savezu i prokletstvu snažno ukazuju na to da je prizor otvaranja sedam pečata povezan s novozavetnim savezom uspostavljenim s Hristom i s posledicama njegova kršenja. Kako kaže David Marshall, kad god se "evanđelje propoveda i odbacuje, slede posledice". Ovo podupire činjenica da je u Otkrivenju 5 Hrist uzeo zapečaćenu Knjigu Saveza kao jamstvo svog uzdizanja na nebesko prestolje, koji je čin predstavljao zavetni odnos između njega i njegovog naroda. Njegovo ustoličenje na prijestolju obeležava početak izvršenja sadržaja Saveza.
Zaharijino viđenje. Drugi starozavjetni ulomak koji nam pomaže da razumemo prizor otvaranja sedam pečata nalazimo u Zahariji 1,8-17. Prorok je u viđenju vidio četiri konja različite boje koji su izvršitelji božanskog suda. Dok u Otkrivenju 6. poglavlju boje četiriju konja označavaju delo koje trebaju izvršiti, čini se da boje konja u Zaharijinom viđenju nemaju posebnog značenja. U Zahariji 6. poglavlju ova su četiri konja opisana kao "četiri vetra nebeska pošto su stajali pred Gospodarem sve zemlje" (Zah 6,5). To može ukazivati na to da su četiri vetra u Otkrivenju 7,1-3 povezani s konjima u šestom poglavlju, pušteni u obrtanju Saveza kao u Ponovljenom zakonu 32. poglavlju.13
Zaharijivo viđenje bilo je povezano s povratkom Izraela iz vavilonskog sužanjstva. Božji narod je bio kažnjen za svoju neposlušnost i neverstvo Savezu. Pitanje u Zahariji 1,12: "Jahve nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati...?" podsjeća na povik mučenika pod žrtvenikom u prizoru otvaranja petog pečata u Otkrivenju 6. Zaharija je dobio odgovor: "Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru." (r 15) Bog je svoj narod kaznio za neverstvo i grehe uklanjanjem svoje zaštitničke sile i predao ga u ruke njegovim neprijateljima. Sada je Bog bio spreman obnoviti svoj narod i provesti sud nad njegovim tlačiteljima.
Otkrivenje 6. poglavlje jasno slijedi uzorak zavjetnih prokletstava. Prizor prikazan u otvaranju prvih četiriju pečata opisuje posledice ili uvodne sudove namenjene buđenju Božjeg naroda, a koji ga vode pokajanju i obnovi. Kako je Petar rekao: Božji sudovi se prvo izlivaju na njegov narod (1 Pt 4,17). U Otkrivenju 6. poglavlju Božji narod je izložen jakom progonstvu. U prizoru otvaranja petog pečata, mučenici pod žrtvenikom viču i traže odmazdu: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" (Otk 6,10) - stoje kao snažna paralela gore navedenim rečima iz Zaharije 1,12-15.
U prizoru otvaranja šestog pečata, Božja srdžba se okreće protiv progonitelja njegovog naroda. Došlo je vrijeme da sudovi padnu na neprijatelje Boga i njegovog naroda. Bog spašava svoj narod i on se pojavljuje pred Božjim prestolom u Novom Jerusalimu (7,9-17; vidi poglavlja 21 i 22). Na njihove se neprijatelje sada izlivaju strašni sudovi prikazani u prizoru oglašavanja sedam truba. Zala sedam truba (Otk 8-9) su uvod u posljednji i konačni sud opisan u Otkrivenju 16-20.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Tuesday, 2011-02-15, 4:12 PM | Message # 6 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Novozavjetna pozadina Otkrivenja 6. poglavlja
Otkrivenje 6 je i paralela sinoptičkoj Apokalipsi, eshatološkoj Isusovoj raspravi na Maslinskoj gori koju nalazimo u Mateju 24, Marku 13 i Luki 21. U toj propovijedi Isus opisuje događaje koji vode vremenu svršetka. Njegove reči jako podsjećaju na Jovanove u Otkrivenju 6. poglavlju. U njemu sedam pečata verno slede književni nacrt sinoptičke Apokalipse. Osim toga, između događaja u sinoptičkoj Apokalipsi i onima koji prate otvaranje sedam pečata javljaju se mnoge tematske paralele, premda ne uvek istim redosledom. Mnogi komentatori su zapazili ove sličnosti između strukture Otkrivenja i sinoptičke Apokalipse kako je zapisana u Mateju 24 i Marku 13.14. Sljedeće usporedbe pokazuju ove paralele:
Tema Otkrivenje
širenje evanđelja Otk 6,1.2
rat Otk 6,3.4
glad Otk 6,5.6
kuga Otk 6,7.8
progonstvo Otk 6,9-11
znaci na nebu Otk 6,12.13
plemenaplaču Otk 6,15-17
drugi dolazak Otk 6,17
Evanđelja
Mt 24,14; Mk 13,10
Mt 24,6.7; Mk 13,7.8; Lk 21,9.10
Mt24,7;Mk 13,8; Lk 21,11
Lk21,ll
Mt24,9.10;Mkl3,9-13;Lk 21,12-17
Mt 24,29; Mk 13,24.25; Lk 21,25.26
Mt 24,30
Mt 24,30; Mk 13,26; Lk 21,27
U opisivanju onoga što će Božji narod doživeti između prvog stoleća i Histovog drugog dolaska, Isus se služi starozavetnim rečnikom i motivima. Prokletstva pomešana sa znacima na nebu prate "Dan Gospodnji". Nadahnuti pisac Otkrivenja služi se sličnim uzorkom. Paralele između sinoptičke Apokalipse i Otkrivenja 6. poglavlja pokazuju da se prizor otvaranja sedam pečata odnosi na događaje koji se zbivaju na zemlji od vremena Hristova uzvisivanja na nebesko prestolje sve do Njegova povratka na zemlju.
Svakako su hrišćani Ivanova vremena, koji su bili uvereni da žive u vreme svršetka, smatrali da se znakovi svršetka - ratovi, ustanci, građanski i gospodarski sukobi, gladi, progonstvo vernih, lažni proroci, propovijedanje evanđelja - ispunjavaju u njihovo vreme. Međutim, namera nadahnutog pisca Otkrivenja očito seže iza prilika u prvom stoleću.
Sinoptička Apokalipsa deli se uglavnom na tri dela. U prvome Isus opisuje opšte stanje u hrišćanskom dobu između prvog stoleća i svog drugog dolaska. To je vreme objavljivanja Evanđelja i vreme ratova, gladi, kuge i progonstva (Mt 24,4-14). Isus objašnjava da ih ne treba uzimati kao znakove svršetka (Mt 24,6-8), jer su oni stalni podsetnici svakom naraštaju hrišćana da ova zemlja nije njihov dom i da Hrist skoro dolazi. Prva četiri pečata su paralele Mateju 24,4-14; oni govore o stvarnostima čitave hrišćanske ere, a ne samo svršetka vremena. U drugom delu Isus ukratko govori o posebnom razdoblju nevolje koje će slediti razorenju Jerusalima tokom kojeg će narod doživeti pojačano progonstvo (Mt 24,15-22). U Luki je ovo razdoblje nazvao "vremena progana" (21,24). Prizor otvaranja petog pečata je očita paralela ovog ulomka. Premda je progonstvo počelo u apostolsko vrijeme, vika mučenika pod žrtvenikom ukazuje na razdoblje nevolja i progonstva koje je Isus prorekao u svojoj propovijedi na Maslinskoj gori, na razdoblje teskobe "kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti" (Mt 24,21).
U trećem dijelu, u Mateju 24,23-31, Isus objašnjava da će ovom vremenu nevolje "slijediti prijevare i znaci na nebu vezani uz svršetak vremena koji će dovesti do samog Drugog dolaska". Šesti pečat se dobro uklapa u razdoblje između velike nevolje u srednjem vijeku i Drugog dolaska. Ovo je razdoblje počelo razornim Lisabonskim potresom 1775., nebeskim znacima pomračenog dana 1780. i sledećom noći kad je Mjesec bio crven, te spektakularnim pljuskom meteora 1833. Ove su pojave mnogi smatrali ispunjenjem onoga što je Isus prorekao u Propovijedi na Maslinskoj gori, kad je rekao da će odmah nakon razdoblja velikog
progonstva "sunce (će) pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati" (Mt 24,29).
Međutim, šesti pečat ukazuje na buduće događaje koji će se zbiti pre Hristovog drugog dolaska i u vezi s njim. Tišina koja slijedi otvaranju sedmog pečata (Otk 8,1) očito nastaje poslije Drugog dolaska.
Mt 24,3-14 Opšti znaci Otk 6,3-8
Mt 24,15-28 Razdoblje velike nevolje (tjeskobe) Otk 6,9-11
Mt 24,29-31 Znaci Hristovog drugog dolaska Otk 6,12-17
Jon Paulien primećuje: "Zapazimo da su prevare pri svršetku vremena izostavljene iz Jovanova kratkog opisa događaja koji se zbivaju kidanjem šestog pečata. Međutim, o njima kasnije govori s velikim pojedinostima u Otkrivenju 13-17. Zato događaje šestog pečata trebamo razumjeti kao vremenski jednake onima koji su opisani u ovom dijelu Otkrivenja."17
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Tuesday, 2011-02-15, 5:53 PM | Message # 7 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Priroda otvaranja sedam pečata Kakva je priroda prizora u Otkrivenju 6. poglavlju? Uvodni tekst u Otkrivenju 3,21 - u kojem se nalazi obećanje da će pobednik sesti s Isusom na njegovu prestolu kao što je Isus pobedio i seo sa svojim Ocem na njegovom prestolu - predstavlja ključ za razumevanje prirode otvaranja sedam pečata. Vidjeli smo da Otkrivenje 4-5, koje govori o Isusovoj pobedi kojoj sledi sedenje s Ocem na njegovom prestolu, predstavlja širu raspravu drugog dela Otkrivenja 3,21. Otkrivenje 7,9-17 opisuje ispunjenje njegovog prvog dela s obzirom na pobednike koji će se pridružiti Hristu na njegovu prestolu. Pošto je šesto poglavlje smešteno između petog i sedmog, čini se da otvaranje sedam pečata odgovara izjavi: "Pobjednika ću..." u 3,21. Iz toga se može zaključiti da prizor otvaranja sedam pečata ima veze s "razdobljem koje je u toku, u kojem se Božji narod nalazi u procesu pobeđivanja" dok se konačno ne pridruži Hristu na njegovu prijestolu.
Otk 4-5 Hrist pobjeđuje i pridružuje se svome Ocu na njegovom prestolu
Otk 6 Pečati opisuju razdoblje u toku kojeg se Božji narod nalazi u procesu
pobeđivanja
Otk 7 Božji narod se pridružuje Hristu na Božjem prestolu (rr 9-17) Zato prizor otvaranja sedam pečata u Otkrivenju 6 moramo razumjeti kao prikaz događaja koji se zbivaju na zemlji između krsta i Hristovog drugog dolaska, "s posebnom usmerenošću na Evanđelje i iskustvo Božjeg naroda" u svijetu. Kristovo ustoličenje na Pedesetnicu označava početak širenja Hristovog kraljevstva propovijedanjem Evanđelja. Tokom njegovog propovedanja Božji narod na zemlji je često neveran. Situacija i potrebe sedmero hrišćanskih zajednica u provinciji Aziji odražava situaciju i potrebe čitave hršćanske crkve u povesti. Sedam poruka iz Otkrivenja 2-3 poslano je kao upozorenje Božjem narodu da ga probudi iz njegovog grešnog stanja i navede na pokajanje. Konačni cilj je da budu pobednici. Samo će pobednici jednog dana deliti mesto s Isusom na njegovu prestolu i uživati sve blagoslove obećane u porukama sedmerim crkvama.
Zato možemo zaključiti da Otkrivenje 6. poglavlje opisuje stalni proces kojim Bog vodi svoj narod da postane pobednik i da može deliti mesto s Isusom na njegovom prestolu. Sedam pečata su sredstva koja Hrist upotrebljava "za posvećenje svoje Crkve i proširenje svog kraljevstva". Sinoptička Apokalipsa pokazuje da su događaji koji objavljuju Hristov drugi dolazak dani zato da nas podsete da je vreme svršetka blizu. To se jasno vidi iz zaključka Isusove rasprave na Maslinskoj gori: "Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega." (Lk 21,34-36) Svrha je događaja simbolično opisanih u viđenju o otvaranju pečata i Isusovoj eshatološkoj raspravi na Maslinskoj gori, da probude Božji narod i navedu ga na pokajanje.
Još uvek važi Hristovo obećanje u Otkrivenju 3,21. Pobednici će jednog dana sesti s Isusom na njegovom prijestolu. U prizoru otvaranja petog pečata mučenici pod žrtvenikom pitaju: "Ta dokle, Gospodaru?" A Otkrivenje 7. poglavlje daje jasan odgovor: "Ne još dugo!" Dolazi dan kad će Bog opravdati svoj verni narod. Međutim, on mora biti strpljiv. Prije nego što se ispuni obećanje, na neprijatelje i progonitelje svetih izlit će se Božji sudovi. Ovi su sudovi simbolično prikazani oglašavanjem sedam truba u Otkrivenju 8-9.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-16, 7:41 AM | Message # 8 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Otvaranje petog pečata (6,9-11) Kad Jagnje otvori peti pečat, videh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog reči Božje i zbog svedočanstva što ga imahu. Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" I svakome je od njih dana bela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. 6,9 "Žrtvenik." Starozavetni hram imao je dva žrtvenika. Žrtvenik za prinašanje žrtava nalazio se u spoljašnjem dvorištu izvan samog hrama; na njemu su se prinašale životinje kao žrtve paljenice. U hramu se nalazio kadioni žrtvenik. Ovde je najverovatnije reč o žrtveniku izvan hrama, a ne kadionom žrtveniku u hramu. Ovo se vidi iz činjenice da se u obredu starozavetnog hrama krv izlivala u podnožje žrtvenika za žrtve paljenice. "Svu ostalu krv od junca neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice." (Lev 4,7.18.35.30-34: 8,15; 9,9). Reč "izlije" takođe je uzeta u Otkrivenju 16,6 gdje se krv svetih i proroka izliva (očito u podnožje žrtvenika kako na to ukazuje sedmi stih). Budući da se žrtvenik nije nalazio u hramu već u spoljašnjem dvorištu, jasno je da se ovde prikazani prizor ne zbiva u nebeskom hramu već na zemlji koja je simbolizirana spoljašnjim dvorištem hrama. U relativno kasnijoj jevrejskoj predaji duše pravednih čuvane su pod prestolom slave. "Svjedočanstvo što ga imahu. " Svedočanstvo koje su verni mučenici imali i zbog kojeg su stradali, ne odnosi se na "svedočanstvo Isusovo" (Otk 1,2.9; 20,4) kako to tvrde neki naučnici, već na svedočanstvo mučenika o Hristu, onom istom za koje se u knjizi kaže "svjedočanstvo" ili "svojega svjedočanstva" (11,7; 12,11). Takvo se razumevanje uklapa u kontekst viđenja otvaranja sedam pečata koje prvenstveno govori o objavljivanju Evanđelja i njegovim posedicama. Svedočanstvo mučenika u Otkrivenju 6,9 slaže se sa svedočanstvom dvojice svedoka u Otkrivenju 11,3-10. Upravo su zbog svog vernog svjedočenja Evanđelja ovi mučenici progonjeni i ubijeni (vidi Otk 12,11).
6,10 "Osvetiti." Grčka riječ ekdikeo ("osvetiti", "pribaviti pravdu nekome") označava pravni postupak. Ovu reč, na primjer, nalazimo u Luki 18,3 gde udovica viče sudiji: "Obrani me od mog tužitelja!" (Ili: "Daj mi pravdu protiv mog protivnika.") U petom stihu sudija odgovara: "Jer mi... dodijava, obranit ću je." Ova pravna strana jasno je izražena u Otkrivenju 19,2 gdje Bog sudi Vavilonu tako što na njemu osvećuje krv svojih slugu (vidi i Rim 12,19). "Na pozemljarima. " (KS ima: "Nad stanovnicima zemlje", što je poznatiji izraz.) Ova se fraza češće javlja u Otkrivenju i deluje gotovo kao tehnički izraz za zle, naime one koji se opiru Evanđelju i progone verni Božji narod (vidi 3,10; 6,10; 8,13; 11,10; 13,8.14; 17,2). Međutim izbavljeni sveti su opisani kao "nebeski stanovnici" (Otk 13,6 - KS; u Jerusalimskoj Bibliji "nebesnici") koji vladaju na nebu (Otk 1,6; 5,9.10).
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-16, 7:42 AM | Message # 9 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| 6,11. "Bijela haljina,"
"Njihovih sudrugova u službi i braće njihove. " Veznik kai na grčkom ovde se najverojatnije nalazi u smislu "odnosno" ili "naime". Prema tome tekst iznosi dve funkcije iste skupine.
"Dok se ne ispuni broj. " Grčka reč pleroo znači "napuniti", "ispuniti", "nešto dovršiti" ili "završiti". Tekst može značiti da se broj njihovih sudrugova, koji imaju biti ubijeni, treba popuniti ili da se njihov karakter treba usavršiti. Drugi tekstovi u Otkrivenju podupiru ovo poslednje shvaćanje (vidi Otk 7,13.14; 19,7.8). Prevoditelji obično frazi dodaju reč "broj" s pretpostavkom da je Jovan zastupao ideju kako se treba ispuniti broj mučenika pre nego što dođe svršetak. Ovo je, na primjer, zasnovano na popularnoj jevrejskoj predaji u 1. Henokovoj: "Srca svetih su ispunjena radošću jer je žrtvovan [dosegnut] broj pravednika, molitve pravednika su uslišane i krv pravednika došla je pred Gospodara Duhova." Pisac 4. Ezrine je pitao: "Ne pitaju li duše pravednika u svojim komorama za te stvari govoreći: 'Koliko ćemo još ostati ovdje? I kad će doći žetva naše nagrade?' A arkanđeo Jeremiel im odgovori i reče: 'Kad se popuni broj onih koji su slični vama." Slična ideja nalazi se u 2. Baruhovoj: "Kad je Adam sagriješio i kad je za one koji se trebaju roditi proglašena smrt, izbrojeno je mnoštvo onih koji će se roditi. I za taj broj pripremljeno je mjesto u kojem bi živi mogli živjeti i mrtvi biti sačuvani. Nijedno stvorenje neće opet oživjeti dok se ne popuni određeni broj."
Međutim, reč "broj" ne nalazi se u grčkom tekstu Otkrivenja 6,11. George E. Ladd ispravno kaže: "Ovu tvrdnju svakako ne treba razumeti u matematičkom smislu, kao da je Bog odredio da mora postojati neki određeni broj mučenika, i kad ovaj broj njih bude ubijen, doći će svršetak." Otkrivenje nadilazi popularno jevrejsko razumijevanje. Tekst tvrdi da mučenici pod žrtvenikom moraju počivati dok njihovi sudrugovi u službi, odnosno njihova braća koja imaju biti ubijena, ne usavrše svoj karakter, kao što su oni sami usavršili svoj karakter.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-16, 8:05 AM | Message # 10 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Tumačenje 5. pečata 6,9. Kod lomljenja petog pečata Jovan primećuje pod žrtvenikom duše zaklanih zbog reči Božje i zbog svedočanstva što ga imahu. Prizor opisuje Božji verni narod koji je ubijen zbog svoje vere i vernog svedočenja Evanđelja. On vidi njihove duše kao da se nalaze pod žrtvenikom. Ova slika je uzeta izravno iz starozavjetnog žrtvenog obreda i kao takvu treba je razumjeti simbolički. Žrtvenik za žrtve paljenice (Lev 4,7) bio je mesto prinošenja i spaljivanja žrtava. Najsvetiji deo žrtve bila je krv koja je predstavljala život. Izlivena krv označavala je umiranje osobe ili životinje. Pošto život pripada Bogu (Lev 17,11-14), krv zaklanih životinja se ispuštala i izlivala podno žrtvenika (Lev 4,7 8,15; 9,9). Tako su verni mučenici bili pod žrtvenikom jer je "njihov život-krv bio izliven kao žrtva Bogu". U Otkrivenju 16. poglavlju krv svetih i proroka izlivena je u podnožje žrtveniku (16,6.7). Prizor petog pečata prikazuje sliku mučeničke smrti. Uzimajući simbolizam od starozavjetnog žrtvenog obreda, Jovan opisuje Božji verni narod žrtvovan tako da je njihova životodavna krv prolivena kao žrtva Bogu. Ideja mučeničke smrti kao žrtve Bogu dobro je poznata u Novom zavjetu. Isus je rekao da će doći dan kad će oni koji ubiju njegove sledbenike misliti da služe Bogu (Iv 16,2). Pavle kaže za sebe: "Ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje..." (Fil 2,17; vidi 2 Tim 4,6) Prema tome, ovdje imamo simbolički prikaz. Sveti pod žrtvenikom su ubijeni "zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu", odnosno pobijeni su radi vernosti u objavljivanju Evanđelja (vidi 1,9). Kad Hristovi sljebenici pogibaju radi svoje vere i odanosti Bogu, to često može izgledati kao tragedija. Međutim, prizor petog pečata opisuje smrt Božjih sljedbenika kao pobedu - žrtveni prinos Bogu.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-16, 8:57 AM | Message # 11 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Mučenici pod žrtvenikom viču: Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima? Ova molba nas podseća na Abelovu krv prikazanu kako viče Bogu sa zemlje (Post 4,10). Upravo kao što Abelova krv viče Bogu zato što je ubijen, tako mučenici viču Bogu zato što su nepravedno progonjeni i ubijeni zbog vernosti njemu. "Stanovnici zemlje" ili "pozemljari" su ljudi neprijateljski raspoloženi prema Evanđelju koji okrutno progone Božji verni narod (vidi 6,10; 8,13; 11,10; 13,8.14; 17,2). Premda ubijeni mučenici mole da se sudi njihovim neprijateljima, to ne trebamo smatrati težnjom za osvetom već molbom za zakonsku pravdu (vidi Lk 18,3.5). "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" Ovaj povik "treba vidjeti kao pravni zahtev kojim se od Boga traži da povede sudski proces koji će završiti presudom koja će opravdati Njegove svete mučenike." Kako zaključuje E. Schiissler Fiorenza, ova molba nije samo radi "opravdanja onih koji su ugnjetavani i ubijeni, već i kao molba za opravdanje Boga u očima onih koji su se pouzdali u njega".
"Ta dokle, Gospodaru?" bilo je tokom povesti stalno zapomaganje Božjeg ugnjetavanog i napaćenog naroda. To je bio povik psalmiste u odnosu na zle kojima je bilo dozvoljeno da muče i napadaju pravednike (Ps 79,1-10). Slične osećaje izrazio je i Habakuk. "Dokle ću, Jahve, zapomagati?" vapi prorok kad vidi kako je neznabožačkim narodima dozvoljeno da muče Božji narod (Hab 1,1-4). "Dokle će gaziti Svetište?" pitao se Daniel u izgnanstvu (Dn 8,13; 12,6.7). "Koliko ćemo još ostati ovdje? I kad će doći žetva naše nagrade?" pita pisac apokrifne 4. Ezrine knjige. Povik "Ta dokle?" svetaca umrlih mučenikom smrću ispod žrtvenika stoga je vapaj za oslobođenjem na nebeskom sudu. Ovdje vidimo da kad je Božji verni narod "tako zapomagao, onda je bio zbunjen Božjom prividnom neaktivnošću, ali nikad nije posumnjao u konačno Božje djelovanje i konačno opravdanje pravednika".
