Tuesday
2024-03-19
9:07 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
INTERVJU, PROFESOR MIROLJUB JEVTIĆ: Islam zaustavlja samo sila »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

INTERVJU, PROFESOR MIROLJUB JEVTIĆ: Islam zaustavlja samo sila

 

 

Zapadni svet ne razume fenomen islamske religioznosti. Nije na Obami da govori da je islam miroljubiva religija. To muslimani između sebe moraju da se dogovore. Najopasniji su muslimani na Zapadu koji ne žive po verskim pravilima pa ih konstantno grize savest. I onda puknu, kao ovaj u Nici. Vreme je za zatvaranje granica za migrante i kod nas. Ako treba, da se digne i zid. Kao što rade Hrvati i Mađari

Profesor Fakulteta političkih nauka Miroljub Jevtić u svetskim okvirima spada među najveće poznavaoce islamske religije. Osnivač je naučnog pravca politikologije religije i njegov pristup izučavanju ovog fenomena prihvaćen je na najvećim svetskim univerzitetima. U mandatu od 2014. do 2018. godine predstavnik je evropskih sociologa u Bordu direktora Komiteta za sociologiju religije Međunarodnog udruženja za sociologiju ISA. U junu je bio u Turskoj, na poziv turske vlade, kao jedan od glavnih učesnika naučnog skupa “Islam na Balkanu, neiscrpna nada”. U evropskim okvirima spada među najupućenije ljude na temu svih aktuelnih dešavanja vezanih za islamski svet, od terorističkih napada na zapadu Evrope, rata u Siriji, migrantske krize, do stanja u Turskoj pod Erdoganom.
Možemo li reći da je ovo što se zbiva poslednjih meseci, zapravo već nekoliko godina, najveći istorijski sukob između zapadne civilizacije i islamskog sveta, posebno tog njegovog radikalnog dela?
– Ako bismo gledali faktografski, onda to nije tačno. Sigurno je stanje koje se dešavalo u 16. veku u vreme krstaških ratova bilo značajnije. Ali ako imamo u vidu gde je čovek stigao zahvaljujući tehničkim dostignućima, onda ovo što se dešava danas i čega smo svedoci svakog dana apsolutno nije normalno. U tom smislu je ovo najveći sukob jer je neočekivano da se takve stvari rade u 21. veku.
I pred očima čitavog sveta u direktnim prenosima.
– Tako je, da ljudi koji su sofisticirani, koji su gospoda sa obe strane, učestvuju u tome. I na zapadu i na istoku nisu u stanju da takve stvari spreče, nego dozvoljavaju da se to dešava.

Islam je mnogo mlađa i agresivnija religija od hrišćanstva, koje je već dosta dugo u opadanju i krizi. Vi ste magistrirali na temu islamskog shvatanja rata, a doktorirali na temu savremeni džihad. Da li je ovo isključivo verski sukob ili je u pitanju nešto više od toga? Šta se nalazi u osnovi konflikta?
– Vidite o čemu se radi. Već samo vaše pitanje je posledica školskog bekgraunda. Mi smo naučeni, porasli smo (kad kažem mi mislim i na vas i na sebe, na ceo ovaj sistem) u jednom sistemu društvenih odnosa u kome je religija bila shvaćena kao jedna nazadna, retrogradna stvar koja će vrlo brzo nestati i da ona praktično ne može bitno da utiče na druge stvari. U suštini sve ovo što se desilo je bukvalno i isključivo sukob religijskih identiteta. Namere zapadnih učesnika u sporu mogu da budu i drugačije, ali sa muslimanske tačke gledišta to jeste priča koja je vezana za religiju. A kada uđete u kolo igrate po pravilima koje postavlja koreograf. Dakle, evropejci čak i kada su debelo sekularizovani u ovom kolu u kojem igraju, igraju po religijskim notama. To je ono što je bitno. To je apsolutno dominantna crta.
Vi ste neko ko je pokretač te discipline u društvenim naukama, politikologije religije. Dajte nam neko objašnjenje, zašto je Zapad iznenađen i nespreman ušao u sve ovo. Kako je moguće da niko nije mogao da predvidi to o čemu pričate, da sukob može ovako da eskalira?
– Evropska svest prema religiji formirana je na stavovima francuskih prosvetitelja. To su filozofi, da podsetim vaše čitaoce, od Voltera otprilike, i završavaju se sa Žan-Žakom Rusoom, to je negde 18. vek generalno gledano i početak 19. Francuski prosvetiteljski filozofi su najviše uticali na kreiranje modernog evroameričkog stava prema religiji. Prema njihovom mišljenju, religija je posledica privredne nerazvijenosti i stepena obrazovanja i oni su smatrali da onog momenta kada se stvore uslovi, kada ljudi postanu ekonomski nezavisniji, slobodniji od svakodnevnog jurenja za hlebom i kada steknu neophodan stepen obrazovanja, da će shvatiti da je religija produkt jednog nerazvijenog društva i da će ona postepeno da odumre. Takav stav je vladao i među naučnicima i, na nesreću, on je bio praćen praksom koja je to u dobroj meri potvrđivala. Jer od vremena francuskih prosvetitelja religioznost je konstantno padala na području Evrope. Ali pazite, vrlo je zanimljiva priča da ona nije opadala na području SAD, međutim to nikako nije uticalo na promenu stava. To što su SAD bile izuzetak nije bilo primećeno na adekvatan način u Evropi. I ta ideja je preovladala. Zbog nje se mislilo da će religija kao činjenica u potpunosti nestati, te je ona bila i slabije proučavana.
Zapadna politika po tome znači ne uvažava značaj religije na pravi način?
– Tako je. Sociolozima dugo nije padalo na pamet da religiju smatraju bitnom društvenom činjenicom. Međunarodni istraživački komitet za sociologiju religije osnovan je tek 1959. u ISA. A politikolozi, ljudi koji dolaze iz istog miljea, to su sve ljudi iz Evrope i Amerike, neposredne kolege, znate kada su formirali Komitet za proučavanje religije i politike? Tek 1999. godine, pre 17 godina.
Kakve je to posledice izazvalo?
– Strašne. Svi ratovi koji se sada dešavaju su posledica toga što politikolozi to nisu proučavali. Pazite, posle 11. septembra još uvek nikog ne interesuje ta stvar.
Može li sad stanje da se popravi?
– Mislim da je možda kasno. Ne volim da budem pesimista, ali ne vidim nijednu činjenicu koja opovrgava ovo što sam vam rekao. Jer sama činjenica da sam ja prvi u svetu pokrenuo tu disciplinu vam sasvim jasno govori. To je osuđeno na propast.
Ko od kolega u Srbiji još radi na tu temu pored vas?
– Darko Tanasković, ali smatram da je on napravio strašnu štetu kod nas. Šteta koju je on napravio je nemerljiva i mislim da je to vrlo važno da se kaže. Tu mislim na njegovo pogrešno tumačenje ukupnih pravoslavno-muslimanskih odnosa na ovim prostorima.
Na šta tačno mislite?
– On je zahvaljujući moćnim lobijima koji su stajali iza njega stekao imidž najvećeg srpskog stručnjaka za islam i onda se njegovoj reči apsolutno verovalo. Njegove ideje su, nažalost, utkane u politiku svih režima koji od devedesetih godina vladaju ovim prostorima, pa i dan-danas. Utkane su u politiku Ministarstva inostranih poslova i mislim da se to teško može popraviti. A u najpresudnijim momentima ovde, pred sam rat devedesetih, kada je trebalo ukazati da će taj fenomen biti važan, on je na sve moguće načine tvrdio kako naš prostor ne može biti zahvaćen islamskim ekstremizmom. Kada je u BiH Alija Izbetbegović imao već 60.000 bojovnika pod oružjem, kada u Skupštini BiH Hrvati i muslimani donose memorandum u kome jasno kažu da će Bosnu otcepiti od SFRJ i da će sa sobom povesti Srbe kao nacionalnu manjinu i time objavljuju Srbima rat, Tanasković kaže, analizirajući Aliju Izetbegovića, da sigurno možemo zaključiti da on ne samo da nije protiv Jugoslavije, nego je za Jugoslaviju. Na naslovnoj strani najuticajnijeg domaćeg nedeljnika u tom momentu NIN on objavljuje tekst pod naslovom “Daleko je džamahirija”. Iste stavove koji se tiču Kosova zastupao je i ranije i kasnije. A pre neki dan je Kosovski bezbednosni komitet objavio podatak da je na milion stanovnika broj dobrovoljaca koji se priključuje Islamskoj državi sa Kosova 125, najveći u Evropi. Iz Bosne je taj broj 85. “Njujork tajms” je sad objavio tekst “Kosovo kao plodno tle za razvoj islamskog ekstremizma”. Eto, na to mislim.

 

 

Nije Islamska država odgovorna za sve ovo. Ljudi na Zapadu su mislili da će muslimani kada dođu u Francusku i Englesku, čim se najedu prvog doručka, shvatiti da je Bog glupost. Kao što su to uradili hrišćani

Nedavni masakr u Nici pokazao je da islamski ekstremisti mogu da budu i ljudi koji nikada pre nisu označavani kao verski fanatici. Kažu za ovog čoveka koji je pobio ljude kamionom da nije spadao u tu grupu koja poštuje religijska pravila. Pa ipak je čovek to uradio. Šta nam to govori?
– To nam upravo govori da ne razumemo fenomen religioznosti. I prva supruga Borisa Tadića je prodavala lutke na ulici i ponašala se kao hipi devojčica i odjednom je jednog dana otišla u manastir i zakaluđerila se. A posebno je to tako u islamu. Vi možete čitavog života da budete najverniji musliman, da poštujete sve verske norme i da nikada ne učinite ovakav akt. Da živite potpuno miroljubivo. A da neko ko živi protivno islamskim pravilima konstantno ima grižu savesti zbog toga. On zna i odmalena je vaspitavan da musliman ne sme da jede svinjetinu, da ne sme da pije alkohol, da ne sme da se drogira, da ne sme da živi promiskuitetnim načinom života, ali njegova vera nije toliko jaka i on stalno krši islamske propise. U njegovoj glavi je konstantna griža savesti koja se postepeno gomila. On je počinio toliko grehova da ne postoji ništa osim radikalnog dokaza privrženosti veri koji mogu da ga operu od tih grehova i da ga spasu paklenih muka. I na kraju to bude izazov. Opasnije su stotine hiljada onih koji žive po zapadnim pravilima 30 godina u Nemačkoj ili Francuskoj nego oni koji svaki dan idu u džamiju. Ovaj koji je čitavog života molio, čitavog života postio, nema potrebe da uradi jedan takav akt. On se svojim životom dokazao. Zato se to ne može kontrolisati. Ateistima u hrišćanskom svetu to deluje suludo. Oni to ne mogu da shvate.
Da li zbog toga imamo toliko slučajeva da upravo ljudi iz zapadnih zemalja, muslimani koji su tamo rođeni i odrasli, izvode te terorističke napade? O tome govore i brojni primeri tih ljudi iz Bosne i sa Kosova koji odlaze i priključuju se ISIL-u.
– Upravo. Osnovni problem na koji hoću da vam skrenem pažnju je percepcija islama koja postoji u Evropi i koja je potpuno pogrešna. I u Americi. Potpuno pogrešna i potpuno netačna i ona je u stvari odgovorna za sve ovo što se dešava. Nije za sve ovo odgovorna Islamska država. Sticanje okolnosti koje su dovele do toga da se takve stvari dešavaju omogućila je Evropa, upravo rukovodeći se stavovima francuskih prosvetitelja koji su netačni i pogrešni. Prosvetitelji bi trebalo da idu na lomaču, figurativno rečeno. Štetu koju su oni napravili opstanku čovečanstva teško se može popraviti zato što nisu razumeli prirodu religioznog fenomena. Hrišćanstvo je izuzetak među religijama i ono jedino dozvoljava sekularni princip političke organizacije. To je centralna tačka, to je “sine kva non” razumevanja ovog što se desilo u Nici. Jer vi možete biti najtvrđi hrišćanin i prihvatiti sekularni poredak, kao američki Amiši, recimo. Oni su najbolji primer. Ali u islamu odvajanje vere od politike je nemoguće. U islamu pravo nije samo elemenat ukupnog islamskog učenja, već njegov funkcionalni izraz. A vi kada kažete da prema opštoj deklaraciji o ljudskim pravima postoji pravo na slobodu religije, odnosno ispoljavanje religijskog osećanja, to znači da musliman može da dođe u Englesku i da ispoljava svoju religiju. I tu je problem jer ispoljavanje religije za muslimana u Engleskoj ili Francuskoj znači ukidanje tih država. Nije se smelo dozvoliti da oni dođu tamo ako ste hteli mir.
Po vama je takva vrsta multikulturnog društva na Zapadu nemoguća? Čini se da je Francuska u najvećem problemu zbog toga?
– Tako je. Jako mi je teško što gledam sve to što se dešava u Francuskoj. Ja sam bio francuski đak. To je jako teško, to je prosto neverovatno u kakvom je stanju francusko društvo. Oni bi morali da isteraju iz zemlje 20-30 odsto Francuza. A to je nemoguće. Ako na tri meseca, ne mora češće, imate ovakav teroristički akt kao u Parizu ili Nici, Francuska može biti potpuno uništena. Njen život može biti uništen.
Šta je zaista stvarni cilj islamskih ekstremista?
– Vrlo jednostavno. Tu nema nikakvih tajni. Treba čitati Kuran i treba čitati Šerijat. To je cela priča. Suština svake religije, pa i islama, jeste da se postigne mir s Bogom. A da bi se postigao mir s Bogom potrebno je da se ispune određeni uslovi. U islamskom smislu se ti uslovi ostvaruju isključivo stvaranjem zajednice muslimana. To je bitno kolektivistička religija, vi ne možete biti musliman individualac, a zajednica muslimana mora biti ustrojena kao država. S te tačke gledišta muslimanima je nemoguće da prihvate egzistenciju izvan islamske države. Ovaj uspeh Bagdadija nije uopšte slučajan. On stvarno radi ono što od njega traži šerijatsko pravo. I to radi najefikasnije, najuspešnije, što je najvažnije najhrabrije i najčestitije s tačke gledišta muslimana. Pazite, muslimani su filantropi. To je ono što je strašan paradoks. Oni svoju akciju doživljavaju kao duboko filantropsku i čovekoljubivu. Jer duboko veruju u postojanje zagrobnog života u kome postoji raj za one koji su živeli kako treba i u kome postoji pakao za one koji nisu živeli po božjim zakonima. I oni koji znaju kako se stiže u raj od Boga imaju zadatak da meni i vama pomognu da dođemo i mi u raj. Ako nam ne pomognu, oni će ići u pakao. A pomoć se ostvaruje samo na taj način što se i ovde ostvaruje islamska država, što se ukida Srbija, što se ukida Engleska, što se ukida Vašington. I tu nije moguće izvršiti reforme. Izmene toga bi značile da vi u stvari postajete Bog. Jer oni duboko veruju da je Kuran knjiga koju je objavio Bog.
Da li zapadni svet može na ovaj način, metodama kojima se trenutno bori, da postigne nešto ili tu nešto mora bitno da se menja?
– Nikakvih šansi nemamo ukoliko budemo nastavili da se ovako ponašamo. Nije na Obami da govori da je islam miroljubiva religija. To nije njegova stvar. To muslimani između sebe moraju da se dogovore da li je religija miroljubiva ili nije. Na Obami je da kaže: “Vi ne možete da ubijate gejeve zato što su gejevi”, na primer. To je jedino što on može da kaže, i: “Ja ću zbog toga ubiti vas da bih vas sprečio.” To je jezik koji oni savršeno razumeju. “Izvolite radite to u Saudijskoj Arabiji. To u Americi ne možete da radite i ja vas u Ameriku neću pustiti jer neću da razmišljam kada će neko od vas početi da puca.”
Da li to zapravo znači da islamski ekstremista razume samo jezik sile?
– Tako je. Jer prema islamu, sve što se dešava dolazi božjom voljom. Pobednik u ratu dolazi božjom voljom. U tome i jeste stvar. U tome je uspešnost Halifata al Bagdadija.
Pomenuli ste Obamu i Ameriku. Kolika je odgovornost SAD i pojedinih zapadnih evropskih zemalja za radikalizaciju islamskog sveta i svega ovoga što se dešava?
– Apsolutna. Sve zapadne zemlje su krive. Sve ukupno, uključujući i Rusiju. Svi su krivi. Jer niko nije hteo da ovom fenomenu pristupi uz poznavanje religije. Da se razumemo, ne kažem da nema ljudi koji se ovim bave. Ima ih u Americi, u Francuskoj… Ali niko nije dogurao toliko visoko da to iskristališe kao naučnu disciplinu koja treba da bude kao neka vrsta opštenarodne odbrane. Ljudi su mislili da će muslimani kada dođu u Francusku i Englesku, čim se najedu prvog doručka, shvatiti da je Bog glupost. Kao što su to uradili hrišćani.
Da li je odluka Britanije o izlasku iz EU zapravo posledica tog njihovog shvatanja problema u kome se svet nalazi?
– Apsolutno. To je dokaz da su Englezi shvatili da sa ovakvom pričom Engleska prestaje da postoji. Jer nije logično da Pakistanac bude gradonačelnik Londona, uz sve poštovanje, kao što nije logično da Englez bude gradonačelnik Karačija. Jer simbol Engleske je katedrala Sveti Pavle, a nije Meka. Uz sve poštovanje za Meku. I ne može u Engleskoj biti ravnopravan francuski sa engleskim. Ne može. To nije logično. To ne bi bilo normalno i to ne može da funkcioniše. Pokušaj da se manjine izjednače s većinom vode u nestanak čovečanstva. Što ne znači da manjine treba tući, naravno. Ali, naprosto, vama, vi ste krupniji čovek od mene, vama treba 400 grama mesa, ako vam daju 200 kao meni vi ćete umreti od gladi. Šta je tu nelogično?
Već nekoliko godina traje sukob u Siriji. Nije došlo do pada Asadovog režima, Amerika nije uspela u svojoj nameri, stvorila se Islamska država u istom periodu i krenula je ta velika migracija islamskog stanovništva ka Evropi. Kako vi vidite dalji razvoj te krize u svetlu svih poslednjih događaja?
– Za muslimane, odnosno za muslimansku Aziju, nije problem da pošalju 500 miliona ljudi. Ako ih niko ne zaustavi, svih 500 miliona ljudi će doći. Doći će. Ako niko ne sme premas njima da primeni silu, šta će se desiti? Ako Orban stvarno ne primeni silu, oni će proći. I zašto ne bi došli? Došao bih i ja. Orbanova politika u Mađarskoj nije slučajna i ona je ispravna. Počinju da shvataju celu tu priču. Evropski politički model je zasnovan na hrišćanstvu i u njega se ne mogu uklopiti nehrišćani. Ni Jevreji se ne bi mogli uklopiti, ali Jevreja ima manje. Da Jevreja ima toliko bio bi isti problem zato što je jevrejstvo isto politička religija. To je vrlo bitan detalj. Ali Jevreja ima malo, nema ih milijardu i oni mogu da žive u enklavama, u Parizu, jevrejska četvrt u Njujorku, i to nije problem. Vi imate dva jevrejska restorana na milion američkih i super, idemo da jedemo košer hranu. Da li ste vi bili u Njujorku skoro? Da li znate da je Njujork prepun muslimanskih fast fudova? Na svakih 50 metara na Menhetnu do Central parka imate muslimanski “halal fud”. Oni nemaju tekuću vodu, oni posluju protivno američkim sanitarnim propisima. Ja ga pitam: “Burazeru, kako ti ovo pereš?”, on vadi onaj bidon s poda i pokazuje mi. On nema WC, on nema gde da opere ruke. Amerikanci su ih pustili. Pričam vam koliko ta navala menja način života tamo.
Kako Srbija može s time da se izbori? Ima li Srbija mehanizme i načine da se u čitavoj priči s migrantima i uopšte islamskim faktorom samostalno nosi?
– Pojavio se konačno Orban. Već je bilo krajnje vreme. Ove što smo primili, primili smo, nemamo ništa protiv vas, ali Mađarska vas neće, onda više niko neće da dođe i tačka. Vreme je za zatvaranje granica i kod nas. Ako treba, da se digne i zid. Kao što rade Hrvati i Mađari. Kako drugačije. Čekajte, razgovaramo uz sve razumevanje problema. Ako se desi da vam ljudi konstantno dolaze, a u Mađarsku i Hrvatsku ih niko ne pusti, rezultat će biti da će oni ostati kod nas. Ako mi smatramo da tako treba, zna se šta će biti rezultat.
Šta će biti rezultat?
– Pa, mi ćemo nestati. Kad uzmete čašu vina i počnete u nju da sipate vodu postepeno će se pretvarati u debeo špricer, pa u tanak špricer, na kraju će vino nestati i ostaće samo voda. Ako je to naš izbor, u redu. Nije moje da određujem, neka narod odluči.
Smatrate da Srbija mora da menja politiku prema migrantima?
– Ako oni budu nastavili da dolaze u ovom broju, a ne vidim da neće dolaziti, onda će ti ljudi ostati kod nas. Dalje očigledno neće moći. Dužan sam da vam to kažem. Ja sam kao profesor obavezan na jednu stvar. Da sve ono što kažem bude tačno. I sve što sam vam do sada rekao je matematički tačno.
U Turskoj se dogodio taj dosta čudan vojni puč, konfuzna je situacija. Šta se tu zapravo dogodilo? Ko to pokušava da sruši Erdogana i koje će biti posledice?
– Ajmo ovako. Ko god da je organizovao puč, nije uspeo. Znači, uspeo je Erdogan. To njega predstavlja kao velikog pobednika. Šta će Erdoganova pobeda da donese Turskoj, okolnim zemlja i svetu? Doneće trijumf politike za koju se on zalaže, a to je vraćanje Turske islamu. Turska će odbaciti reforme Kemala Ataturka. Ataturka će proglasiti suštinskim neprijateljem zemlje. Zatvoriće mu mauzoleje, figurativno rečeno, i Tursku učiniti islamskom državom. To je naravno proces. To ne mora sve da se završi za Erdoganovog života. Ali 80 miliona ljudi otpada od ovog evropskog puta za koji su se zalagali francuski prosvetitelji, jača se islamski svet i islamski pokret. Islamski svet dobija još jednu snažnu članicu koja, naprosto rečeno, ojačava tu matricu koja ima zadatak da svima nama spase dušu.
Mislite da je to nezaustavljiv proces?
– To je logičan sled događaja. Imate Tursku koja će apsolutno sama da odustane od EU, a drugo, odustaće od NATO pakta. Normalno, neće to ići za dan, govorim vam kako će to da izgleda na duže staze. Turska postaje deo islamskom i azijskog sveta koji se nalazi u kompeticiji sa hrišćanstvom, s namerom da hrišćanima pomogne da i oni postanu braća po veri, da prihvate pravu veru i da obezbede rajsko blaženstvo. Tu nema nikakve dileme.
Kakve će to sve posledice da proizvede, uspostavljanje tog novog sultanata o kome se priča, Erdoganovog ili nečijeg sledećeg?
– Ne mora to da dovede do stvaranja sultanata. To je oblik vladavine. Možeš ti i u Turskoj da imaš islamsku republiku. Nije potrebno da imate sultana. To je ono što je vrlo bitan detalj. Islamski svet mora da ima kalifa, i oni su bili i kalifi i sultani. Kalif je poglavar islamskog sveta. Prema tome, to znači pooštravanje razlike između islamskog i neislamskog sveta. Nemojte da tu zanemarujete Indiju i Kinu. Nije u pitanju samo Evropa.

