UDARNA SNAGA ISTINE - Kašrut כשרות - židovski propisi o ishrani
 
Saturday
2016-12-03
7:46 PM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Kašrut כשרות - židovski propisi o ishrani »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Rabin dr. sc. Kotel DaDon
Glavni Rabin
Židovska Vjerska Zajednica Bet Israel u Hrvatskoj, Zagreb

Iz knjiga: ŽIDOVSTVO - život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB
Kašrut כשרות - židovski propisi o ishrani

Kratice    
Knjige Tanaha (židovske Biblije):
Post
Izl 
Lev
Br
Pnz

Suci
1Sam
2Sam
1Kr
2Kr
Iz
Jr
Ez
Hoš
Am
Jon                      
Postanak
Izlazak
Levitski zakonik
Brojevi
Ponovljeni zakon
Jošua
Knjiga o Sucima
Prva knjiga Samuelova
Druga knjiga Samuelova
Prva knjiga o kraljevima
Druga kniga o kraljevima
Izaija
Jeremija
Ezakiel
Hošea
Amos
Jona
                      

Mih         Mihej
Hab        Habakuk
Sef         Sefanija
Zah        Zaharija
Mal         Malahija
Ps           Psalam
Izr          Mudre izreke
Job         Job
Pj           Pjesma nad pjesmama
Rut         Ruta
Tuž        Jeremijine tužaljke
Prop       Propovjednik
Est         Estera
Dan       Daniel
Ezr        Ezra
Neh       Nehemija
1Ljet      Prva knjiga ljetopisa
2Ljet      Druga knjiga ljetopisa

Poslijebiblijske židovske knjige:
BT           Babilonski Talmud
JT            Jeruzalemski Talmud
KŠA        Kicur šulhan aruh
M            Mišna
MT         Mišne Tora
ŠA           Šulhan aruh
T             Tosefta

Kratice za biblijske knjige preuzete su iz Biblije Kršćanske sadašnjosti, koja se najčešće koristi u Hrvatskoj.
Mjesta u rabinskoj literaturi označena su bez zareza između naslova i podnaslova, primjerice: BT Roš hašana 25a upućuje na stranicu „a“ 25. lista Babilonskog Talmuda.

Izvor
Izvor za kašrut u Tori se nalazi na raznim mjestima: Reci sinovima Izraelovim govoreći: ‘Ovo je životinja koju ćete jesti od svih zvijeri na zemlji... učini razliku između nečistog i čistog, među životinjom koja se jede i životinjom koju se neće jesti(1) Ovo su životinje koju ćete jesti: govedo, ovca, koza... ne jedite strvinu, pridošlici u vašim vratima je dajte, neka je jede, ili je prodajte strancu, jer si svet narod Vječnome, svome Bogu. Ne kuhaj kozlića u mlijeku njegove majke!(2) Glavna rasprava o ovoj temi nalazi se u Talmudu u traktatu Hulin. U Šulhan aruhu kašrut je opisan u Jore dea, u Rambamovoj Mišne Tora u halahama o zabranjenim jelima (Hilhot maahalot asurot) i u Sefer hahinuh(3), počinjući micvom broj 153.
                Isti korijen k-š-r iz kojega dolazi naziv za sustav obredno čiste hrane kašrut, javlja se i u nazivu kašer, koji označava sve što je pripremljeno za jelo prema sustavu kašruta. U Aškenaza, istočnoeuropskih Židova, postoji mala razlika od izvornoga hebrejskom izgovoru te riječi, pa se u jidišu, jeziku kojim su se služili u svakodnevnome životu, javlja izgovor košer, što je i poznatiji oblik. Ta je razlika nastala zbog promjene izgovora u jidišu u odnosu na izvorni izgovor, koji se sačuvao među Sefardima, srednjovjekovnim židovskim prognanicima iz Španjolske.


1) Lev 11,2-47
2) Pnz 14,4-21
3) Halevi, A., Sefer Hahinuh, Feldheim Pub. sv IV., Jerusalem (1992) , str.408


Teorijski temelj kašruta i njegova primjena
Rabinska tumačenja

Za micvu o kašrutu, koja je “micva šimit”(1), nema racionalnog objašnjenja. Više filozofa je ipak pokušalo ponuditi logično objašnjenje. Evo nekoliko klasičnih mišljenja.
Rambam objašnjava kako je kašrut utemeljen na brizi za čovjekovo zdravlje. Rambam je bio liječnik i smatrao je da postoji jasna veza između propisa o ishrani i zdravlja. Rekao je da sve ono što je zabranjeno za jelo ujedno i šteti čovjekovom tijelu(2). Budući da je Bog stvorio čovjeka, on najbolje zna što je za njega dobro, a što nije. Doista, treba naglasiti da je medicina danas poduprla velik dio Rambamove teorije i ne savjetuje jedenje mnogih stvari koje Tora zabranjuje.
Rabi Moše ben Nahman, poznat kao Ramban, također je bio filozof i liječnik, no ne slaže se s Rambamovom teorijom. Njegova je tvrdnja jednostavna: ne-Židovi jedu sve što je Židovima zabranjeno i zdravi su... Prema njemu, štetu trpi duša(3), a ne tijelo. Stoga su, primjerice, sve ptice grabljivice zabranjene za jelo, dok su dopuštene one druge kao kokoši, golubovi, patke i guske. Prema Rambanu, meso ptica grabljivica utječe na čovjekov značaj, njegovu prirodu i ponašanje, zbog okrutnosti tih ptica koje trgaju plijen, a jedu mu i krv. Krv je Židovima zabranjena za jelo, jer jedenje krvi vodi k okrutnost i ima razoran utjecaj na naše ponašanje.
Drugi filozofi ponudili su objašnjenje prema kojemu zakoni kašruta trebaju pokazivati razliku između židovskog naroda i drugih naroda te time spriječiti asimilaciju. To se mišljenje oslanja na tekst Tore: ‘...Ja sam Vječni, vaš Bog, koji sam vas učinio različitim od narodâ. Razlikujte čistu od nečiste životinje i čistu od nečiste ptice i ne zagadite svoje duše zvijeri ni pticom ni ičime što puzi po zemlji, to sam vam izdvojio kao nečisto. Budite mi sveti, jer svet sam Ja, Vječni, i učinio sam vas različitima od narodâ, da biste bili moji.(4) Jezik Tore je jasan glede razloga za propise o jelu. Nema sumnje da je kašrut, kao i berit mila (obrezivanje), mnogo pridonio očuvanju od asimilacije i uopće opstajanju židovskoga naroda, koji nije nestao s pozornice povijesti, kao što se dogodilo drugim starim narodima.
Usprkos svim filozofskim objašnjenjima, židovski odnos prema kašrutu temelji se na talmudskim riječima. Zapovijed kašruta nije racionalna te židovski vjernik mora poslušno, bez pitanja, ispunjavati sve zapovijedi koje je dobio na Sinaju, pa tako i onu o kašrutu. Rabinskim jezikom: Naučava se, rabi Eliezer ben Azarja kaže: Nemoj reći ‘svinjetinju se ne može jesti’, već reci ‘doista se može jesti, ali što mogu kad mi ju je moj otac na Nebu zabranio’(5). Ideja kašruta da odbacimo svoju volju i svoje požude, jer je to Božja volja, ‘jer neće čovjek živjeti samo na kruhu, nego na svemu što izađe iz ustiju Vječnoga, živjet će čovjek.(6)’
 


1) vidi ŽIDOVSTVO - život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 336.
2) More nevuhim 3,48
3) Rambanov komentar na Toru Pnz 14,3; vidi i BT Joma 39a; Midraš Tanhuma Šemini 6; KŠA 46,45
4) Lev 20,24-26
5) Sifra Vajikra 20,26
6) Pnz 8,3


Je li kašrut “dijeta” ili Božja baština?

Dr. Hans Goslar je bio jedan od visokih službenika Weimarske Njemačke, diplomat, ekonomist i pisac, Židov koji se pridržavao Božjih zakona. Jedne večeri prisustvovao je službenoj večeri, na kojoj je do njega sjedio admiral njemačke mornarice. Vidjevši da Goslar ništa ne jede, upitao ga je ne drži li možda dijetu. Goslar mu je odgovorio da drži. Misleći na pravila kašruta, rekao da je to dijeta koju Židovi drže već tri tisuće godina. Dr. Goslar je držao "dijetu" punu kalorija židovstva, drevnu dijetu kojoj Židovi i danas ostaju vjerni. Cilj ove "dijete" nije ljepota vanjštine, nego zdravlje ljudskog duha, nadzor nad njegovom naravi i plemenitost duha, pa i čuvanje narodnog identiteta. Ova židovska "dijeta" nije postigla značajno mjesto među ostalim dijetama, nije shvaćena. U našoj generaciji, koja ljubi činjenice koje razum može dokazati, vide je kao nešto pretpovijesno.
U Mojsijevom govoru(1)u kojemu navodi koje su životinje dopuštene, a koje zabranjene za jelo, on navodi pravilo da je samo životinja koja ima dva određena obilježja obredno čista i dopuštena Židovima za jelo: životinja treba i preživati i imati papke. Sve koje nemaju ta dva svojstva istodobno, zabranjene su. U tom govoru Mojsije spominje i kategoriju četiriju vrsta životinja koje imaju samo po jedan od tih znakova obredne čistoće: deva, zec, kunić (koji preživaju) i svinja (koja ima papke). “Od kada je u Tori objavljen taj zakon, otkriveni su novi kontinenti i nove životinje, no riječi Tore vrijede danas kao i onda. Nema niti jedne vrste, osim onih četiriju navedenih,

vidi ŽIDOVSTVO - život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 336.
More nevuhim 3,48
Rambanov komentar na Toru Pnz 14,3; vidi i BT Joma 39a; Midraš Tanhuma Šemini 6; KŠA 46,45
Lev 20,24-26
Sifra Vajikra 20,26
Pnz 8,3
1) Lev 11,3-9

koja posjeduje samo po jedan od dva znaka.”(1) Zar je Mojsije bio lovac ili učitelj o životinjama? U Talmudu(2) je postavljeno pitanje kako je on mogao znati to što je objavio. Talmud odgovara: to je odgovor onome tko kaže da Tora nije s Neba. ... Slična situacija postoji sa zakonom o ribama(3): samo one koje istodobno imaju i peraje i krljušti, smiju se jesti. Talmudski učenjaci izjavili su da, u skladu s predajom, “ako riba ima krljušti, uvijek ima i peraje, te je dopuštena za jelo.”(4) I opet, od dana kada je dan ovaj zakon, otkrivene su rijeke i mora i pogledali smo u dubine oceana, otkrili u njima mnogo različitih riba, no nije nađena niti jedna riba s krljuštima, a bez peraja.(5) Osim toga, “osnovno pravilo da životinja koja preživa ima papke, osim deve, zeca i kunića, značajna je zakonitost  u zoologiji. Životinje koje preživaju i imaju papke su posebna i definirana skupina životinja. Zanimljivo je da otkrivanje Australije i Amerike nije donijelo otkriće životinja kod kojih te karakteristike ne bi bile povezane.”(6)
Dakle, nekoliko zanimljivih činjenica o kašrutu i Mojsiju proizlaze iz proučavanja Tore:

  1. Mojsije je znao zoološke činjenice o različitim životinjskim vrstama, začuđujuće jasno i točno.
  2. Mojsije je bio sam sa židovskim narodom, a cijeli je život proveo u Egiptu, Midjanu i u pustinji na putu za Izrael. Nije imao mogućnosti istraživanja. Njegova noga nije stupila na kontinente za koje se tada nije ni znalo. On isto tako nije ronio u dubine oceana kako bi proučio riblje peraje.
  3. Mojsije je već prije 3000 godina znao, i to ne iz istraživanja ili iskustva, ono što mi danas znamo nakon proučavanja diljem kopna i mora.

U svjetlu tih činjenica, nameće se jedini logični zaključak: Tora je s Neba, kao što kaže Talmud.
 


1) Drazin, N., Marriage Made in Heaven
2) BT Hulin 60b
3) Lev 11,9-10
4) BT Hulin 66b; gl. i MT Hilhot maahalot asurot 1,24
5) Drazin, N., Marriage Made in Heaven
6) Levinger, I. M., Mazon kašer min hahaj. 3. izdanje. Jeruzalem 5745 (1985)



Smisao kašruta

Podjela životinjskoga svijeta na čiste životinje (hebr.: tahor) i nečiste (hebr.: tame) zaokupljala je ljude još u Starome vijeku, kada su mnogi umovi istraživali logiku toga sustava.
Rimski i grčki pisci i pjesnici(1) tvrdili su rimskome svijetu da je Židovima svinja sveta te da je zato ne jedu. Istina je upravo obratna: ... jer je odvratna za vas(2). Ta je rečenica u Židova proizvela osjećaj gađenja prema svinjskome mesu. Mnogi su imali drugu teoriju: da je kašrut izraz židovskog ponosa, da se Židovi putem kašruta udaljuju od ne-Židova i ne žele jesti zajedno s njima. No i ta teorija je u suprotnosti s Torom: budite sveti ... da se učini razlika između nečistog i čistog(3). Prvo je, dakle, židovski narod bio izabran i postao različit, a tek tada je dobio pravila ishrane. Stoga nije kašrut ono što ga odvaja.
Jedna od teorija zasnovana je na higijenskoj logici: svinjetina je zabranjena za jelo jer prenosi trihinelozu. Pristalice te teorije zaključuju da se danas, kada je medicina uznapredovala i poboljšali su se higijenski uvjeti i način pripremanja i smrzavanja hrane, ne treba pridržavati drevnih propisa ishrane. Ta teorija pada na nekoliko logičkih teškoća. Naime, zašto Mojsije nije naveo otrovno bilje i ostale uzroke bolesti? Zašto Tora tu temu svaki put završava riječima "jer je odvratna za vas" i "budite sveti" - gdje je tu veza s tjelesnim zdravljem? Ako je to pravi razlog, zašto nije naveden u Tori? Ako je svinjetina zabranjena zbog opasnosti od trihineloze, kako je Mojsije tisućama godina prije suvremene medicinske znanosti mogao znati da štetni efekt dolazi od mesa? Dva su moguća odgovora: ili je Mojsije bio "superman" koji je svojim medicinskim otkrićima za tisuće godina preduhitrio znanost ili je to znanje primio od Boga, darovatelja Tore.(4) Ipak, zagovornici teorije o zdravstvenome djelovanju košer prehrane zaslužuju i uvažavanje, jer se čini da je ona doista utemeljena i na načelima zdravlja i higijene, koje znanost još nije bila otkrila u doba kada su propisi dani.

Midraš pita: Što se to Boga tiče kolje li čovjek i pojede životinju prema vjerskim propisima, ili je drukčije ubije i pojede?(5) Zašto se religija miješa u gastronomska pitanja? Zar se ona ne treba baviti višim stvarima, idejama pravde, istine, čovjekoljublja? Midraški odgovor postavlja tu temu na drugu razinu: Micve su dane samo kako bi povezivale stvorenja. Kašrut je, dakle, važan za čovjeka, a ne za Boga. Putem čistoće hrane čovjek pročišćuje sebe.(6) Prekrasne su riječi rabina Samsona Rafaela Hirscha na ovu temu: “Izrazi svoje uzvišene ideale (kašrut) svojim tijelom! Poveži duh i tijelo! Uzmi svoja tjelesna djela i uzdigni ih na višu razinu! Neka ne bude naše jedenje samo tjelesni proces, nego neka bude u tome i nešto moralno; ne birajmo svoje jelo samo prema tjelesnim mjerilima, već i prema moralnim mjerilima. Ne naše tjelesno zdravlje, duhovno i moralno zdravlje našeg duševnog bića treba biti osigurano pridržavanjem tih zakona koji čuvaju tjelesnu osjetljivost pred životinjskom snagom požude, našu duhovnu snagu volje pred zatupljenošću i nepokretnošću...”(7)
 


1) Petronije, Plutarh, Juvenal, Strabon, i drugi
2) Izl 11,20
3) Izl 11,45-47
4) Prager, D., Telushkin, J., The Nine Questions People Ask About Judaism, Paperback Reprint edition, Simon & Schuster, 1986
5) Midraši Tanhuma Šemini 7 i Jalkut Šimoni Šemini 536
6) vidi više u ŽIDOVSTVO - život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 335.
7) Komentar Samsona Rafaela Hirscha na Lev 11,47, tiskan uz prijevod Tore na njemački (na hebrejski preveo rabin Mordechai Breuer, Mosad Jichak Brojer, Jerusalem, 1989.); vidi i njegovu knjigu Horev, poglavlje 68.



Temelji za primjenu kašruta
Meso zabranjeno za hranu
Tri su osnovne kotegorije zabranjenog mesa (ne-košer):

  1. meso nečiste životinje, to jest one koja nije košer, uz to i čovječje meso(1)
  2. nevela(2)odnosno meso životinje koja jest košer, ali je uginula ili klanje nije bilo učinjeno prema propisu
  3. terefa(3), odnosno meso životinje koja je košer i koja je bila zaklana prema propisu, no u tijelu joj je pronađen jedan od znakova bolesti koji je čine zabranjenom, primjerice kaverna u plućima.
     

Čiste i nečiste životinje
Podjela na čiste i nečiste životinje primjenjuje se u tri kategorije životinja: kopnene životinje, vodene životinje, ptice.

1) Rambam u Hilhot maahalot asurot 2,3, slijedeći Talmud, raščlanjuje zabranu jedenja čovječjeg mesa ovako: Iako je o čovjeku rečeno ‘i posta čovjek živa duša [Post 2,7; hebr.: nefeš haja; može se shvatiti i kao duša životinje], iz toga ne treba shvatiti da je čovjek životinja (hebr.: haja) dopuštena za jelo. Prvo stoga što on nije životinja s papcima, a drugo stoga što je Tora izričito pojasnila ‘ovo su životinje koje ćete jesti...’ [Lev 11,12], pa prema tome, ono što nije na tome popisu dopuštenih životinja ne smatra se dopuštenom životinjom, a čovjek nije na popisu. Onaj tko to krši, krši naredbenu odredbu [micvat ase]. 


2) Lev 22,8; Pnz 14,21
3) Izl 22,30; BT Hulin 68b
 

Post 1,29
Post 9,2-3
Post 7,2
Post 9,4
BT Sanhedrin 59a
vidi ŽIDOVSTVO - život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 351.
Rambam u Hilhot maahalot asurot 2,3, slijedeći Talmud, raščlanjuje zabranu jedenja čovječjeg mesa ovako: Iako je o čovjeku rečeno ‘i posta čovjek živa duša [Post 2,7; hebr.: nefeš haja; može se shvatiti i kao duša životinje], iz toga ne treba shvatiti da je čovjek životinja (hebr.: haja) dopuštena za jelo. Prvo stoga što on nije životinja s papcima, a drugo stoga što je Tora izričito pojasnila ‘ovo su životinje koje ćete jesti...’ [Lev 11,12], pa prema tome, ono što nije na tome popisu dopuštenih životinja ne smatra se dopuštenom životinjom, a čovjek nije na popisu. Onaj tko to krši, krši naredbenu odredbu [micvat ase]. 
Lev 22,8; Pnz 14,21
Izl 22,30; BT Hulin 68b

 

Kopnene životinje
Tora je utvrdila znakove za raspoznavanje: Svaka koja ima papke i preživa, nju ćete jesti (1) Dva su, dakle, uvjeta istodobno potrebna da bi životinja bila košer:

  • papci (u biblijskome izvorniku: rascijepljena kopita)
  • preživanje – preživač nema sjekutiće ni koljače u gornjoj čeljusti, stoga nakon gutanja ne može probaviti hranu, već se progutana (uvijek samo biljna) hrana vraća u usta gdje je životinja preživa(2)

Deva, zec i kunić preživaju, ali nemaju papke; svinja ima papke, ali ne preživa, stoga nijedno od njih nije košer. Sve životinje koje grabe plijen su nečiste i zabranjene za jelo (3)

Vodene životinje
Tora je odredila znakove čistoće: Ovo ćete jesti od svega što je u vodi: sve što ima peraja i krljušt...(4) Zapravo, bitan je znak krljušt, jer, kao što je prije jednog i pol tisućljeća napisano u Talmudu (5), svaka riba koja ima krljušt, ima i peraje(6). Sve vrste plodova mora: rakovi, škampi i dr. su naravno zabranjeni, i nazivaju se u Tori "odvratno iz mora"(7), iz jednostavnog razloga što nemaju krljušti. I zato: Sve što nema peraje i krljušti u morima i rijekama od svega što se kreće u moru i od sve žive duše koja je u vodi odvratno je za vas. I neka vam budu odvratni, njihovog mesa ne jedite i njihova strvina neka vam je odvratna.(8) (Lev 11,10-11).


Ptice
U slučaju ptica Tora nije odredila znakove čistoće, već je popisala nečiste ptice. Talmud(9) objašnjava da je to vjerojatno stoga što je većina dopuštena, pa je lakše nabrojati zabranjene. Ovih među pticama se gadite, neće ih se jesti, odvratne su: nešer, peres, oznija, daa i aja bilo koje vrste, orev bilo koje vrste, bat hajaana, tahmas, šahaf i nec bilo koje vrste, kos, šalah, janšuf, tinšemet, kaa, raham, hasida, anafa bilo koje vrste, duhifat, atalef. (Nazivi ovdje nisu prevedeni, jer nam danas nije točno poznato o kojim se pticama radi. Ni rabin Samson Rafael Hirsch ih u svojem njemačkom prijevodu Biblije ne prevodi, već ističe da se prevođenje naziva ovih ptica temelji na pretpostavkama te da i Talmud dvoji oko točnosti prijevoda nekih od njih. U hrvatskome prijevodu Biblije u nakladi “Svjetlosti”, Lev. zak. 11,13, prevodi ih se kao: orao, orao strvinar, jastreb, tetrijeb, sokol, gavran, noj, kobac, galeb, lastavica, sova, gnjurac, ušara, labud, pelikan, droplja, roda, čaplja, pupavac, šišmiš) (10)
Osim tih ptica, nečista je i leteća gamad (11) pri čemu se misli na različite kukce: muhe, komarce, pčele, skakavce i druge. Među njima su za jelo dopušteni hagav (vrsta skakavca), hargol (cvrčak) i solam (vrsta skakavca(12), kukci koje imaju četiri noge i skaču. Talmud (13) govori o načinu za njihovo prepoznavanje26 Jemenitski Židovi znali su ih prepoznati i jeli su ih. Zbog zabrane jedenja kukaca, mora se provjeravati svo voće i povrće, kako bi ga se očistilo od crva i kukaca koji bi se u njemu mogli naći.
 


1) Lev 11,3
2) BT Hulin 59a; Tur Šulhan aruh Jore dea 79 i 80
3) vidi ilustrirani popis košer životinja u ŽIDOVSTVO - život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 693.
4) Lev 11,9
5) Mišna u BT Nida 51b; BT Hulin 66b; vidi i MT Hilhot maahalot asurot 1,24
6) vidi ilustrirani popis košer i ne-košer riba u ŽIDOVSTVO - život, teologija i filozofija, 2009, PROFIL INTERNATIONAL, ZAGREB, str. 693.
7) Lev 11,10
8) Lev 11,10-11
9) BT Hulin 63a
10) Lev 11,13-19, Pnz 14,11-19
11) Lev 11,20-23
12) Lev 11,22
12) BT Hulin 65b



Razlika između mesa kopnenih životinja i ribljeg mesa

  1. Za ptice i kopnene životinje obvezno je košer klanje (šehita), a za ribe nije.(1) (Kada se riba izvadi iz vode, ona ugiba te nije potrebno klanje).
  2. Zabranjeno je jesti mesne i mliječne proizvode zajedno, ali riblje se meso može jesti s mliječnim jelima.
  3. Zabrana jedenja krvi i obveza odvajanja krvi od mesa ne odnosi se na riblje meso i krv.

Običaj je koristiti posebno posuđe za pripremanje i za jedenje ribe. Riba je u kašrutu parve - neutralna, što označava svu hranu koja ne pripada u niti u kategoriju mesnog niti mliječnog te se može jesti zajedno s mesom ili s mlijekom. Ako, međutim, kuhamo ribu u mesnom posuđu (u kojem inače kuhamo meso), tu se ribu ne može jesti s mliječnim jelom. Rabini su iz zdravstvenih razloga zabranili da jedemo ribu i meso zajedno: prvo treba jesti ribu(2) koju se brže probavlja, pa tek zatim meso.


Od čistoga - čisto, od nečistoga - nečisto

Ovo pravilo je talmudsko(3), a znači da je čisto sve što je proizvedeno od čistih životinja: kravlje mlijeko je čisto, jer je krava čista životinja, a mlijeko nečiste životinje nečisto je, kao i sama životinja. Jaja čiste ptice su čista, a od nečiste nečista. Rabini su nam dali znakove po kojima prepoznajemo jaja koja su košer(4): jedna strana je zaobljenija, a druga šiljata. Ako su obje strane zaobljene ili obje šiljate, jaje nije košer.

Riblja jajašca (kavijar) čista su od čiste ribe, a ona od ribe koja nema krljušti zabranjena su za jelo. Košer kavijar je crvenožute boje. Kavijar koji nije košer je crne boje, primjerice poznati ruski kavijar koji je zabranjen za jelo.

Med je iznimka od pravila. Iako je pčela nečista životinja, med je košer.(5) Razlika je stoga što je, primjerice, mlijeko proizvod životinjskoga tijela, a med nastaje od cvjetnog soka, kojega pčela sakuplja i pretvara u med. Pčela ima dva želuca, jedan “obični” i jedan za proizvodnju meda, voljku. Tako da ono što se čini iznimkom zapravo nije iznimka.


Zabranjeni dijelovi košer životinje: krv, helev i gid hanaše
Nekoliko je dijelova košer životinje koja nije niti terefa niti nevela ipak zabranjeno za jelo: krv, helev i gid hanaše.
Krv je izričito zabranjena u Tori: Ali krv ne jedite, na zemlju je prolijte kao vodu.(6) Stoga nam je naloženo da prije kuhanja odstranimo krv iz mesa. To se odnosi samo na meso koje ćemo kuhati, a nije to potrebno učiniti s mesom koje želimo peći, jer će pri pečenju krv izaći. Ako tijekom tri dana od klanja krv nije odvojena, meso se više ne smije kuhati, već samo peći.
Loj (helev) je životinjsko masno tkivo, zabranjeno za jelo. Vječni zakon za vaše naraštaje: u svim svojim naseljima ne jedite loj niti krv.(7) Neko masno tkivo je dopušteno, a neko je zabranjeno. Za razliku od krvi, koju smije svatko odvojiti, helev smije odvajati samo רקנמ menaker (čistač), koji je to učio i teorijski i praktično. To je stručnjak koji raspoznaje dopušteno od zabranjenog masnog tkiva te zna kako ga odvojiti.
Gid hanaše se nalazi u stražnjem dijelu natkoljenice životinje (nervus ischiadicus).(8) Cijelo sedmo poglavlje traktata Hulin u Babilonskom Talmudu bavi se temom gid hanaše. Zabrana je iz Tore: Zato neće sinovi Izraelovi jesti gid hanaše u natkoljenici do danas, jer je udario u kuk Jakova, u gid hanaše.(9) Na tome se mjestu u Tori pisuje kako se Jakov borio s anđelom, a na kraju njihova hrvanja Jakovu je ozlijeđena noga. Menaker odstranjuje i gid hanaše.
 


1) Br 11,22
2) vidi: MT Sefer hamada Hilhot deot 4,7
3) BT Hulin 64a; vidi i MT Hilhot maahalot asurot 3,1
4) BT avoda zara 40a; BT Hulin 63b; MT Hilhot maahalot asurot 3,18
5) BT Behorot 7b; MT Hilhot maahalot asurot 3,3
6) Pnz 12,16; Lev 3,17
7) Lev 3,17
8) Cijelo sedmo poglavlje traktata Hulin u babilonskom Talmudu bavi se temom gid hanaše.
9)  Post 32,33


Hahšara - košeriranje (izdvajanje krvi)
Jedenje krvi je izričito zabranjeno, uključujući i krv u jajima. Stoga se, prije nego pečemo kolače, moramo uvjeriti da svako pojedino jaje nema u sebi točkicu krvi. Halaha je odredila nekoliko načina na koje se krv odstranjuje iz košer mesa. Tek tada ono je muhšar, dopušteno za kuhanje. Jetra je puna krvi te sol koja se rabi pri košeriranju ne odstranjuje svu krv iz nje. Zato se jetru mora peći na vatri, okrećući je na sve strane, a za to se vrijeme po njoj sipa sol. Kašeriranje je postupak u tri koraka:

