| Site menu |
|
 |
| Our poll |
|
|
| Statistics |
Total online: 2 Guests: 2 Users: 0 |
|
| Login form |
|
|
|
12. Poglavlje
EKONOMSKI FAKTOR IZA REFORMACIJE
Krikovi ljutnje, negodovanja, otpora i agonije svih svetih,
pobunjenika i reformatora koji su optuživali Crkvu zbog njenih
stranputica nikada nisu prestali odjekivati kroz proteklo tisucljeće, a
upućivani oduševljenim istinskim vjernicima, ravnodušnom mnoštvu i
gluhoći vladajućih papa i njihove hijerarhije. Ti krikovi su tražili i
ponavljali zahtjev za reformom papinskog kršćanstva, ali uzalud. Ako je i
bilo trenutnog učinka, on je ubrzo bio vatrom ugušen. To svjedoči pepeo
svih onih koji su spaljeni na javnim trgovima srednjovjekovnih gradova
Evrope.
Legije revnih i slavnih heroja nestale su nakon uzaludnog krika ali i
opomena o nado-lazecim nevoljama i mnogostrukim – Jao! I kada je
konacno izbila eksplozija potaknuta od sila koje su kljucale na samom
dnu, monolitna crkvena gradjevina se pocela urusavati. I bilo je pravo
cudo, sto eksplozija nije izbila vec mnogo ranije. Fenomen Martina
Luthera nije bio posve neocekivan. Njemacki redovnik postao je
glasno-govornik, ne toliko sebe samog i svojih sumnji i nedoumica,
koliko zlovoljne i uvrijedjene populacije koja nije vise mogla trpjeti
silnu izopacenost i degeneraciju Crkve. Ta Crkva je vladala preko
iskvarenih lopova, bogatih raskalasenika i hordi crkvenih i laickih
parazita koji su zivjeli na grbaci te iste populacije. Martin Luther, a
da toga nije bio ni svjestan, postao je glasnogovornik te i takove
populacije. Jer uistinu, bogatstvo Crkve bilo je divovsko, njena
pokvarenost takodjer, ali i njeno odstupanje od apostolskog nauka i
prakse. Evropa je bila preplavljena muskim i zenskim samostanima i
opatijama ciji su stanari vodili parazitski zivot uzimajuci "crkvenu
desetinu” i svakojake namete i poreze, te se ugojili i silno ulijenili.
Raskosne palace crkvenih dostojanstvenika odavale su nacin zivota
njihovih stanara ciji je glavni interes bio – koliko prihoda donosi neka
dijeceza ili opatija? Kardinali su njima otvoreno trgovali, tj.
kupovali ih i prodavali. Sami pape sa svojim dvorom davali su los
primjer drugima, jer su zivjeli u luksuzu i obilju, a mnogi i u
raskalasenosti. Visoke i unosne crkvene polozaje su skupo prodavali ili
dodjeljivali svojim rodjacima, nerijetko nezrelim mladicima koji su
preko noci postajali kardinali. Kad je neki papa bio na samrti,
kardinali koji su trebali izabrati novog papu prakticirali su kupovanje i
prodaju "glasova”, podmicivanje, cijenkanje i sl. To su radili drsko i
bez imalo stida, pa su izbori novog pape postali najobicnije pogodbe
bazarskog tipa. Osim kardinalskih sramnih muckanja, tu su bili i agenti
princeva i kraljeva koji su se otvoreno ubacivali u konklave nudeci
zlato i posjede za kandidata svog vladara. Zbog svega toga rezultat je
ovisio o visini mita datog kardinalima. Tako su stoljecima konklave bile
obican "pazar” na kojem se papinska stolica kupovala i prodavala po
najvisoj mogucoj cijeni, a pape i kardinali su bili pijuni u toj
svetogrdnoj igri.
Treba se podsjetiti da u to vrijeme kardinali nisu bili samo
"princevi Crkve”. Mnogi su bili stvarni princevi ili su zauzimali visoke
svjetovne polozaje. Na primjer, engleski kardinalkancelar Wolsey bio je
vrlo mocan i zapravo je vladao Engleskom od 1514. do 1529.g. Svi
drzavni poslovi i financije prolazili su kroz njegove ruke. On sam zivio
je u kraljevskoj raskosi u ogromnom dvorcu. Dvaput je bio vrlo blizu
papinskoj stolici i da je postao papa, naj-vjerojatnije ni Engleska
crkva ne bi bila rodjena. Wolsey je bio prototip princa Crkve, a koji je
imao neogranicenu crkvenu i svjetovnu vlast, bogatstvo i pocasti.
Kardinali ovog tipa kad bi se okupljali radi izbora novog pape, dolazili
bi u velikoj pompi, luksuzu i pozudi za novcem i cascu, a to nisu
nimalo skrivali. Oni su se ponasali poput mocnika koji su dosli da
izaberu drugog mocnika od kojeg bi mogli izvuci sto vise koristi. Tokom
14. i 15. stoljeca ovi kardinali prije ulazenja u konklave nisu sa sobom
donosili slamnjace, kruh, vodu i molitve Svetom Duhu za dobar izbor.
Mnogi su dovodili sa sobom cijelu svoju kamarilu – glavnog sekretara,
sakristana, svog ispovijednika, pisara, sluge, doktora, apotekara,
brijaca i tako dalje, a sve to za potrebe Njegove Eminencije. Ni to nije
bilo sve. Rimljani su gledali povorke gala kocija koje su dolazile iz
kardinalskih palaca, a kojima su upravljali kocijasi u raskosnim
livrejama. Sluge su takodjer nosile bljestave uniforme dok su
posluzivale svoje Eminencije. A sve to umjesto poniznosti, molitava i
pokore za pomoc u izboru novog nasljednika sv.Petra. Nije onda ni za
cuditi se kakav je bio rezultat takovih izbora. Pape koji su ovako bili
izabrani i od ovakovih kardinala, bili su jos gori. Spomenimo samo
nekoliko: Papa Pavao II. (1464-1471) odmah nakon nominacije obavijestio
je Sveti Kolegij, da ce uzeti ime Formoso I. (Formoso znaci Lijepi) zbog
toga sto je bio najzgodniji covjek koji je ikada nosio papsku krunu.
Kardinali su se pobojali javnog skandala i odgovorili su ga od toga, pa
je on postao Pavao II. Taj narcisoidan i tast covjek se oblacio u
najfiniju odjecu, kitio se draguljima, a papinski dvor je bio umnozen
lijepim zenama i mladezi. Njegova najveca strast su bili dragulji i
skupocjeno kamenje sa kojima se volio igrati i oni su ga naprosto
fascinirali. Papinsku krunu dao je ukrasiti s izabranim draguljima, tako
da je ona postala preteska za nosenje na glavi. Ipak, on ju je nosio i
trpio bolove, pa se smatra da je ona uzrokovala apoplekticki napad od
kojeg je umro. Bio je zrtva vlastite tastine i svojih strasti. Papa koji
ga je naslijedio nije bio bolji. Siksto IV. (1471-1484) je vodio stalne
"ratove za stjecanje novca”. Sve crkvene casti i polozaji bili su na
prodaju. Davao je razne povlastice za najvisu cijenu. Nametao je
svakovrsne poreze i takse na pucanstvo. One koji ne bi platili dao je
muciti i vjesati. Isao je tako daleko, da je davao oproste za najteze
zlocine. Svima koji bi zatezali s placanjem prijetio je paklom.
Venecijanskim prelatima je prijetio da ce ih prodati Turcima kao robove,
ne budu li redovno placali Petrovoj Stolici. Bio je pravi djavo. Papa
Inocencije VIII. (1484-1492) otvoreno je kupio glasove kardinala. Njegov
jedini interes bile su zene i njegova brojna nezakonita djeca. Papinski
dvor je bio ispunjen djecom, vikom i grajom. Izdrzavanje brojne djece,
unucadi i rodbine kostalo je enormne svote i papinske riznice su se
praznile. Inocencije je bio covjek koji je volio zivotne radosti i
tjelesna zadovoljstva. Silno se udebljao, pa je postao "brdo mesa” koje
se jedva kretalo sto je vjerojatno i ubrzalo njegovu smrt. Naslijedio ga
je jos poznatiji kardinal Borgia. Taj Spanjolac imenom Rodrigo Borgia
postao je cuveni papa Aleksandar VI. (1492-1503). Kao kardinal i kasnije
papa, on je sprovodio noci u gozbama i pijankama. Imao je puno
nezakonite djece, ali je poznat kao otac legendarnih Lukrecije i Cesara
Borgie. Trosio je velike sume novaca, primao i davao velika mita za
ostvarenje svojih planova i ciljeva. Kao mladi kardinal vodio je
razuzdan zivot sto je nastavio i u kasnijoj zivotnoj dobi. Ustvari, on
je i kupio svoj kardinalat. Onda je poceo podmicivati sve i svakoga,
samo da se domogne papinske stolice, a sto mu je konacno i uspjelo.
Drsko i besramno je koristio crkveno blago za osobne potrebe, a svoj
utjecaj je prodavao za dobre novce. Kao spanjolski papa radio je u
korist svoje zemlje, pa je tako izdao famoznu "Bulu Kastilji za Novi
Svijet” – dokument kojim je citavi Novi Svijet darovao Spanjolskoj i
manje Portugalu. Aleksandar VI. je jedna od najsramnijih figura u
dugackom nizu rimskih papa. Kad je 1513. izabran papa Medici ili Leon X.
gore opisani nacini crkvenog poslovanja su bili dobro uhodani i Crkva
je postala poput neke trznice ili burze, gdje se sve moglo kupiti i
prodati. Leon X. je bio agnostik. Ono sto ga je ucinilo "besmrtnim” u
analima krscanstva, to je otvorena i javna prodaja-rasprodaja
indulgencija u svrhu skupljanja novca za gradnju bazilike sv.Petra. To
je izazvalo iskru koja je zapalila reformacijski pozar. Leon X. ostat ce
poznat kao papa za cijeg je pontifikata zapocela Velika Reformacija.
Zapadno krscanstvo je puklo na dva dijela. Iako su Reformaciju
inspirirale primarno teoloske pobude i pitanja, ne manje vazne sile dale
su joj pokretacku snagu i priliku da bude uspjesna. Te sile bile su:
pohlepa za blagom, osobito crkvenim i njegova preraspodjela, te novi
faktori, odnosno njihovi zameci, a to su nacionalizam, prikriveni rasni
antagonizmi i sukob kultura koje su se mijenjale. Ali, da nije bilo one
silne zudnje za povecanjem materijal-nih dobara i bogatstva pitanje je,
bi li Reformacija mogla biti rodjena, prezivjeti, uzrasti i konacno
uspjeti. Treba podsjetiti, da ova Reformacija nije bila prva u
povijesti. No, ona je bila prva koja je uspjela (svi raniji pokreti i
pokusaji zavrsili su bezuspjesno) i zato sto je uspjela, ona je postala
VELIKA REFORMACIJA. Da nije, postala bi tek zabiljezba u analima crkvene
povijesti. Njezin uspjeh uvjetovan je pogodnim zbrojem i zreloscu
prilika, a to su: krajnja korupcija Crkve, hrabrost i revnost Luthera i
njegovih suradnika, ali jos vise od toga – mocan faktor laickih
svjetovnih elemenata koji su htjeli preuzeti ogromno bogatstvo Crkve,
ili bar dio istoga. Kraljevi i princevi, plemstvo i gradjani, zapravo
svi su bili motivirani i imali su neki svoj interes. Teoloske rasprave
bile su za njih sporedne i nevazne, ali kao poslane od Providnosti. One
su im davale opravdanje za osvajanje i zaplijenu imovine i zemljista
koje je Crkva drzala stoljecima. Povoljna prilika je trebala biti
iskoristena, jer mozda vise nikad ne bi dosla. Inace, ekonomska
motivacija, osim kod visih slojeva drustva postojala je i kod nizih, jer
je "fiskalna politika” Crkve pritiskala sve. U 14. i 15. stoljecu taj
teret je postao skoro nepodnosljiv, poput nekog neprekidnog gusenja koje
je za nize slojeve bilo pojacano jos i dodatnim nametima i porezima
kralju, lokalnim princevima i gradskoj upravi. Crkva, umjesto da malo
popusti zeljezni stisak i pokaze milosrdje postala je jos grabezljivija.
Njezin stisak je bio jak i nepopustljiv bez obzira na situaciju, a
vrsila ga je kroz godisnje poreze papi, razne "desetine” i namete,
prinudan rad i uvijek prisutan i obavezan "Petrov novcic”. I tako se
desilo, da su teoloske rasprave koje u obicnim okolnostima zanimaju samo
manje i ogranicene skupine u drustvu, postale centar zanimanja za sile
koje su dugo pruzale ruke za privlacnim bogatstvom Crkve. Njemacki
knezovi pali su u iskusenje, isto kao i razni mocnici u drugim zemljama.
U Engleskoj je bitka za razvlastenje Crkve bila predvodjena samim
kraljem. Henrik VIII. je za svoje grubosti, pozude i okrutnosti imao
opravdanje u silnoj zelji za muskim potomkom na prijestolju. Njegovi
dinasticki problemi doveli su do sukoba s papom. On je takodjer vidio i
veliku ekonomsku korist koju bi mogao imati od Reformacije. Pohlepno
englesko plemstvo je stalo uz njega da bi se domoglo posjeda, nekretnina
i blaga. Probudjena nacionalna svijest je pitala – zasto da placamo
poreze strancu u dalekoj stranoj zemlji i nase blago da odlazi u drugu
zemlju? Zar ne bi bilo bolje da ostane kod nas u nasoj zemlji? Buduci je
takvo raspolozenje prevladalo, oni su se lako odrekli pape i njegove
crkve. Reformacija je za njih bila jedna transakcija u kojoj su oni bili
glavni dobitnici. Engleska Crkva je tako mogla biti rodjena. Ekonomski
potstrek je prema tome odigrao izuzetno veliku ulogu za uspjeh
Reformacije, kako u Engleskoj, tako i u Njemackoj. Ne smije se
zaboraviti, da su Lutherova snaga i uspjeh dosli zbog podrske vecine
njemackih knezova koji su zeljeli sekularizaciju crkvene imovine. To je
bio mamac koji je privukao sve one koji su se okupili u isti tabor
protiv Rimokatolicke crkve. Da nije bilo tog ogromnog crkvenog
bogatstva, pitanje je, bi li se laicki elementi u to upleli i podrzali
protestantske reformatore samo zbog teoloskih razloga? Dakle,
materijalna dobra Crkve postala su glavni razlog njenog gubitka tih
istih dobara, jer je ona njihovo gomilanje stavila u prvi plan svoje
cjelokupne djelatnosti. Podsjetimo, da je u tom periodu Crkva bila
najveci, najbogatiji i najmocniji feudalac u Evropi i da se nijedan
vladar nije mogao ni usporediti s njom! I da zakljucimo, nepopustljivo i
tvrdoglavo zgrtanje i gomilanje materijalnih dobara i ovozemaljskog
blaga na najbezobzirnije nacine, postalo je glavni uzrok za gubitke koje
je Katolicka crkva dozivjela od Reformacije. Upozorenje drevnog mudraca
glasi: – "I vidjeh veliko zlo pod suncem; skupljeno blago koje je na
propast svom vlasniku….” Biblija (Propovjednik 5.13).
I to je optuzba, ali i osuda naj- materijalistickije, naj-bogatije i
naj-pokvarenije institucije na Zemlji koja sluzi bogu Mamonu povezana s
vladarima ovoga svijeta. Umjesto da sluzi, da pazi, skrbi za njega i
bude dobar pastir Kristovu duhovnom stadu, kao sto je to i naredio sam
Ucitelj i Osnivac svoje Crkve Isus Krist.
**** |
|
| Calendar |
| « January 2025 » | | Su | Mo | Tu | We | Th | Fr | Sa | | | | | 1 | 2 | 3 | 4 | | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
|
|
|