6,11. Bog čuje molitve vernih mučenika. Svakome je od njih dana bela haljina. Pasivni oblik glagola ovde djeluje kao hebrejski božanski pasiv, pokazujući da je Bog onaj tko daje bele haljine. Bele haljine spašenih (Otk 3,4.5) su haljine pobede, trijumfa i vernosti. Kasnije Jovan vidi otkupljeno mnoštvo pred prestolom, obučeno u bele haljine (7,9). Oni su izišli iz velike nevolje i oprali svoju odeću u Hristovoj krvi. Nakon što su im dane bele haljine, mučenicima pod žrtvenikom je rečeno neka se strpe još malo vremena. Ovdje ponovno nalazimo pasivni oblik: i rečeno im je, koji ukazuje na Božje delovanje. Tako na molitve vernih mučenika odgovara sam Bog.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-16, 9:17 AM | Message # 12 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Smrt Božjeg vernog naroda u Otkrivenju je opisana kao počivanje "još malo vremena" ili "neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova" (Otk 14,13). Oni koji su odbacili Evanđelje ili mu se oduprli "ni danju ni noću nemaju počinka" (r 11). Ubijeni mučenici ne oživljuju do Hristova povratka. Jovan ih vidi kasnije u Otkrivenju 19,2 u središtu radosnog otkupljenog mnoštva koje stoji pred prestolom i slavi Boga što osudi Vavilon i "osveti na njoj krv slugu svojih". Kasnije vidi iste "duše pogubljenih zbog svedočanstva Isusova i zbog Reči Božje" kako oživljuju prigodom Drugog dolaska i s Kristom vladaju na nebu tisuću godina (Otk 20,4). U međuvremenu ovi verni mrtvi počivaju pod Božjim budnim okom do dana uskrsnuća.
Mučenicima je rečeno da počinu još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. Verni mučenici su bili poslušni do same smrti. Oni su usavršili svoj karakter. Obučeni su u bele haljine kao slikom pobede nad grijehom i njihove vernosti Bogu. Trebaju počivati dok se ne navrše i drugari njihovi i braća njihova (DK): a to znači, dok ne dostignu istu razinu poslušnosti i vernosti. To je vreme kasnije opisano u Otkrivenju 19,7.8 gdje Jovan vidi Božji narod obučen "u lan tanan, blistav i čist! A lan - pravedna su djela svetih." To su oni koji su "oprali (su) haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj" (7,14). Tada će molitve svetih mučenika pod žrtvenikom biti uslišane, jer će Bog konačno izvršiti sud na neprijateljima i tlačiteljima svojeg vernog naroda.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-16, 9:46 AM | Message # 13 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Otvaranje šestog pečata (6,12-17) 12 I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. 13 I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. 14 Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. 15 Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i pećine gorske 16 govoreći gorama i pećinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. 17 Jer dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati! "
6,12. "Potres velik nasta." U Starom zavetu dolazak Gospodnji na zemlju praćenje potresom. Kad On dođe da sudi Izraelu pratit će ga silan potres (Ez 38,19.20; Jl 2,10; Am 8,8). Hagaj je pisao: "Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno." (Hag 2,6) Ova ideja je bila veoma poznata u židovskoj nebiblijskoj literaturi. Potres u šestom pečatu čini se
poslednjeg vremena i izaziva njegovo uništenje. Potres spomenut u 6,12 historicistički
prethodi onome koji je spomenut u 16,18 pod sedmom čašom koja potresa Babilon,
svi komentatori pripisuju velikom lisabonskom potresu 1755.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-16, 11:00 AM | Message # 14 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| "I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv." Starozavjetni tekstovi koji čine osnovu za ove pojave su Joel 3,4 (u nekim prijevodima 2,31), gde prorok proriče da "prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan", "sunce će se prometnut' u tminu a mjesec u krv" (vidi Jl 4,15; u nekim prijevodima 3,15). I Izaija proriče da će Bog sunce zaviti u tminu i obući ga u kostrijet (Iz 50,3); zvijezde neće sjati, sunce će pomrčiti, mjesec neće davati svoje svjetlosti i zemlja će se pomaknuti sa svojega mjesta u Gospodnjem gnjevu (13,10.13). Povesno ispunjenje ovih pojava historicistički znanstvenici datiraju za 19. maja 1780., kad je ova pojava zabilježena u istočnom dijelu savezne države New York i južnom delu Nove Engleske.
6.13. "I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese
žestok vjetar." Jovan je ovaj opis očito uzeo iz Izaija 34,4 gdje piše da će se nebesa saviti kao
svitak i pasti sva njihova vojska k'o što lozov list otpada, k'o što se trusi lišće smokovo. U
svojoj propovedi na Maslinskoj gori Isus je prorekao da će zvezde padati s neba i sile se
nebeske poljuljati (Mt 24,29). Historicistički znanstvenici smatraju da se povesno ispunjenje
ove pojave ostvarilo spektakularnom kišom meteorita 13. studenog 1833.
6.14. "Nebo iščeznu kao savijena knjiga. " Slika neba koje se savija kao svitak uzeta je iz
Izaije 34,4 u opisu Gospodnje srdžbe.
"Sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. " Jeremija kaže za brda: "tresu se, a svi se humci uzdrmali" (Jr 4,24). Otkrivenje 6,14 najverojatnije govori o posljednjem potresu spomenutom u Otkrivenju 16,19 koji se razlikuje i veći je od prvo spomenutog u 6,12.
6,16. "Srdžba Jaganjčeva.''
Tumačenje
6,12-14. Otvaranje šestog pečata pokreće čitav niz pojava kosmičkog značaja: one uključuju
veliki potres, pomračenje sunca i meseca te padanje zvijezda. Sve završava još snažnijim
potresom koji pokreće planine i otoke s njihovih mjesta. Prizor se sastoji od ovih pet elemenata vrlo poznatih hrišćanima u Jovanovo vrijeme. Ove pojave su u Starom zavetu upotrijebljene za opis izlivanja Božjih završnih sudova na zemlju, pod imenom Dan Gospodnji.
|
| |
| |
| bibleboy | Date: Wednesday, 2011-02-16, 12:19 PM | Message # 15 |
|
Major general
Group: Administrators
Messages: 367
Status: Offline
| Dan Gospodnji je važan eshatološki pojam koji se provlači kroz starozavetne proročke knjige. On označava vreme kad će Bog konačno razračunati sa zemljom zbog neverstva naroda Bogu. Bog će doći na zemlju da sudi i s jedne strane donijeti uništenje zlima, a s druge otkupljenje i izbavljenje onima koji su odani Bogu. Dan Gospodnji je opisan kao zastrašujući događaj; on je redovno povezan s kosmičkim poremećajima i razvaljivanjem i uništenjem zemlje. Sve se ovo smatra znacima Božjeg neposredno predstojećeg suda (na primjer, Jl 3,3.4 - u nekim prijevodima 2,30.31; i Amos 8,8.9). Možemo primetiti da rečnik kojim se Jovan služi podseća na Izaijino proročanstvo u vezi s Gospodnjim danom:
Jer nebeske zvijezde a ni Štapci
neće više sjati svjetlošću,
pomrčat će sunce ishodeći
i mjesec neće više svijetliti. ...
Nebesa ću potresti,
maknut će se zemlja s mjesta
od srdžbe Jahve nad Vojskama
u dan kad se izlije gnjev njegov. (Iz 13,10.13)
Tako Jovan u opisu prizora otvaranja šestog pečata koristi poznati starozavjetni opis Dana
Gospodnjeg.
Katastrofični rečnik upotrebljen u opisu lomljenja šestog pečata gotovo je jednak Isusovoj
propovijedi na Maslinskoj gori u kojoj spominje svoj drugi dolazak. Odmah nakon velike
nevolje "sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati" (Mt 24,29). Neposredno poslije ovih kosmičkih pojava pojavit će se znak njegovog drugog dolaska, koji će potaknuti skupljanje svetih u Božje kraljevstvo.
Tu se postavlja pitanje: Treba li ove opise (koje nalazimo u Isusovom opisu svršetka svijeta i u prizoru otvaranja šestog pečata) razumeti doslovno ili simbolično? Premda je rečnik otvaranja šestog pečata uzet iz Starog zavjeta, ništa u tekstu ne ukazuje na to da bi ovi znaci bili simbolični. Naprotiv, stalna upotreba reči "kao" ili "slično" u tekstu (grčki hos), čini se veoma značajnom (u hrvatskim prijevodima to nije vidljivo). Sunce postaje crno kao kostrijet, mjesec kao krv, zvijezde padaju s neba kao smokve sa smokova stabla, a nebo se razvija kao papirusni svitak. U grčkom ova reč "daje slikovitu analogiju nekog stvarnog događaja" koji je uspoređen s nečim slikovitim. Ovo ukazuje na to da se ovi znaci na nebu trebaju smatrati doslovnima.
|
| |
| |
|