  1. ispiranje - Meso ispiremo od krvi, zatim ga pola sata namačemo u mlakoj vodi. Ne rabimo hladnu vodu, kako se krv ne bi zgrušala, niti vruću, koja bi također dovela do toga da krv ostane u mesu.
  2. soljenje - Nakon namakanja ocijedimo vodu u koju se iscijedila krv, a zatim sa svih strana solimo meso srednje grubo mljevenom solju. Meso tada stavljamo na koso položeno cjedilo, kako bi krv mogla otjecati i kako se ne bi hvatala za meso. Perad treba okrenuti razrezanom stranom prema dolje, kako bi krv mogla otjecati. Meso mora tijekom jednoga sata biti obloženo solju.
  3. ispiranje - Nakon soljenja tri puta ispiremo meso od soli i krvi. Tek na kraju cijeloga postupka, meso je pripremljeno za kuhanje.

 

Razlika u čišćenju (nikur) između ptica, sitne i krupne stoke

Kod ptica se pri čišćenju otklanjaju vratne žile. Kod sitne stoke otklanja se gid hanaše. Kod krupne stoke otklanja se i loj, osim gid hanaše. Čišćenje stražnjeg dijela životinje mnogo je složenije od čišćenja prednjeg dijela. U tome se Aškenazi i Sefaradi bitno razlikuju. Sefardi čiste stražnji dio životinje prema propisima, a Aškenazi su zbog straha od mogućeg nepotpunog čišćenja dokinuli predaju o čišćenju stražnjeg dijela te uopće ne jedu taj dio životinje, već samo prednji dio životinje, do trinaestoga kralješka.
Šohet kolje životinje u skladu sa židovskim propisima, a menaker odstranjuje helev i gid hanaše. Njihov rad nadzire rabin, koji odlučuje o problemima kašruta koji se javljaju za vrijeme njihovog rada.

Šehita - obredno klanje životinja

Šehita je postupak rezanja vrlo oštrim nožem barem većega dijela traheje i jednjaka u krupne i sitne stoke, od sredine vrata sprijeda prema šiji(1) (u ptica dostaje prerezati veći dio jednoga od ta dva organa).

Izvor

Kad Vječni, tvoj Bog, proširi tvoje granice kako ti je rekao, pa kada kažeš ‘jest ću meso’, jer će ti duša poželjeti jesti meso, jest ćeš mesa koliko ti duša želi. Ako ti bude daleko mjesto koje će Vječni, tvoj Bog, izabrati da ime svoje tamo stavi, klat ćeš od svoje krupne i sitne stoke, koju ti je Vječni dao, kako sam ti zapovjedio, i jest ćeš u svojim vratima koliko ti duša želi.(2)

Pogreške pri postupku šehite

Pet je osnovnih zabrana pri klanju:

  1. zastajkivanje: šehita mora biti izvedena bez zastajkivanja
  2. pritisak: zabranjeno je pritiskivati odozgor prema dolje, kao pri rezanja sira, već se nož mora povlačiti od sebe i prema sebi
  3. prekrivanje: nož mora biti vidljiv za vrijeme šehite; ne smije biti prekriven komadom tkanine ili krznom životinje, kako bi šohet vidio što radi
  4. pomak: šehita koja bi se provodila ne sredinom vrata, već iznad ili ispod toga mjesta nije košer

deranje: nož koji nije gladak može zaderati traheju i jednjak, pa i povlačiti jedno od njih, umjesto da ih reže, a oni obvezno moraju biti prerezani. Zabranjeno je jesti meso životinje koju je usmrtio netko tko nije dobro upućen u propise o šehiti.(3) U talmudsko doba je svaki mesar i klao, čak su i žene klale kod kuće.(4) Kasnije se uobičajilo da šoheti uče zakone i polože ispit. Još kasnije, počeli su oni dobivati i potvrdu da imaju pravo obavljati šehitu. Danas svi šoheti imaju svjedodžbe, koje im daju pravo na obavljanje šehite.

 


1) ŠA Jore dea 20
2) Pnz 12,20-21
3) ŠA Jore dea 24
4) ŠA Jore dea Hilhot šehita 1,1

 

Calendar
«  December 2016  »
SuMoTuWeThFrSa
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz