Mala studija o Rimljanima poslanici 9:5
Draga braćo i sestre proanaliziraćemo Poslanicu Rimljanima 9:5, jer u njoj u mnogim prevodima nalazimo izjavu da je Isus Hristos Bog nad svima. Stoga hajde da najpre pročitamo navedeni stih u dva prevoda polazeći od prvog stiha pa do petog:
Rimljanima 9:1-5
1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem, to mi svjedoči moja savjest u Duhu Svetom, 2 kako mi je vrlo žao i da me srce boli bez prestanka. 3 Želio bih, naime, da sam budem kao proklet odlučen od Krista - za svoju braću i svoje srodnike po tijelu, 4 koji su Izraelci, kojima pripada usinovljenje, i slava, i zavjeti, i zakonodavstvo, i služba Božja, i obećanja, 5 čiji su oci, od kojih potječe i Krist po tijelu, koji je nad svima Bog - blagoslovljen u vijeke vjekova, amin.
Napomena: Kod ovog prevoda nisam tačno uspeo da saznam o kom se prevodu radi, ali je očigledno reč o jednom od hrvatskih prevoda. Stoga bih zamolio uvaženog slušaoca da ostavi komentar ako ima tu informaciju. Hvala unapred.
Rimljanima 9:1-5 - Istinu govorim u Kristu, ne lažem, jer moja savjest svjedoči sa mnom u svetom duhu, da mi je silna tuga i neprekidna bol u srcu. Jer htio bih da ja sam budem proklet i odvojen od Krista u korist svoje braće, koji su mi rod po tijelu. Oni su Izraelci i njih je Bog posinio i njihova je slava i savezi i Zakon i služba Bogu i obećanja. Njihovi su i praoci i od njih je po tijelu potekao Krist. Neka je Bog, koji je iznad svega, blagoslovljen u svu vječnost! Amen.
(NS)
Kada uporedimo ova dva prevode zapažamo da postoji razlika u smislu. Prvi nedvosmisleno kaže da je Hrist Bog, a drugi nas upućuje na zaključak da je Bog Otac iznad svega. Za one koji ne znaju, u vreme pisanja Svetog Pisma nisu se koristili znaci inerpunkcije, a iz navedenog primera se može jasno videti da se manipulcijom sa tim instrumentima pisanja, može promeniti smisao rečenice.
Sada bih citirao nekoliko tekstova sa Krstarice foruma u kome se autor poziva na više prevoda dotičnog stiha, a daje i reference kao dokaz da je prevod NS tačan i u skladu sa kontekstom cele Biblije. Kasnije sam ustanovio da je izvor tih tekstova zvanični vebsajt Jehovinih svedoka. Između pasusa davaću svoje napomene i komentare.
''Rimljanima 9:5:
-------------------------------
U JB stoji: "Njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. "(St kaže slično.) Ru kaže:" Oni imaju patrijarhe, i od njih potječe Krist tjelesno, koji je nad svim kao Bog i slavljen zauvijek. Amen. "Međutim, u NS drugi dio rijetka glasi:" Od njih je po tijelu potekao Krist. Neka je Bog, koji je iznad svega, blagoslovljen u svu vječnost! Amen." (Ša, 2006, ovaj rijedak prijevodi slično kao NS.) Govori li ovaj rijedak da je Krist "iznad svega" i da je zato Bog? Ili govori o Bogu i Kristu kao o dvije različite osobe te kaže da je Bog "iznad svega"? Koji je prijevod Rimljanima 9:5 u skladu s Rimljanima 15:5,6, gdje se najprije pravi razlika između Boga i Isusa Krista, a zatim potiče čitatelja da "slavi Boga i Oca našega Gospodina Isusa Krista"? (Vidi i 2. Korinćanima 1:3 te Efežanima 1:3.)
Napomena: Ovu tvrdnja da i u prevodu Ivana Šarića slično stoji kao i u prevodu NS nisam uspeo da proverim, jer ne raspolazem izdanjem iz 2006, a na internetu sam pronašao samo deo prevoda Biblije navedenog prevodioca, koji nažalost ne obuhvata poslanicu koju razmatramo, ali sam našao sledeće informacije:
''Šarić je od episkopata NDH dobio zadaću prevesti Bibliju na hrvatski, što je uspješno i izveo u godinama Drugog svjetskog rata.''
Wikizvor
''Biblija. Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta | Ivan Evanđelist Šarić
Poznati prijevod Biblije, rad nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića, pojavljuje se po prvi put u novom popravljenom i potpuno osuvremenjenom izdanju, zahvaljujući dugotrajnom radu uglednih biblijskih stručnjaka (Karlo Višaticki, Božo Odobašić, Mato Zovkić, Zvonimir Kurečić, Thomas Kaut) koji su njegov prijevod uskladili sa znanstvenim izdanjima Biblije na hebrejskom i grčkom, poštujući jezik i stil prevoditelja. Osim toga prijevod je usklađen i s hrvatskim standardnim jezikom i pravopisom, što ga čini iznimno vrijednim djelom, od nesumnjivog značenja za hrvatsku religijsku i opću kulturu.''
Izvor: https://issuu.com/synopsis1/docs/saric
''Razmotrimo što piše u nastavku 9. poglavlja Rimljanima. Reci 6-13 pokazuju da ispunjenje Božjeg nauma ne ovisi o nasljeđivanju po tijelu, nego o Božjoj volji. U recima 14-18 spominje se poruka koju je Bog uputio faraonu, prema 2. Mojsijevoj 9:16, kako bi se naglasila činjenica da je Bog iznad svega. U recima 19-24 Božja je nadmoćnost prikazana usporedbom o lončaru i glinenoj posudi koju on izrađuje. Stoga su uistinu prikladne riječi zapisane u 5. rijetku: "Neka je Bog, koji je iznad svega, blagoslovljen u svu vječnost! Amen "(NS). U djelu Theologische Begriffslexikon zum Neuen Testament stoji: "Rim. 9:5 rijedak je o kojem se puno raspravlja. (...) Vrlo je lako i lingvistički savršeno moguće taj rečenični dio povezati s Kristom. Rijedak bi tada glasio: 'Neka je Krist, koji je Bog iznad svega, blagoslovljen u svu vječnost. Amen.' No čak i u tom slučaju Krist ne bi bio u potpunosti izjednačen s Bogom, nego bi samo bio prikazan kao biće koje ima božansku narav, jer riječ theos nema ispred sebe član. (...) Puno je vjerojatnije objašnjenje da je ova izjava zapravo doksologija upućena Bogu "(Studien-Ausgabe, Wuppertal, 1977, svezak I, stranica 606).
Zaista kada se tako intertekstualno i gramatički sagleda odeljak, dobija se utisak da je zadnja rečenica odvojena i zasebna, gde se upućuje slava Tvorcu Bogu.
Međutim, šta ćemo sa ovim stihovima to jest kako da ih razumemo?
Kološanima 2:9
9 Jer u njemu telesno obitava sva punina Božanstva.
1.Јн 5,20
20 Ali znamo da je Sin Božiji došao i dao nam razum da poznajemo Istinitoga; mi i jesmo u Istinitome, u Sinu njegovom Isusu Hristu. On je istiniti Bog i život
večni.
''Kološanima 2:9:
--------------------------------
U JB stoji: “U njemu [Kristu] tjelesno prebiva sva punina božanstva [grčki: theótetos].” (Ovaj je redak slično preveden i u Ru, St, Ša, 2006.) Međutim, u NS stoji: “U Kristu utjelovljena prebiva sva punina božanske naravi.” (Usporedi 2. Petrovu 1:4.) Istina je da Kološanima 2:9 ne tumače svi na isti način. No koje je tumačenje u skladu s ostatkom nadahnutog pisma upućenog Kološanima? Prebiva li nešto u Kristu zato što je on Bog, dio Trojstva? Ili je “punina” koja prebiva u njemu nešto što je dobio jer je tako odlučio netko drugi? U Kološanima 1:19 (JB) stoji da sva punina prebiva u Kristu zato što se tako “svidjelo Bogu”.
''Pogledajmo što kažu reci koji prethode Kološanima 2:9. U 8. retku Pavao je potaknuo čitatelje neka paze da ih ne bi tko zaveo mudrovanjem i ljudskim predajama. Usto im je rekao da su u Kristu “sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena” te ih je savjetovao da “u njemu žive” i da budu “ukorijenjeni i nazidani na njemu i učvršćeni vjerom” (reci 3, 6, 7, JB). Dragocjena “punina” ne prebiva u začetnicima ili učiteljima ljudske mudrosti i filozofije, nego u Kristu. Je li apostol Pavao rekao da je Krist Bog zbog “punine” koja u njemu prebiva? Nipošto, jer se u Kološanima 3:1 za Krista kaže da “sjedi zdesna Bogu”. Prema Grčko-hrvatskom rječniku Novoga zavjeta Rudolfa Amerla, theótes (imenica u nominativu od koje je izveden oblik theótetos) može osim “bog; Bog” značiti i “božanstvo, božanstvenost”. To što je Isus pravo “božanstvo” ili što ga karakterizira “božanstvenost”, odnosno što ima osobine božanstva, ne znači da je on kao Božji Sin jednak svom Ocu ni da je jednako vječan, baš kao što činjenica da svi ljudi imaju ljudske značajke ili ljudsku prirodu ne znači da su svi jednaki ili da su iste dobi.
''Tko je ”istiniti Bog i život vječni“?
--------------------------------------------------------
JEHOVA, Otac našeg Gospodina Isusa Krista, istiniti je, odnosno pravi Bog. On je Stvoritelj, onaj koji daje vječni život onima koji ga ljube. Tako bi mnogi koji čitaju Bibliju i vjeruju onome što stoji u njoj odgovorili na pitanje iz naslova. Ustvari, sam Isus je rekao: ”Ovo znači vječni život: da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Kristu“ (Ivan 17:3). Pa ipak, mnogi vjernici to ne shvaćaju tako. Riječi iz naslova ovog članka zapisane su u 1. Ivanovoj 5:20, gdje između ostalog stoji: ”Mi smo u zajedništvu s istinitim, posredstvom njegovog Sina, Isusa Krista. To je istiniti Bog i život vječni.“ Osobe koje vjeruju u nauku o Trojstvu tvrde da se pokazna zamjenica ”to“ (hoútos) odnosi na osobu koja je posljednja spomenuta, na Isusa Krista. Oni kažu da je Isus ”istiniti Bog i život vječni“. Međutim, to objašnjenje proturječi ostalom dijelu Biblije. Mnogi uvaženi lingvisti ne slažu se da je to potvrda za Trojstvo. Lingvist Brooke Westcott sa Sveučilišta Cambridge napisao je: ”Najlogičnije objašnjenje je to da se [zamjenica hoútos] ne odnosi na najbližu spomenutu osobu, nego na osobu koju je apostol imao na umu.“ A apostol Ivan imao je na umu Isusovog Oca. Njemački teolog Erich Haupt napisao je: ”Treba odrediti da li se [hoútos] iz naredne rečenice odnosi na prvu, njemu najbližu osobu koju se spominje prije toga (...) ili na ranije spomenutu, na Boga. (...) Prije bi se reklo da se odnosi na jedinog istinitog Boga, jer to više odgovara završnom upozorenju protiv idolopoklonstva, nego da je to dokaz da je Krist Bog.“
''Čak i u djelu A Grammatical Analysis of the Greek New Testament, koje je izdao Papinski biblijski institut iz Rima, stoji: ”[Hoútos]: u skladu sa zaključkom [redaka] 18-20 gotovo je sigurno da se odnosi na Boga pravog, istinitog, [koji se] protivi poganstvu (r. 21).“ Zamjenica hoútos, koja se obično prevodi zamjenicama ”to“, ”ovaj“, ”on“, ”ovo“, ”taj“, često se ne odnosi na zadnju spomenutu osobu u rečenici. To je vidljivo iz još nekih biblijskih redaka. U 2. Ivanovoj 7 isti apostol koji je pisac 1. Ivanove napisao je: ”Mnogi su obmanjivači izašli u svijet, osobe koje ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. To [hoútós] je obmanjivač i antikrist.“ Ovdje se zamjenica ”to“ ne može odnositi na najbližu spomenutu osobu — na Isusa. Očito se odnosi na one koji su odbacili Isusa. Svi su oni ”obmanjivač i antikrist“. Apostol Ivan je u svom Evanđelju napisao: ”Andrija, brat Šimuna Petra, bio je jedan od te dvojice koji su čuli što je Ivan rekao i koji su počeli slijediti Isusa. On [hoútos] je najprije našao svog brata Šimuna“ (Ivan 1:40,41). Očito je da se ”on“ ne odnosi na osobu spomenutu odmah prije toga, nego na Andriju. U 1. Ivanovoj 2:22 apostol Ivan slično koristi istu zamjenicu.
''I Luka na sličan način koristi zamjenicu hoútos, kao što se vidi iz Djela apostolskih 4:10,11: ”U ime Isusa Krista Nazarećanina, kojeg ste vi stavili na stup, a kojeg je Bog podignuo iz mrtvih, da po njemu ovaj čovjek stoji ovdje pred vama zdrav. To [hoútós] je ’kamen koji ste vi graditelji smatrali bezvrijednim, a koji je postao glava ugla‘.“ Zamjenica ”to“ očito se ne odnosi na čovjeka koji je bio izliječen, iako se njega spominje odmah prije riječi hoútos. Dakle, zamjenica ”to“ u 11. retku odnosi se na Isusa Krista Nazarećanina koji je ”ugaoni kamen“ na kojem je utemeljena kršćanska skupština (Efežanima 2:20; 1. Petrova 2:4-8). I Djela apostolska 7:18,19 potvrđuju misao o kojoj se govori u ovom članku: ”Nad Egiptom [je] ustao drugi kralj, koji nije poznavao Josipa. Ovaj [hoútos] je lukavo koristio svoju moć protiv našeg roda.“ ”Ovaj“ koji je ugnjetavao Židove nije bio Josip, nego faraon, kralj Egipta. Ti reci potvrđuju riječi grecista Daniela Wallacea koji za pokazne zamjenice u grčkom jeziku kaže da ”njima najbliža riječ ne mora biti ono na što je pisac želio ukazati“.
'' ”Istiniti“
-------------------
Kao što je apostol Ivan napisao, ”istiniti“ je Jehova, Otac Isusa Krista. On je jedini pravi Bog, Stvoritelj. Apostol Pavao je priznao: ”Za nas zapravo postoji jedan Bog, Otac, iz kojega je sve“ (1. Korinćanima 8:6; Izaija 42:8). Još jedan razlog zašto možemo reći da se izraz ”istiniti“ iz 1. Ivanove 5:20 odnosi na Jehovu jest taj da je on Izvor istine. Psalmist je Jehovu nazvao ’Bogom istine‘ jer je on pouzdan u svemu što čini i ne može lagati (Psalam 31:5; 2. Mojsijeva 34:6; Titu 1:2). Svom nebeskom Ocu Sin je rekao: ”Tvoja riječ je istina.“ A o onome što je naučavao Isus je rekao: ”Ono što naučavam nije moje, nego je od onoga koji me poslao“ (Ivan 7:16; 17:17). Jehova je i ”život vječni“. On je Izvor života, onaj koji ga daje kao nezasluženi dar preko Krista (Psalam 36:9; Rimljanima 6:23). Zanimljivo je zapaziti da apostol Pavao kaže da Bog ”nagrađuje one koji ga usrdno traže“ (Hebrejima 11:6). Bog je nagradio svog Sina tako što ga je uskrsnuo iz mrtvih, a Otac će također dati nagradu vječnog života onima koji mu služe cijelim srcem (Djela apostolska 26:23; 2. Korinćanima 1:9). Dakle, do kojeg zaključka dolazimo? Do tog da je samo Jehova, i nitko drugi, ”istiniti Bog i život vječni“. Njegova stvorenja trebaju obožavati samo njega (Otkrivenje 4:11).''
Zaključak
Na kraju ove skromne studije mogu samo da navedem nekoliko rečenica iz knjige Da smo samo slušali Gavrila, jednog istraživaća Svetog Pisma koji se zove Anthony Buzzard:
''Ne možemo se osloniti na ovaj stih kao dokaz Božanstva Isusa jer prevodi variraju zbog gramatičkih dvosmislenosti u grčkom jeziku. Direktni dokaz koji može poslužiti kao odgovor na naše pitanje: ,,Koliko je u Bogu?“ ne može se izneti u nekoliko dvosmislenih stihova, već onim stihovima koji na briljantan i direktan način definišu Isusovo učenje, kojima on prikazuje svoje nepromenljivo jevrejstvo: Bog je jedna Osoba, njegov Otac a Isus je vrhovno uzdignut ljudski predstavnik tog Jednog Boga. Samim tim učenje Hebrejske Biblije i Isusovo učenje se održava i ne može biti napadnuto stranim nejevrejskim pojmovima Boga.''
Napisao: Miloš Popadić