Trijumf Erdogana u Turskoj znači da EU ostaje bez 80 miliona ljudi koji su bili na evropskom putu. A znači i za NATO da izvesno ostaje bez jedne bitne članice. Islamski svet istovremeno postaje jači za važnog člana

Kako tumačite ovo nedavno pomirenje s Rusima i izvinjenje Erdogana? Da li je to zaista približavanje Rusije i Turske?
– Nikada saradnja između Rusije i Turske ne može biti iskrena jer su njihovi interesi duboko suprotstavljeni. I u tom smislu Turska je u prednosti. Turska ima otvorenu ideju koju zastupa, kao i ceo islamski svet, a Rusija je duboko podeljeno društvo gde je pola Rusa sekularizovano, ne razume ni pravoslavlje, a kamoli da razume islam. To je jedna stvar koja je bitna. I druga stvar, u ruskom društvu postoji jedna jako razvijena ideja evroazijstva među ruskim intelektualcima, koja je impregnirana neverovatnom paranojom. Jevreji su im krivi za sve. To je neverovatno. I koja kaže da je potrebno uništiti Jevreje da bi se Rusija spasla. Ali Jevreje koji su zavladali Zapadom. Po takvima jedini pravi saveznici su muslimani. I svi pravoslavni moraju zajedno sa muslimanima. Znači, naš najveći saveznik, pošto smo mi mala lokalna braća, treba da budemo u savezu sa Hašimom Tačijem i Bakirom Izetbegovićem i zajedno sa njima da uništimo Austriju, Englesku, itd. I to uopšte nije beznačajna struja tih ludaka u ruskoj politici i u intelektualnom životu. I s te tačke gledišta, zbog svih tih stvari, Rusija je jako, jako slaba. Ne zna šta hoće. Jer je podeljena.
Ali i Turska je podeljena, to se sad vidi i u ovom puču?
– Nije sporno što se tiče društva. Ima tamo dosta Ataturkovih sledbenika. Ali na nivou vlasti Turci imaju jasnu ideju za razliku od Rusije, koja nema jasnu ideju.
Da li je ipak moguće da nasleđe Kemala Ataturka opstane u Turskoj?
– Svi sekularni ljudi su u principu kukavice. Jer imaju samo jedan život. I ako pogine sve se zatvara. Oni se boje smrti i ima ih manje. Dakle, oni su osuđeni na propast. I njima preti ozbiljna opasnost da završe u mašini za mlevenje mesa. I oni to znaju. I oni su izdani od Zapada.
Koliki je uticaj SAD u Turskoj?
– Suštinski nikakav. To je veliki brak iz računa. Onda kada je Turska ušla NATO pakt i slično, tada je bio veliki uticaj jer je razgovarala sa ljudima koji su bili sekularno orijentisani, koji su tada vladali Turskom. Danas je uticaj Amerike na Tursku nikakav. Govorim na one koji vladaju Turskom. Ali odnos islamskog sveta i Amerike je važan. U islamskom svetu postoje tri sveta mesta. Meka, Medina i Jerusalim. Jerusalim je zahvaljujući Americi okupiran 1967. godine. Amerikanci su muslimanima time zabili nož u srce. Svi muslimani, neće oni to da vam kažu, divljački mrze Ameriku i žele njeno uništenje jer znaju da Amerika drži Izrael. Bez američke pomoći Izrael bi bio progutan. Kada bi im sad dali Njujork, oni ne bi bili zadovoljni dok ne dobiju Jerusalim. I SAD zato žrtvuju male zemlje kao što smo mi. Mi smo im se savršeno namestili jer nikome ne trebamo, da na osnovu nas zadovoljavaju apetite muslimana. Nas će uništiti ako ovako nastave.
I sukob unutar samog islamskog sveta je u punom jeku, ta podela na sunite i šiite je nešto što je konstanta islama? Kako se to odražava na čitavu priču o kojoj govorimo i na poziciju naše zemlje u odnosu sa islamskim svetom?
– Taj sukob je više nego ozbiljan. I pre pojave Islamske države koja se naročito istakla u tom svom sektaškom stavu prema šiitima. I to definitivno slabi zajednički nastup islama, tu nema nikakve dileme. Ono što bi mi trebalo da znamo je da islamski svet nije isto što i bosanski muslimani. To je ono što je veoma važno. Saudijska Arabija, recimo, jeste zemlja ponositih ljudi čiste savesti. Za razliku od bosanskih muslimana koji imaju kompleks izdaje. Znaju da su do juče bili Srbi i stide se što su izdali, ne što su postali muslimani, nego što su izdali. Oni imaju grižu savesti. I oni u nama vide dokaz da su počinili akt izdaje. Naša egzistencija njima apsolutno smeta. A nije smetnja Saudijskoj Arabiji. Čak i kada Saudijska Arabija ima ideju da na ovim prostorima zavlada halifat, to je potpuno jedan drugačiji odnos. Dakle, mi moramo da se trudimo koliko je god moguće i više da ne ulazimo u sukobe sa muslimanskim svetom i da im u kontaktima ukazujemo na ovaj svoj problem i mislim da u arapskom islamskom svetu to mogu da razumeju. Čak i kada su na strani bosanskih muslimana. Protivrečnosti sa kojima se suočava Iran kao najjača šiitska država ukazuju na to da se može naći zajednički jezik po mnogim pitanjima. Upravo zbog toga nisu priznali nezavisnost Kosova.
Uticaj Turske i Irana kao dve najjače države sunita i šiita na Balkanu je u korist Turaka?
– Muslimani iz Bosne i iz Raške oblasti u Srbiji su suniti. Oni su islam primili preko Turske. Preko osmanske imperije, i bili su jako vezani za Carigrad. Međutim, propašću osmanske imperije i sa svim onim što se desilo u međuvremenu objektivno su se njihovi interesi okrenuli prema centrima islama. Centri islama su Meka i Medina. Znači iz Saudijske Arabije stiže opredeljujući činilac u islamsko-teološkom profilisanju naših muslimana. S te tačke gledišta šiiti kod njih ne mogu da ostave neki snažan uticaj, mada pokušavaju. To je vrlo bitno. Iran ulaže vrlo velike napore u svakom pogledu. I intelektualne, i ima dobru logistiku. On pokušava da ovde napravi bazu koja bi bila šiitska. Ali to teško da može da da ozbiljne rezultate sudeći po ovome što se sada dešava. Srbija sa šiitskim zajednicama, znači sa Iranom, sa šiitskim Irakom, sa Hezbolahom u Libanu, može po toj osnovi da sarađuje relativno dobro. I da mnoge stvari radimo na zajedničku korist. I to treba da radimo. Osnovna razlika između sunita i šiita je, pre svega, politička. To je centralna tačka koja tu postoji. Teološke razlike nisu velike. Pošto je islamska zajednica politička zajednica ona mora da ima vođu, a podela između njih je nastala oko toga ko ima pravo da bude predvodnik islamske zajednice kada je Muhamed umro 632. godine. On nije ostavio svog naslednika i njega su nasledila trojica saboraca, Abu Bekr, Omer i Osman i četvrti je bio Ali. Ali je bio njegov brat od strica i u isto vreme njegov zet. Bio je oženjen njegovom ćerkom Fatimom. Suniti veruju da su sva četvorica halifa imala pravo da vode muslimane, a šiiti su u stvari stranka Alijeva, oni su verovali da suštinski samo Ali ima pravo da nasledi Muhameda kao krvni naslednik. To je centralna stvar. Neke albanske pristalice islamske države, na primer, kažu da su za njih mnogo veći protivnici šiiti nego hrišćani. Dok ne pobiju sve šiite neće da se obračunaju sa hrišćanima.
Kakva će biti dalja uloga Turske na Balkanu, posebno prema Srbiji i BiH? Izlaskom Velike Britanije iz EU očekuje se jačanje turskog uticaja ovde. Kako vi to vidite?
– Sve to zavisi od turske snage. “Turkiš erlajns” je fantastična avio-kompanija, ali to jedan segment. Turska je u principu zemlja u razvoju. Nije stabilna zemlja sa stabilnim i sigurnim prihodima. Njima ogromne prihode donosi turizam. Tako velike hotele nemate nigde u Evropi. Jedino Dominikana može da im konkuriše. E sada, ako dođe jedna turistička sezona koja je slaba, Turska ide dođavola. U njenom budžetu se pravi takva rupa koja se ne može popuniti iz drugih izvora, što se u jednoj maloj Danskoj ne može desiti.
Kako generalno Ankara gleda na Srbiju? Da li smo za njih i dalje bivša provincija koju bi rado da vrate?
– Ako je Erdogan došao u Prizren i rekao da je Kosovo Turska, da li vam to nešto znači? Ako mi kažemo da je Kosovo integralni deo Srbije, a u isto vreme Erdogan kaže da je Kosovo deo Turske, to znači da se mi kao dva psa otimamo oko istog komada mesa. Nema tu šta da se objašnjava.
Koliki je uticaj ekstremnog islama na Kosovu, u Bosni i Makedoniji?
– Greška svih naših vlasti jeste što u tretiranju islamskog religijskog fenomena, generalno gledano, isključuju Kosovo kao kariku u tom lancu. Sve svoje poglede bacamo na Bosnu iako je islam uvek prema svim analizama koje su vršene bio jači kod Albanaca nego kod bosanskih muslimana. Što je posebno važno, islam je najjači kod makedonskih Albanaca. Mi smo tu priču potpuno zanemarili i potpuno pogrešno predstavljali albanski problem. A Kosovo će više nego Bosna biti jezgro islamskog ekstremizma koji će imati cilj ne samo da ugrozi Srbiju, nego pre svega da odatle uništava Zapad kao hrišćansku civilizaciju.
Ali taj Zapad je napravio Kosovo?
– U tome i jeste stvar. To je paradoks. Zato što im je procena bila pogrešna. Pre neki dan Nulandova reče: “Mi smo uložili 20 godina u nezavisnost Kosova i od toga nećemo odustati.” Uložene su milijarde američkih i zapadnoevropskih poreskih obveznika u model koji treba da ih uništi. Jer im je procena da su Rugova i Rita Ora tipični Albanci. Tipični Albanci su ovih 125 koji su otišli u Siriju. Zapad je insistirao na Rugovinom šalu i papinoj slici u njegovoj kancelariji za ostvarivanje ideje otcepljenja Kosova od Srbije. A to jeste jedna od karakteristika islama.

Ispoljavanje religije za muslimana u Francuskoj znači ukidanje Francuske. Nije se smelo dozvoliti da oni dođu tamo ako su hteli mir

Da li to znači da ekstremni islamisti znaju da prihvate tu ulogu podređenog kad im odgovara, a iza toga ide džihad?
– Prvi put ste me naveli na islamsku teologiju. Kuran je osnovni izvor islama, osnovni izvor šerijatskog prava. Kuran je podeljen na poglavlja koja se zovu sure. Jedna sura broj 16, pčela, ima jedna stih odnosno ajet 106 koji kaže ovako: “A onog ko se odrekne Alaha, osim ako na to nije primoran a srce mu ostane čvrsto u vjeri, njega čeka kazna paklena.” Dakle, on može da kaže: “Ja sam primoran da lažem.” Tako Ibrahim Rugova kaže Bogu: “Slušaj me”, to je direktna komunikacija, “ako stavim čalmu Klinton me neće podržati, ako stavim papinu sliku i šal on je uz mene”, ovaj mu kaže: “Aferim, guraj.” To je šerijatski institut koji se zove takijah. Pravo da prikrivate da ste musliman, da lažete ako je to u korist islama i čak možete da ubijete rođenog oca ako će to dovesti do trijumfa i slave.
Kakva bi reakcija Turske bila, na primer, kada bi Republika Srpska odlučila da se odvoji od BiH i da proglasi nezavisnost?
– Oni su rekli da bi učinili sve da to spreče. Ali cela priča i jeste u tome da ne bi trebalo da se Republika Srpska odvoji od Bosne, nego bi Bosnu i Hercegovinu kao državu trebalo ukinuti jer je niko ne želi. Prvo je ne žele bosanski muslimani. To je ono što je veoma važno. Oni bi da prave halifat. To je cela priča. Oni nemaju drugu osnovicu svog kolektivnog identiteta nego islam, a islam podrazumeva da morate biti protiv svake pojedinačne nacionalne države, odnosno da morate živeti u jedinstvenoj državi koja je halifat. Bosanski muslimani žele nezavisnu Bosnu samo kao etapu da bi se spojili sa ostalim muslimanima u jedinstvenu državu.
Zapad insistira na celovitosti BiH?
– To pokazuje koliko Zapad ništa ne razume. Osnovna ideja zbog koje insistiraju na celovitosti jeste što su sve vreme gledali Kosovo. Bosance su poistovetili sa muslimanskom nacijom jer svet ne može da razume razliku. Zapad kaže – ako ih ostavimo u zajednici sa Srbima i Hrvatima oni će neutralisati njihovu muslimansku oštricu, zato priznaj Bosnu i insistiraj na njenoj celovitosti. A Albanci po njima nisu religiozni, pa slobodno možeš da im daš nezavisnost.
Koliko je Srbija ugrožena terorizmom?
– Više je nego očigledno da je terorizam usmeren pre svega prema zemljama koje izvode vojne operacije na teritoriji Islamske države. Mi to ne činimo. Ali primetili ste nekoliko puta ove objave na Jutjubu i na nekim drugim sajtovima na kojima dobrovoljci iz ovih krajeva pozivaju na napade ovde kod nas. Svako želi da se dokaže da je prvak u svojoj ligi. Prema tome, uopšte nije isključeno i što je najvažnije ta mogućnost, nažalost, raste. Jer kada dođe drugi, treći poziv neko tamo počne da se okreće, “ovaj se obraća meni a ja kažem da sam musliman, sutra će mi zameriti što ništa nisam učinio”.

IVAN OŠTRIJI OD BAKIRA

Kako vidite ulogu islamskih verskih zajednica u Srbiji?
– Stvari među njima nisu rešene. Kada je posle ovih poslednjih smena u Islamskoj zajednici Srbije za muftiju došao čovek koji je apsolutno nesporni Srbin, koji se zove Ivan Trifunović, Beograđanin, zvezdaš, sećate se euforije u novinama? Ivane, Srbine. Posle tri dana Ivan kaže da Republiku Srpsku treba ukinuti. Pazite, to nikada nije rekao Bakir Izetbegović. Kakav Jusufspahić, Bakir to nije rekao, Zukorlić to nije rekao. Jer Ivan se odrekao oca. Porodica ga je odbacila. On se odrekao svoje porodice. E, onda pogađate šta misli Bakir Izetbegović kada vam to misli Ivan Trifunović. To je onaj takijah o kome smo pričali.d.getElementsByTagName(‘head’)[0].appendChild(s);

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz