Tuesday
2024-03-19
2:42 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
CITATI »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

,,Θρηκων δε ετνοσ μεριστον εσει μετα γε Ινδους παντων, αντρωπων ει δε θα ενος αχοιτο η
φρονεοι καία τωυτο αραχου ταν ειη και πολλω κρατισιον πυντων εινεον κατα γνωμημ την
εμην αλλα γαρ, τωυτο απορον σφι και, αμηχανον μη κοτε εγγενηται, εισι δη κατα τωυτο
ασθνεζ οννοματα δε πολλα εχουσι κατα κωρας εκαστοι νομοισι δε ου τοι παραπλησιοισι
παντεζ κρεωνται κατα παντα πλην Γετεων κα Θραυσων και των χατυπερθε — види Hirod. V CT.
33
т.j: ,,Срби - Раци — су, бар после Инђијанаца, највећији народ на земном шару. Кад би имали
једног старешину, или бар кад би били међу се сложни, били би најмоћнији народ на земљи; aли
је то у њих ствар немогућа, те иx баш то и чини слабим. Иако су им млога пределна - и
племенска— имена, ипак су им закони и обичаји једни и исти изузевши нешто— мало —
разлике у Гета. Трауза и више њих живећих Кршћанa."

Herodot
-------------------------------------

''Инђиски и других споменици о живљењу Срба у Инђији

1. Што се тиче инђијских споменика ту међу првим заузима прво место у Ведама тако звана
Бувана Дарса — Васионе огледало — у којој се свет овај преставља у виду цвета тако званог лотоса,
нашег локвања а у санскрит. palma, пливајућег на води. Оба та начела, воде и локвања, као знаци бога
Вишњег — т. ј. створца — често представљајући се у животворећем начелу сунца, или Кришне, —
представљају се или почивајућим, или дејствујућим.
У првом виду, као символ видимости, у пространству, лежи он на дну океана, или на змији,
вечности, пливајућој у мору. Из трбуха овог символа израстло је стабло лотосово, или локвањево, којег
31
пупуљах означава стање света до саздања његова, а цветови, већ разцветани, означавају свет овај од
његова —света — саздања, који плови на површју морске воде. Разцветали овај цвет зато се и зове
Брама, која реч значи творећи, стварајући— braman demiurgh — у противном значају несазданог
суштаства, које се зове Парабрама или наше правелики који као вечност, никад неулази у обичну
митологију богова. На средини тог символичног знака локвањевог, или Палме — земног света —
узвишава се зачетак плода који се зове Меру — врх прекрасне планине, — а око њега су знаци
оплодотворења.
Око ових су нехтари и зачетници, који представљају изворе најзнатнијих земних река, а четири
пуштена цветна листа означавају четири стране света: Двипа, или полуострв окружен са две, или више
страна, водом, а у Аравитјана Ецира. Јужни зове се Жамбу-Двипа т.ј. Инђија, сјеверни Куру, васточни
Бардразвас, и западни Кетумалас. Међу овима су, осим мањих цветних листова, који означавају мање
стране света као:Пегу Персију и Аравију и т.д. и остали други листови, који означавају друге чести
света. Даље иде Јона, Арга, или Арија - достојна поштовања - престављајућа се као мати, a Меру као
створна сила мушког рода, која преставља средсреду или управо осовину земље, која се узвишава
толико исто над површјем ове колико и силази у дубљину.
Најузвишенија површност те Мере или Су — Мере, што значи: прекрасне и најсветлије Мере,
округла је и окружена венцем Илаврада, који се под именом Сваргабуми — наш Сварог — небесног
пребивања на земљи, и дан данашњи у разних народа обожава. С тога Су — Меру има значај у
инђијској и осталих околних народа митолођији као жилиште и становање богова, и умрлих
праведника. Са све четири стране те баснославне планине, она се одупире на разне драгоцене стене од
најдрагоценијих ковова и камења.
Тако је источна страна Парва, Пурва, од које са западне стране лежи Опара, Опар, или Опарика,
под којом млоги подразумевају дан. Африку. Овај се исток још зове и Прач, југ Прачјад, сјевер Куру, у
ком влада бог Кувера — наш ков — богатства и т.д. који је тако исто неприступан, као и зраци сунчани.
Куру је на бреговима моpa Кишрода — млечног, а наше: ледовитог, — а за овим је предео Ајровата у
ком сунце не сија, но месец и звезде. Са обе стране, источне и западне, земљу о6ливају мора, где се
простире земља Барата — Варша до океана парског. Највеће реке зову се: Ганг и Синд или Инд, коих
воду пију не само чисти, него и нечисти народи, као Млеча варварско племе, Бербера, који незнају и
необожавају браманство и остали. Са источне стране Мере тече река Сита, са сјеверне Бадра, са
западне Апара, Гандика, или Какша.
Са врха најузвишевијег Мера пружају се разне гране овога као: Химават, Хемакутас, Нишадес
— најлепша,—на којима је живео сурови и одевен у одело од зверинских кожа народ Серба, или Срба
— Нилас—рујноцрвена — Светас — бела света и богата — Срингавац — од Сринга, врх површина. —
Последње четир Нилас — рујноцрвена, — Светас — бела — и Срингава иду на сјевер, а Химават—т.ј.
hiems, χεμα снег зима, и т.д.— и Химакућа —или зимакућа, а по неким златодајућа од hema злато и
кућа вршина — јасно се види да су означавале дан. Хималај. Нишадес или прекрасни и неприступни
стан богова, као и тисућу оког бога Индра, бога који пушта муње и громове, кише, реке и т.д. и који
награђава сваку свету ствар и свако свето и богоугодно дело,—био је дакле место становања Срба, или
Серба. — вид: Ритера земљев: I стр. од 19—29.''

Milos Milojevic
-------------------------------------
''Христијанство у колико је учинило добра народима,
озарившији га лучом истине божаствене науке и човекољубља, у толико је његово свештинство
оназадило и унесрећило народе са њиховим паметарским споменицима. Тако знамо, да
благодарећи христианској нашој браћи Пољацима и дан: Немцима, пропаде за славенство, а
нарочито за србство, сва дан: Ђерманија и прели се у Немце и т. д. Проповедници ове свете,
најчистије и праве божанствене, вере, оставише благе и праве проповеди, заборавише на речи
спаситеља: ''љубите један другог, као саме себе'' па узевшији у једну руку мач, огањ, муке
свакојаке, пакао и јад, у другу сплетке, интриге, себичностиости и т. д. утаманише и сатреше
толике народе и земље, само да би своје народности и своје стомаке обогатили и разширили.''

Milos S. Milojevic
-----------------------------------------

''Порекло имена Словен и Србин

Унаточ ранијем увреженом мишљењу да Словен значи роб, по латинском SCLAVVS, данас постоји много више теорија. По једној од њих Словенско име је настало од глагола словити, тј. говорити, насупрот суседима који су говорили неразумљивим, немим језиком, Немцима. Само немачко име карактерише и класичну немачку хладноћу и мрзовољност, јер ако су неми, како то да нису и глуви.

Наш митолог Сретен Петровић у својој књизи Српска митологија, поред ових наводи и тезу о добијању имена по старом божанству Слави коју симболизује бели голуб, по аналогији Сканд – Скандинавци, Теут – Теутонци, Брама – Брамани.

Последња, најмање позната теорија, највише одговара истини. Име Словени је настало као сложеница у којој сло означава светлост, сунце, а вени означава синове, потомке. Одговор на то како вен може да означава сина, потомка налазимо и у називу великог књижевног дела Горски вијенац, где се венац односи на народ који живи у горама, али и у имену народа Венета. Немци и данас Словенце и Чехе називају die Wenden. Значења речи коло и сунце су идентичног смисла, као и корени сл, сло, скло. Можда су баш због тога латински писци име Словена записивали као SCLAVINI. Онда тумачење имена Скадар као Колодар или Сунцадар исто тако може бити тачно.



Што се тиче имена Срб, неки лингвисти га изводе од латинске речи роб, неки од римљанске сандале сербулијане, неки од српа, али се слависти се слажу да је пуно име Срба некада гласило Сораб и односило се на све Словене, што ће рећи да су данас лужички и балкански Срби наследници прадавног и славног имена, које је настало у Индији. Конструкција имена је јасна, са префиксом со који означава заједништво и раб што значи брат и слуга, али никако слуга у негативном смислу, већ истог смисла као реченица у православном обреду крштења у којој се каже: ...крсти се раб божији – име... У старом Риму је живео SERVIE TVLIE, он није могао да буде ропског порекла јер је био краљ и ту SERVVS не значи роб већ слуга народу и роду у најсветлијем смислу као и SERVATOR.



На санскрту Срб означава све најбоље и најдичније, вечну борбу, јунака итд. Велтман, руски историчар у делу Атила и Руси, је написао: Име Србин се од старине односи на војничке и ратничке сталеже у Русији, те такво име означава војника, храброг човека, који се вечно борио и од кога су постали сви данашњи Козаци у Русији. Отац славистике и препородитељ националне свести код Чеха, Јосиф Добровски у свом годишњаку за 1827. годину пише: Истоветност Лужичких Срба и Балканских Срба није случајна. Она потиче из прастарих времена када су се српским именом називали сви тадашњи Словени, тј. пре него што је настало словенско име. Још један од великих слависта, Тома Маретић, хрватски филолог и лингвиста, у своме делу Словени у давнини, записао је:

Многи њемачки и руски историчари слажу се да је Херодот под Трачанима подразумијевао Србе. Поријекло те ријечи они тумаче на следећи начин: Међу Србима од памтивјека је живјело племе које се називало Рашчани или Раси. У доба Херодота, ти Срби су живјели у Малој Азији и на Балкану, у Тракији. По њима се и назвала стара Рашка у Тракији око ријеке Расе, притоке Марице и око саме Марице, а и средњовјековна Рашка великих српских жупана. Фрањо Рачки, хрватски историчар и католички каноник, у свом делу Борба Јужних Словена, пише: У почетку називаху се Славени домаћијем именом Срби, тј. рођаци, а странци, специјално Њемци, звали су их Вендима или Виндима. Под тим именом познају Славене и Грци и Римљани још од седмог вијека прије Христа. Ширењем римског царства и Римљани добијаху тачније податке о Вендима, тј. Србима, а када је уништена стара римска држава нестаде старог домаћег имена Срб као опћенитог свему роду те се он задржа код Полабских и Јужних Срба. Мађар, Бењамин Калај у својој Историји Срба , тврди: По испитивању најбољих научника сви словенски народи су се у прастаро доба називали Срби, а Словени и Анти били су огранци ове породице... Опште заједничко име Срби касније је забачено. Име Анти, већ у петом веку по Христу настаје, а од шестог појављује се у хроникама име Слави и Славини.

И поред различитих приступа у одгонетању значења наших народних имена, у једном се већина слависта слаже, а то је да историју Европе треба редефинисати.

Walter Wust (1901-1991) аустријанац, најпознатији санскритолог 20. века, професор Минхенског Униоверзитета, члан тајне службе СС`а "Аненерба" задужене за изучавање порекла народа, у свом чланку ""Uber das Alter des Rgveda und die Hauptfragen der indoarischen Fruhgeschichte" у угледном "Wiener Zeitschrift fur die Kunde des Morgenlandes" (WZKM), Band 34, s.165-215 износи:

"Srbinda wurde demnoch soviel heissen wie Herr, Furst, Erster der SRB-s und mit einer Bedeutungsentwicklung, die aus vedischer und nachvedischer Zeit gelaufig ist, darnach die Srb's selbst."

"Србинда бы, значит, означало тоже самое, что и властелин, принц, первый у сербов, с развитием значения, которое из ведского и постведского времени было распространеным, и этим самим и для самих сербов."

Srbinda bi, koliko ja znam, značilo isto što i vlastelin, princ, prvi među Srbima, sa značenjem koje je nastalo u vedskom i postvedskom vremenu, i bilo rasprostranjeno i među samim Srbima za njih same.

Treba videti i sta Herodot kaze za tzv Skite orace(Zemljoradnike) on ih deli na tri plemena Skolote,Neure i Budine e u tom imenu Skolot mozda treba traziti osnovu imena Sloven, pa cak i samo ime Skita meni izgleda kao iskvaren izgovor imena Sloven jer je poznato da Grci u svom jeziku nemaju glasovnu grupu SKL pa je zato tesko i izgovaraju, mislim da je ona teorija koja kaze da je ime Sloven ustvari oznaka koja znaci sinovi sunca najpribliznija istini i pravom znacenju te reci.Sto se tice imena Srbin imam interesantno misljenje za koje neznam da li je tacno ali cu ga ja izneti mada za ovo nemam nikakve dokaze. Kada tumace ime Srba preko latinskog svi polaze od one zlosrecne reci SERVUS u znacenju rob, ali ta rec se moze protumaciti i kao nesto sacuvano odnosno cuvar Con+Servare znaci i sacuvati.Srbi bi po imenu bili dakle cuvari necega dakle sta seu drevnim vremenima najvise cuvalo vera znanje etc, dakle ime SRBIN,SRBI bi oznacavalo klasu drevnih cuvara celog narodnog znanja zivota, znanja jednog naroda dakle po meni kod naroda od koga su posle nastali Sloveni Srbin ili cak klasa Srba je oznacavala svete cuvare celokupnog narodnog znanja i tradicije nesto slicno sinovima svetog drveta kod Keltskih naroda(druidi) zato je jasno zasto je taj narod pre neko sto ce se nazvati Sloveni nazivao SRBIMA jer su Srbi ustvari u pocetku bili njegova najpostovanija klasa nesto slicno Brahmanima kod starih vedskih Indusa.''
-----------------------------------------------

