"Dani" i "Rec Božija" u knjizi Postanja

Sveto Pismo, Biblija pocinje velicanstvenim i tajnovitim opisom Božijeg Stvaranja sveta u šest "Dana".

Šta nam govori Biblija na samom svom pocetku?
O cemu je prorok Mojsije ovako neobicno pisao?
Na koga je želeo da nas uputi?

Pokazacemo da Postanje, kao i cela Biblija, pre svega govori o najvažnijoj temi - Gospodu Isusu Hristu i tajni njegovog utelovljenja i Vaskrsenja. "Dani" Postanja imaju svrhu da nas upute na Njega i novi dan - "Danas", Novi Zavet i njegovu Crkvu.

Postanje 1

"1. U pocetku stvori Bog nebo i zemlju. 2. A zemlja beše bez oblicja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.

3. I rece Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost. 4. I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame. 5. I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noc. I bi vece i bi jutro, Dan prvi.

6. Potom rece Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. 7. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. 8. A svod nazva Bog nebo. I bi vece i bi jutro, Dan drugi.

9. Potom rece Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako. 10. I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vide Bog da je dobro. 11. Opet rece Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme, i drvo rodno, koje rada rod po svojim vrstama, u kome ce biti seme njegovo na zemlji. I bi tako. 12. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme po svojim vrstama, i drvo, koje rada rod, u kome je seme njegovo po njegovim vrstama. I vide Bog da je dobro. 13. I bi vece i bi jutro, Dan treci.

14. Potom rece Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noc, da budu znaci vremenima i danima i godinama 15. I neka svetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. 16. I stvori Bog dva videla velika: videlo vece da upravlja danom, i videlo manje da upravlja nocu, i zvezde. 17. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. 18. I da upravljaju danom i nocu, i da dele svetlost od tame. I vide Bog da je dobro. 19. I bi vece i bi jutro, Dan cetvrti.

20. Potom rece Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. 21. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se micu, što provrveše po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro; 22. I blagoslovi ih Bog govoreci: Radajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. 23. I bi vece i bi jutro, Dan peti.

24. Potom rece Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim, stoku i sitne životinje i zveri zemaljske po vrstama njihovim. I bi tako. 25. I stvori Bog zveri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama njenim, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro. 26. Potom rece Bog: Da nacinimo coveka po svom oblicju, kao što smo mi, koji ce biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se micu po zemlji. 27. I stvori Bog coveka po oblicju svom, po oblicju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih. 28. I blagoslovi ih Bog, i rece im Bog: Radajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svih zveri što se mice po zemlji. 29. I još rece Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi seme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose seme; to ce vam biti za hranu. 30. A svim zverima zemaljskim i svim pticama nebeskim i svemu što se mice na zemlji i u cemu ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako. 31. Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma. I bi vece i bi jutro, Dan šesti."
[Postanje, glava 1]

Prvo što uocavamo je da svih šest dana Stvaranja imaju istu formu - izraz "rece Bog" kroz koji Gospod stvara i završetak "bi vece i bi jutro, Dan x". Ocigledno da je autor ovog izveštaja pažljivo napravio ovih šest celina, sa posebnom namerom da istakne izraze "rece Bog" i "bi vece i bi jutro, Dan x" koji za njega imaju narocitu važnost i smisao.

Drugo što vidimo, jeste da su Mesec i Sunce ("videla na svodu nebeskom", s.14) stvoreni "cetvrtog Dana", a njihova uloga jeste da "obasjavaju zemlju" (s.15,17) i na taj nacin "dele dan i noc" (s.14), "budu znaci vremenima i danima i godinama" (s.14) i "da upravljaju danom i nocu" (s.16,18). Ovde se ocigledno govori o obicnim zemaljskim merama vremena "danima i godinama" koji su odredeni rotacijom Zemlje, Suncem i Mesecom. To nam govori da šest "Dana" Stvaranja nisu identicni sa obicnim zemaljskim danima, vec predstavljaju puno dublji i važniji pojam koji autor knjige pokušava da nam prenese i objasni.

- Šta znaci izraz "rece Bog"?
- Zašto je istaknut kraj svakog od ovih šest Dana Stvaranja - "bi vece i bi jutro, Dan x"?

Jevandelje po Jovanu 1

"1. U pocetku bješe Rijec, i Rijec bješe u Boga, i Rijec bješe Bog. 2. On bješe u pocetku u Boga. 3. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. 4. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. 5. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. 6. Bi covjek poslan od Boga, po imenu Jovan. 7. Ovaj dode za svjedocanstvo, da svjedoci o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. 8. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoci o svjetlosti. 9. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga covjeka koji dolazi na svijet. 10. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. 11. Svojima dode, i svoji ga ne primiše. 12. A onima koji ga primiše dade vlast da budu ceda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo: 13. Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. 14. I Rijec postade tijelo i nastani se medu nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine."
[Jovan, glava 1]

Apostol Jovan se poziva direktno na knjigu Postanja - "u pocetku bješe Rijec" i "sve kroz njega postade". Ocigledno, on ovde Hrišcanima otkriva tajnu i smisao izraza "rece Bog" iz prve glave Postanja - Rec Božija jeste Gospod Isus Hristos kroz koga je sve stvoreno.

Osim što potvrdjuje božansku prirodu Hristovu ("Rijec bješe Bog"), apostol ovde otkriva još jedan važan detalj - "Rijec postade tijelo i nastani se medu nama". Kada se ovo desilo? U knjizi Postanja nemamo izveštaj o tome, ocigledno apostol misli na utelovljenje Sina Božijega - Gospoda Isusa Hrista. "Rijec Božija" je ocigledno "delovala" još jedan put. Još jednom je "progovorio" Bog, ali ovog puta nije stvarao svet ni iz cega kao prilikom Postanja, vec sam "postade tijelo i nastani se medu nama". Ovo nam govori da Božiji plan Postanja nije potpuno ispunjen stvaranjem "neba i zemlje". Ostalo je bilo još jedno - najvažnije- delo Božije: utelovljenje Sina Božijega.

U smislu knjige Postanja, ovo je još jedan, "novi Dan" u koji "rece Bog", i to Rec najvažniju od svih prethodnih.

Postanje 2

Pogledajmo sada nastavak knjige Postanja, "Dan sedmi" i nacin na koji je on opisan:

"1. Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. 2. I svrši Bog do sedmog Dana dela svoja, koja ucini; i pocinu u sedmi Dan od svih dela svojih, koja ucini; 3. I blagoslovi Bog sedmi Dan, i posveti ga, jer u taj Dan pocinu od svih dela svojih, koja ucini."
[Postanje, glava 2]

Odmah pada u oci da sedmi Dan nema uobicajenu formu "rece Bog" - "bi vece i jutro, Dan x" kojom je opisano prvih šest dana Stvaranja. Zbog cega? Ocigledno, knjiga Postanja je pisana veoma pažljivo, sa namerom da nešto važno saopšti. I ovaj deo je namerno napisan izvan uobicajene forme i bez oznake za završetak "Dana sedmog", cime bi oznacio pocetak "Dana osmog/prvog". Ovo nam govori da je Postanje jedinstveni dogadaj, a ne "ciklus" koji se ponavlja poput zemaljske sedmice. Bog je stvarao svet - jednom i pocinuo nakon stvaranja - jednom. "Dan sedmi" nije završen prilikom Stvaranja, vec nastavlja da traje i predstavlja citav starozavetni period do dolaska Mesije. U okviru Mojsijevog zakona Izraelcima je data sedmicna subota upravo kao znak da se nalaze u pre-mesijanskom vremenu i da dolazak Hristov tek predstoji. U tom smislu, sedmicna subota je imala smisao kao znak ocekivanja Hrista i "novog Dana". Zato je Hristos vaskrsao u nedelju, što tajanstveno i simbolicno oznacava "Dan osmi".

U knjizi Postanja "Dan sedmi" se ne završava, niti pocinje "Dan osmi" nakon njega. Pisac time pokušava da nam prenese da se ocekuje još jedna "Rec Božija", još jedan veliki dogadaj, najvece Cudo Božije - ovaplocenje Sina Božijeg. Kada Bog ponovo objavi svoju "Rec", završice se "Dan sedmi" i zapocece novo doba, novi period u postojanju sveta - "Dan osmi", Carstvo Reci Božije - Crkva Hristova.

Poslanica Jevrejima 4

"1. Bojimo se, dakle, da neko od vas, dok još važi obecanje za ulazak u pocinak njegov, ne pomisli da je odocnio. 2. Jer i nama je javljena radosna vijest kao i onima; ali njima ne bi od koristi rijec koju cuše, pošto oni koji je cuše ne prihvatiše je sa vjerom. 3. A mi koji povjerovasmo ulazimo u pocinak, kao što je rekao: Zato se zakleh u gnjevu svojemu da oni nece uci u pocinak moj, mada djela Božija bijahu završena od postanka svijeta. 4. Jer rece negdje za sedmi dan ovako: I pocinu Bog u Dan sedmi od svih djela svojih. 5. A ovdje opet: Nece uci u pocinak moj. 6. Pa pošto neki imaju da udu u njega, a oni kojima je najprije javljena radosna vijest ne udoše zbog nepokornosti,

7. To opet odredi jedan dan, "Danas", govoreci preko Davida, poslije tolikoga vremena, kao što rece: Danas, ako glas njegov cujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša. 8. Jer da je njih Isus Navin uveo u pocinak, ne bi se poslije toga govorilo o nekom drugom Danu. 9. Prema tome, narodu Božijem tek predstoji pocinak. 10. Jer ko je ušao u odmor njegov i sam je pocinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih. 11. Postarajmo se, dakle, da udemo u taj pocinak, da ne bi ko pao po istom primjeru nepokornosti."
[Jevrejima, glava 4]

Apostol Pavle se ovde takode poziva na knjigu Postanja (s.4) i iznosi zanimljiv stav o "pocinku Božijem". Prvo, on svedoci da stari Izraelci koje je Isus Navin uveo u "obecanu zemlju" - Palestinu, nisu "ušli" u "pocinak" (s.8). Ocigledno, Pavle taj pocinak objašnjava u smislu "izbavljenja", kako su Jevreji razumeli izlazak iz Egipta i ulazak u obecanu zemlju. Medutim, Pavle im objašnjava da oni tada nisu ušli u konacni "pocinak Božiji", vec da je to tek trebalo da se desi u buducnosti (s.9). Taj "Dan" Pavle naziva "drugi Dan" - "Danas", dan "radosne vesti" (s.2) odnosno Jevandelja Hristovog.

Kako Pavle tumaci taj pocinak?
"Mi koji povjerovasmo ulazimo u pocinak" - u pocinak Božiji ulazi se verom u Hrista.

Kada se to desilo?
"Danas" - ovde Pavle aludira na "Dane" Postanja i "novi Dan", kako su Jevreji nazivali "doba Mesije". Danas oznacava period Novog Zaveta nakon utelovljenja i Vaskrsenja Sina Božijeg. "Pocinak" nalazimo verom u Gospoda Isusa Hrista u njegovoj Crkvi.

Kao što vidimo, suština knjige Postanja nije "subota" (koja se u toj knjizi i ne pominje), vec puno dublja i važnija tema - Rec Božija, Gospod Isus Hristos. "Dani" postanja imaju za svrhu da nagoveste i objave vec na samom pocetku Biblije njegov dolazak medu ljude i vecni pocinak od greha i smrti koji ce verni dobiti u Crkvi. Bilo bi veoma cudno da prvi redovi Svetog Pisma govore o bilo cemu drugom nego Sinu Božijem.