Tuesday
2024-03-19
9:34 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Kako shvatiti da je Sveto Trojstvo Jedan Bog »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Kako shvatiti da je Sveto Trojstvo Jedan Bog

Sila koja sve prožima je Bog. Sveprožimajuća Sila mora biti impersonalna, bezlična, jer biće ne može biti sveprisutno: samo sila. Da li u Pismu imamo dokaz da je to tako? Mislim da imamo. Radi se o sledećem stihu: 1. Timotiju 6,16 Koji sam ima besmrtnost, i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti, kojega niko od ljudi nije vidio, niti može vidjeti, kojemu čast i država vječna. Amin. Dakle, ovde se tvrdi da jedino Bog ima besmrtnost i živi u svetlosti koja je toliko uzvišena da joj niko ne može pristupiti. Iako se za tu svetlost ne kaže da je Živo Biće, na drugom mestu u Pismu stoji da je Bog svetlost pa bi se moglo zaključiti da se tu radi o Bogu unutar Boga. Time bi se možda mogla objasniti beskonačnost Boga kao Ličnosti u smislu da je Njegovo središte Ličnost dok Svojim Duhom se prostire u beskraj. Naime, stiče se utisak kao da nam stih želi reći da je ta Svetlost sveobuhvatnija od Boga za kojeg se kaže da jedini ima besmrtnost, jer On živi u Njoj, prema tome izvan Njega je, ali se takođe mora pretpostaviti da je i u Njemu kao što sunčeva svetlost ulazi u biljke, životinje i ljude i postaje deo njih. Ako pažljivo pročitamo prethodna tri stiha, to jest uži kontekst prosto nam se nameće pitanje: da li se posedovanje besmrtnosti odnosi na Boga Oca ili na Isusa Hrista? Odlomak je tako napisan da nam se očito sugeriše zaključak da se to odnosi na Obojcu. Jer, mi smo Isusa poznavali po telu, ali Ga sada više tako ne poznajemo. No, kada bude došao kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima tada ćemo Ga videti u svoj svojoj veličini. Ko je ta Svetlost ili izvor te svetlosti? Duh Sveti. Jer je Duh Božija suština i On taj Duh emituje iz sebe kao svetlost. Naime, ovde sam Bog pošto je ličnost ne prožima sve nego njegov Duh to čini zračeći svetlost kroz ceo Univerzum. No za otkroviteljskom komunikacijom sa Svojom decom, ta Nevidljiva, impersonalna Sila se uobličila u dve najviše forme, dva lika: u Oca i Sina. Ta dva lika: Otac i Sin suverenički, gospodarski predstavljaju, PERSONIFIKUJU Jednog Boga, nevidljivog Boga, Duha Svetog, impersonalnog Boga, suštog Boga. Mora li Bog u svojoj izvornoj formi bezuslobno biti Ličnost? Jer, ako je Tvorac sve, onda ništa izvan Njega i ne postoji realno nego je to što vidimo samo relativna stvarnost. Stoga Bog nema potrebu da se profiliše kao Biće, jer ništa nije Njemu ravno niti sa Njime uporedivo. Ali nakon stvaranja anđela i ljudi radi saobraćanja sa njima on je uzeo formu Ličnosti što tačno odgovara opisu koji je On sam dao o sebi u 2 Moj. 3:14.

I kad se kaže Bog, misli se pre svega na Duha Svetog, na Bivstvo koje predstavljaju dva Bića. (I da ga milion bića predstavljaju, nevidljivi Bog opet ostaje Jedan Bog.) Čitajmo sledeći stih:

Jovan 4,24 Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.

Meni je sledeća analogija pomogla da razumem kako su dva Lica i Sveti Duh jedan Bog. Naime, Otac je Okean - Voda, Sin je More - Voda. 'Voda' je Bog, Duh Sveti.

Takođe naredna ilustracija veoma elegantno objašnjava kao je Trojstvo jedan Bog. Ako jednu prostoriju ('svemir') osvetljavaju dve sijalice, jača, od 100 vati i slabija, od 60 vati, oni ipak isijavaju, odaju jednu svetlost. I u sobi je jedna svetlost. Oba izvora svetlosti zrače fotone i niko ne može da kaže ovde je jedna svetlost, a tamo druga. Tako je i u Univerzumu jedan Bog, jedan Duh Sveti, jedna Svetlost, odašiljana od dva gospodarska bića, dva Lika, koji deluju kao jedna Ljubav, jedna Volja, jedna Sila, kao Jednota. Odac odašilje Puninu Sile Boga, a Sin odašilje jedan Deo Sve-Sile, Sveobuhvatne suštine.


Time što se kaže da je Duh Sveti Sila, ne misli se da je On neka nesvesna sila kao što naučavaju 'Svedoci', već je to Najviša Svest, koja sve nosi, koja je sve proizvela.
Po svemu sudeći Duh Sveti je, da upotrebim pojam iz jungovske psihologije, NADLIČNOST, i da je nezavisan od Boga Oca i Boga Sina.
Kao dokaz naveo bih ove stihove:

Marko 3,28 Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiće se sinovima čovječijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila:
Marko 3,29 A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vječnome sudu.
A takođe i ove:
Jovan 14,20 U onaj ćete vi dan doznati da sam ja u ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama.
Jovan 14,21 Ko ima zapovijesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaće k njemu ljubav otac moj; i ja ću imati ljubav k njemu, i javiću mu se sam.
Jovan 14,22 I reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode! šta je to da ćeš se nama javiti a ne svijetu?
Jovan 14,23 Isus odgovori i reče mu: ko ima ljubav k meni, držaće riječ moju; i otac moj imaće ljubav k njemu: i k njemu ćemo doći, i u njega ćemo se staniti.
Otkrivenje 3,20 Evo stojim na vratima i kucam: ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njime, i on sa mnom.

Ljudska ličnost ima dinamiku razvoja, i za razliku od Bog koji ne ulazi u proces evolucije jer Je sveznajuć, svemoguć, savršen, nepromenljiv, sveprisutan, čovek nažalost može i da se degradira. Bog naravno uživa posmatrajući rast svojih stvorenja u pravcu savršenstva. Ako je čovek ličnost ili to razvojem treba da postane, onda je Bog nešto ili neko što je nalik tome, ali je iznad svega toga. Čak i ako je Sveti Duh ličnost mi ga našom definicijom ličnosti ne možemo pojmiti.

Često se pitam ako je Bog Jedan, zašto nam je On u Svetom Pismu predstavljen u dekomponovanom obliku gde se posebno govori o Ocu, a posebno o Svetom Duhu? Ako je Sveti Duh samo Božija sila zašto se ona opisuje personifikovano? U funkciji čega je ta personifikacija? Da li je neko možda time želeo da nas obmane, jer kažu da ova današnja Biblija ima redaktora najmanje koliko i autora.

U Pismu se i čovek predstavlja kao trihotomijsko biće. Sastoji se od duha ili daha, tela i duše. Kad su telo i dah zajedno, postoji duša, jer je ona rezultat spajanja daha i tela. Dakle, reklo bi se iz ovoga da je duša u stvari funkcija tela. Smrću, dešava se razdvajanje, i duša nestaje sve do vaskrsenja, a prilikom vaskrsenja duša se ponovo javlja oživljavanjem tela. (1. Mojsijeva 2,7.) Ipak, i dalje nismo sigurni da li čovek ima telo i dušu i duh ili on jeste telo, duša i duh? Međutim, kako čovek istovremeno može da bude i telo i duh? Što više istražujem imam osećaj da sam sve dalji od konačne istine. 



Ako pogledamo veličanstvenu 'Apokalipsu' možemo takođe zapaziti da se o Ocu i Sinu govori kao o Licima, a Duh se predstavlja kao sedmerostruka impersonalna Svedržeća Sila. Duh Sveti je ishodište Oca i Sina, i Otac i Sin zrače Duha, impersonalnog Sebe, Sebstvo iz Koga su se manifestovali. Pročitajmo ovaj stih iz Otkrivenja: 4 I okolo prestola behu dvadeset i četiri prestola, a na prestolima videh dvadeset i četiri starešine kako sede, obučeni u bele haljine, a na svojim glavama imahu zlatne krune. 5 I od prestola izlažahu munje i glasovi i gromovi; a sedam vatrenih buktinja gorelo je pred prestolom; to su sedam Božijih duhova. (Otkrivenje 4:4,5)

Među pravoslavnima se tendeciozno o Svetome Trojstvu govori kao o 'Trojici' (u muškom rodu...) Trojedinstvo u sebi uključuje i Ženski Održavajući Princip. I drugo, kad je Elohim, Sveto Dvojstvo, Praljubav i Pramudrost, stvorio muškarca i ženu na Svoju sliku, On je pokazao da je i Otac i Majka.

Evo još jedne ilustracije: Ako imamo jednu glinu i oblikujemo je, nećemo reći da je glina 'stvorena', već oblik iz gline. Takav je i odnos Hrista 'gline' (Svetlosti) i Hrista 'glinenog oblika'.