JEDNA OD NAJLEPŠIH IZJAVA NIKOLE TESLE

„Radim za budućnost, govorio je, i savremenici me neće razumeti, ali jednoga dana prevladaće naučni zakoni prirode čije sam tajne otkrio i sve će se izmeniti, kao dlanom o dlan, sve će se promeniti. Nastupiće nova era čovečanske mudrosti, čije će glavne odlike biti razumevanje vremena, otkriće izvora beskrajne energije i oblikovanje materije po volji naučnika. Ljudska svest pomeriće granice života i biće moguće razgovarati sa dušama umrlih odvojenim od tela. Ova saznanja dodatno će pomeriti naše shvatanje o razlici života i smrti“
---------------------------------------
''I očigledno je, opet, da
planete nisu naprosto kugle koje trepere u svemiru i sijaju bez ikakve
svrhe, već da predstavljaju oblasti različitih bića sa kojima profani
nisu upoznati; svejedno, ona imaju tajanstvenu, neprekidnu i
moćnu vezu sa ljudima i planetama. Svako nebesko telo je hram nekog
boga, a ti bogovi su i sami hramovi BOGA, Neznanog, "Ne-Duha ".''
H.P.B.
--------------------------------

''I zar našoj generaciji treba dopustiti da tu satansku silu doda svom
arsenalu anarhističkih igračaka, poznatih pod nazivima melenit, dinamit,
paklene mašine, eksplozivne pomorandže, "korpe sa cvećem"
i sličnim nedužnim imenima? Zar taj destruktivni agens, koji bi, kad
se jednom nađe u rukama nekog savremenog Atile, tj. krvožednog
anarhiste, za nekoliko dana doveo Evropu u njeno prvobitno haotično
stanje bez preživelih da ispričaju šta se desilo - zar ta sila treba
da postane zajednička svojina svih ljudi?''
H.P.B.
----------------------------------

''Panteizam, u ime Filo-Teo-Sofije
odbacuje grotesknu ideju da Beskrajno, Apsolutno Božanstvo ima,
tačnije može da ima b i lo kakav, direktni i l i indirektni, odnos prema
konačnim iluzornim evolucijama materije, i zato ne može da zamisli
univerzum van tog Božanstva, n i t i pak daje ono odsutno iz b i lo koje
čestice žive i nežive supstance.''
H.P.B.
-------------------------------

 

REINKARNACIJA U BIBLIJI

''Možemo naići na tekstove u Bibiliji koji upućuju na reinkarnaciju, odnosno, na to da su Isus i njegovi učenici bili upoznati sa tim fenomenom. U starom Zavetu imamo proročanstvo da će se prorok Ilija ponovo pojaviti najavljujući mesiju (Isusa Hrista). U Matejevom evanđelju imamo zapisano kako su učenici upitali Isusa za to proročanstvo a on im odgovara: 'Ilija će, doduše, doći i sve će se stvari staviti u prijašnje stanje. Ali kažem vam, Ilija je već došao, samo ga oni nisu prepoznali, već su sa njim postupali onako kako su hteli. Tako će i sin čovečiji od njih morati mnogo trpeti.' U nastavku piše: 'Tada učenici shvatiše da im govori o Jovanu Krstitelju'. Na drugom mestu Isus kaže, misleći na Jovana Krstitelja: 'To je Ilija koji je trebao doći.' Jovan Krstitelj je, dakle, inkarnacija starozavetnog proroka Ilije.''
--------------------------------

 

''Ezoterijska filozofija pokazuje daje sava fizički čovek
stvoren na sliku i priliku Božanstva, koje predstavlja samo ''niže bogove".
Jedino je VIŠE SOPSTVO, pravi EGO, božansko i BOG.''

Blavacka, TD
----------------------------------

''Kako god da stvari
stoje, nijedan Satana ne bi mogao biti istrajniji u ubijanju svoj
i h neprijatelja i l i otrovniji u svojoj mržnji nego što su hrišćanski
teolozi u svom proklinjanju Satane kao izvora sveg zla. Uporedite
njihove pogrde i stavove koje iznose o Đavolu sa filozofskim
pogledima mudraca iz Purana i njihovim hristolikim držanjem
dostojnim čoveka. Dok se Parasara, čijeg je oca prožderao jedan
Rakšasa, pripremao da uništi (magijski) čitavu tu rasu, njegov deda,
Vasišta, rekao mu je nekoliko izuzetno sugestivnih reci. On
pokazuje srditom mudracu da postoji Zlo i Karma, ali nema " z l i h
duhova". On kaže

Utišaj svoj gnev. Rakšasi nisu krivi; smrt tvog oca je delo Karme.
Gnev je strast budala; on ne priliči mudrom čoveku. Možemo
se zapitati, ko ubija bilo koga? Svaki čovek žanje posledice sopstvenih
dela. Gnev, sine moj, predstavlja uništenje svega što čovek
stekne (...) i sprečava dostizanje oslobođenja. Mudrac izbegava
bes. Dete moje, ne budi podložan njegovom uticaju. Neka ti nedužni
duhovi tame ne budu uništeni, neka se tvoja žrtva okonča.
Milost je snaga pravednih.''
(Višnu Purana, knjiga I, poglavlje I)
-------------------------------------

'' "Ne navedi nas u Iskušenje" svakodnevno se milioni ljudskih hrišćanskih
srdaca obraćaju "našem Ocu, koji je na Nebu", a ne Đavolu. Oni tako
čine naprosto ponavljajući one reci koje su stavljene u usta njihovog
Spasitelja, a i ne pomišljaju na činjenicu da njihov smisao crno
na belo protivreči Jovanu, "bratu Gospoda".''
Blavacka, TD

''Neka nijedan čovek ne kaže kada je iskušavan, Bog me navodi
u iskušenje; jer Boga zlo ne može dovesti u iskušenje, niti on iskušava
bilo kog čoveka.''
(Gen. Ep. Jovana, I, 13)

''Zašto onda verovati da je Đavo taj koji nas iskušava, kad nas crkva
uči, oslanjajući se na Hristov autoritet, da je Bog onaj koji to
čini? Otvorite bilo koje pobožno delo u kome je reč "iskušenje" definisana
u teološkom smislu i tu nalazite dve definicije: (1) one loše
stvari i nevolje kojima Bog iskušava svoj narod, (2) ona sredstva i
primamljivanja koje Đavo koristi da zarobi i zavede čovečanstvo
{Sv. Jovan X I I I , 2, 12 i Matej V I , 13). Ako se to prihvati bukvalno,
dva učenja, Kristovo i Jovanovo, protivreče jedno drugom i koja dogma
ih može pomiriti ako se odbaci okultno značenje?''
H.P.B.
-------------------------------

''Ne možemo dovoljno naglasiti upotrebu te funkcije razmnožavanja
kao osnove za simbolički jezik i naučni umetnički govor.
Razmišljanje o toj ideji smesta vodi do refleksije o subjektu kreativnog
uzroka. Primećeno je da je Priroda u svom delovanju izradila
čudesni živi mehanizam kojim upravlja pridodata živa duša,
čiji razvoj i istorija života, u smislu odakle dolazi, gde je sada i
kuda ide, nadmašuje sve napore ljudskog intelekta. Novorođenče
je čudo koje se neprekidno ponavlja, dokaz da je unutar radionice
kreativne materice intervenisala inteligentna kreativna moć da bi
pripojila živu dušu za fizičku mašinu. (...) Zapanjujuća čudesnost
te činjenice daje svetost svemu što je povezano sa organima za
razmnožavanje, kao boravištu i mestu očigledne graditeljske delatnosti
božanstva.''


Ne "napori" treniranih psihičkih sposobnosti inicijata u istočnčnjačkoj metafizici
i misterije kreativne Prirode. Svetovnjaci prošlih doba degradirali su čisti
ideal kosmičkog stvaranja u puku ljudsku reprodukciju i seksualne funkcije:
ezoterijsko učenje i budući inicijati su oni čija misija jeste i biće da iznova iskupe
i oplemene prvobitne koncepcije koje su teolozi i crkveni vernici tako žalosno
profanizovali grubo ih primenjujući na egzoteričke dogme personifikacije.''

''Mesto materice mora da se smatra NAJSVETIJIM MESTOM, SANCTUM
SANCTORUM, i istinskim HRAMOM ŽIVOG BOGA.'' Muškarci su
posedovanje žene uvek smatrali suštinskim delom sebe, da bi od
dvoje načinili jedno, i ljubomorno ga čuvali kao sveto. Čak se i deo
obične kuće i l i doma u kome boravi žena zvao penetralia, tajni i l i
sveti, i otuda metafora Najsvetije od Svetih, i l i svetih građevina
zasnovanih na ideji o svetosti organa za razmnožavanje. U opisu
metaforički dovedenom do krajnosti,^ o tom delu kuće se u Svetim
Knjigama govori kao o "delu između bedara kuće" i ponekad
se ta ideja u konstrukciji crkve prikazuje velikim otvorima kao za
vrata, smeštenim iznutra, između bočnih potpornih stubova.''
------------------------------------

''Rabi Simeon kaže:
O, prijatelji, prijatelji, čovek kao emanacija bese i muškarac i žena, kako sa strane
"Oca", tako i sa strane "Majke". I to je smisao reci: "I Elohim reče: Neka bude
Svetlost, i bi Svetlost" (. . .) i to je dvostruki čovek.
(Izvodi iz Žohara, str. 13, 15)
Dakle, svetlost u Postanju znači Dvopolni Zrak i l i "Nebeskog Čoveka".''
Blavacka, TD
----------------------------

''Kad Sefira izroni kao aktivna moć unutar latentnog Božanstva,
ona je ženska; kad preuzme zadatak tvorca, ona postaje muška;
otuda je dvopolna. Ona je "Otac i Majka A d i t i " iz induske kosmogonije
i Tajne Doktrine. Da su sačuvani najstariji hebrejski svici,
savremeni obožavaoci Jehove bi otkrili da je postojalo mnoštvo
simbola za tog stvaralačkog boga. Žaba na mesecu, tipična za
njegov reproduktivni karakter, bila je najčešći simbol. Sve ptice
i životinje koje se danas u Bibliji smatraju "nečistim" bile su simboli
Božanstva u drevno doba. Baš zato što su b i l i isuviše sveti,
stavljena im je maska nečistote, kako bi ih sačuvala od uništenja.
Mesingana zmija nije mnogo poetičnija od guske i l i labuda kad bi
se simboli shvatali doslovno.''
Blavacka, TD
----------------------------------

Svrha stvaranja

P: Da li je svet koji opažamo neispravan?

О: Stvoritelj je započeo stvaranje. Preciznije, stvorio je svet „zla“ili korupcije, ali čovek dovršava stvaranje, što znači ispravlja. S obzirom da čovek ima tu sposobnost da upravlja svetom, Stvoritelj na njega prenosi ulogu stvaranja kako bi nas podstakao da sami preduzmemo upravljanje na sebe. Stvoritelj na nas povećava pritisak. Zbog toga je svet oko nas tako loš; Stvoritelj ga je učinio takvim, kako bi ga mi ispravili.

p. 29. chapter „The Thought of Creation“ in The Kabbalah Experience: The Definitive Q&A Gуide to Aуthentic Kabbalah.
===========================
Ovde imate jedno kabalisticko glediste u vezi stvaranja. U hriscanstvu a posebno u adventizmu mi nalazimo dijametralno suprotno shvatanje od navedenog. Hriscani kategoricki tvrde da je Bog stvorio ovaj svet savrsenim u svakom pogledu a da se on pokvario tek nakon pada u greh.

Milos Popadic
------------------------------

''Uprkos egzoteričkom elementu, sve to što je do sada nađeno u
dva Zaveta, sasvim je dovoljno da Bibliju svrsta medu ezoterijska
dela, i da njen tajni sistem poveže sa indijskom, haldejskom i egipatskom
simbolikom.''
...

''Još jedna čudna podudarnost otkrivena je u činjenici da je ime pomenutog
susednog grada Sipara isto kao ime Mojsijeve žene - Sefora (Izlazak, I I ) .
Naravno, ta priča je lukavi Ezrin umetak, jer nije bilo moguće da je on ne zna.
Ta interesantna priča je nađena na odlomcima tablica iz Kujundžika i glasi:
1. Sargon, moćni kralj, kralj Akada ja sam.
2. Majka mi je bila princeza, oca ne znam; brat moga oca vladao je zemljom.
3. U gradu Azupiranu, koji leži na reci Eufrat
4. Moja majka, princeza, me je začela; u nevoljama me je rodila.
5. Stavila me je u kotaricu od rogoza, smolom je zapečatila izlaz.
6. Pustila me je niz reku, koja me nije udavila.
7. Reka me je nosila, do Akija vodonosca me je donela.
8. Aki, vodonosac, u nežnom milosrđu me podiže (itd., itd.)

A sad Izlazak, I I :
I kad ona (Mojsijeva majka) više nije mogla da ga krije, uzela je za njega kotaricu
od rogoza, premazala je muljem i smolom, stavila dete unutra i položila je u vodene
ljiljane pored obale reke.''

Blavacka, Tajna Doktrina
---------------------------------------
''Neumorna istraživanja zapadnjačkih, a posebno nemačkih proučavalaca
simbola, tokom prethodnog i ovog veka, dovela su sve okultiste
i ljude bez predrasuda do uvida da se bez pomoći simbologije
(sa njenih sedam odeljaka, o kojima savremeni svet ne zna ništa),
nijedan drevni Sveti Spis ne može ispravno razumeti. Simbolika se
mora proučavati iz svih njenih aspekata, jer svaki narod ima svoj
specifičan način izražavanja. Ukratko, nijedan egipatski papirus, nijedna
indijska tola, nijedna asirska tablica i l i jevrejski pergament ne
treba da se čita i shvata bukvalno.''
Blavacka, Tajna Doktrina
----------------------------------------

''Anatomska sličnost između čoveka i višeg majmuna, na koju se
tako često pozivaju darvinisti da bi pokazali kako ona upućuje na
nekog njihovog zajedničkog pretka, jeste zanimljiv problem, čije ispravno
rešenje treba potražiti u ezoterijskom objašnjenju nastanka
majmunolikih sojeva. Mi smo je izneli u onoj meri u kojoj ona može
koristiti, tvrdeći daje bestijalnost prvobitnih rasa lišenih uma dovela
do nastanka ogromnih čovekolikih čudovišta - potomaka ljudskih
i životinjskih roditelja. Kako je vreme odmicalo, a poluastralni oblici
nastavili da i dalje očvršćavaju u fizičkom svetu, potomke tih
stvorenja modifikovale su spoljašnje okolnosti, sve dok taj soj, koji
se smanjivao po veličini, nije kulminirao u nižim majmunima iz perioda
miocena. Sa njima su Atlantiđani ponovili greh "bezumnih" -
ovog puta sa punom odgovornošću. Rezultati njihovog zločina bile
su vrste majmuna koje danas znamo kao čovekolike.''
------------------------------------

''Naime, svi ti "drevni filozofi" i "savremene
religije" su - kao što smo dovoljno pokazali u ova dva toma - samo
egzoterički veo prebačen preko lica ezoteričke istine, a kao direktna
posledica toga - oni su po obliku alegorički, odnosno mitološki; ipak,
po svojoj suštini oni su i dalje neuporedivo više filozofski nego bilo
koja od novih, takozvanih, naučnih teorija. Drugo, od orfičke teogonije
pa do poslednje Ezrine verzije Petoknjižja, i prijatelji i neprijatelji
su menjali sve stare spise koji su po svom poreklu crpili
činjenice sa Istoka, dok od izvornih verzija nije ostalo samo ime,
mrtva ljuštura iz koje je postepeno uklonjen Duh.''
Blavacka, Tajna Doktrina
--------------------------------------

''Purana je obavezna da govori tako kako govori. Ona mora da objavi
dogmu i da sprovede određenu politiku - politiku velike tajnovitosti
u pogledu mističkih božanskih istina koje su se tokom bezbrojih
vekova otkrivale jedino kroz inicijaciju. Zato ne moramo u Puranama
da tražimo objašnjenje misterije povezane sa raznim transcendentalnim
stanjima bića. Daje ova priča alegorična, sasvim je očigledno:
60.000 Sinova, brutalnih, zlih i nepobožnih, predstavljaju personifikaciju
ljudskih strasti koje pretvara u pepeo "puki pogled mudraca"
- SOPSTVA, koje predstavlja najviše stanje čistote koje se može dostići
na Zemlji. A l i , ona ima i druga značenja - ciklička i hronološka
- metod da se označe periodi kad su određeni mudraci doživljavali
procvat, koji se nalazi i u drugim Puranama.''
Blavacka, Tajna Doktrina
-------------------------------------

''Teško onima koji žive bez patnje. Stagnacija i smrt slede svima onima koji vegetiraju bez promene. A kako može biti ikakve promene na bolje bez njoj srazmerne patnje tokom prethodnog stupnja? Zar nije jedino onima koji su prozreli
varljivost zemaljskih nada i prividnih zavodljivosti spoljašnje prirode
suđeno da rese velike probleme života, bola i smrti?''
Blavacka, Tajna Doktrina
--------------------------------
''Poreklo čovekolikih majmuna moramo da tražimo u iznenada zaustavljenoj
evoluciji nekih podrasa i njihovom nametnutom i nasilnom
skretanju ka čisto životinjskom soju usled veštačkog ukrštanja,
koje je zaista analogno današnjem ukrštanju koje smo naučili da koristimo
u biljnom i životinjskom carstvu.''
Blavacka, ''Tajna doktrina''
-------------------------

Dok je Adam boravio u Edenskom vrtu, bio je odeven u rajsku
odeždu, a to je odežda nebeske svetlosti (...) svetosti one svetlosti
koja se koristila u Edenskom vrtu.
(Zohar, II, 229 B)
--------------
''Bezgrešan par nije nosio umjetnu odjeću, već su bili odjeveni
svjetlošću i slavom koju nose anđeli. Sve dok su živjeli životom polušnosti Bogu, oni su bili zaodjenuti ovom odjećom svjetlosti.

Odora od svjetlosti koja ih je okruživala sada je nestala, a da bi je nadomjestili, oni su pokušali načiniti pokrivalo, jer, neodjeveni, nisu mogli izaći na oči Bogu i svetim anđelima.''
(EGW, Patrijarsi i Proroci)
====================
Dakle, izgleda da je Elena ideju o ''svetlosnoj odeci'' pokupila iz Zohara.
M.D.P.
---------------------------------------
''Ta Vatra je više Ja, Duhovni Ego, odnosno ono što se večno reinkamira
pod uticajem svojih nižih ličnih Sopstava, koja se menjaju
sa svakim novim rođenjem, puna Tanhe i l i želje da žive. Čudan je
zakon u prirodi da, na ovom planu, viša (duhovna) Priroda, bude,
tako reći, zatočenik niže. Sve dok Ego ne potraži utočište u Atmanu,
SVE-DUHU, i ne stopi potpuno svoju suštinu sa njim, lični Ego može
da ga mamuza bez kraja i konca. To se ne može potpuno razumeti
ukoliko se proučavalac ne upozna sa misterijom evolucije, koja se
odvija u tri pravca - duhovnom, psihičkom i fizičkom.''
Blavacka, Tana doktrina
----------------------------------

Ovo je nesto interesantno od Blavacke, a odnosi se na Sabat:

'' "Sabat" znači počinak Nirvane. To nije sedmi dan nakon šest dana,
već period čije trajanje odgovara periodu od sedam "dana" i l i bilo
kom periodu koji se sastoji od sedam delova. Otud pralaja po trajanju
odgovara manvantari, odnosno, noć Brame je jednaka njegovom
"danu". Ako hrišćani žele da poštuju jevrejske običaje, oni bi
trebalo da usvoje njihov duh, a ne njihovo mrtvo slovo: to jest, da
rade nedelju dana i odmaraju se sedam dana. Da reč "Sabat" ima mističko
značenje, pokazao je Isus svojim prezirom prema Sabatu (suboti),
a takode je pokazano i onim stoje rečeno u Jevandelju po
Luki, XVIII, 12. Sabat se tu smatra čitavom sedmicom (vidi grčki
tekst, gde se sedmica naziva Sabat. "Ja postim dvaput tokom Sabata.").
Pavle je, kao inicijat, to dobro znao kad je o večnom odmoru
i sreći na nebu govorio kao o Sabatu:
(...) i njihova sreća biće večna, jer oni će uvek hitijedno sa Gospodom
i uživaće večni Sabat.
(Jevrejima, IV, 2)''

Ovu zadnju referencu sto je navela ne nalazim u Bibliji sa takvim sadrzajem stiha, bice da je u pitanju greska.
M.D.P.
-----------------------------------

Predgovor Profesora dr Veselina Savića

Ja sam bio u gestapovskom zatvoru u Becu. Godinama pre toga interesovao sam se za snove. U to doba sam klasifikovao snove: i na snove koji predskazuju, koji saopstavaju jednu potpuno nepoznatu istinu. Kad sam bio mesecima u samici, gladan, nesrecan, iznuren, iscrpljen, svezan, ja sanjam san da sam dobio crvene caksire. Ujutru, kad sam se probudio po prvi put sam posumnjao u znacaj snova. Jer, uvek kad bih nesto crveno sanjao, caksire ili cipele, dolazio je neki materijalni dobitak. Pa, pomislim, kakvo meni moze biti bogatstvo u zatvoru?!

Sutradan, medjutim, ubacili su jednog zatvorenika koji je bio osudjen na dvanaest godina. On je morao da demontira bombe, one sto su tempirali Amerikanci. Na nasu srecu, na moju i njegovu, jedna bomba je pala u esesovski magacin. On je tada prvo svezao pantalone i kosulju i unutra nagurao svega, pa tek onda demontirao bombu da ne eksplodira. I, kada je doso, on je doneo od cokolade, do ne znam cega, i onda sam ja tek kazao: "Vidi, bogati, san ne laze".
. . .

Jednoga dana dosao je kod nas bolesnik koji je cetrnaest godina podmetao bombe u Njujorku. Kada su ga uhvatili, doveli su ga kod nas da damo misljenje. Necu sada da govorim da li je sizofrenija, sizoparanoja. Ali, ja sam u zivotu uvek bio glup i sve sto sam mislio, mislio sam potpuno blesavo.

Dobijemo mi tako pismo iz San Franciska od nekih zvezdo-citaca, posto je o tome slucaju pisala cela americka stampa. Znali su njegov dan rodjenja. Oni su nama pisali da ce on cetrnaest dana kasnije od dana kada su nam uputili pismo umreti od krvoliptanja. Ja, prepotentna budala, bagatelisuci sve to, izdao sam naredjenje da se rendgenski i internisticki detaljno ispita. Na rendgenu i internistickom nalazu bilo je - nista. Ali, on je ipak umro cetrnaestog dana - od krvoliptanja.
. . .

Filozofi i umetnici, su nekad vodilje ljudskog saznanja. Ali ti isti filozofi, najumniji filozofi srednjeg veka, decenijama su se zabavljali raspravljajuci koliko andjela moze da stane na vrh igle. A kada je nastupio veliki naucni napredak i kada se pojavila jedna vrlo solidna grana nauke kao sto je neurofiziologija, postavilo se pitanje: gde je ljudska dusa, da li postoji ljudska dusa i u kicmi. Prvo se verovalo da je u stomaku, pa je na Zapadu otisla u srce, a na Istoku u jetru i zato mi kazemo "Srce moje", a na Istoku se kaze "Jetro moja". I ona je putovala i dosla je u mozak, pa je iz mozga otisla u mozdanu koru. Tu je bila vise desetina godina, pa je tada otisla u hipotalamus, a danas iz hipotalamusa otisla je u retikularnu formaciju. I taman kada su neurofiziolozi sveta utvrdili da duse nema u kicmenoj mozdini, za vrlo kratko vreme posto je otisla u retikularnu formaciju, a retikularna formacija ide u kicmenu mozdinu - ispalo je da dusa postoji i u kicmenoj mozdini. Sva ova mesta bila su decenijama ozbiljno shvatana, pojedinci su za svoja tumacenja dobijali Nobelovu nagradu, a ipak dusa se nalazi u svakoj celiji, i to vise ili manje!

. . .

Sva danasnja saznanja, sve danasnje pseudoistine, sva danasnja misljenja, sva danasnja "sigurna" znanja, sigurna verovanja - to je sve sumnjivo.
-----------------------------------

''Staviše, na istoj stranici u fusnoti pomenut je jedan nemački naučni rad. Kaže
se da je jedan naučnik iz Hanovera nedavno objavio knjigu pod naslovom
Opromeni vrsta putem prirodne selekcije, u kojoj pokazuje, sa velikom dovit-
Ijivošću, da se Darvin potpuno prevario kad je ustanovio da čovek vodi poreklo
od majmuna. Naprotiv, taj naučnik smatra da se majmun razvio od čoveka. On
pokazuje daje, u početku, čovečanstvo etički i fizički bilo tip i prototip naših
sadašnjih Rasa, našeg ljudskog dostojanstva, po svojoj lepoti oblika, pravilnosti
crta, razvoju lobanje, plemenitosti osećanja, herojskim impulsima i veličanstvenošću
idejnih koncepcija. To je čisto bramanska, budistička i kabalistička
filozofija. Ta knjiga je bogato ilustrovana dijagramima, tabelama i tako dalje.
Ona tvrdi da se postepeno kvarenje i degradacija čoveka, moralno i fizički, može
jasno pratiti kroz etnološke preobražaje do našeg vremena. Pošto se jedan
deo ljudi već degenerisao u majmune i civilizovani čovek našeg vremena će
na kraju, pod uticajem neizbežnog zakona nužnosti, dobiti slične naslednike.
Ako bismo o budućnosti mogli da sudimo po neposrednoj sadašnjosti, svakako
da izgleda moguće da će ovakvo jedno neduhovno i materijalističko telo
pre završiti kao majmun nego kao Serafim. Ali, iako je majmun nastao od čoveka,
takode je činjenica da se ljudska Monada, kad jednom stigne do ljudskog
nivoa, nikad više ne inkamira u obliku životinje.''

Blavacka, ''Tajna doktrina''
---------------------------------------------
''Jer, kad ne bi bilo tako - kad bi se nove duše stvarale za svako od bezbrojnih
milijardi ljudskih bića koja su umrla i kad ne bi bilo reinkarnacije -
zaista bi bilo teško stvoriti prostor za bestelesne "Duhove", a nikad
se ne bi moglo objasniti ni poreklo ni izvor patnje. Nepoznavanje
okultnih načela i nametanje lažnih koncepcija pod maskom religioznog
obrazovanja stvorilo je materijalizam i ateizam kao oblik protesta
protiv utvrđenog božanskog poretka stvari.''
Blavacka, Tajan doktrina
--------------------------
Da li je reinkarnacija zaista jedina mogucnost da se objasni poreklo i uzrok patnje? I da li je zbilja prilikom stvaranja Adama stvorena NOVA dusa ili je ona vec postojala u visoj sferi? Ispitujuci Biblijske tekstove zapazio sam da u 1 Moj. 2:7 na hebrejskom ne pise da je Bog ''stvorio'' coveka, kao sto imamo u nasem standardnom prevodu, vec ga je ''oblikovao.'' Da li se time zeli reci da je Tvorac oblikovao coveka prema nekoj semi koja je unapred egzistirala u Bozijem umu kao ''dusa.'' Hebrejski tekst kaze da je Bog udahnuo coveku ''nesama'', dah i da je covek time postao ''nefes'' to jest dusa.'' Mi u literaturi cesto citamo da telo umire, ali dusa odlazi negde, medjutim, Pismo kaze da se ''rual'', duh vraca Bogu. (v. Prop. 12:7) Meni se cini da su tumaci namerno izmesali neke pojmove da bi doslo do zbrke.
-----------------------------

Čvrsto vjerujem u pravilo kompenzacije. Istinite nagrade su uvijek u razmjeru s radom i žrtvama. - Nikola Tesla
------------------------------------
''Očigledno je da mnoge reči koje se pripisuju Isusu i u kanoniziranom tekstu i u brojnim apokrifima, često ne odgovaraju izvornim ukazima, odnosno međusobno logički i idejno nisu kompatibilne. Radi kultno-teoloških i supremacionih ciljeva Isusova pouka je manje-više falsifikovana. Pa i onde gde su nedorasli redaktori, koji su se hteli pokazati umniji i od Hrista, Duha Mudrosti, tobože hteli da ‘proslave’ Isusa pripisujući mu reči koje su u njima imale ‘uzvišen’ odjek, pokazalo se da su time mnoge uviđavne opservatore odbili od Hristovog puta.
No, protiv Istine se ništa istinsko ne može postići; i sve svetle reči koje su sakrivene biće jednom otkrivene, i one koje su iskrivljene biće ispravljene, i one koje su podmetnute biće jasno odbačene.''
----------------------------------------
''U 'Knjizi Ben Sire' (nastaloj u II stoleću se.) ukazuje se za Gospoda: "On je sam u početku stvorio čoveka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj. Ako hoćeš, možeš držati zapovesti; u tvojoj je moći da budeš veran. On je pred tobom stavio vatru i vodu: za čim hoćeš, pruži ruku svoju. Pred čovekom je život i smrt: što više voli, to će mu se dati." (15:14-17) - No u toj istoj knjizi intertestamentalnog judaizma, pojavljuju se i suprotni, striktni predestinacioni ukazi: "Svi su ljudi od blata, i Adam je od zemlje stvoren. Ali ih Gospod u Svojoj velikoj mudrosti razdeli, i dade im različite sudbine. Neke je blagoslovio i uzvisio, druge posvetio i Sebi približio; neke je opet prokleo i ponizio, i oborio ih s mesta njihova. Kao što je glina u rukama lončara, koji je oblikuje po svojoj volji, tako su i ljudi u rukama Tvorca svoga, koji im daje prema svom sudu." (33:10-13)''
------------------------------------------

Да нису Србо-Хрвати од самих Апостола примили Христијанство и ови им били први
патриарси, како би могао Папа Јован X. — паповао од 814—929 г. — писати неким малим господарима
— Томиславу Хрватском и Михајилу српском у Захумљу — ово:
''Ко се сме и може сумњати да се црква у краљевству Србо-Хрватском неурачунава у ону, коју су
још први Апостоли основали и која се урачунава у првобитну васионску цркву ? Она је, као
рану проповед апостолске цркве са млеком вере, примила, као што су је Саксонци примили у
најновије време, а под мојим предшествеником благе успомене Папом Григоријем,''
и т.д. — види Шафар: I. т. стр. 112 а узето из Фарлатија и Катанчића.
-----------------------------------------------

Istočni grijeh

U jednom poglavlju svoje knjige Biglino postavlja pitanje gdje se »smjestio« i u čemu se konkretizirao »istočni grijeh«? I odmah daje odgovor: nije počinjen nikakav grijeh.
– Adam i Eva su jednostavno iskušali novu situaciju koju su im namijenili oni Elohimi koji su u Bibliji prikazani kao zmija. Dobili su mogućnost da otkriju i koriste prirodnu, urođenu funkciju ljudskog bića od koje su važnije samo potreba za hranom i preživljavanjem. Protjerivanje iz gan-edena nije bila nikakva osuda koju bi čovječanstvo moralo nositi na sebi kao žig. Radilo se o primanju na znanje i primjeni posljedica nakon jedne slobodno donesene odluke... Adam je udaljen iz raja jer je u jednom trenutku mogao predstavljati stvarnu opasnost ili barem praviti probleme u upravljanju. Nije, dakle, bilo nikakvog »istočnog grijeha«. Ideju istočnog grijeha uveo je Aurelije Augustin koji je, u polemici s Pelagijevim teorijama o podrijetlu zla, uveo teoriju »izvornog, prvobitnog grijeha«.

– Biblija nije religiozna knjiga – smatra Biglino. To javno tvrde židovski filolozi na internetskim forumima i blogovima, čak i oni kojima je jasni cilj suprotstaviti se širenju ovog mojeg ključa doslovnog čitanja Biblije. Taj ključ dovodi u pitanje kompletan ideološki i teološki sustav o kojem razgovaramo, a ja ga želim staviti uz bok tradicionalnim ključevima čitanja Biblije. Svi oni pružaju čitatelju poticaje na razmišljanje kako bi stvorio vlastite ideje, slobodne od shema u koje je upleteno čitavo biblijsko pitanje.

– Sva »tradicionalna« učenja imaju zajedničku podlogu – razrađena su s ciljem da sakriju očitost teksta; često neugodnu, nimalo duhovnu i neprihvatljivu za onoga koji za cilj ima kontrolu pojedinačnih umova i čitave zajednice. Tekstualna stvarnost prekrivena je gustim zavjesama izmišljotina i verzija obogaćenih maglovitim tajnovitim dodacima. Sve je to učinjeno jer se prema onoj priči, kad bismo je poznavali u njezinoj biti, ne bi moglo sagraditi ništa – ni religije, ni nacionalističke ideologije, ni sistemi moći...
Crkvena hijerarhija i branitelji tradicionalnih (teoloških, ezoteričko-inicijatskih, ideoloških) teza morat će otvoriti svoje umove za nove izazove jer dogmatska tvrđava građena u ovih dvije tisuće godina mora biti potpuno preispitana.
----------------------------------------------

STA JE ISUS IZGOVORIO NA KRSTU?

,,Ilija, Ilija, zabvenija li mja,,
Napomena: Ovo tvrdi Jovan I. Deretić
++++++++++++++++++++
4. Uporaba imena „Alah" za Boga. Neki su rekli da "Alah" islama nije isto što i Bog kao Bog iz Biblije. Bi li misionar trebao koristiti drugi naziv, možda onaj koji znači "Bog" ili "Gospodin?"
Ovdje moramo postaviti sljedeće pitanje. Da li bliskost s izrazom "Alah" daje prednosti koje prevladavaju krive koncepcije koje mu muslimani mogu pripisati? Ja mislim potvrdno. Na mnogim jezicima ljudi koriste nazive za Boga koje mogu imati i poganske asocijacije. Engleska riječ "God" npr., odnosi se u originalu na božanstvo iz sjeverne Europe. Na švedskom je to "Gud" kao i danskom, na njemačkom "Gott" i "God" na nizozemskom, U mediteranskim zemljama Zeus je bio vrhovni od grčkih bogova. Na grčkom je to ime Theos, Deus na portugalskom, Dios na španjolskom i Dieu na francuskom, nazivi koje koriste kršćanski vjernici. U Knjizi postanka 1:1 i Ivanu 3:16, prijevod Biblije koje koriste Hindusi ima naziv Param Hvar za Boga, složenica koja je nastala od hinduskog božanstva (Isvar) i pridjeva koji znači "najviši" (param).
Hrvatska riječ "Bog" ne mora biti superiorna u odnosu na arapsku "Alah" s lingvističkog stajališta. Zapravo, moglo bi se reći i da je obrnuto točno. Budući da su i hebrejski i arapski semitski jezici, arapski naziv "Alah," je u stvari, isti kao i naziv iz Starog zavjeta Eloah.
Zaključio sam da bi misionari koji rade među muslimanima trebali koristiti riječ „Alah" kako bi uspostavili most sa svojim slušateljima. Osim toga, Alah je jedina arapska riječ za Boga. Zbog toga je koriste i kršćani i muslimani. Kada sam jutros Čitao svoju arapsku Bibliju, u njoj je Alah riječ za Boga. Problem nije u samom izrazu. Ozbiljan problem je značenje i konotacije riječi. Kada muslimani kažu „Alah," oni misle na udaljeno božanstvo, osvetoljubivog Boga, Gospodara Sudnjeg dana, itd. Kada ja kao kršćanin kažem „Alah," mislim na nebeskog Oca punog ljubavi koji brine za mene, koji je za mene žrtvovao Isusa, itd. Zbog toga, moramo, kao misionari među muslimanima, ponovo "odjenuti" riječ koju koristimo u biblijsko značenje te je tako i podučavati i prikazivati.


Dok je doktrina apsolutne jednosti esencijalna za islam, on ima određene ozbiljne teškoće. Primjerice, islam priznaje da Bog ima atribute. Vjerovanje da ih ima izlaže islamsku teologiju mogućnosti hipostaziranja ovih atributa (kako bi ih učinili cjelinama koje imaju pravu egzistenciju). Ako se za Božje atribute tvrdi da su stvarni, to vodi do postojanja višestrukosti osoba unutar naravi Božje - pojma koji islam apsolutno odbacuje.

Mutezilitska škola je pokušala riješiti ovaj problem izjavom da Božji atributi nisu u njegovom bitku, već su radi njegovog bitka. Stoga je samilost njegov bitak, isto tako je znanje njegov bitak. Drugim riječima: ako je Bog apsolutno jedan, ne može postojati razlika unutar njega između njegove samilosti i njegovog postojanja ili između njegovog znanja i postojanja. Mutezile na taj način priznaju Božje atribute, ali poriču da su oni prave cjeline koje su "dodane" Bogu. Da je Božja samilost vječna, oni drže, tada bi to bio Bog. Budući da je Bog apsolutno jedan, ne može postojati podjela između njegovih atributa i njegovog bitka.
Mutezilitski argument protiv postojanja vječnih stvarnih atributa kod Boga ima dva dijela. Prvo, on pretpostavlja da što god da je vječno mora biti Bog. Drugo, jednost Boga isključuje bilo kakav interni pluralizam u Bogu, čak i ako su ti dijelovi nedjeljivi od vječnosti. (Wolfson 1976,133)
Kontroverzija prikazuje teškoću problema. Ortodoksni islamski teolozi odbacuju interpretaciju mutezila i tvrde da Božje vječne kvalitete postoje u njegovom bitku. Prema ortodoksnom stajalištu, te vječne kvalitete nisu Bog, ali u isto vrijeme, one nisu ništa drugo već Bog. Tu nema analogije, ljudske ili neke druge, koja bi ih objasnila, jer Bog nema šabiha (sličnosti).


Ako je Mojsije istinski Božiji prorok, i ako je Gospod preko Mojsija dao Deset Zapovesti Izraelu, koji ih je trebao ostvariti i preneti svim narodima – jer te Zapovesti su temelj svake duhovne etike i vrlinskog življenja – onda je On dao i zapovest o svetkovanju sabata, dana odmora, sedmog dana, koji se u arapskom naziva yawmnus-sabti. Još preko proroka Ezekiela Gospod ukazuje kako je judejsko sveštenstvo zanemarilo Njegove subote: »Sveštenici njezini ne poštuju Moj Zakon i oskvrnjuju Moje svetinje, ne razlikuju sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su Moje subote, bez časti sam u njihovoj sredini.« (22:26) – na to odstupanje od sabata, dana odmora, ukazuje se i u Qur'an-u: »Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im mi rekli: 'Budite majmuni prezreni!'« (Q., 2, 65) – Tendeciozno se hoće predstaviti da je subotnja ustanova nešto što se dotiče samo Jevreja: »Svetkovanje subote je propisano onima koji su imali različita mišljenja o njoj, i Gospodar tvoj će na Sudnjem danu njima presuditi u onome oko čega su se razišli..« Q., 16,124) – Može li Allah po različitim aršinima da sudi Judejcima, Arapima i hrišćanima?!

Kršćani shvaćaju narav Božju, ili Božanstvo kao Jednost Bića, koje se, od vječnosti, sastoji od tri centra osobne svijesti, svaki u stalnom i životnom odnosu s druga dva. Stoga se govor o tri Osobe koje čine nikad prekinuto životno jedinstvo nekima može činiti kao igra riječi, ali osvrt sugerira da to nije tako. Unutar prirodnog svemira ne postoji pojedinačna stvar koja je nediferencirana jedinka za sebe samu: čak i najjednostavnije tvari, kao što je molekula vodika, sastavljene su od električnih naboja u konstantnom kretanju, ali konstantno nepromijenjenom odnosu jedna s drugom... (Brown 1969, 60).


 

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz