BOGINJA SERBONA
SERBONA je bila najveća boginja antičkog svijeta, najšire je slavljena kod Srba, Grka i Rimljana. Imala je više imena, i svaki od ovih naroda je slavio pod posebnim svojim imenom.
Njen muški božanski pandan je Bog SERBON kao jedan od vrhovnih bogova kod Srba i božanstvo zaštitnik vladarskog i ratničkog staleža. Ovaj božanski par predstavljao je glavna obilježja dana i noći, Serbon je predstavnik Sunca, a Serbona predstavnik Mjeseca. Možemo pretpostaviti da je Serbona dobila svoje ime po ulozi para boga Serbona.
Glavna uloga boginje Serbone jesta zaštita života i plodnosti svega u prirodi. Narod je prizivao imenom majke, babice i dadilje. Ona regulira lov na divlje životinje. Da bi zaštitila divljač ona ustreljuje svojim strijelama boga lovaca Ariona.
Kako su Arijevci dobili svoje ime?
Zato što su slavili boga ARIONA koji je bio Bog-Lovac (kasnije ga Grci radi njima lakšeg izgovora nazivaju ORION-takodje Bog lovac ..).
Sam bog SERBON se prikazuje kao veliki civilizator i istrebljivač zvijeri.
Smatra se da je termin SRBIN nastao za sljedbenike boga SERBONA (kao svojevremeno Arijevac za sljedbenike boga Ariona).
Obilježja boginje Serbone je krst s četiri „ocila“ što su u stvari četiri mlada Mjeseca kao obilježje njezine svemirske uloge. Taj njezin znak je ostao kao glavno obilježje srbskog grba.To je prvo prikazivanje tog znaka, i nema veze ni sa Hrišćanstvom ni s Vizantijom.
Najstariji simbol, simvol krsta s ocilima, je ne samo na Serboni, već i na Ahilu (Ahilevus) sinu boginje Tetide, koji se vidi na jednoj grčkoj amfori, slikara Amazisa iz VI stoljeća p.n.ere (540. g.p. n.ere); stoji ispred boginje Athene, a donji dijelovi pesa, sva od 4 imaju simbole 4 ocila s krstom … (U knjizi:,, Athenian Black Figure Vases“, od John Boardman, sl.8)
U istoj knjizi, sl.67, prikazan je Menelaj, kako vraća Jelenu, i smrt Prijama, Prijamova duga tunika je posuta krstovima s ocilima, kao kod Serbone, a znamo, tko je bio Prijam-Trojanac … To je amfora sa Lidisa (Lidije).
Često se kod Serbone nalazi i simbol kretanja Sunca, svastika, kao znak njezine uloge parede boga Serbona, predstavnika Sunca. Taj simbol doslovno znači kretanje Sunca i Mjeseca.
Mladi Mjesec je simbol plodnosti, a Serbona kao Mjesečevo božanstvo ima posebnu ulogu u zaštiti žena i rađanja. Zato su je nazivali i babica. Herodot kaže da su žene iz Trakije i Peonije prinosile trebu Carskoj Serboni. (7. IV. 33.) Ovo se može razumjeti na dva načina, ili da su je smatrale caricom boginja, ili što je bila pared cara Serbona.
Najstariji kip Serbone koji je dosad pronađen je od pečene gline iz Podunavlja, i potječe iz trećeg tisućljeća prije n.e.
Arthur Evans je našao na Kritu jedan kip Serbone, koja kao i njezin pared, ima dva lava, i potječe iz drugog tisućljeća prije n.e.
Kod Grka, Serbona se zove Artemida, što je ustvari njeno preličeno ime.Kod Hezihiusa jedan oblik njenog imena je Sarbima. U znanosti nema sporenja da je Artema pregrčko božanstvo koje su Grci nazvali u duhu svog jezika i usvojili, kao i mnoga druga božanstva.
Svi znanstvenici se slažu da to ime nije grčkog porijekla.
Grci su je slavili naširoko samo sa nešto izmijenjenim nadležnostima, tako da ona nije postala različita od Serbone. Gutri kaže da je Artema lovac slavljena na Helmskom(Balkanskom) poluotoku daleko prije dolaska Grka.
Najpoznatiji i najčuveniji hram Serbone bio je u Efezu u Maloj Aziji, koji su po predanju sagradileAmazonke, odakle je njen lik prenijet u Rim. Sagrađen je njezin hram na Aventinu u vrijeme vladavine Serbiusa Tuliusa koji je bio Rašanin (Etrurac).
U kasnijim vremenima Serbona je poznata u Rimu pod imenom Diana, što doslovno znači Boginja. Po izgledu velika i lijepa, na zemlji su je zvali Diana, na nebu Mjesec ili Febe, au paklu Hekata. Ozbiljna, oštra i nemilosrdna, nikom nije opraštala.
Hram u Efesu ubrajani je u jedno od sedam svjetskih čuda. U Efesu obred Serbone je vršen po starom srbskom običaju, bez primjese grčkih obreda.
Boginja je imala nadimak Ma što znači majka, Velika Majka, zaštitnica plodnosti i rađanja. Pri hramu u Efezu kao i pri drugim njenim hramovima u M. Aziji imala je veliki broj svećenica, kaluđerica. Po primjeru svoje boginje one su imale poseban način života, nisu bile djevice, ali su imale strogo ograničeno zajedništvo s muškim spolom. Svoj vjerski ritual izvodile su naoružane kao ratnici, što je zadivilo Grke pa su ih opisali kao žene ratnike čuvene Amazonke. Zvale su seMazonke, to jest svećenice boginje Ma, a Grci su dodali prefiks ‘A“., kao što su dodali prefiks ,,A“ imenu Aleksandar Makedonski,čije je pravo ime Lesandar (po lesu, šumama).
Kipovi Serbone iz Efesa su dobro poznati: tijelo je podeljeno na zone. Na glavi ima kulu od više katova, po jednog lava pod svakom rukom, na prsima i trbuhu veliki broj sisa. Cijeli donji dio tijela je izdeljen na zone u kojima su predstavljene razne životinje i insekti. Zbog njene višestruke uloge ponegdje je predstavljena s tri glave od kojih je svaka bila glava neke životinje. Često je predstavljena s lukom i strijelama.
Iznad čela imala je obično simbol Mjeseca, ili je Njezina odežda bila ukrašena s krstom i četiri mlada Mjeseca (krst s četiri „c“).
Serbona je imala nadimak koji pokazuje njenu volju za igranjem i naklonost prema igračima i igračicama.
Grci se nisu mogli snaći s njenom višestrukom ulogom i načinom života, kao što nisu razumjeli ni ulogu njenih svećenica Amazonki.
Platon kaže: „Artema presedava rađanju, ali ona ne rađa.“ Međutim nimfe, njene pratilje nisu imale muževe, ali su imale ljubavnike i neke od njih su rađale, kao nimfa Kalisto, čiji je sin Arka rodonačelnik Arkađana.
Serbona nije bila nevina nego samo neudata, imala je svog ljubavnika i pareda- Boga Serbona. Grci su je najčešće predstavljali kao nevinu djevojku protivnika ljubavnih veza, što u stvari nije bilo. Upoređivali su je s Hekatom i Selenom s kojima je imala samo neke veze. Kalimah i Pavzanija je vide kao djevicu. Euripid u Hipoliti je opisuje kao djevicu-lovca. Kod Grka je postojalo shvaćanje o obnovi nevinosti kao što prikazuje Kalimah u himni „Za kupatilo Palade“.
Proizlazi da su se sukobljavala dva shvaćanja o prirodi boginje: srbsko i grčko. Pa i kod svih Grka nije mišljenje bilo ujednačeno.
U Arkadiji njen kult je povezan s Demetrom i Persefonom. Herodot kaže da je Eshil nazvao Artemu kćerkom Demetrinom, i uporedio je sa Persefonom boginjom žetve. Pavzanija i Diodor kažu da je Artema bila zaštitnica svih mladunčadi i djece. Ksenofon kaže da su mladi zečevi bili njoj posvećeni, što znači da je bio zabranjen lov na mlade zečeve. Radi zaštite divljači neki lugovi su prozvani - Artemini zabrani, i u njima nije bio lov dozvoljavan.
Zbog njene višestruke uloge dobivala je razna imena. Kao boginja plodnosti i božica majka u Frigiji je nazivana Kevom (Kibela) čija su kola vukli lavovi. Gutri kaže da je u Efezu prvi put nazvana Artema, iako nije imala ničeg helenskog. (1) Ona je u Efezu bila izrazito Velika majka.
Serbona je često identifikovana kao Brito-marta, velika boginja majka s Krita.
Serbonino porijeklo, odnosno Artemino kod Grka, predstavljeno je na sljedeći način. Otac joj je bioDiv (na grčkom Dios, odnosno Zeus), a majka boginja Leto. Da ne bi bilo zabune, to je doslovno leto godišnje doba na srbskom jeziku.
Leto je rodila Serbonu i Apolona. Iako je naznačena kao Apolonova sestra, nije s njim imala ništa zajedničko. Apolon je predstavnik Sunca, a sestra Mjeseca, pa se vidi da je ovdje Serbon zamijenjen s Apolonom. Kao mjesto rođenja dat je otok Delos.
Boginja Leto je u Italiji dobila ime Latona, i po njoj su Latini dobili svoje ime.
U starom Latiumu jedan grad je nosio ime Serbonovo, ili Serbonino ime.
|
