| Site menu |
|
 |
| Our poll |
|
|
| Statistics |
Total online: 5 Guests: 5 Users: 0 |
|
| Login form |
|
|
|
25.,26.,27. i 28.poglavlje
25. Poglavlje
VRH LEDENOG BRIJEGA
Katolička crkva je svjetska religija, svjetska
država i administracija i svjetska financijska sila. Međusobna ovisnost
religije, administracije i bogatstva je isprepletena na
najvećem/najvišem mogućem stupnju. A drugačije ne može ni biti. Kad je
jedna religija tako ustrojena i organizirana kao što je rimokatolička,
onda je ona neminovno transformirana ne samo u administraciju i svemoćno
hijerarhijsko crkvenjaštvo, nego i u isti takav jak i dominantan
ekonomski interes. A on se skriva iza duhovnih načela i pothranjuje tim
istim duhovnim načelima, koja su zapravo najveći neprijatelji zgrtanja
materijalnog bogatstva od strane religije.
Od svih frakcija podijeljenog krscanstva, rimo-katolicka crkva je
nesumnjivo najuspjesnija u svom zgrtanju i akumulaciji ovozemaljskog
blaga. Njezin uspjeh na tom polju je rezultat njenog uspjeha na
religioznom. Ovo moze izgledati kao paradoks, ali to je istina. Njezina
kolosalna ekonomska moc proizlazi iz cinjenice, da milijuni njenih
pripadnika daju njoj dio svog zemaljskog blaga radi promicanja njenog
duhovnog sirenja i napretka. A Katolicka crkva prima, koristi i umnozava
te materijalne dobitke. Iako propovijeda Evandjelje koje se odnosi na
duhovno blago, ona ne vidi ni-kakvu proturjecnost u svom gomilanju
materijalnog blaga ovog svijeta. Danas je ona time zaokupljena vise nego
ikada ranije u svojoj dugoj i sarolikoj povijesti. Povrsan pregled
njenih aktivnosti koje iznosimo u ovoj knjizi, a odnosi se na nekoliko
zemalja, bit ce dovoljan da to potkrijepi. Katolicka crkva je dominantna
financijska sila u 2 zemlje: u Italiji gdje ima svoje povijesno i
administrativno sjediste; i u Sjedinjenim Drzavama, gdje su njeni
religiozni, politicki i financijski napori bili poduprti energijom,
entuzijazmom i uspjehom tipicnim za SAD. Uspjehom spektakularnim, cak i u
zemlji svakojakih spektakularnosti. Tekuce fantasticno zgrtanje blaga
od strane Katolicke crkve je noviji fenomen. Kao sto smo vec ranije
vidjeli, ono je stvarno bilo zapoceto onda, kad je prema "Petrovoj
stolici” bio pocinjen najsramniji zlocin (prema njenom rangiranju!), a
to je bilo – oduzimanje Papinskih Zemalja (Papinske Drzave) 1870.g. od
strane Talijana. Prvi kameni temeljci moderne akumulacije vatikanskog
blaga nisu bili polozeni tek onda, kad je papa Pio XI. potpisao
Lateranski Ugovor 1929. sa fasistickim diktatorom Mussolinijem i kad se
Crkva i formalno odrekla Papinske teritorijalne drzave primivsi zauzvrat
pozamasnu svotu novca. Planovi su bili napravljeni u vrijeme prethodnog
pape Benedikta XV. (1914-22) u vremenu i nakon I. svjetskog rata.
Njegov motto je bio – "religija je religija, a biznis je biznis”. On je
zacetnik danasnje vatikanske politike, da Crkva i
njezine investicije ne trebaju biti ogranicene religioznim razmisljanjem
i barijerama, nego vodjene u pravcu dobrih, konkretnih i profitnih
poslova. Ta nova formula je stavljena u pogon za vrijeme njegova
pontifikata. Sa Lateranskim Ugovorom, Vatikanska Drzavna Riznica je
postala sluzbeni fond. Te iste godine Mussolini je dao 1.750 milijuna
lira Vatikanu, a uz to i suverenitet kao konacno rjesenje Rimskog
pitanja. Pio XI. ne manje dobar biznismen od Benedikta investirao je
vecinu primljenog novca u SAD u vrijeme Velike ekonomske krize 30tih
godina. To je bio odlican poslovni potez, jer kad se americko
gospodarstvo oporavilo, Crkva je ubrala kolosalnu dobit. Osim
investiranja u SAD, Vatikan je dobar dio lateranske naknade investirao u
samoj Italiji. Rezultati su bili zapanjujucu i vrijednost bogatstva
Katolicke crkve u Italiji je dosegla astronomske cifre. Prema britanskom
periodicnom magazinu "The Economist”, Vatikan je toliko uvecao svoj
kapital u Italiji, da bi on teoretski mogao "survati talijansko
gospodarstvo u pravi kaos ako bi iznenada povukao odredjene poteze na
trzistu i u bankarskom sistemu”. Nino Lo Bello, inace liberalni katolik,
sproveo je 8 godina u Rimu kao korespondent za ekonomiju i biznis za
razlicite magazine takve vrsti. Vecinu svog vremena posvetio je
proucavanju vatikanskih financija i napisao respektabilnu knjigu
"Vati-kansko Carstvo” (The Vatican Empire). Evo samo nekoliko kracih
zanimljivih infor-macija iz nje. "Tajkun s Tibera” je toliko ukljucen u
talijansko gospodarstvo, da bi puno toga moglo nositi oznaku – Made by
Vatican – sto znaci, -Proizvedeno od vatikanskog novca, u vatikanskim
tvornicama i tvrtkama! Tako Talijani zive u kucama i stanovima koji su
vlasnistvo Vatikana, ili su ih kupili od kompanija u vlasnistvu
Vatikana, ili koje su izgradile gradjevinske tvrtke u njegovu
vlasnistvu. Talijani se voze super autocestama financiranim od Vatikana i
automobilima proizvedenim u nekoj vatikanskoj tvornici. Njihove kuce su
opremljene stvarima koje su proizvedene u tvornicama i tvrtkama koje su
vlasnistvo ili suvlasnistvo Vatikana. Vodom, strujom i plinom
opskrbljuju ih kompanije koje mu pripadaju ili su pod njegovom
kontrolom. Svoj novac drze u bankama koje kontrolira opet Vatikan –
famozna "Banka Svetog Duha” je primjerice u 100%-tnom vlasnistvu
Vatikana. Kapital Svete Stolice je investiran u gotovo sve grane
talijanske industrije, trgovine, usluge i dr. – tvornice hrane,
tekstila, gradjevinskog materijala, oruzja, kemijske, teska idustrija,
brodogradnja, vozila… Nadalje, osiguravajuca drustva, hoteli, turizam,
TV i Radio, izdavastvo, tisak….. itd. U tom mozaiku kompanija neke su
pravi svjetski divovi, poput gradjevinske kompanije Generale Immobiliare
koja je prava tvrdjava vatikanskog financijskog imperija s kapitalom od
75 milijardi lira. Samo u 1967. godini ona je utrosila 30 milijardi
lira na gradjevinske projekte, uglavnom stambene blokove, hotele, urede i
rezidencije u urbanim centrima Milana, Ge-nove, Rima, Firence i
Napulja. Ova vatikanska ekspanzija u Italiji bila je olaksana i time,
sto je Crkva (Vatikan) izuzeta od oporezivanja i ne placa nikakove
poreze. Ali i zbog raznih drugih povlastica. U 1967. ministar socijalist
Luigi Pretti pokusao je "utjerati porez” i od Vatikana koji je dugovao
drzavi vise milijardi lira, odkad je u 1962. prihvacan novi porezni
zakon. No, a sto je Vatikan napravio? Da bi to izbjegao i onemogucio
razotkrivanje svoje financijske moci, poceo je prodavati svoje udjele i
interese u talijanskim kompanijama i re-investirati u prekomorske
zemlje. Tako radi "Sveta Stolica”! I tako je s Italijom. Ipak, papa
Pavao VI. nije se ustrucavao reci (u sali, ili cinizmu?) da "Crkva vidi
sebe kao Crkvu Siromaha!” Njegova izjava je izazvala i razljutila mnoge
katolike. Neki su otisli i dalje, pa su demonstrirali protiv skandalozno
bogate Crkve. Katolicki svecenici protestirali su u SAD, Francuskoj,
cak i u Italiji. U listopadu 1971. katolicki svecenici demonstrirali su
na Trgu Sv.Petra u prisustvu pape noseci barjake s natpisom: – Crkvo, ne
bacaj mrvice siromasima. Idi i prodaj sto imas i podaj njima! Protesti
iz same Crkve su se umnozili i izazvali zabunu u redovima obicnih
katolika. Ogromno bogatstvo izazvalo je moralnu dilemu, ali i
financijsku. Crkva je posta-la vrhunski bogatas, ne samo zbog neumornog
sabiranja novca od strane njenih mnogobrojnih vjerskih, crkvenih i
laickih oorganizacija, zatim skupljanje po vjerskoj duznosti
(dogmatska), nego i zbog vjestine vrhunskih financijskih mozgova koji su
znali gdje i kako najbolje investirati. Osobito od II. svjetskog rata
pa naovamo. Oni su uz pomoc Providnosti vatikanske milijune pretvarali u milijarde.
Papa je morao osnovati specijalno tijelo Prefekturu (Ured) za ekonomske
odnose, a kojom upravljaju vecinom americki, njemacki, francuski i
drugi mozgovi. Oni djeluju uglavnom izvan Italije, jer je najveca masa
nevidljivih vatikanskih investicija razgranata na internacionalnom
polju. No, financijski mozgovi imaju dosta posla i u Italiji. Oni vode
brigu o bezbrojnim dionicama i interesima razasutim po mnogobrojnim
tvrtkama u kojima je Vatikan vecinski (ili manjinski) dionicar. Ne tako
davno Vatikan je drzao petinu dionica svih tvrtki upisanih na
talijanskoj Burzi. Pouzdani izvori navode, da je u isto vrijeme Vatikan
imao zlatne rezerve vrijedne 11 milijardi dolara, sto je bilo triput
vise od Velike Britanije. Opcenito uzevsi, financijsko carstvo Katolicke
crkve slicno je ledenom brijegu kojemu je tek manji dio vidljiv iznad
vode.
*****
26. Poglavlje
KATOLIČKA CRKVA KAO NAJVEĆA FINANCIJSKA SILA 20. STOLJEĆA
70-tim godinama financijske rezerve Vatikana bile su enormno visoke.
Samo njegove likvidne kapitalne rezerve dosegle su astronomske brojke.
One se odnose na njegova posjedovanja dionica na Burzama i druge
unovcive vrijednosti. Po najkonzervativnijim proracunima Vatikan je
najveci svjetski dionicar – 5-10 milijardi dolara 1970/71.g. Glavni
partneri Vatikana u novcanim transakcijama su ne-katolici, protestanti,
Zidovi, pa cak i ateisti koji drze svjetski ugledne i pouzdane banke i
novcarske tvrtke. Tako su financijske transakcije vatikanskog novca
godinama vodili veliki bankarski koncerni J.P.Morgan u New York-u
(vecinom za americke investicije), Hambros Bank London za britanske
investicije i Svicarska Kreditna Banka za evropske in-vesticije. Vatikanske
banke – Rimska, komercijalna i Banka Sv.Duha, kao i mnoge druge manje
poznate ali jednako vjeste, takodjer su vodile i umnozavale apostolske milijarde
sirom globusa. Ne smije se zaboraviti, da su gore navedeni oblici samo
tekuca novcana sredstva Svete Stolice. Mi smo potpuno iskljucili
raznovrsna vlasnistva nekretnina, zemljista, industrijske i trgovacke
koncerne koje Katolicka crkva posjeduje ili kontrolira u Italiji,
Spanjolskoj, Njemackoj, Sjevernoj, Srednjoj i Juznoj Americi. Dodajmo
tome i njenu
imovinu u Aziji, Africi i Australiji. Zapravo, stvarnu vrijednost
kolosalne crkvene imovine sasvim je nemoguce izracunati. Treba se
prisjetiti da Vatikan, ili bolje receno Sveta Stolica, posjeduje na
tisuce i tisuce crkava, katedrala, samostana i raznih drugih crkvenih
gradjevina sirom Zapadnog svijeta. Kolika je novcana vrijednost svih tih
gradjevina ili zemljista na kojemu one stoje? Koliko primjerice vrijede
najvece crkve poput bazilike Sv.Petra u Rimu, Notre Dame u Parizu ili
Sv.Patrick u New Yorku? Zatim, ne treba zaboraviti veliku imovinu koju
posjeduje hijerarhija posvuda u katolickim zemljama, protestantskim i
cak nekrscanskim. Mi smo napravili kraci pregled takove imovine u SAD
cija vrijednost doseze milijarde dolara i u stalnom je
porastu. Takav isti proces se odvija u mnogim zemljama, ukljucujuci i
Englesku i ostatak Evrope. Tvrdnja da takvu imovinu Katolicka crkva ne
posjeduje tako je klimava i labava, kao i tvrdnja da ista mora imati
zemaljsko blago da bi mogla djelovati duhovno. To je slicno onom
primjeru komunisticke vlade "koja ne posjeduje nista posto je sve
vlasnistvo naroda”, dok ustvari ona posjeduje sve, a narod u stvarnosti
nista. Kada Katolicka crkva kupuje ili prodaje nesto, biskup stavlja
svoj potpis, sto znaci da njegova "stolica” prima novac i postaje
vlasnik. Bilo da je transakcija ogranicena na dijecezu, bilo da ju vodi
nacionalna hijerarhija, ili sam Vatikan, zapravo je nevazno, jer konacno
to postaje vlasnistvo Katolicke crkve. Vecina katolickih zemalja
oslobadja Katolicku crkvu od placanja bilo kakovih poreza i nameta. To
omogucuju tzv. konkordati (specijalni ugovori) izmedju neke drzave i
Svete Stolice kojima se pod kapom "uredjenja medjusobnih odnosa” ustvari
privilegira Katolicka crkva. Glavne tocke takovih konkordata su: vec
spomenuto izuzece od placanja poreza, zatim povrat eventualno oduzete
imovine od neke bivse vlasti, zatim financiranje Crkve od strane Drzave
(sto znaci da porezni obveznici moraju davati za Katolicku crkvu), te
davanje sto veceg utjecaja Katolickoj crkvi u drustvu kroz obrazovni,
medijski….i druge sisteme. Naravno da postoje razne varijacije takovih
ugovora, ali navedene tocke su sustinski elementi istih. Sve ostalo
ovisi koliko je neka Drzava spremna dati Katolickoj crkvi. Posto su
takovi Ugovori uvijek najkorisniji za katolicki kler i Crkvu kao
instituciju te prakticki nitko drugi nema koristi od njih, nije posvema
jasno zasto drzave sklapaju takove sporazume sa Svetom Stolicom
(Crkvom), a s kojima drzavni budzet gubi ogroman novac. Rijedji slucaj
su Drzave koje same skupljaju porez za crkvu putem tzv.”crkvenog
poreza”. To je slucaj s Njemackom, gdje Drzava primorava gradjane da
placaju crkveni porez –Kirchensteuer. To je pocelo s Weimarskim Ustavom
iz 1919., a potvrdjeno konkordatom izmedju Hitlera i Vatikana 1933. Ta
bizarna praksa je nastavljena i nakon II. Svjetskog rata. To je bilo
moguce, jer je na vlasti bila pro-katolicka Vlada, tzv. krscanski
demokrati – CDU. Ona je nametnula narodu ne samo nezeljeni crkveni
porez, nego je stavila drzavnu masineriju na raspolaganje Crkvi. U 1972.
protestantske Crkve su izvukle od poreznih obveznika 1,5 milijarde DM, a Katolicka 1,2 milijarde.
Inace, u Njemackoj je 51% protestanata naspram 44% katolika. Iako
Njemacka nije jedina, u njoj je politicki katolicizam najduze dominirao.
U svim zemljama gdje su na vlasti tzv. krscanske demokratske stranke
ili krace "demokrscani” (a koje su zapravo Katolicke Partije) one
marljivo promicu interese Kato-licke crkve. Ako one jos imaju i
nacionalni predznak, onda je zasigurno rijec o sprezi nacionalizma i
klerikalizma. A to je sprega koja se kroz povijest pokazala vrlo stetnom
i opasnom po narode. Cak i u visokopostotno protestantskoj Engleskoj,
Vatikan ima svoje financijske interese i investirao je stotine milijuna,
primjerice u S.N.I.A.- Viskoza korporaciju. Slicni koncerni u koje je
Vatikan investirao i re-investirao postoje diljem Evrope.
Mi smo vec vise puta spominjali industrijske, trgovacke i druge
koncerne globalno razgranjene sa kojima i u kojima Vatikan posluje. Tu
spadaju i najpoznatije banke svijeta, poput kuce Rothschild u
Francuskoj, SAD i Britaniji, Svicarske Kreditne, Manhattan Banke,
Hambros Banke i dr. Kao sto smo vec vidjeli, Vatikan ima bezbrojne
dionice u milijardama vrijednosti i to u najmocnijim internacionalnim
korporacijama. Kad bi se sva sredstva Katolicke crkve uzela zajedno,
pokazalo bi se da je ona najveci dionicar i burzovni agent na svijetu.
Vatikanski financijski poslovi samo u SAD su tako veliki i uspjesni, da
on moze kupovati zlato odjednom za nekoliko milijuna dolara. Vatikanske
zlatne rezerve iznose nekoliko milijardi dolara i leze u zlatnim
polugama u USA Federal Bank i manjim dijelom u svicarskim i britanskim
bankama – proracun po United Nations World Magazine. Uzimajuci u obzir
sve poznate i pouzdane cinjenice moze se vidjeti, da je Katolicka crkva
najveca i najjaca financijska sila, najveci sakupljac i zgrtac blaga i
najveci posjednik koji postoji. Ona je veci posjednik materijalnog
bogatstva od bilo koje institucije, korporacije, divovskog trusta, ili
drzave na cijelom globusu. Papa, kao vidljivi vladar tog ogromnog
nagomilanog blaga je dakle najbogatija licnost 20. stoljeca. Licnost,
pred kojom svjetski mocnici saginju glave i klanjaju se! Vatikan je
jedina drzava koja nikada ne objavljuje svoje novcarske poslove, svoj
budzet, prihode i zaradu. On nikome ne polaze racun o nicemu. Ali s
druge strane redovno objavljuje svoje "troskove”. Vrtoglavo zgrtanje
blaga od strane Katolicke crkve je bez presedana u ljudskoj povijesti,
tako zapanjujuce i tesko shvatljivo, da je gotovo s onu stranu ljudskog
razuma. Doista, nitko ne zna, niti moze tocno znati koliko je vrijedna i
"teska” Katolic-ka crkva. Ni Papa to ne zna. Jedan vatikanski sluzbenik
na pitanje novinara o procjeni crkvenog blaga, odgovorio je lakonski –
Samo Bog to znade!
*****
27. Poglavlje
NEDOKUČIVE MILIJARDE KATOLIČKE CRKVE
Katolicka crkva ima i onu drugu vrstu blaga koje, iako ne mozemo doslovce racunati kao
poslovnu imovinu, ipak je stvarno, konkretno i vrijednosno. To su ona
nedokuciva i cesce nevidljiva duhovna blaga u njenom vlasnistvu. Nekima
vrijednost raste iz dana u dan, jedino iz razloga, sto ona postoje.
Druga se eksploatiraju kroz religiozne osjecaje, nadu i strah vjernika.
Katolicka crkva je najveci vlasnik povijesnih, arhitektonskih i
umjetnickih gradjevina na svijetu. Neke datiraju iz prvih stoljeca
krscanstva. One cine umjetnicku, kulturnu, religioznu i nacionalnu
bastinu i neprocjenjive su u suvremenom plateznom racunanju. Primjerice,
ako se ogranicimo samo na Italiju, koliko novaca vrijede katedrale u
Firenzi ili Pizi, bazilika Sv.Marka u Veneciji, ili samo cetiri glavne
rimske bazilike – Sv.Petra, Sv.Pavla izvan Zidina(vatikanskih), Sv.Ivana
Lateranskog i Sv.Marije Velike – kada bi one bile stavljene u prodaju?
Znamo da Katolicka crkva posjeduje na stotine takvih povijesnih i
umjetnickih gradjevina sirom Evrope, a njihova vrijednost je
neizracunljiva. One cesto u svom sastavu imaju crkvene objekte koji su
kroz stoljeca nakupile vrijedne umjetnicke predmete, sto dodatno uvecava
njihovu vrijednost. Primjerice, jedan stari zlatni kalez osim svoje
vrijednosti u zlatu, jos je stotinu ili tisucu puta vredniji zbog svoje
starosti i povijesnosti. Riznice poznatih katedrala, bazilika i crkava
prepune su takvih predmeta, a cija je vrijednost neprocjenjiva upravo
zbog njihovog historiciteta i starosti. Dodajmo tomu i bezbrojne kipove
svetaca, mucenika, andjela…. uljepsane zlatom, srebrom i dragim
kamenjem, a kojima su ukrasene katolicke crkve posvuda. Njihova cijena
bi dosegla na stotine milijuna dolara. Ali ni to nije sve. Katolicka
crkva je najstariji i najveci sakupljac umjetnina svih vremena.
Najslavniji slikari, kipari i razni umjetnici zapadnog svijeta, od prvih
stoljeca krscanske ere pa do naseg vremena, radili su za nju i
doprinosili uljepsavanju njenih gradjevina. Leonardo da Vinci,
Michelangelo, Tizian, Raphael, Botticceli, Giotto, Mantegna…..da
spomenemo samo nekolicinu koja je Crkvi ostavila mnoga svoja najbolja
majstorska djela. Mnogi su pape razmetljivo i nemilice trosili na
gradnje i raskosno ukrasavanje crkvenih objekata, iako Krist i Apostoli
nisu ni spomenuli gradnju krscanskih hramova. Razmislimo o umjetnickim
djelima koja Crkva poseduje sirom Evrope. Ne zaboravimo ni ona u samom
Vatikanu. Moze li itko procijeniti vrijednost Sikstinske Kapele?
Nadalje, tu su i brojne rimske i grcke skulpture u vatikanskim
galerijama. Osim toga, Vatikan posjeduje na tisuce starih rukopisa cija
vrijednost se moze donekle izraziti u milijunima dolara. Poznata je
cinjenica, da se umjetnicka djela mogu naci u svakoj vecoj, ili cak
manjoj katolickoj crkvi po cijeloj Evropi. I tako, vec zbog samog
njihovog posjedovanja i stalnog porasta njihove vrijednosti protokom
vremena, Katolicka crkva je najveci "umjetnicki” milijarder svijeta.
Vatikan je 1971. odredio popis svega umjetnickog blaga u svijetu i
biskupi su dobili uputstvo, da svi zupnici moraju napraviti inventar
svih umjetnickih djela u svim crkvama i uz pomoc strucnjaka izracunati
njihovu novcanu vrijednost. I dao upozorenje – "da ce svaki svecenik
koji bude prodao neko umjetnicko djelo bez dozvole, izgubiti svoje
mjesto/ured i biti ekskomuniciran”. Neki biskupi, cak i kardinali,
otvoreno su zastupali prodaju takvog blaga i otvaranje fondova za
pomaganje siromasnih. Za vrijeme svjetskog biskuskog Sinoda odrzanog u
Rimu 1971. kardinal Heenan (engleski kardinal Primat i nadbiskup
Westminstera) predlozio je, da "Papa treba ohrabriti katolicke crkve da
prodaju dio svog blaga i tako pomognu siromasima ovog svijeta” (a po
Kristovu uputstvu). Njegov prijedlog je bio ovakav: crkve i samostani
trebaju pregledati svoje riznice i vidjeti sto bi mogli prodati, jer u
njima ima na stotine i tisuce kaleza, posuda, pribora….i slicnih
predmeta koji se ne koriste i skupljaju prasinu. Njih bi trebalo prodati
i za taj novac kupiti hranu za gladne i potrebite. On je nadalje rekao,
da bi Sveta Stolica trebala dati dobar primjer ostalima i u tu svrhu
prodati neka od majstorskih djela iz svoje bogate kolekcije! Vjerojatno
pogadjate kakav je bio odgovor Vatikana na ovaj samaritanski prijedlog.
Osim umjetnicke i povijesne bastine Crkve, najunosnije ulaganje u njezin
multimilijarderski portfelj je svakako neizmjerljivost njenih
religioznih atributa. Oni su njezin najvrijedniji kapital, jer vecina
njenih pripadnika priznaje ju kao svoju duhovnu gospodaricu, majku i
apotekaricu koja zna pripravljati potreban lijek. Zato oni zele svojim
novcem i zemaljskim blagom zadobiti njezinu naklonost, ili kroz njeno
posredovanje steci naklonost Neba. Mi smo se u ranijim poglavljima
osvrnuli na proslost, kad su mase vjernika iz svih kutaka Evrope
dolazile u Rim za vrijeme Prve Jubilarne Godine 1300. Vidjeli smo kako
su hodocasnici iz Engleske, Skotske, Irske dolazili da iskazu stovanje
grobu
Sv.Petra i tamo ostave svoje darove. Vremena su se promijenila, ali
bilo bi pogresno misliti da je ta praksa nestala. Nisu to vise onako
spektakularna ispoljavanja masovne poboznosti kao u Srednjem vijeku, ali
i ova suvremena su donekle njima slicne. Danasnji vjernici i
hodocasnici pristizu u udobnim automobilima, brzim vlakovima i
interkontinentalnim avionima. Taj fenomen naseg vremena – masovni
turizam – daleko je profitabilniji od onog srednjovjekovnog tipa.
Svetista i oltari navodnih cuda, cudotvoraca i ukazanja savrseno
funkcioniraju u svrhu crkvenog profita. Potrosaci- vjernici posjecuju
takva mjesta gdje je primjerice sv.Franjo Asiski hodao, neki svetac
pokopan, ili se Djevica pojavila i govorila. Lurd i Fatima su nedvojbeno
dva najslavnija svetista naseg vremena. Samo Lurd, mali pirenejski
gradic moze se pohvaliti sa 600-tinjak konacista i hotela, a sav biznis u
njemu je podredjen religiji. Bezbrojni religiozni suveniri, od
plasticnih Djevica do cudotvorne vode iz "Spilje” u plasticnim bocama,
sve se prodaje dobro "ko’ alva”. 1958.g. Lurd je slavio 100-godisnjicu
ukazanja Djevice. U toj godini hodocasnici su tamo potrosili oko 200
milijuna dolara. Osim Lurda, tu su jos i Fatima, Montserrat, Assisi i
naravno sam Rim, a koji ne zaostaju puno za Lurdom u proizvodnji novca.
Osim ovih najslavnijih brojna su i ostala svetista, ovdje, ondje i
svugdje, a u kojima pobozni ostavljaju novac i druge darove. Sam Rim je
dakako jos uvijek najatraktivniji grad za katolike, ali i nekatolike
takodjer. Sveti Petar vise ne treba pisati "pisma s Neba” zlatnim
slovima kao u 8. i 9. stoljecu. Kutije za milodare strateski su
postavljene svugdje po crkvama i kapelama. Dodajmo tome i one mnoge
izume koji donose rastucu dobit Vatikanu, poput oprostajnica, raznih
potvrda, blagoslovljenih formula, svetih zastitnickih medalja, kipica,
ikona, skapulara…..isl. a koji dodatno obogacuju Svetu Majku Crkvu.
Prilikom posjete prijatelju u Tarragoni (Spanjolska) autor ove knjige je
opazio uramljenu sliku Pape ukrasenu zlatnim arabeskama i impresivnim
potpisom. Domacin mu je objasnio, da ta fotografija ima znacaj i
vrijednost "preventivnog oprosta” u slucaju da njen vlasnik umre bez
primitka crkvenih sakramenata. Fotografija je kupljena u Rimu i stajala
je kupca nekoliko tisuca pezeta. Ovaj "dokument” je tiskan na svim vecim
evropskim jezicima i prodavan u tisucama primjeraka. Prodaja relikvija
svetaca nije stvar proslosti kako bi se to moglo pomisliti. Iako je ta
praksa prilicno obskurna, ona je ipak vrlo razvijena u samom Vatikanu i
izvan njega. Da li su te relikvije zaista cudotvorne to znaju samo
njihovi kupci, no one se dobro prodaju. Nadalje, vjernici se redovno
podsjecaju (pogotovo oni bogati) da se sjete svoje Crkve u svojoj
oporuci. Tako samostani, zupe i druge crkvene institucije postaju
nasljednici manjih ili vecih dobara, nekretnina i zemljista. Pavao VI.
prije nego je postao papa, bio je strucnjak za ostavstine i zasluzan je
za milijune koje su vjerni ostavili Crkvi. Ova praksa iznudjivanja
narocito je rasirena u SAD. Tako je jednog dana Associated Press
objavio, da je gospodja R.T.Wallace iz Saratoga Springs N.Y. ostavila
2,5 milijuna dolara Papi i jos toliko jednoj redovnickoj zajednici.
Vatikan nikada nije otkrio koliko dobija od tih zavjestanja i oporuka,
ali iznosi moraju biti veliki, jer je jedno posebno tijelo zaduzeno za
prihode iz tih izvora. Najrasireniji i najuocljiviji izvor novca za
Crkvu je zasigurno – nedjeljni dar. Ovaj oblik novcanog doprinosa je
vrijedan paznje, posto je on cvrsta i redovna navika vjernika. Katolici
moraju prisustvovati Misi najmanje jednom tjedno, obicno nedjeljom, sto
oni vecinom i cine. Ako se uzmu cak i vrlo mali iznosi koji se pritom
daju i ako se pomnoze s brojem onih koji pohadjaju Mise, dobivaju se
zamasne svote koje se slijevaju u crkvene blagajne. Ali jos unosniji i k
tomu redovan izvor prihoda za Katolicku crkvu je euharistija. Ona je
vrijednija od ikojeg zlatnog rudnika ili naftnog izvora, jer je
nepresusiva. Katolicki kler je obavezan odrzati Misu (euharistiju)
najmanje jednom dnevno, najcesce je to dvaput – ujutro i uvece. Misa je
zrtva za dobrobit katolika, zivih i mrtvih. Crkva odredjuje minimalnu
tarifu za mise, iako svecenici mogu traziti koliko zele. Kad se sve to
pomnozi, crkve, Mise, svecenici…dobiju se zapanjujuci iznosi novca koji
pljusti u crkvene blagajne. I konacno, vatikanski cvrsti redovan prihod
je i tzv. Petrov Novcic. On potjece iz vremena uzdizanja kulta Sv.Petra
"kljucara Neba” i hodocasca na njegov grob. Kralj Ina odredio je porez
od 1 penija za svaku obitelj u kraljevstvu Essex za pomoc hodocasnicima
koji su odlazili u Rim odati stovanje Sv.Petru. Tako je rodjen Petrov
Novcic kojeg su onda uveli i drugi kraljevi. Karlo Veliki ucinio je
Petrov Novcic obaveznim za sve vlasnike kuca i zemljista u svom carstvu.
Kralj Canute ucinio je isto u Danskoj, a Normani u Siciliji. U
Spanjolskoj je uveden 1073. u Ceskoj 1075. u Hrvatskoj i Dalmaciji 1076.
u Portugalu 1144. u Engleskoj ga je ukinuo kralj Henrik VIII. kraljica
Mary ponovo uvela, a Elizabeta I. konacno ukinula 1558. Petrov Novcic je
bio uvodjen ili ukidan u raznim zemljama, vec prema politickim
prilikama. U 18. i 19. stoljecu gotovo je isceznuo. Bilo kako, kad je
Rim postao Rimska Republika 1848. a papa morao bjezati, katolici su
priskocili u pomoc. U Parizu je osnovana komisija za skupljanje Petrovog
Novcica, a biskupi u cijelom svijetu trazili su novac za pomoc papi.
Otada je Petrov Novcic opet ozivljen u Evropi i Amerikama. Fondovi su
tako narasli, da je Sveta Stolica 1860. osnovala specijalno tijelo da
njime upravlja. Kad je 1870. Papa konacno izgubio sve teritorije, Petrov
Novcic je postao financijski spasilac. Tako ozivljen, Petrov Novcic je
nastavio zivjeti do dandanas. On se redovno skuplja u svim katolickim
crkvama sirom svijeta, obicno na dan Sv.Petra 29.lipnja. U Italiji novac
se daje biskupima koji ga odnose ili salju u Rim. U drugim zemljama on
se daje papinim ambasadorima – nuncijima. U tome su najdarezljiviji
Njemacka i osobito SAD. Mi smo vec spomenuli kardinala Spellmana, koji
je obicavao donositi papi najmanje milijun dolara – odjedanput. Bilo je
raznih pokusaja da se izracuna godisnji iznos Petrovog Novcica, ali
uzalud. Vatikan nije nikada dao niti najmanji nagovjestaj o tim
iznosima. Mi smo pokusali to izracunati jednostavnom matematickom
kalkulacijom racunajuci ovako: ako svaki katolik dade prosjecno 25 centi
(cetvrt dolara) i da ima oko 600 milijuna katolika, to bi dalo oko 125
milijuna dolara. Tvrdnja da mnogi katolici daju vrlo malo ili nista,
moze se takmiciti s cinjenicom da mnogi katolici daju puno i tako
kompenziraju one prethodne. Ne treba zaboraviti, da Petrov Novcic nije
obvezatan i daje se neovisno o religijskom zaru i revnosti. Skroman
sitnis Petrovog Novcica kad stigne u Rim umnozava se u milijune. On ima i
svoje imitatore. Primjerice, dijeceze americkih biskupa i kardinala
imaju svoja posebna skupljanja i taj novac se ne salje u Rim, nego
ostaje u lokalnim kasama. Kontribucije (doprinosi) su bitan sastavni dio
crkvene masinerije univerzalne Crkve i postale su same po sebi
integralni dio njezinog financijskog carstva. Ne smijemo zaboraviti ni
katolicku Karitas mrezu (pomoc i potpora) u koju se slijevaju milijuni, a
koje daju dobri ljudi u zelji da pomognu drugima. Zbog ogromnih
sredstava koja pristizu (oko milijardu dolara godisnje) Vatikan je morao
osnovati (jos jedno novo) posebno tijelo – Cor Unum – da upravlja tim
sredstvima. Dvojba oko preokupacije Katolicke crkve s blagom ovoga
svijeta i Kristove doktrine o nebeskom blagu, sve vise uznemirava
iskrene katolike – laike i klerike. Crkva bi se trebala osvijestiti od
svoje opijenosti bogatstvom i moci i shvatiti sto znace sve cesci, iako
sporadicni, protesti protiv njenog kolosalnog bogatstva od strane njenih
vjernih pripadnika. Kardinal Francoise Marty nadbiskup Pariza stavio je
u prodaju dio stvari iz nadbiskupske palace kao "simbolicnu gestu”. On
se slozio s nadbiskupom iz Recife (Brazil) da treba eliminirati taj
toliko upadljivi zig bogatstva i razmetanja Crkve nespojivog s Kristovim
i apostolskim siromastvom.
Doduse, mnogi pape u proslosti govorili su o siromasnoj Crkvi. Ali,
to je bilo tako proturjecno cinjenici, da je Crkva nastavljala zgrtati i
gomilati blago i postajala sve bogatija i bogatija. Takve papinske
izjave su uvijek uzimane s povelikom dozom cinizma, osobito u Rimu.
Reakcija rimskog puka bila je uvijek dobar pokazatelj realnosti
Vatikana. Popularni kolajuci komentar na zadnje papino uputstvo u odnosu
na siromastvo Crkve, tipican je i vrlo poucan. Gledajuci crne sjajne
kardinalske limuzine koje klizu u Vatikan i iz njega, Rimljani ovako
tumace tri slova S.C.V. na njihovim tablicama – Se Christo Vedesse – K a
d b i K r i s t t o v i d i o ! Naime, njihove tablice nose oznaku
S.C.V. sto znaci Stato Citta del Vaticano – Drzava Vatikanski Grad.
Moglo bi se reci, da Crkva treba svoje milijarde za
svoje mnogobrojne aktivnosti. Rijeci Grgura Velikog bile su: -Mi nemamo
blaga koje pripada nama, ali nama su pov-jerena na cuvanje i raspodjelu
dobra siromasnih! Od njegovih dana povijesna stvarnost jeste ta, da je
Crkva usprkos povremenim potresima izrasla u jednog najveceg svjetskog
mocnika i posjednika u odnosu na materijalno blago. Organizirano
krscanstvo se izopacilo u divovskog gomilatelja i korisnika svih vrsta
materijalnog blaga i dobara ovoga svijeta. Gotovo milijardu krscana jos
uvijek voljno doprinose ionako vec fantasticnom bogatstvu svojih
denominacija. Od toga vise od 600 milijuna rimo-katolika pripada Crkvi,
koja zbog svog jedinstva, cilja i revnosti, daleko nadmasuje sve ostale.
Svi ti milijuni krscana zele zadobiti Nebo i spremni su za to i
platiti, netko vise, netko manje. No, pitanje koje si oni trebaju sto
hitnije postaviti u ovo nase suvremeno turbulentno doba globalnih brzih
promjena, jeste ono vrlo umjesno pitanje – Sto bi Krist ucinio s tolikim
kolosalnim blagom? O tome odgovoru ovisi, ne samo ispravno ili pogresno
tumacenje Njegovog Evandjelja, nego takodjer i buducnost tog istog
organiziranog krscanstva.
*****
28. Pglavlje
ARBITAR ZAPADNOG SVIJETA
Racuna se ovako: kad bi se milijarde
Katolicke crkve umnozavale proporcionalno sadasnjem rastu, kad bi sva
njezina vidljiva i nevidljiva imovina (lokalna i globalna) nasavila
rasti u monetarnoj vrijednosti i uz istovremeni porast katolicke
populacije, Katolicka crkva bi krajem ovog 20. stoljeca imala,
posjedovala i kontrolirala (direktno ili indirektno) najmanje trecinu
svih izvora bogatstva Zapadnog svijeta. Ovakova ocekivanja bi bila
zastrasujuca. Ili su ona tek puka apstrakcija? Ali, cak i kao nagadjanja
ona su alarmantna. I kao vidljiva stvarnost ona su prijeteca za
nekatolike, ali i za katolike takodjer. No, i za samu Katolicku crkvu.
Proces je neizbjezan, jer je faktor ubrzanja sve veci. Osim toga, dok je
prije gomilanje bogatstva Katolicke crkve bilo ograniceno na manju ili
vecu grupu naroda, sada je ono prekoracilo oceane i hemisfere i
obuhvatilo je dva najnaprednija, najvitalnija i najbogatija kontinenta –
Evropu i Ameriku. Njezino nezasitno zgrtanje ovozemaljskog blaga, osim
sto ju je kvarilo, uvijek je donosilo neizbjezne katastrofe njoj, ali i
drugima. Primjere smo vidjeli na prethodnim stranicama ove knjige. Od
Pipinovih Donacija (8.stoljece) Rimska Crkva postaje teritorijalna i
svjetovna sila koja je sve vise jacala u sprezi sa svjetovnim vladarima.
Tako je poceo najsramotniji period njezine povijesti. Neki njezini pape
su bili najpokvareniji nitkovi i prava cudovista, najvise zbog toga,
sto je vecina zeljela Petrovo prijestolje ne samo da vlada duhovno, nego
i da budu zemaljski kraljevi. Dakle, da vladaju ovozemaljskim
kraljevstvom i koriste njegova blaga za svoje potrebe, a sto ih je
vodilo krivim putem. Krajem 1. tisucljeca pape su vec bile izjednacene
sa kraljevima i carevima i u nadolazecim stoljecima postajali su sve
drskiji i arogantniji. Reformacija je morala eksplodirati. Zbog toga sto
je imala previse, Crkva je izgubila i najvise, gotovo pola Evrope.
Sjeverna Evropa je oduzeta od nje. Protureformacija je sprijecila
potpunu katastrofu, ali je i povecala daljnje zgrtanje blaga. Dosla je
Francuska Revolucija i srusila monarhiju i aristokraciju. Katolicka
crkva kao najveci vlasnik dobara bila je tretirana poput spomenutih
parazitskih kategorija koje su zivjele na grbaci naroda i smatrana je
najgorim zemaljskim mocnikom i izrabljivacem naroda. Izgubila je najveci
dio svog bogatstva, kao i odanost mnogih koji su sada na nju gledali s
bijesom i mrznjom. – Revolt spanjolske Amerike pokazao je slicno
neprijateljstvo i jedan od prvih poteza novonastalih Latinskih republika
bio je lisavanje Crkve njene divovske imovine. – Poslije 1870. i
Francuska je posla njihovim stopama nakon FrancuskoPruskog sloma. U
medjuvremenu 1870. Crkva je izgubila sve teritorije u Italiji, kao i sam
Rim, koji je postao prijestolnica novoformiranog Ujedinjenog
Kraljevstva Italije. – Meksicka revolucija 1927. nacionalizirala je
najveci dio crkvene imovine. – Boljsevicka (Oktobarska) revolucija 1917.
razvlastila je Ortodoksnu Rusku Crkvu koja je takodjer bila nezasitno
pohlepna za ovozemaljskim blagom. Ova istocna kopija Rimokatolicke crkve
dozivjela je slom zajedno s carizmom s kojim se bila identificirala.
Proces koji je vodio Crkvu u tolike nevolje nastavlja se i dalje, iako
ne tako otvoreno i vidljivo. Vec smo spomenuli nevjerojatno gomilanje
blaga svake vrsti koje Katolicka sprovodi marljivo u nase dane i to na
svim razinama, u svim pravcima i kroz razne strukture. Neizbjezna
posljedica ce biti njeno ultimativno lisavanje i razvlastenje od tog
mamutskog bogatstva. To nije samo tmurno nagadjanje. To je logicko
zakljucivanje o necemu sto se vec dogadjalo i ponavljalo u proslosti. A
posto se povijest ponavlja i posto nakon svake kulminacije dolazi i pad,
logicno je da ce se to dogoditi i u nekoj predvidljivoj buducnosti.
Kada? Krajem 20. stoljeca ili pocetkom 21. i novog Tisucljeca? Vjernici
bi rekli – to samo Bog zna! Jer oni koji ne nauce lekcije iz povijesti,
moraju ih stalno ponavljati.
Kada jedna Crkva na razne nacine stekne ili dobije neku imovinu ili
bilo kakvu vrijednu stvar, ona ce ju zadrzati zauvijek, jer se Crkva kao
udruzeno tijelo ne kaznjava niti ukida. Kada pojedinac umre slijedi
preraspodjela njegove imovine. Slicno se dogadja u bilo kojem poslu ili
kompaniji gdje se zna vlasnik. Sa Crkvom katolickom to nije tako. Njeni
pojedinacni clanovi umiru, njeni pape umiru, ali ona kao vlasnik sveg
bogatstva ostaje i dalje. A ono se dalje umnozava, jer svaki novi
narastaj dodaje nove milijarde. I tako Crkva sebe obogacuje sa svakom
novom generacijom, dok konacno ona ne postane dominantan vlasnik dobara u
drustvu u kojem djeluje. Taj proces je vidljiv u mnogim zemljama, a
narocito u najdinamicnijoj zemlji svijeta USA. Situacija je puna velikih
opasnosti, jer su sve cesci zahtjevi za crkvenom eksproprijacijom. To
ce dalje voditi ka sve vecem nemiru i pobuni, naime ka mogucoj vjerskoj i
civilnoj katastrofi. Usprkos zlosutnim predznacima danas je Katolicka
crkva groznicavo zaokupljena zgrtanjem jos veceg bogatstva, kao i
zadobivanjem moci. U danasnjem svijetu koji je uzburkan i nemiran
vidljivi su izrazaji ogromnih individualnih i kolektivnih nesigurnosti. U
takvom svijetu crkveno uguravanje i utrpavanje u ekonomske i
financijske strukture, ali i politicke isto tako, vrlo je provokativno. I
nimalo mudro. Siroke mase su nezadovoljne i frustrirane zbog
neravnopravne raspodjele dobara. I kad bude dosegnuta kriticna
temperatura doci ce do vrenja. Tradicio-nalna ustrojstva ce biti u samoj
zizi kljucanja, a od tih tradicionalistickih establismenta
najtradicionalnija, najdugotrajnija i najstovanija je upravo Katolicka
crkva. Mracni horizonti se naziru i nagovjestaju priblizavanje globalne
oluje. Takav uzas postaje sve vise moguc zbog bahatog i besramnog
gomilanja ekonomske moci u rukama manjeg broja super kolosa podrzavanih
od bezdusne divovske tehnokracije i materijalisticki nadahnutog zapadnog
crkvenjastva. Sve to proizvodi nezadovoljstvo i konacno individualni i
kolektivni ocaj koji se onda pretvara u bijes, a ovaj je pak najbolji
fitilj za eksploziju. Kad se to dogodi tada ce pozar biti takav, da ce
zahvatiti same temelje na kojima je podignuta najveca religiozna
tvornica. Mocnici bi tada mogli biti sruseni sa svojih prijestolja.
Katolicka crkva zbog svoje neizmjerne financijske moci bit ce neizbjezno
identificirana s njima, kao sto se to desilo u Francuskoj, Boljsevickoj
i drugim revolucijama. Njezino neizmjerno bogatstvo bit ce uzrok
drasticnog ogranicenja njezine djelatnosti, kako svjetovne tako i
duhovne, gdje ona tvrdi da je jedini izvor istine. Ako do toga i kad do
toga dodje, ona ce biti sudjena kao uzurpator kako vrhovne vlasti u
Crkvi, tako i materijalnih dobara, jer je to u totalnoj suprotnosti s
temeljnim ucenjem Osnivaca krscanske vjere: -*Ne sabirajte sebi blago na
Zemlji, gdje ga izgriza moljac i rdja i gdje lopovi potkopavaju i kradu
ga; nego sabirajte sebi blago na Nebu…… jer gdje ti je blago, tu ce ti
biti i srce! (Matej 6.19-21) -*Zaista vam kazem, tesko ce bogatas uci u
Kraljevstvo Nebesko; lakse ce deva proci kroz iglenu usicu, nego bogatas
u Kraljevstvo Nebesko! (Matej 19.23,24) -*Idi i prodaj sve sto imas i
podaj siromasima, pa ces imati blago na Nebu. (Matej 19.21) Tko ce tada
svjedociti u njenu korist, kad ju samo Evandjelje optuzuje?
I jer je sam Ucitelj naredio svojoj Crkvi da trazi, ne blaga ovoga svijeta, nego blago Kraljevstva Bozjeg!
*****
KRAJ
*RIJEC – DVIJE OD PREVODITELJA* Dragi citatelji, Ova knjiga je vrlo
poucna i korisna za one katolike- pripadnike rimokatolicke religije i
Crkve koji znaju misliti svojom glavom, ali imaju vrlo malo ili nimalo
saznanja o Crkvi kojoj pripadaju. U ovoj knjizi je njezin inteligentan i
dobro informiran autor, na jednostavan i svakom razumljiv nacin opisao
jednu od najvaznijih karakteristika i obiljezja Rimokatolicke crkve, a
to je neprekidno, sustavno i nezasitno zgrtanje i gomilanje
ovozemaljskog blaga i dobara. Na sazet nacin je prikazan proces
uzdizanja, jacanja i bogacenja Ka-tolicke crkve koja je tako protokom
vremena postala najbogatija i naj-mocnija cvrsto ustrojena organizirana
religioznopoliticka institucija u povijesti. Kao osoba koja se bavi
izucavanjem Biblije ili Svetog Pisma ali i rimokatolicizma (iz hobija) i
tako dobro pozna i jedno i drugo, zelim napraviti jedan mali rezime i
dati jedno ozbiljno upozorenje svim katolickim vjernicima. Ovo je
namijenjeno prvenstveno onima koji su znatizeljni i zele saznati nesto
vise. Njima zelim "dobar tek!” Rezime: Nije mi namjera ovdje iznositi
katolicke protubiblijske doktrine, dogme i prakse (dakle iskrivljene,
izmisljene, lazne…), jer o tome postoji opsirna literatura. Ali i ovo
napisano samo u ovoj jednoj jedinoj knjizi sasvim je dovoljno svakom
razumnom covjeku, a napose treba biti katoliku, da shvati neke temeljne
znacajke pravog karaktera te crkvene institucije i – da se ozbiljno
zamisli nad time! Ponovit cu kratko samo 3 karakteristicna faktora koji
obiljezavaju Rimo-katolicku instituciju:
1) – Do vrhovne vlasti i svoje teritorijalne drzave (Papinske Zemlje)
papinstvo je doslo temeljem krivotvorina i laznih dokumenata, dakle – u
z u r p a c i j o m – (Konstantinova Darovnica, PseudoIzidorove
Dekretalije… i dr.)
2)- Uvodjenje svemocnog kulta Sv.Petra kao glavara krscanske Crkve i
njegovog nasljednika rimskog biskupa koji se prozvao Papa (Otac) i
proglasio Kristovim Namjesnikom na Zemlji, strahovito je doprinjelo
jacanju papinske pozicije i autoriteta. Medjutim, prema Pismu o tome
nema ni govora, ni spomena, niti je Krist uzdigao Petra iznad ostalih
apostola i ustolicio ga kao poglavara svoje Crkve i "svog Namjesnika”.
Dakle, radi se o – s a m o u z d i z a nj u – rimskih biskupa. O tome
raspravljati i rezonirati nema uopce smisla, jer je to samo jedan od
crkvenih isfabriciranih mitova, legendi i predaje. (Samo usput, prema
Sv.Pismu apostol Petar nije bio nikakav svetac, naprotiv, bio je
grijesnik kao i svi ostali i jedini apostol koji je cak triput zanijekao
Krista; bio je i licemjeran, a za to ga je Pavao i ukorio. Bio je
siromasan ribar kao i vecina Apostola (i ozenjen, jer Pismo kaze da je
Krist izlijecio njegovu punicu); on je bio Apostol "obrezanih”(sto znaci
da je radio medju Zidovima), dok je Pavao putovao i radio medju
neznaboscima, pa je i prozvan "Apostolom neznabozaca”. Ali, Petar je
vjerno slijedio Krista i priznao ga svojim Gospodom i Spasiteljem i za
takovu njegovu vjeru, Isus ga je pohvalio. Kasnije je postao "jedan od
starjesina” prve Crkve, ali ne iznad svih njih. A pogotovo ne vrhovni
poglavar-svecenik-vladar sa svojim prijestoljem, palacama, dvorom,
krunom i bogatstvom, kao sto je to rimokatolicki Papa. Osim toga, nema
nikakvih dokaza da je Petar ikada bio u Rimu! Eto to je ukratko o
biblijskom/svetopisamskom Apostolu Petru. Treba samo procitati i citati
ono sto pise u Novom Zavjetu!
3) – Njezina neutaziva i neugasiva zedj za blagom i dobrima ovoga
svijeta, privilegijama i moci bila je i ostala pokretac svih njenih
akcija i ponasanja. Pa prema tome i njezinog konstantnog i tvrdoglavog
krsenja temeljnih ucenja Kristovog Evandjelja o ljubavi, siromastvu,
poniznosti, krotkosti, nesebicnosti…..o sabiranju blaga na Nebu, a ne na
Zemlji…. itd. Svaki iskreni vjernik osjetit ce potrebu da sazna istinu o
svojoj vjeri i Crkvi, jer o tome ovisi njegova vjecna sudbina – spasen
ili izgubljen! Opomena: Bog je u svojoj Rijeci dao slikovit i znakovit
*OPIS (preko svog proroka)tog ogromnog religioznog sustava i
organizacije koji je prika-zan kao raskalasena Zena, obucena u grimiz i
skrlet i nakicena zlatom i dragim kamenjem i biserima, sa zlatnom casom u
ruci punoj odurnosti i necistoce svoga bluda, koja je nazvana – "Tajna:
Veliki Babi-lon, majka bludnica odurnosti zemaljskih”(Otkrivenje
17.3-5) Babilon u Bibliji oznacava i drevni poganski grad, ali i zbrku,
metez i mjesavinu svega i svacega u religijskom smislu (idolatrija,
mnogobostvo, praznovjerja…..itd.) *Njezina zla djela: "Potom vidjeh tu
Zenu pijanu od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka”(17.6) – a to su
progonstva, mucenja i ubijanja nevinih (neistomisljenika). To je
najprije bio cezarski Rim koji je progonio, mucio i ubijao krscane, a
kasnije papinski Rim koji je radio to isto tijekom stoljeca. ………. jer
otrovnim vinom svojega bluda napoji sve narode, jer su kraljevi
zemaljski s njom provodili blud i jer su se zemaljski trgovci obogatili
njezinom pretjeranom raskosi!”(Otkrivenje 18.3) – to su njezina lazna i
stetna ucenja i praksa, njezine nesvete veze i savezi sa svjetovnim
vladarima i njezino kolosalno bogatstvo). *Njezina lokacija: -"Ovdje je
um koji ima mudrosti; sedam je glava sedam gora na kojima Zena sjedi”.
-"A Zena koju si vidio jest veliki grad koji kraljuje nad kraljevima
zemaljskim”.(Otkrivenje 17.9,18) – veliki grad je Rim koji lezi na 7
brezu-ljaka i koji je odvajkada bio kraljevski i carski grad iz kojeg se
vla-dalo. Najprije cezarski Rim, a onda papinski Rim. U Rimu je bilo i
dandanas jeste sjediste Svete Stolice ili Rimokatolicke crkve i iz njega
ona vlada katolicima cijelog svijeta. ……. "Vode sto si ih vidio –
nastavi andjeo – gdje sjedi Bludnica, to su puci i mnostva, narodi i
jezici”.(Otkrivenje 17.15) –to je njezina univerzalnost i brojnost.
*Katolicka crkva ima brojne nazive kao nijedna druga i oni ju
obiljezavaju: + Rimo-katolicka ili Rimska crkva govore cija je, odakle
potjece i gdje joj je sjediste; + Papinska crkva kaze da je ona
tvorevina papa i crkvenih koncila – dakle, ljudska tvorevina kojoj je
vrhovni poglavar jedan covjek – Papa, a ne Krist; + Latinska Crkva kaze,
da joj je obred (liturgija) zapadni a sluzbeni jezik latinski (za
razliku od istocnog grckog obreda i jezika). + Sveta Stolica oznacava
prijestolje i vlast; + Vatikan je jedan od sedam rimskih brezuljaka na
kojemu je smjesteno sjediste Crkve i ujedno kratica za politicku crkvenu
Drzavu Vatikanski Grad – S.C.V. (talijanski: Stato Citta del Vatikano);
+ Univerzalna crkva govori o njenom svjetskom karakteru i rasirenosti; +
i konacno naziv kojim se ona naziva, a kojim se nijedna religija i
crkva nikada nije zvala – Sveta Majka Crkva – ( na celu s Univerzalnim
Ocem!) I upravo u ovom njezinom nazivu ispunjava se biblijsko
prorocanstvo otprije skoro 2000 godina (u Otkrivenju 17.3-5) o
Majci-Bludnici! Kako cudesno i zapanjujuce! *I konacno dolazi – njezina
OSUDA, pad i konacno unistenje: Svemoguci Bog Stvoritelj Gospodar i
Vladar svega vidljivog i nevidljivog, sve cini u svoje vrijeme i po
svojoj volji i svom naumu. Ljudima otkriva ponesto preko svojih slugu i
proroka, toliko koliko je potrebno da znaju i budu pripravni za buduce
dogadjaje. O njihovoj vjeri u Bozje objave i njihovoj spremnosti ovisit
ce njihovo spasenje. Medjutim, Bog nije nikome otkrio tocno vrijeme
buducih dogadjaja, ali je dao naznake po kojima Njemu vjerni mogu
prepoznati da je vrijeme blizu, te da budu spremni i pripravljeni. Sto
se tice pada Velikog Babilona ili Rimske Bludnice, imamo jasne opomene u
Otkrivenju Ivanovu a koje mu je dao sam Krist: …… Uto cuh drugi glas s
Neba gdje govori: "IZIDJITE IZ NJE, MOJ NARODE ! DA NE POSTANETE
SUDIONICIMA NJEZINIH GRIJEHA I DA NE DIJELITE NJEZINIH ZALA! JER,
NJEZINI SU GRIJESI DOPRLI DO NEBA I BOG SE SJETIO NJEZINIH OPACINA”.
(Otkrivenje 18.4,5) "ETO, ZATO CE JE U JEDNOM DANU ZADESITI ZLA….. I
IZGORJET CE U VATRI, JER JE MOCAN GOSPODIN BOG KOJI JE OSUDI”.
(Otkrivenje 18.8) Poruka je kristalno jasna – treba izici iz tog
religioznog sistema dok ne bude prekasno, ili dijeliti njegovu (njezinu)
sudbinu i primiti kaznu. Ovim navodima iz Svetog Pisma ne trebaju neka
posebna tumacenja jer su posvema jasna. Nisam zeljela navoditi sve
tekstove koji govore o ovoj temi, jer bi to bilo nepotrebno posto ovaj
moj mali Pogovor nije ni analiza, ni tumacenje Ivanova Otkrivenja. Zato
sam navela samo neke tekstove koji se ticu ove knjige. Ali, bilo bi
mudro shvatiti i uzeti ih ozbiljno! (Jasna A.V. veljaca 2010 godine). |
|
| Calendar |
| « January 2025 » | | Su | Mo | Tu | We | Th | Fr | Sa | | | | | 1 | 2 | 3 | 4 | | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
|
|
|