Tobožnji hrišćani, u biti teški bezbožnici, koji ne priznaju Hrista Isusa kao Boga, kojima je 'Bog' vlastito ograničeno tumačenje mnogo puta prerađene Biblije, stalno pokušavaju obezvrediti Isusovo Boštvo tvrdeći da i sam Isus kaže da je manji Od Oca. Oni ne shvataju i neće da shvate da je 'biti jedno sa Bogom' i 'biti jednak sa Bogom' različit pojam. Hrist nije jednak Ocu: on je manji od Oca. Ali On je jedno sa Bogom, jedan Duh. Bog je Duh, i Duh je Bog. Jer Duh je Istina, Ljubav i Moć, a Istina je Bog. I Otac i Sin zrače jednog Duha: Otac potpuno, Hrist delimično. I time što i Isus gospodarski zrači Duha, Boga, On je Bog.
Jovan 13,13 Vi zovete mene učiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam. Duh jedino suverenički izbija iz Oca i Sina, a svi ostali ga mogu samo preuzimati i isporučivati, i tako biti jedno sa Njim kao Njegova deca.

Hrist je Bog u Bogu, Svetlost u Svetlosti, Život iz Života i sa Životom.
Bog je Duh.
Duh je Bog. Svetlost je Bog.
Bog Otac je Sve - Svetlost.
Svetlost je Jedna. Duh je Jedan. Bog je Jedan. Suština je Jedna.
Bog Sin je Deo Svetlosti, Snop Svetlosti u Frontu Svetlosti.
Otac predstavlja Svu Svetlost, i dao je Sinu da suverenički predstavlja i zrači jedan deo, središnji deo te Svetlosti, tog Duha, tog Boga, tog impersonalnog, sveprožimajućeg principa.


I po Svetom Pismu takvom kakvo je može se iščitati da je Bog jedan, da nema drugih bogova osim Njega. Valja razumjeti da je izvorni Bog Duh Sveti, da je Otac njegova personifikacija, kristalizirana manifestacija u Duhu a Hrist Njegovo prvo dete preko kojeg je manifestirano daljnje rađanje, stvaranje, daljnje duhovne manifestacije. Tako je Hrist mogao reći «Prija nego Abraham posta, Ja Jesam» a za njega mistici su takođe mogli reći «Preko njega i kroz njega je sve stvoreno».''

Hrišćani dogme misle da je i Duh Sveti Lice. No Duh Sveti je bezličan, impersonalan Princip, a Lica su Otac i Sin. Bog je Duh. Bog je nevidljiv Duh. A Otac i Sin su Njegovi vidljivi likovi. Suština uvek mora biti bezlična, nju ne može lice graditi. Ako imamo Tri Lica, onda i ona imaju neku suštinu, pa dobijamo 'četvorstvo', što nije tako. Suština Oca i Sina (i svega) je sveprisutan Duh, Duh Sveti. Otac i Sin su Jedno u Duhu Suštine, oni su po Duhu sušti.

Bog je u svemu i sve je u Bogu, Okeanu Života. (Panteizam se nekad i grubo lingvalno tumači: 'sve je Bog', u smislu celo stvarstvo je Bog, što je svakako pogrešno. Sve je u krajnjoj generičkoj instanci Božanskog porekla, ali sve nije Bog, već je Bog - Sve, Punina, Obilje, Pleroma. Ako bi sve bilo 'Bog' to bi kazalo da je sve sveprisutno; no samo je Bog sveprisutan Svojim Bivstvom, i zato je Bog, a stvari su 'sveprisutne' samo kao esenca, hologramski, kao način postojanja u Bogu: odnosno svaka stvar ima svoju zračeću sliku u svakoj drugoj stvari, i zato je Bog, Sve-Zračenje, - Sve u svemu.)

No Boga ne mogu gospodarski da predstavljaju njegova stvorenja. Boga Duha predstavljaju suverenički samo Otac i Sin. Oni nisu stvorenja u smislu kako su stvoreni anđeli: oni su manifestacije i personifikacije Boga, impersonalnog, nevidljivog Duha. Otac i Sin su od večnosti postojali kao Svetlost u Svetlosti, a u jednom svetlosnom trenutku su se manifestovali, dali Sebi i oblik. Oni su iz delića nevidljive Svetlosti dali Sebi telo i lik. I Oni su kao Bivstvo ostali sveprožimajuća Svetlost. Iz te Svetlosti, Svog Daha, kao Svoje prilike, stvorili su i sve anđele i sve ljude.

Ima i u modifikovanim starozavetnim spisima naznaka o Bogu kao Dvojstvu i Trojstvu. Bog (El) se naziva i 'Elohim', u pluralu dakle, što ukazuje na Boga kao na Oca i Majku. U starozavetnom apokrifu Enohova knjiga Hrist, Sin Čovečiji se jasno predstavlja kao Gospod. Zato i Sinagoga nije prihvatila datu knjigu u svoj kanon, ali su je zato eseni dosta koristili.


Dakle, Bog pored Jednote i Dvojstva jeste i Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti.

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz