| Site menu |
|
 |
| Our poll |
|
|
| Statistics |
Total online: 13 Guests: 13 Users: 0 |
|
| Login form |
|
|
|
NE:Prijatelju HD, dali bi mogao da objasnis "koje su to revisions/ promene"
koje su trebale biti uradjene?  Sobzirom da nisam mnogo upucen, ispada da je
Bog zaboravio neke stvari pa je trebalo ih dodati....  A moze isto da bude da to nisu prorocanstva
nego samo obicni spisi koje je trebalo drugacije napisati.Tako ako
mozes biti malo precizniji, bilo bi dobro.
HD:
Hm... brate nepenthe, pa ti nisi "mnogo upucen" a onda dajes dramaticne
zakljucke kao sto je "ispada da je Bog zaboravio neke stvari pe je
trebalo ih dodati" 8)
Ne radi se o nikakvim zaboravljanju nego
se radi o redakciji novog izdanja. Velika borba je u pocetku bila
namenjena samo adventistima u specificnom vremenu u kome je zivela EGW.
Kasnije je cela serija prosirena sa knjigama koje smo gore spomenuli, i
preuredjena za misionski rad sa neadventistma.
Mnogi kada kazu
Velika borba samo misle na knjigu pod naslovom Velika borba, ali je to
isto naslov za citavu seriju koja podrazumeva knjige koje sam spomenuo u
predhodnom javljanju. Naravno, da EGW nije napisala te knjige u jednom
danu nego kako joj se Bog javljao i kako je ona pisala, tako je i serija
tih knjiga rasla. Neznam cemu onakvi zakljucci o nekom Bozjem
zaboravljanju. 
Pa tacno je da za nekog mogu da
budu samo obicni spisi. Ali ima i nas koji smo dobili svedocanstvo od
Boga da su to spisi nadahnuti Njegovim duhom.
N:
"Velika borba" nije diktat od Boga.
HD:To me jako podseca na neke stvari iz Biblije. Na primer, imamo 4
jevandjelja. Zar nije bilo dosta jedno? Kao da je Bog trebao da dodaje
nesto u drugima?!
Isto tako u Starom zavetu imamo Knjige careva
kao i Knjige dnevnika koje manje vise pokrivaju isti period i iste
dogadjaje. Zar Bogu nije bilo jedanputa dosta?
To sve naravno
dolazi na svoje mesto kada se razume nacin na koji inspiracija radi i
sto Natasa rece, Bog ne diktira osim u izuzetnim slucajevima.
N:10 zapovesti Bog je licno zapisao.Preko raznih proroka u Bibliji
citamo: "Reci im: Ovako govori Gospod: ..." - to je diktat.Bog nekom
proroku da viziju, ovaj to posmatra i onda SVOJIM recima to opise, a
neko drugi, drugacijeg obrazovanja i kulturnog backgrounda bi to
drugacije opisao ali opet bi imalo istu sustinu.U tom smislu,
"Velika borba" nije diktat. Nadam se, Nepenthe da ti je sad malo
jasnije. 
P:Biblija nije diktat od Boga. Velika borba nije diktat od Boga. Postoje
istorijski i drugi izvještaji u obje knjige koji se tiču Božjeg naroda, a
što je opet Bog našao za shodno da se objavi u spisima koji
predstavljaju Njegovu Riječ. To je jedna stvar. A drugo su direktna
otkrivenja od Boga preko anđela, putem viđenja i snova, ili na pisani
način kao u slučaju davanja Deset Zapovijesti. O takvom otkrivenju ovdje
polemišemo. Dakle manipulatori u crkvi ASD su mijenjali i sklanjali
upravo takve djelove Velike borbe pod izgovorima da je to "namijenjeno
za adventiste a ne za svijet", da su oni "obogatili" djelo kad su ga
cenzurisali i sl. "Mi verujemo da je bila zadržana proviđenjem, jer
knjiga sada sadrži reči koje su od velikog značaja (nevjerovatan
bezobrazluk), a koje ne bi sadržala da je pre odštampana". Da, izvjesno
je bila zadržana "proviđenjem" ali sotonskim. Kao što i danas isto
sotonsko "proviđenje" pravi od adventista poltrone i parazite koji pored
ostalog svetogrđa pokušavaju cijelu priču pretvoriti u dobru zabavu. Nego
ja ću za kratko vrijeme lijepo posložiti Veliku borbu iz 1884. tako da
će svima biti dostupna, a na ovu diskusiju ćemo se vratiti kad povadim
citate kojih nema u osakaćenom izdanju iz 1888. i kasnijim verzijama,
kao ni u "proleterskoj" verziji koja se svojevremeno pojavila u
Jugoslaviji.
HD:Hajde ti brate Pavle uradi taj zadatak koji si sebi zadao pa da o tome
diskutiramo, a ovo sto si napisao gore se granici sa obicnom propagandom
koja nas ovde ne interesuje i koje po obicaju brisem.
Mozda je
za tebe nesto "neverovatan bezobrazluk" a za mene je isto bezobrazluk da
neko dodje ovde i daje tako ruzne izjave o bilo kome a da pri tome ne
da ni jedan argumenat da su to oni uradili. Cak sta vise, svi argumenti
koje imamo i koje smo ovde podelili je da su sve promene uradjene od
strane EGW.
Zato se brate koncentrisi na tvoj zadatak
usporedjivanja ta dva izdanja. Pa kada povadis sve ono sto je revidirano
u kasnijem izdanju, ti napravi listu da mozemo svi da je procitamo, a
onda nam ovde napisi sve moguce argumente da je te promene neko napravio
namerno, bez znanja i odobrenja EGW.
A ako i dalje budes samo
davao ovakve propagandne izjave bez argumenata kao u predhodnom postu,
onda znaj da cu morati to da saljem u kos za smece jer mu je tamo i
mesto. 
NN:
Ja bih voleo da iz njenih spisa vidim gde i kada i od čije strane je ona
bila "pod pritiscima"? Ako je to tako, onda se postavlja pitanje: kakav
je to prorok koji je pod uticajem grešnih ljudi, i ne samo grešnih,
nego i zlih, pa tkao pod njihovim uticajem taj prorok nešto "menja",
"prepravlja" ili "odobrava" što inače ne bi trebalo da bude? Onda cela
egw dolazi pod znak pitanje, kako mi se čini.P:Tvoj drugar (sjetićeš se ko je da ne prozivam ljude na forumu) ukazao mi
je na tebe kao na osobu koja "rastura teologiju". Ostaje mi samo da te
podsjetim da tvoje zvanje teologa podrazumijeva tumačenje onoga šta Bog
govori. Pa ti vidi šta Bog govori u ovoj situaciji a ono što su te
profesori naučili neka ostane privremeno po strani.
NN:
Izgleda da si pogrešno informisan. Ja ne rasturam teologiju, nego volim
Bibliju, a to su dva pojma koja ne moraju uvek da se mešaju.  (Pozdravi drugara, a ja pojma nemam ko je on
mada je i nebitno)
Zato mi deluje
bezveze pozivanje na profesore etc. Čemu to??
Što se tiče sajta
kojeg si ostavio-taj sajt je samo kopirao ono što već postoji na dosta
dobrim sajtovima sa engleskog govornog područja. Ništa novo. A što se
tiče napada koji su upereni protiv egw i sličnih tema-kako zvonko, lik
koji drži sajt, tako i svi ostali nikada ne uzimaju u obzir sve kada se
razmatra o tom predmetu, nego obično pristupaju takvim temama
selektivno.
Ja sam tebe pitao ono što sam te pitao da ne bi
pristupali selektivno temi. Ako je nešto dorađeno-do tančina možemo
ispitati šta i kada i kako i od čije strane. Ako pak nije-i to možemo
ispitati.
S druge strane, na pitanje mi i dalje nisi govorio. Ako
veliš da ne sumnjaš u njeno nadahnuće (ni ja isto) jako velika vrata se
otvaraju i teška pitanja se postavljaju, koja sam već postavio.
Tu
nema šta da se filozofira. Bar mi se tako čini. Prorok koji podleže
pritiscima drugih? Ne znam stvarno gde je to zapisala, kao ni njen sin, a
osim toga-odmah mi u glavu pada sveštenik Ilije koji je podlegao
pritiscima i na kraju se nije baš proslavio. Jedno je biti pod
slaboćšu-budimo iskreni i zapitajmo se ko to nije bio, čak i Isus (u
izvesnom smislu), a sasvim je drugo biti kompromisan, a u isto vreme
biti Božji prorok. Koji je prorok prošao 'slavno' a da je bio
bezkompromisan?
P:
Ako je nešto
dorađeno-do tančina možemo ispitati šta i kada i kako i od čije strane.
Ako pak nije-i to možemo ispitati.
Ne vjerujem da je to moguće. Ta
dešavanja su vezana za period kad je bila najteža situacija u vođstvu
ASD crkve, 1880-ih, posebno u drugoj polovini dekade. U svakom slučaju
Bog je preko Elen otkrio istinu vezano za ovo i to stavlja tačku na
polemiku jeli bilo ili nije bilo.
Prorok koji podleže pritiscima drugih?
Nije
pritiscima "drugih", nego "braće" na odgovornim položajima koji su to
sve vješto upakovali. Ona u crkvi nije imala nikakva zvanja. Sjeti se
samo njenih viđenja na početku i optuživanja sa raznih strana da je to
posledica hipnoze (mesmerizma) kad je i sama posumnjala u ono što se
dešava. Njeno iskustvo se ni po čemu ne razlikuje od iskustava većine
biblijskih proroka. Kad završim slaganje Velike borbe iz 1884.
postavićemo razlike pa uporediti i analizirati kakvoću otkrivenja i
vjerujem da neće biti teško ustanoviti motive zašto je rađena cenzura
izvjesnih djelova.
NN:
Znaš šta, drugar, još i dalje ne vidim da si mi dao razložan odgovor na
moje pitanje. Da li pritisci dolazili od odgovorne braće ili kako
god-zar ti ne deluje prilično sumnjivo da ona ništa nije znala o tome,
konkretno o menjanju velike borbe? Pa znaš koje čudo i kolika vera meni
treba da ja tako nešto prihvatim?? Kažeš: "Njeno iskustvo se ni po
čemu ne razlikuje od iskustava većine biblijskih proroka"-pa ako je
tako, zašto nije kao prorok iz starog zaveta, Jelisije ili koji god,
znala ono što su oni znali-a Bog im je javio? Zašto baš nigde nema
nikakvih nagoveštaja u njenim spisima da je ona bilo šta menjala u
svojim spisima? Nikakvih nagoveštaja? Čak i njen sin opravdava zašto se
to radilo, etc.?
Mislim da je žalosno da ljudi uzimaju citate i
textove EGW i tumače ih kako im drago, da li to dolazilo od strane onog
sajta i njima sličnih, kritičara adventista, da li od strane samih
adventista-a da pre toga se ne da prilika da ona sama kaže šta je
mislila. Ako ona sama ama baš ništa ne govori o nekoj temi, za mene je
čista špekulicaija baviti se tom istom temom o kojoj ona ćuti.
E
sad, to što je neko stvorio tu 'teoriju zavere' u adventističkoj crkvi
koja i dan danas je aktuelna-to je sasvim druga stvar. Umesto da nas
takve stvari izgrađuju, one nas razgrađuju, i pre mislim da je to
sotonsko delo nego Božje delo, jer na tim stvarima se često pokazuje ko
je kakve vere i kakvog duha. Da me pogrešno ne kapiraš, ne mislim ja na
tebe, Bože sačuvaj, ali sam video adventiste koji bi život dali za to
pitanje a prstom nisu mrdnuli da budu i rade bar upola onog što ona
piše u ostalim svojim spisima-za koje znamo da nisu menjani. 
Dakle šta nam preostaje? Da menjanje Velike Borbe smatramo centralnim fokusom i glavnim pitanjem oko kojeg se
sve vrti (a koje, uzgred, mnogo toga povlači) ili da to ostavimo po
margini i bavimo se usput njime, kao nešto što nije centralno važno čak
ni u njenim spisima? Da li si znao, recimo, da se u njenim spisima
pominje nešto manje od 70.000. puta ime Hristos? A Isus nešto više od
37.000. puta? Ljubav više od 30.000. puta? Bog više od 133.000. puta?
Spasenje više od 10.000. puta? Krst više od 5000 puta?? Lepota više od 2
000 puta?? Milost više od 13.000. puta? A šta mi radimo?
Uzimamo
jedan deo, zaista maleni deo u opusu onog što je ona pisala, i od toga
pravimo centralnu stvar. Ako smatraš da bi to ona opravdala-žao mi je,
ali ne bi. Baš kao što ne bi opravdala mnoga selektivna citiranja njenih
spisa da bi se poduprele njene ideje. Niko danas nema prava da
uzme tek tako neke njene citate i da citira kako želi, bez da pre toga
nije svestan da nosi određenu odgovornost prema tome, iako se to, na
žalost, radi u praxi, a ja kada sam više razmišljao o ovoj temi shvatio
sam kako je opasno citircati njene reči da bi se poduprele lične ideje i
zamisli, i kako je jako bitan kontekst i način u kojem je ona pisala,
kao i njeno verovanje o datom predmetu, a mi mislimo da ako se nešto
'potrefi' sa našim zamislima-onda je i ona mislila isto što i mi.
Pazi,
recimo, šta je ona rekla u jednom pismu iz davne 1906 godine a koje je
mene jako zabrinulo kada sam ga pročitao:
"Oni koji ne hodaju
u svetlosti vesti mogu sakupiti izjave iz mojih spisa koje im se
dopadaju i koje se slučajno slažu sa njihovim ljudskim rasuđivanjem i
izdvajanjem tih izjava od njihovih veza i postavljajući ih pored svojih
ljudskih rezona mogu iskonstruisati da moji spisi naizgled podržavaju
ono što, zapravo, osuđuju."
Želja
da se utvrdi određena pozicija ne daje tumaču za pravo da od teksta
učini što god mu odgovara, pa tako ove sledeće njene reči dodatno
objašnjavaju ono o čemu govorim:
"Mnogi od nas su mi pisali i
pitali me, s iskrenom odlukom, da dobiju dozvolu za korišćenje mojih
spisa, kako bi dali silu pojedinim temama koje su želeli izneti pred
narod na takav način da ostavi dubok utisak na njega.
Istina je da
postoji razlog zašto bi neke od ovih stvari trebalo izneti; ali ja se ne
bih usudila da dam odobrenje da se Svedočanstva koriste na ovakav
način, ili da odobrim iznošenje teme, koja je dobra sama po sebi, na
način koji oni predlažu.Osobe koje predlažu ovo, koliko ja znam,
mogu biti sposobne da vode poduhvat, o kome pišu, na mudar način; ali i
pored toga, ja se ne usuđujem da dam i najmanju dozvolu za korišćenje
mojih spisa na način koji oni predlažu. U vođenju računa o takvom
poduhvatu postoji mnogo stvari koje se moraju uzeti u obzir; jer
korišćenjem Svedočanstava da bi se učvrstila neka teza, koja
impresionira um njenog autora, izvodi mogu dati različite utiske od onih
koje bi dali kada bi se pročitali u njihovoj originalnoj povezanosti"
("The Writing and Sending Out
of the Testimonies to the Church", 25-26, citirano u Selected Messages, knjiga 1
[Washington, DC, 1958], 58; takođe u Arthur White, Ellen G White, Messenger to the
Remnant, 86).
Ako ona ovako nešto veli, šta ja tek da
kažem??? A šta se radi nego harikiri od njenih spisca, i prosto je
postalo nekima omiljeno lupati citatima egw kako im drago, ne znam šta
time žele pokazati? Ista ti je stvar i sa citiranjem Biblije. Danas
ljudi sve i svašta prave od biblijskih textova, a ništa lepše nema nego
dozvoliti samome textu da nam kaže šta ima. Isti slučaj je i sa
textovima egw. I kao u Bibliji, tako je i u njenim spisima postoji
određeni princip-lakši textovi vode ka težima, a ne obrnuto. Šta sam ja
sve video od pojedinih vernika da rade od spisa egw to je tuga, brate,
prava tuga.
Osim toga, zna se za četvorostruku upotrebu
biblijskih textova od strane egw, i jako je važno u kom je kontekstu ona
rekla to što je rekla, zašto je rekla to što je rekla, kako je rekla to
što je rekla, i kome je rekla to što je rekla. Ovo možda toliko i nije
bitno kada čitaš Put Hristu ili Čežnju Vekova, ali ako odeš u neke teže
spise i želiš dublje da ih proučavaš-onda ovo ne možeš da zanemariš.
"A
sada svima koji imaju želju za istinom rekla bih: ne poklanjajte veru
nepotvrđenim izveštajima kao onome što je sestra Vajt učinila, kazala
ili napisala. Ako želite da saznate šta je Gospod otkrio kroz nju,
čitajte njena objavljena dela. Ako postoje tačke interesovanja o kojima
ona nije pisala, nemojte se odmah zakačiti za to i iznositi glasine kao
da je ona o tome govorila" (Ellen G. White, Testimonies [Mountain View,
CA, 1948], 5:696; uporedi isto Selected
Messages, knjiga 1, 66; isto Testimonies to Ministers, 33).
NN:volio bih da naglasim da spisi nisu cenzurisani u smislu da je neko
nešto po svom hiru izbacio ili ubacio u Veliku Borbu. Već je cenzura
rađena zbog kontextualizacije i menjanja nekih datuma i godina, etc. Da
ne bi neko njene reči u tekstu koje glase "pre 20 godina", recimo,
shvatio u smislu pre 20 godina od vremena njegovog čitanja. To je
cenzura. A ne menjanja smisla itd, posebno zbog nekih loših namera, na
to mslim.
P:
VELIKA
BORBA, I izdanje iz 1884.Poglavlje SOTONINE ZAMKE:
Dok se narod Božјi približava opasnostima
poslednjih dana, Sotona održava ozbiljna savetovanja sa svoјim anđelima,
u vezi naјuspešniјeg plana za obaranje njihove vere. On vidi da su
popularne crkve već uljuljkane u san njegovom prevarnom silom. Priјatnim
mudrovanjem i lažnim čudima može i dalje da ih drži pod svoјom
kontrolom. Zato on upućuјe svoјe anđele da postavljaјu zamke, naročito
onima koјi čekaјu Drugi Hristov dolazak i koјi se trude da drže sve
Božјe zapovesti.
Velika Varalica kaže: „Moramo paziti na one
koјi skreću pažnju ljudi na Јehovinu subotu, oni će navesti mnoge da
uvide zahteve zakona Božјeg, a ista svetlost koјa otkriva pravu Subotu
otkriva i Hristovu službu u nebeskom Svetilištu i pokazuјe da se sada
odviјa završno delo za spasenje čoveka. Zadržite umove ljudi u tami, dok
se to delo ne završi, i zadobićemo svet, a takođe i crkvu.
Subota
јe veliko pitanje koјe će odlučiti sudbinu duša. Moramo uzdići „subotu"
koјu smo mi načinili. Prouzrokovali smo da bude prihvaćena od svetskih
ljudi i članova crkve. Sada moramo navesti crkvu da se sјedini sa svetom
u njenoј podršci. Moramo raditi znacima i čudesima da zaslepimo njihove
oči za istinu, i navesti ih da ostave po strani razum i strah Božјi, i
slede običaјe i tradiciјu.
Јa ću uticati na popularne
propovednike da skreću pažnju njihovih slušalaca od Božјih zapovesti.
Ono što Pismo obјavljuјe kao savršen zakon slobode, prikazaćemo kao
јaram ropstva. Narod prihvata obјašnjenje Pisma od njihovih
propovednika, a ne istražuјu za sebe. Tako radeći preko propovednika,
mogu upravljati narodom po svoјoј volji.
Ali, naša naјglavniјa
briga јe da ućutkamo ovu sektu držaoca Subote. Moramo probuditi gnev
naroda protiv njih. Pridobićemo velike i svetski mudre ljude na našu
stranu i podstaknuti vlastodršce da sprovedu naše namere. Tada će
nedelja koјu sam јa uspostavio biti nametnuta naјoštriјim i naјstrožim
zakonima. Oni koјi јe ne budu poštovali biće proterani iz gradova i sela
i podnosiće glad i oskudicu. Kad јednom dobiјemo moć, pokazaćemo šta
možemo učiniti sa onima koјi neće odstupiti od svoјe odanosti Bogu. Mi
smo naveli rimsku crkvu da nametne tamničenje, mučenje i smrt onima koјi
su odbili da se pokore njenim dekretima, i sada kad dovodimo
protestantske crkve i svet u sklad sa ovom desnicom naše sile, naјzad
ćemo imati zakon da istrebimo sve koјi se ne pokoravaјu našoј vlasti.
Kada bude proglašena smrtna kazna za prestup naše „subote", tada će
mnogi koјi se svrstavaјu u držaoce zapovesti preći na našu stranu.
Ali,
pre nego što pristupimo ovim kraјnjim merama, moramo upotrebiti svu
našu mudrost i lukavstvo kako bismo prevarili i uhvatili u zamku one
koјi poštuјu pravu subotu. Možemo mnoge odvoјiti od Hrista svetovnošću,
željama tela i ohološću. Oni se mogu smatrati sigurnima zato što veruјu u
istinu, ali udovoljavanjem apetitu ili nižim strastima koјe pomućuјu
razum i uništavaјu rasuđivanje, izazvaćemo njihov pad.
Idite,
učinite vlasnike imanja i novca opiјenima brigama ovog života.
Predstavite im svet u njegovom naјprivlačniјem svetlu da bi sabirali
sebi blago ovde i usmerili svoјu naklonost prema zemaljskim stvarima.
Moramo dati sve od sebe da sprečimo one koјi rade za Božјe delo da ne
steknu sredstva koјa će upotrebiti protiv nas. Zadržite novac u našim
redovima. Što više sredstava steknu, to će više naškoditi našem carstvu,
uzimaјući od nas naše podanike. Činite da više mare za novac nego za
izgradnju Hristovog carstva i širenja istine koјu mrzimo, i ne treba da
se boјimo njihovog uticaјa, јer znamo da će svaka sebična i pohlepna
osoba pasti pod našu vlast i, naјzad, biti odvoјena od Božјeg naroda.
Kroz
one koјi imaјu obličјe pobožnosti, ali ne i njenu silu, možemo osvoјiti
mnoge koјi bi nam u suprotnom naneli mnogo štete. Oni koјi vole
zadovoljstva više nego Boga, biće naši naјdelotvorniјi pomagači. Oni iz
ove grupe koјi su sposobni i inteligentni, poslužiće nam kao mamac da
privlače druge u naše zamke. Mnogi se neće boјati njihovog uticaјa, јer
ispovedaјu istu veru. Tako ćemo ih navesti na zaključak da su Hristovi
zahtevi manje strožiјi nego što su sami nekad verovali i da će
prilagođavanjem svetu izvršiti veći uticaј na ljude u svetu. Tako će se
oni odvoјiti od Hrista; tad neće imati sile da se odupru našoј moći i
ubrzo će biti spremni da ismeјu svoјu pređašnju revnost i predanost.
Sve
dok se ne zada onaј veliki, odlučuјući udarac, naši napori protiv
držaoca Zapovesti moraјu biti neumorni. Moramo biti prisutni na svim
njihovim sastancima. Posebno će na njihovim velikim skupovima naša stvar
mnogo pretrpeti, pa moramo pokazati veliku budnost i upotrebiti svo
naše umeće zavođenja kako bismo sprečili duše da čuјu istinu i da ih ona
impresionira.
Imaću na tom tlu, kao moјe agente, ljude koјi će
držati lažna učenja pomešana sa, upravo, tolikom količinom istine da
prevari duše. Takođe ću činiti da budu prisutni i nevernici koјi će
iskazivati sumnje u pogledu Gospodnjih poruka upozorenja Njegovoј crkvi.
Kada bi narod čitao i verovao ovim opomenama, imali bismo јako malo
nade da ih savladamo. Ali, ako uspemo da njihovu pažnju odvratimo od
ovih opomena, oni će ostati neobavešteni o našoј sili i lukavstvu, i mi
ćemo ih naјzad smestiti u naše redove. Bog neće dopustiti da Njegove
reči budu nekažnjeno omalovažavane. Ako uspemo zadržati duše zavedenima
neko vreme, Božјa milost će se povući i On će ih predati pod našu
potpunu vlast.
Moramo prouzrokovati pometnju i podelu. Moramo
uništiti njihov strah za sopstvene duše, i navesti ih da kritikuјu,
osuđuјu, optužuјu i okrivljuјu јedni druge i da neguјu sebičnost i
nepriјateljstvo. Zbog tih greha јe nas Bog proterao iz svoјe prisutnosti
i svi koјi slede naš primer doživeće istu sudbinu".
Sad
mi ostaje da čekam da mi neko pronađe ovo u "prvoj proleterskoj
verziji" iz 1888. ili iz nekog ex YU izdanja. Evo podijeliću s vama još
nešto. Prva asocijacija kad sam čitao ovaj tekst bila je na knjigu Rože
Mornoa "Čuvajte se anđela". Tamo je zapisano nešto vrlo nalik ovome.
...ako budem vadio sve citate koji fale u drugom "izdanju" potrošićemo
prostor na forumu, pa evo linka za uredno složeno prvo izdanje iz 1884.
HD:Pavle,
Hvala ti sto si stavio link za tu verziju Velike Borbe.
Sada,
jos nam kazi koje su tvoje osnove za verovanje u teoriju zavere.
Onaj
tekst koga si naveo ne vidim da utice na jednu jotu adventisticke
doktrine od onoga sto su adventisti verovali. Svakako mi ne izgleda kao
materijal koji cemo deliti ljudima oko nas da bi ih upoznali sa Hristom.
Ali takvih opomena ima u Svedocanstvima za crkvu koliko hoces. Ne vidim
da ih je neko izbacio odatle.
Evo, ja sam naso slican citat o
sotoni i njegovim andjelima u 3 druge knjige, "Christian Experience
and Teachings of Ellen G. White", "Spiritual Gifts, Volume One" i "Early
Writings":
I saw that Satan
bade his angels lay their snares especially for those who were looking
for Christ's second appearing, and keeping all the commandments of God.
Satan told his angels that the churches were asleep. He would increase
his power and lying wonders, and he could hold them. "But," he said,
"the sect of Sabbathkeepers we hate; they are continually working
against us, and taking from us our subjects, to keep the hated law of
God. Go, make the possessors of lands and money drunk with cares. If you
can make them place their affections upon these things, we shall have
them yet. They may profess what they please, only make them care more
for money than for the success of Christ's kingdom or the spread of the
truths we hate. Present the world before them in the most attractive
light, that they may love and idolize it. "We must keep in our
ranks all the means of which we can gain control. The more means the
followers of Christ devote to His service, the more will they injure our
kingdom by getting our subjects. As they appoint meetings in different
places, we are in danger. Be very vigilant then. Cause disturbance and
confusion if possible. Destroy love for one another. Discourage and
dishearten their ministers; for we hate them. Present every plausible
excuse to those who have means, lest they hand it out. Control the money
matters if you can, and drive their ministers to want and distress.
This will weaken their courage and zeal. Battle every inch of ground.
Make covetousness and love of earthly treasures the ruling traits of
their character. As long as these traits rule, salvation and grace stand
back. "Crowd every attraction around them, and they will be
surely ours. And not only are we sure of them, but their hateful
influence will not be exercised to lead others to heaven. When any shall
attempt to give, put within them a grudging disposition, that it may be
sparingly."
Da su ti spletkarosi od vodja o kojima
pricas hteli da izbace ovo, oni bi to izbacili i iz ovih knjiga.
Medjutim, to je dostupno svima pa prema tome njihova teorija zavere je
propala.
Jel ima neki drugi citat da i njega resimo?
P:
Ja nikad u ovom slučaju nijesam ni zagovarao nikakvu "teoriju zavjere".
Kad govorim o tim pitanjima, obično ih vežem za vjersku, političku,
ekonomsku i bankarsku "elitu" na globalnom nivou koji vuku poteze u
pravcu uspotavljanja poretka koje će omogućiti porobljavanje ili
istrebljenje dijela svjetske populacije zarad vlastitih interesa tih
grupacija ili još dalje iza zavjese - interesa samog Sotone.A u ovom
slučaju stvar je jasna: jesu li cenzurisali - jesu; jesu li lagali -
jesu. Jesu li trebali to da rade - nijesu. I sad treba da kažemo "ne" da
im "obraz" sačuvamo? Da je u pitanju smišljena laž svjedoči i predgovor
u prevodu na srpsko-hrvatski jezik u kojem se kaže da je izdanje iz
1888. prvo izdanje.
HD:Ako hocemo bas da budemo toliko precizni onda moramo da konstatiramo da
ni izdanje 1884. godine nije prvo izdanje uopste. Knjiga pod naslovom
""The Great Controversy Between Christ and His Angels, and Satan and His
Angels" je izasla 1858. godine i u sustini je prvo izdanje Velike borbe
koje je posle preinacena u "Spiritual Gifts Volume 1".
Dakle,
1884. godina nije neka magicna godina u kojoj su braca bila "dobra" a
samo 4 godine kasnije, 1888 su postali zli i spletkarosi koji su nesto
izbacili iz predhodnog izdanja. Knjiga Velika borba je dozivela dakle
nekoliko izdanja, od kojih je prvo 1858, drugo 1884, trece 1888. i
zadnje 1911. Sve je to bilo uradjeno u vreme EGW i sve je uredjeno sa
njenim znanjem posto GC nije bila vlasnik njenih knjiga ni onda a ni
danas. U to vreme, EGW je bila jedini vlasnik svojih knjiga a nakon
njene smrti, po upustvima u njenom testamentu, odbor za njenu
zaostavstinu je nasledio njene spise i zaduzen za njihovo cuvanje i
izdavanje.
Osim toga, ova teorija zavere je malo slabasna jer mi
danas na CDu mozemo da nabavimo sve zivo i "nezivo" sto je EGW pisala,
kao objavljene knjige tako i neobjavljene, manuskripte, pisma, sve zivo
sto postoji. Odbor za zaostavstinu EGW je upravo zbog ovakvih prica o
zaverama koje kruze, otvorio sve arhive spisa EGW pa tako svako moze da
cita sta god mu je dusi drago od onoga sto je napisala EGW ukljucujuci i
Veliku borbu od 1884. godine.
Hoce li ovaka otvorenost da pomogne
da se ovakve teorije zavere ugase. Pa donekle ce pomoci ali cisto
sumnjam. Ljudi ce uvek mastati o ovome ili onome, a to je sve cilj
sotone da se ljudi odvuku od Hrista, jer dok se mi raspravljamo sta je
sve nestalo iz edicije od 1884. godine, dotle crkva umire u mlakosti
Laodikeje. A savet vernog svedoka nije da ce ih Velika borba iz 1884.
godine spasti zablude i propasti, nego da im je potrebno nesto drugo od
Isusa Hrista.
HD:E sada, za one koji su zaista zainteresirani za cinjenice a ne samo za
izjave, dajem ovde jedan tekst pa ce videti o cemu se radi i zasto je
EGW uradila promene koje je uradila. Nema prisiljavanja, nema
konspiracije, sve je jasno kao dan.
The 1884 Edition of "The Great Controversy”
The
1884 edition became the first Ellen White colporteur book in 1885. As
the years passed and visions imparted further light on these great
scenes, Ellen White believed that it was time to expand her earlier
presentations of the great controversy. In the 1870s and 1880s she
sketched out a four-volume series under the general title, Spirit of
Prophecy, and the subtitle, The Great Controversy, with a further
subtitle for each of the four books.26 Volume 1 was expanded to become
Patriarchs and Prophets (1890); Volume 2, the first 62 chapters of The
Desire of Ages; Volume 3, the last part of The Desire of Ages (1898) and
The Acts of the Apostles (1911); Volume 4, The Great Controversy
Between Christ and Satan (1888).
The fourth volume of Spirit of
Prophecy, published in 1884, introduced a new phase into Ellen White’s
writing ministry. Beginning with the destruction of Jerusalem, she
continued the historical period through to the 1800s and into the
future, ending with the establishment of the new earth after the
destruction of evil. W. C. White noted that his mother’s contribution to
the 1884 revision of The Great Controversy was not only in the work of
revision. He recalled, "Several times we thought that the manuscript of
the book was all ready for the printer, and then a vision of some
important feature of the controversy would be repeated, and Mother would
again write upon the subject, bringing out the description more fully
and clearly. Thus the publishing was delayed, and the book grew in
size.”27
Mrs. White wrote history, but not as a historian. She
said in her introduction to the 1888 edition of The Great Controversy
that she endeavored "to select and group together events in the history
of the church in such a manner as to trace the unfolding of the great
testing truths that at different periods have been given to the world.”
Like
a skilled author she stated the book’s purpose: "To unfold the scenes
of the great controversy between truth and error; to reveal the wiles of
Satan, and the means by which he may be successfully resisted; to
present a satisfactory solution of the great problem of evil, shedding
such a light upon the origin and the final disposition of sin as to make
fully manifest the justice and benevolence of God in all His dealings
with His creatures; and to show the holy, unchanging nature of His law,
is the object of this book.”28
Adventist historian and college
administrator Donald R. McAdams, after examining carefully certain
sections of the various editions of The Great Controversy, concluded
that Ellen White "placed predominant attention on her own day and the
events of the future,” and that about forty percent was historical.29
His research reinforced Mrs. White’s purpose for writing The Great
Controversy (and the Conflict of the Ages series, generally): that it
was "not conceived or developed primarily as a history . . . but rather
as a book identifying the spiritual forces at work in history. . . . We
must take Great Controversy for what it is and what it was intended to
be, not a book simply to inform us about the past, not a book intended
to be authoritative on the factual details concerning the activities of
the Reformers, but a book written to put the Great Controversy in its
proper perspective.”30
Although the four volumes were written
primarily for Seventh-day Adventists, church members soon began to lend
them to their neighbors; some began to sell them to the general public.
The response was remarkable. Published simultaneously in October 1884 by
the Pacific Press and the Review and Herald in editions of five
thousand copies each, the first printing on the west coast was sold out
before the year ended. Fifty thousand copies of volume 4 had been
distributed within three years.31
This reception by the general
public was a new day for Adventist publications. It also prompted Ellen
White and her colleagues to think new thoughts about her books,
especially those in the Spirit of Prophecy series. In 1887 C. H. Jones,
manager of the Pacific Press, informed Mrs. White and her son, William,
while they were in Europe, that after so many printings, new plates were
needed.32
The 1888 Edition of "The Great Controversy”
Now
was the time to examine the book in light of its appeal to the general
public. Ellen White realized that the 1884 edition of The Great
Controversy contained terms and some content that only Adventists in
North America would completely understand. Also, while she was in
Europe, 1885-1887, her mind had expanded with fresh insights into
Reformation history as she visited sites in Italy, Switzerland, Germany,
France, England, and Scandinavia.33
Another aspect that would
help in the revision would be to use terms that could be translated
easily into other languages. While in Basel, Switzerland, the Whites
worked closely with the French and German translators of The Great
Controversy. They discovered that many familiar English phrases were
difficult to translate. In a letter to C. H. Jones, W. C. White wrote:
"Mother has given attention to all of these points, and has thought that
the book ought to be so corrected, and enlarged, as to be of the most
possible good to the large number of . . . readers to whom it is now
being offered. And she has taken hold with a remarkable energy to fill
in some parts that are rather too brief.”34
Responding to these
requests, especially to one asking for more pages devoted to John Huss
and Jerome, Mrs. White hastily prepared a handwritten manuscript of
eighty-nine pages devoted to these two noble reformers, drawing heavily
on Wylie’s History of Protestantism for historical details. Before
leaving for her last visit to Scandinavia, she left the manuscript with
Marian Davis for editing.
Speaking later of his mother’s
development of those chapters on Reformation events, W. C. White wrote:
"When we reached those chapters relating to the Reformation in Germany
and France, the translators would comment on the appropriateness of the
selection of historical events which Sister White had chosen, and in two
instances which I remember, they suggested that there were other events
of corresponding importance which she had not mentioned.
"When
this was brought to her attention, she requested that the histories be
brought to her that she might consider the importance of the events
which had been mentioned. The reading of the history refreshed to her
mind that which she had seen, after which she wrote a description of the
event.”35
Special attention was given to matters that Ellen
White thought either should be deleted from the revised edition of The
Great Controversy or be reprinted elsewhere. In 1911, reporting to the
General Conference Council, W. C. White explained how his mother had
always been conscious of selecting and adapting material to fit her
various public audiences. When the time came to publish books for the
general public, she believed that "the best judgment should be shown in
selecting that which is best suited to the needs of those who will read
the book.”
Therefore, when the 1884 Great Controversy was being
refined to meet the various kinds of people in America and other lands,
about twenty pages of material that were "very instructive to the
Adventists of America, but . . . not appropriate for readers in other
parts of the world,” were deleted.36
One such item was the first
part of the chapter, "The Snares of Satan,” wherein Ellen White
described her view of Satan holding a council meeting with his angels as
to how to mislead God’s people. This material later was placed in
Testimonies to Ministers.37
Why Some Materials Were Deleted
Some
references to other churches were left out because Ellen White felt
"that ministers of popular churches reading those statements would
become angry and would array themselves against the circulation of the
book.”38
The frequent references to "I saw,” "I was shown,”
etc., were omitted chiefly because the general public, unaware of her
divine calling, would be distracted from the message of the book.
Mrs.
White wrote the "Introduction” to the 1888 edition in May 1888, after
she returned from Europe in 1887. In it she explained the distinctive
purpose of the book and why she quoted from historians and others. She
further informed her readers that she also included material from those
who "were carrying forward the work of reform in our own time,” no doubt
referring especially to J. N. Andrews, Uriah Smith, and her husband
James White.39
In developing the 1888 revised edition, she used
additional materials from J. H. Merle D’Aubigné, J. A. Wylie, and others
in fulfilling her purpose of tracing "the unfolding of the great
testing truths” during the Protestant Reformation. In the interest of
precision and convenience, some of their materials were quoted exactly,
some were paraphrased, and some she summarized in her own words to
provide background. At times, this historical background was used
without specific credit, although the material was enclosed within
quotation marks.
W. C. White recalled how his mother coordinated
divine inspiration with historical sources: "The great events occurring
in the life of our Lord were presented to her in panoramic scenes as
also were the other portions of The Great Controversy. In a few of these
scenes chronology and geography were clearly presented, but in the
greater part of the revelation the flashlight scenes, which were
exceedingly vivid, and the conversations and the controversies, which
she heard and was able to narrate, were not marked geographically or
chronologically, and she was left to study the Bible and history, and
the writings of men who had presented the life of our Lord, to get the
chronological and geographical connection.”40
W. C. White stated
further that Ellen White made no claim to being a "standard” by which
all other historians were to be measured. Her purpose in quoting
historians "was not to make a new history, not to correct errors in
history, but to use valuable illustrations to make plain important
spiritual truths.”41
The 1911 Edition of "The Great
Controversy”
With the hope of appealing to the general public,
the 1888 edition included twenty-six full-page illustrations and
twenty-six pages devoted to general notes and biographical notes.42
After
twenty years of constant reprinting, the plates in both publishing
houses were badly worn. Experience in selling the books to the general
public suggested that the book should be reillustrated. Further
consideration was given to historical quotations and to an appendix of
references used.
When Ellen White studied the suggestions, she
promptly responded, as she recalled after receiving her copy of the 1911
revised edition: "When I learned that Great Controversy must be reset, I
determined that we would have everything closely examined, to see if
the truths it contained were stated in the very best manner, to convince
those not of our faith that the Lord had guided and sustained me in the
writing of its pages.”43
But the idea of "revising” a prophet’s
work raised many questions among Seventh-day Adventists, ministers and
laypeople. Much of the concern arose because of an unclear understanding
of how God communicates through His prophets.44 The fact that Ellen
White worked closely with the revisions helped to clarify the issue.45
On
July 24, 1911, W. C. White wrote a letter to the managers of the two
publishing houses and to the literature evangelism leaders in which he
reviewed the refinements of the 1911 edition of The Great Controversy
(some of which are noted above).46 Among the alterations were: the
improvement in noting historical references, especially in adding more
modern historical sources that had even greater force, harmonizing
spelling, punctuation, etc., with the other four volumes of the Conflict
set, adjusting time references slightly in view of the passing of time,
modifying some phrases to avoid giving offense (such as "Romish” to
"Roman”), modifying some phrases in the interest of precision (such as
"divinity of Christ” to "deity of Christ,” "religious toleration” to
"religious liberty,” the rise and fall of the papacy in 538 A.D. and
1798, changed to "supremacy” and "downfall,” instead of its
"establishment” and "abolition”), changing slightly some passages that
Roman Catholics had strongly disputed, by referring to references that
are easily accessible to all.47
Ellen White was pleased with her
copy of the 1911 revised edition of Great Controversy. In a letter to
F. M. Wilcox, editor of the church paper, she wrote: "While writing the
manuscript of ‘Great Controversy,’ I was often conscious of the presence
of the angels of God. And many times the scenes about which I was
writing were presented to me anew in visions of the night, so that they
were fresh and vivid in my mind. . . . These changes I have carefully
examined, and approved. I am thankful that my life has been spared, and
that I have strength and clearness of mind for this and other literary
work.”48
One of the interesting sidelights to these revisions of
The Great Controversy focused on its inappropriate use when used as the
final authority on historical details. W. C. White wrote in 1912 that
in relating to the general public, Adventists should use "references and
quotations from those historians which will be accepted by the readers
as authority.” In other words, we should not use denominational
publications as authority when dealing with people outside the church—it
would be "a very poor policy.”49
Teksto je malo
poduzi za prevodjenje, ali oni koji su zagrejani da govore o zaveri
verovatno znaju engleski jer tesko je bez poznavanje orignala govoriti o
bilo cemu. Tako ce ovde svako moci da vidi o cemu se radi i zasto je
doslo do promena.P:Naravno da su danas dostupni svi spisi EGW, kao i Velika borba iz 1884.
Ali naše pitanje je: Koji motivi mogu biti za izbacivanje tekstova
iz II izdanja poput onoga kojeg sam citirao ranije? Dakle iz Velike
borbe javno publikovane širom svijeta i prevedene na brojne jezike,
uključujući i naš. Ili adventisti možda treba da znaju nešto što je
zabranjeno za ostali svijet, a kako stvari stoje nepoznato i većini od
njih samih? Laku noć pa ćemo sjutra dalje.
HD:Pa eto ja sam dao tekst gore gde pise koje su pobude bile od strane EGW i
ljudi koji su bili oko nje. Ja neznam zasto bih odbacio njihovo
svedocanstvo i pokusavali da smislimo sami sta bi mogu da budu razlozi.
Zar da ne verujemo proroku?
Ja bih imao jedno pitanje u vezi
ovoga. Da li je EGW rasla u poznanju Boga i Isusa Hrista? Da li se taj
njen duhovni rast prepoznaje u njenim spisima?
Drugo pitanje je
slicno ovome. Da li je Adventisticka crkva ukljucujuci i EGW imala
razvoj shvatanja misionskog karaktera crkve?
Ako su odgovori
pozitivni, nije li se to odrazilo i u literaturi koju je EGW a i crkva
izdavala. Nije li postajalo sve jasnije da postoji literatura koja je
upucena clanovima crkve, kao i literatura koja je vise namenjena onima
izvan crkve?
U onome sto sam do sada proucavao adventni pokret i
spise EGW, meni izgleda vrlo jasno da je odgovor na oba ova pitanja DA.
Ako je to istina, onda mozemo lakse da shvatimo zasto je Velika borba
dozivela promene ako je postala jedno od vodecih knjiga u misionskim
naporima SDA. Skromni pocetci crkve su prerasli u svetski misionski
pokret i to se neminovno moralo odraziti u literaturi koju je crkva
stampala.
|
|
| Calendar |
| « January 2025 » | | Su | Mo | Tu | We | Th | Fr | Sa | | | | | 1 | 2 | 3 | 4 | | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
|
|
|
