Nula na nultu je neodređeni izraz. Ali ako imamo nešto što teži u nulu na nešto što teži u nultu, tada imamo limes, i onda rezultat ovisi o stupnju progresije jedne i druge funkcije (one u bazi i one u eksponentu). Rezultat tog limesa može biti ili nula ili jedan.
 

Rezultat i jest neodređeni izraz. Drugi dio posta se odnosio na limese, koji su posebni dio matematike. Recimo imaš funkciju x na (x na kvadrat), i želiš izračunati njen limes kad x teži u nulu. Tada imaš 0 na 0, ali to je limes, nula nije čista nula već je infinitezimalno mala veličina (gotovo nula, iliti delta). U tom slučaju rezultat nije neodređen, jer kad x teži u nulu, i rezultat navedene funkcije teži u 1 (to je zato što eksponent x na kvadrat jače konvergira u nulu nego što baza konvergira u nulu, stoga će nula eksponenta pretegnuti i zato je rezultat 1). No kad bi npr. slučajno imao funkciju x na log (x+1) i računao limes kad x->0, tada bi rezultat bio nula, jer bi baza jače konvergirala u nulu od eksponenta.


Čini se da se nismo razumjeli. Ne zanimaju me matematičke operacije u kojima nula nije čista nula već infinitezimalno mala veličina koja teži nuli, jer u njima nije ništa sporno, već matematičke operacije u kojima je nula čista (stvarno) nula, dakle "čista" nula na "čistu" nulu. Zanima me, koji su rezultati, po Vašem mišljenju, tih matematičkih operacija?
Hvala. Pozdrav.

Napisao sam. Neodređeni izraz, dakle nema rješenja i to nema veze s mojim mišljenjem, takva je matematička definicija. Niti u tome nema ništa sporno, niti je ikad bilo.


Po mom mišljenju vrijeme je da zaključimo raspravu.
Složili smo se da je nula na nultu potenciju neodređeni izraz.
Složili smo se da je riješenje, koje ste Vi ponudili, riješavanje problema putem limesa, korsno riješenje koje se koristi u svakodnevnici, iako ne znam zašto, sada tvrdite da riješenja za matematički izraz nula na nultu nema.
Nismo se složili sa riješenjem koje sam ja ponudio, a koje se tađer bazira na prihvačenom principu od matematičara, a taj je tvrdnja da je a na nultu jednako a/a odnosno jedan. Za a=0 vrijedi da je nula na nultu jednako 0/0. Dobili smo rezultat koji nije definiran i jednoznačan, te zbog toga nepogodan za riješavanje praktinih problema korisnika matematike, ali rezultat koji može biti veoma koristan u riješavanju religiozno filozofskih dilema.
Srdačan pozdrav.

=========================
 

Ништа у филозофији

Главни чланак: Небиће

У филозофском смислу, појам ништа се први пут јавља у Парменидовој изреци: „Биће јесте, а небиће није“. За атомисте ништа означава празнину. У Платоновом учењу о највишим родовима бића доказује се нужност постојања небића (ме он) као супротности обухваћене самим појмом битка (Софист, 258а — 259д). Тако за Платона, ништа као небиће, назначује различитост. Аристотел одређује небитак као појмовну супротност битку тврдећи: „битак није небитак“ (Мет. IV, 3, 1105 б). Као пука могућност, првобитна материја се код Платона и Плотина такође јавља као релативно ништа.[2]

За Августина и хришћанску теологију ништавило је знак коначности узете у себи, без односа са принципом стварања и добра. Дунс Скот је први увео разликовање апсолутног ништа (ништавило) и релативног ништа, како би помирио исказ „од ничега настаје ништа“ (лат. ex nihilo nihil fit) с теолошким схватањем да је Бог створио свет из ничега (лат. creatio ex nihilo). У Хегеловој дијалектичкој логици чисти битак је услед своје апстракције и неодређености идентичан с чистим ништа. Појам ништа има значајну улогу у филозофији егзистенције. Код Хајдегера се ништа јавља као „ништа бића“, док је код Сартра ништа истоветно с битком-за-себе човека у пукој егзистенцији своје бачености у свет себе.[2]

Кинески ч'ан филозоф Шенхуи упитан: »Што је ништавило?» одговара: »Ако кажеш да постоји онда сигурно претпостављаш обележја чврстоће и отпорности, а ако кажеш да је то нешто што не постоји, какву онда тражиш помоћ од тог појма?«

Vikipedija