Knjige koje nedostaju i nevidljive crkve

“Katolička pitanja?” kažeš. “Nije li naša zadaća osigurati katoličke odgovore?”. Tako je, ali korištenje pravih pitanja može sugovornika potaknuti na aktivno promišljanje o temi, a rezultat se često očituje u tome, da počinje sve jasnije uviđati svoje predrasude i otkrivati istinu.

Naravno, veoma je korisno pružiti izravne odgovore sugovornicima koji traže istinu o katoličkoj vjeri. Ipak, kada se osjetimo zatrpani antikatoličkim optužbama, često je bolje, ne dopuštati da se Crkvu stavlja u poziciju optuženika (kojemu se pretpostavlja krivnja sve dok se ne dokaže suprotno), nego zauzeti ravnopravnu poziciju i istupiti s protupitanjima. Cilj ovog pristupa nije u prvome redu uvjerljivost, nego jednostavno otkrivanje određenih nedosljednosti protestantizma, kao i iznimne dubine katoličke vjere.

U prvom dijelu “katoličkih pitanja”, nastojali smo voditi raspravu s našim prijateljem protestantskom na način da otkrijemo kako se rani kršćani zapravo nisu oslanjali samo i isključivo na Bibliju kao mjerilo istine, već apostolski nauk koji je sadržan u Crkvi. Ali da bi prihvatio Katoličku crkvu – i njezinu Bibliju – spriječen je još nekim prigovorima.

Previše knjiga u našoj Bibliji?

Izazov:

Tvoj prijatelj protestant ističe da postoji sedam nepotrebnih knjiga u katoličkoj Bibliji. Optužuje Katoličku crkvu da je dodavala Pismu – djelujući kao da je iznad Božje riječi.

Pitanja:

Bi li prihvatio kao Pismo Starog zavjeta iste knjige koje su koristili Gospodin, apostoli, i rana Crkva? (Naravno, nisu ga zvali “Stari zavjet,” pošto Novog još uvijek nije bilo. Ali to je bilo njihovo Pismo, i odgovara onom što danas nazivamo Starim zavjetom.)
Je li ti poznato da se protestantski i katolički stručnjaci slažu da su prvi kršćani koristili kao svoje Pismo varijantu Starog zavjeta pod nazivom Septuaginta (skraćenog naziva LXX)? Ugledni protestantski biblijski komentar navodi sljedeće: “Rana kršćanska crkva… koristila je LXX kao svoju Bibliju. Ova praksa, kojom su nastojali dokazati Isusovo mesijanstvo, utjecalo je na promjenu stava od strane Židova. Ubrzo nakon 100. god. Židovi su potpuno odustali od LXX, koja je postala kršćanska knjiga. Židovi su podupirali druge prijevode Starog zavjeta.” (New International Bible Dictionary, utemeljen na na NIV , ur. Douglas i Tenney, Zondervarn Publishing House, 917.).
Smatraš li da bismo, kao kršćani, trebali slijediti praksu apostola i rane Crkve i nastaviti koristiti iste ove knjige kao riječ Božju? Ili bismo trebali pristati uz uz praksu nekih (ne svih) Židova?
Da je Katolička crkva nastavila koristiti Septuagintu kao Pismo Starog zavjeta, bi li smatrati takvu praksu pogrešnom? A Katolička Crkva upravo je to činila, do današnjeg dana.
Bi li se iznenadio spoznajom da je 1611. god. verzija King James Bible (protestantsko izdanje Biblije) sadržavala sve knjige Septuaginte, čak onih sedam knjiga, kasnije uklonjenih iz protestantskih Biblija? Zapravo, tadašnja je uredba bila da tiska li tko god King James Bible bez tih sedam knjiga, treba biti kažnjen zatvorom na godinu dana (E. Goodspeed, Priča o Apokrifima, University of Chicago Press, 136.).
Prema tome, ako je Septuaginta bilo Pismo kršćana u neprekidnom slijedu od 1500 godina, postoji li opravdanje za tu promjenu? Tko bi se usudio ukloniti knjige iz Biblije? Ne bi li to značilo manjak poštovanja za riječ Božju?
Poznato mi je da veoma cijeniš sv. Pismo. Ne bi li se osjećao prevarenim kad bi ustanovio da u Bibliji ima više knjiga nego što si bio poučen?
Na kraju krajeva, nije li nepošteno optužiti Katoličku crkvu da je dodavala knjige u Bibliju, budući da se služi istim Pismom Starog zavjeta kojim su se služili kršćani od samih početaka?
Nije li preciznije ustvrditi, da su protestantskom reformacijom knjige iz Pisma uklonjene? Da u protestantskim Biblijama, zapravo, nedostaju knjige koje su bile prihvaćene u kanon Pisma?
U posljednjoj raspravi (prvi dio) uvidjeli smo da je Katolička crkva bila sredstvo koje je koristio Duh Sveti da razjasni i utvrdi kanon Pisma. Kako bismo, tada, mogli opravdati zanemarivanje odluke Crkve o sadržaju Pisma Starog zavjeta? Ne bismo li time čitav kanon Pisma doveli u pitanje, otvarajući prostor za brojne druge prigovore?
Možda je zbog ozbiljne sumnjičavosti prema Katoličkoj crkvi teško prihvatiti ove istine. Ali moglo bi nam pomoći sljedeće pitanje: “Zašto bih se bojao prihvatiti Stari zavjet s istim knjigama, koje su apostoli prihvatili kao Pismo?”

Zaključak:

Katolička Crkva je nepravedno optužena za dodavanje knjige Bibliji. Povijesno gledajući, možemo uvidjeti da je ovo posve pogrešno, budući da je Katolička crkva kao Pismo prihvatila isti starozavjetni kanon koji su prihvaćali apostoli i prva Crkva. Kasnije, protestantske su crkve su odabrale različitu varijantu Starog zavjeta za svoje Pismo, kojoj nedostaje sedam knjiga iz originalnog kanona.

Jedan od razloga za ovaj postupak bio je to da sporne knjige nisu bile uključene u kasniji židovski kanon Starog zavjeta, s naznakom da bismo trebali pristati uz tu odluku. No, nas kao kršćane vodi Duh Sveti i stoga trebamo pristati uz Pismo kojim se služila apostolska Crkva, vođena istim Duhom.

Možeš li pronaći Crkvu?

Izazov:

Govor o “istinskoj Crkvi,” tj. onoj koju je osnovao Krist i utemeljio je na apostolima, potiče nelagodu kod tvog prijatelja protestanta. “Istinska” crkva, kaže, nema vidljivu strukturu. Možemo se usredotočiti na ovu tvrdnju. Istinska crkva sastoji se od istinskih Kristovih vjernika. Ne posjeduje jedinstveno vodstvo, učiteljstvo, ili pak bogoslužje.

Pitanja:

Isus je rekao da će sagraditi svoju Crkvu, nije li tako (Mt 16,18)? Ne spominje li se Crkva više puta u Pismu (npr. Ef 3,10, 5, 21-32; Kol 1,24; 1 Tim 2,15)?
Stoga pretpostavljam da se naše neslaganje ne odnosi na pitanje postoji li Crkva, nego što je Crkva, zar ne?
I dok se možemo složiti da su kršćani povezani na duhovni način, smatraš li da u govoru o Crkvi Isus ima u vidu isključivo “nevidljivo” jedinstvo?
Što reći za Isusovu pouku da nerješive pritužbe trebamo “reći Crkvi” (Mt 18,17)? Kako je to moguće ako bi Crkva bila “nevidljiva”? Ne bi li Isusova Crkva trebala posjedovati svojstvo po kojem je možemo pronaći, kao i autoritet rješavanja nesuglasica među članovima? Primijeti, također, da Isus kaže: reci “Crkvi” – samo jednoj.
Slažeš li se da je Crkva Novog zavjeta istinska Crkva – ona koja je božanski ustanovljena, koju je uredio, i kojom upravlja sam Krist?
Ako bi se htio priključiti Crkvi Novog zavjeta, bi li je mogao pronaći? Pokazati njezine vođe i usvojiti pojedina učenja?
Nema li Crkva Novog zavjeta vidljivu strukturu, s biskupima, prezbiterima, i đakonima?
Misliš li da bi bio smatran članom Crkve ukoliko bi slijedio različita učenja i vođe koji nisu potvrđeni od apostola, pa čak i da ispovijedaš vjeru u Krista?
Ako je Crkva sv. Pisma vidljivo tijelo ujedinjeno u upravi, nauku i bogoštovlju, na kojim bi temeljima mogao definirati Crkvu ikako drukčije? Kako bi mogao biti vjeran Pismu, a istodobno nijekati da Crkva koju je utemeljio Krist ima vidljivu strukturu i jedinstven nauk?
Kad bi postojala ta mogućnost, bi li volio pripadati Crkvi Novog zavjeta? Dijeliti ne samo duhovno zajedništvo, već i vodstvo, nauk, bogoštovlje sa vjernicima diljem čitavog svijeta? Ne zvuči li više to kao jedinstvo koje nam je Krist namijenio?
Moguće je da si utvrdio pojam Crkve kao samo duhovne zajednice jer, na temelju svog iskustva, vjeruješ da više od toga nije moguće?
Ponekad se ljudima ne sviđa kad katolici kažu da Isus ima samo jednu istinsku Crkvu, no koliko je onda crkvi Isus osnovao?

Zaključak:

Zamisao da je istinska Crkva nevidljiva i neopipljiva u svojoj formi i djelovanju, proturječi biblijskim izvještajima o Crkvi. “Nevidljiva Crkva” je samo dio slike onoga što je Krist naumio i započeo. Nadalje, ostanemo li kod pojma Crkve kao čisto nepovezanog zajedništva vjernika, prihvaćamo manje od one Crkve koju je Krist božanskim činom ustanovio i uredio. I kao posljedica toga, pojam Crkve izražen u Pismu tumačimo bitno različito od prvih kršćana koji su živjeli u uređenoj, ujedinjenoj, vidljivoj novozavjetnoj Crkvi.

Dobra Crkva se iskvarila?

Izazov:

Nakon vašeg razgovora, tvoj prijatelj priznaje da je novozavjetna Crkva posjedovala izvanjsku strukturu i jedinstvo, ali kaže da se ona s vremenom iskvarila te stoga više ne može predstavljati istinsku Crkvu. Tvrdi da je zapravo potrebno napustiti strukturalni okvir kako bi se mogao ponovno dostići ideal čistoće novozavjetne Crkve. Moguće je da je originalna Crkva bila vidljiva i uređena, kaže, ali riječ je o tome da se dobra Crkva iskvarila.

Pitanja:

Neću reći da se slažem s tvojom tvrdnjom, ali pretpostavimo da je tako, i dopusti mi sljedeće pitanje: ako je novozavjetna Crkva bila istinska Crkva – i definitivno imala vidljivo ustrojstvo sa hijerarhijskim autoritetom – kako je moguće obnoviti autentičnu novozavjetnu Crkvu bez obnove njezina originalnog ustrojstva i autoriteta?
Praktično govoreći, nije li točno da većina, ako ne i sve protestantske crkve, imaju strukturu i vodstvo? Smatraš li bilo koju od njih istinskom Crkvom, originalnom Crkvom koju je utemeljio Krist? Znači postoji struktura, ali ne ona koju je osnovao Krist? Kako tada možeš biti siguran u njenu čistoću?
Što se dogodilo s izvornom istinskom Crkvom, s apostolskim vodstvom i jedinstvenim naukom? Što tvrdiš, kada je ta Crkva postala “nevidljiva”?
Je li ti poznato da povijest pokazuje kako novozavjetna Crkva nije nestala niti se raspala? Njezino apostolsko vodstvo i nauk prenošeni su neprekidno s pokoljenja na pokoljenje – u Katoličkoj crkvi. (To zapravo nije vjerska izjava koliko povijesna činjenica, potvrđena od svih iskrenih povjesničara – kako vjernika tako i nevjernika: Katolička crkva je Crkva koju je Isus osnovao.)
Nije li izjava da se Kristova Crkva iskvarila jednaka izjavi da je Duh Sveti zakazao, i da Isus nije mogao ispuniti obećanje da je vrata paklena neće nadvladati (Mt 16,18)? Nije li sastavni dio vjere u Krista i to da njegova Crkva neće zastraniti?
Ako se, kao što tvrdiš, Crkva koju je Krist osnovao iskvarila, kako uopće možeš imati povjerenje u crkve koje je osnovao običan čovjek? Hoćemo li reći da oni mogu sačuvati istinsku vjeru, a da Isus to nije uspio?
Što zapravo misliš pod tim da je Katolička crkva postala “iskvarena”? Da su njezini članovi moralno podbacili? Da su njezina učenja postala pogrešna? Ili oboje?
Ako li zbog članova Crkve koji ne žive svoj poziv, upravo je takvih bilo od samih početaka – sjećaš li se Jude Iškariotskog? Bi li te takvi grijesi prvih Isusovih sljedbenika odvratili od nauma da mu se pridružiš? Je li onda to moglo iskvariti njegovu Crkvu?
U kojoj protestantskoj denominaciji nema nikakvih moralnih prijestupa među članovima? I je li pošteno suditi protestantizam po pojedincima koji su se iznevjerili životu po njegovom nauku? Na jednak način, oni koji su se iznevjerili živjeti nauk Katoličke Crkve, primjeri su onog što ona Crkva nije, a ne onog što jest.
Zapravo, oni koji vjerno slijede nauk Crkve neizbježno će postati sveti muževi i žene. Što to govori o katolicizmu?
U vezi nauka, jesi li ikad uspoređivao ono što su apostoli poučavali svoje sljedbenike – kako je zapisano u povijesti prve Crkve, s naukom Katoličke crkve? Ako ne, kako možeš reći da je njezin nauk otpao od ideala prve Crkve?
Ne očekujem da mi vjeruješ na riječ, ali što bi rekao na tvrdnju da nauk prve Crkve savršeno odgovara nauku Katoličke crkve? I meni je isprva teško bilo povjerovati u to, ali iskreno istraživanje potvrdit će da je upravo tako. Jesi li voljan odvažiti se na taj korak? Nije li naprosto pitanje poštenja i čestitosti da ne postavljamo optužbe prije nego razmotrimo činjenice?
Povijest pokazuje da se izvorna, božanski ustanovljena struktura Crkve još uvijek nalazi u Katoličkoj Crkvi. I ako se u tvom iskrenom istraživanju otkrije, što zasigurno i hoće, da se njezin nauk podudara s naukom prve Crkve, tada Crkva koju je isus osnovao još uvijek postoji i nije se “iskvarila”. Je li lakše vjerovati da se Crkva iskvarila ili razmotriti mogućnost da postaneš katolik?

Zaključak:

Povijesno gledajući, nema spora da se Crkva koju je Krist utemeljio i povjerio apostolima još uvijek nalazi u Katoličkoj crkvi. Reći da se Crkva iskvarila značilo bi optužiti Krista za pogrešku i nevjernost obećanju. A tvrdnja da su prilike ovoga svijeta pokorile Kristovu Crkvu i da bismo je mi – ne Isus, obratimo pažnju, nego mi – trebali iznova vraćati u izvorno stanje pokazuje nevjeru i aroganciju.

Nadalje, optužba da je Katolička crkva zastranila od nauka prve Crkve može se jednostavno opovrći na temelju njihove usporedbe. Dovoljno je samo posvetiti se istraživanju i sagledati stvari objektivno i bez predrasuda. Zapravo, utvrdit ćemo da su mnogi protestantski nauci, uključujući ”sola Scriptura”, zastranjenja od temeljnih istina kršćanske vjere.

Naposljetku, ako odbacimo Crkvu zbog moralnih prijestupa njezinih članova, po istoj će osnovi otpasti svaka kršćanska denominacija. Neovisno o ljudskim pogreškama, Crkva ostaje Zaručnica Kristova. On će ju očistiti dok ne bude “bez ljage ili nabora, ili čega takva… sveta i bez mane” (Ef 5,27), ali je nikad neće napustiti. Kako bi itko pomisliti suprotno?

(Mary Beth Kremski, This Rock, sv. 13, br. 3, 2002. god.)

Foto: Andrija Slezak