Site menu |
|
|
Our poll |
|
|
Statistics |
Total online: 5 Guests: 5 Users: 0 |
|
Login form |
|
|
|
10. Poglavlje
BURZA OPROSTA
Iako su čuda, čudotvorci, hodočašća i Jubileji proizvodili i donosili
velike prihode Crkvi, ipak su bili nepredvidljivi i rizični, pa prema
tome i nesigurni i nepouzdani. Zato je trebalo smisliti nesto sigurnije i
solidnije, da bi prihodi dolazili redovno. A to nešto je zapravo bilo
papama na dohvatu ruke. A to je ta čudesna moć Petrovog nasljednika i
Kristovog namjesnika da "svezuje i razvezuje” na Zemlji. U očima kršćana
to je bila velika povlastica za njihovo rasterećenje od svih mogućih
grijeha, a u rukama papa neiscrpno sredstvo za neiscrpnu primjenu. Među
ostalim radnjama ta je moć pokazala svoju punu djelotvornost u praksi
kupo-prodaje oproštajnica iliti
i n d u l g e n c i j a .
Da pojasnimo, to su oprosti svih grijeha, i onih buducih, koji se
mogu kupiti za odredjenu svotu novca. U pocetku oprostajnica je bila
vrlo bezazleno oruzje u duhovnom naoruzanju Crkve i vrlo rijetko
koristeno. Ona je bila smisljena tako, da pomogne pokajniku kao otpust
nakon ispovijedanja grijeha. Ali posto su svecenici poceli to
zloupotrebljavati, papa je odlucio da to pravo zadrzi samo za sebe. Kao i
mnoge druge crkvene prakse i ova se tokom vremena izopacila. U pocetnom
stadiju ona je bila jedna povlastica koja se darivala vrlo rijetko i
stedljivo i samo u izuzetnim prilikama. U 11. i 12. stoljecu bio je
velik dogadjaj kad bi papa darovao oprostaj-nicu od samo sedam dana
oprosta. Ali, doslo je vrijeme Krizarskih ratova i oni su bili faktor
koji je indulgenciju gurnuo u prvi plan. Da bi potakli ljude da stanu
pod zastavu svetog kriza, pape su poceli darezljivo i siroke ruke
dijeliti indulgencije. Nakon oslobodjenja Kristova groba u jeruzalemu,
indulgencije su se okrenule protiv neprijatelja Crkve u Evropi. Navest
cemo samo dva primjera: papa Urban VI. naredio je da se Engleska bori
protiv Francuske, posto je Francuska podrzavala njegovog suparnika papu
Klementa VII. Da bi stimulirao dobrovoljce Urban je obecao potpune
oproste svakome tko uzme oruzje za "njegovu stvar”; papa Ivan XXII.
ucinio je istu stvar proglasivsi "krizarski rat” protiv Napulja, koji je
podrzavao njegovog protivnika anti-papu Grgura, itd. Posto su se
indulgencije pokazale izuzetno profitabilnima svi su zeljeli tu
privilegiju, pojedinci, crkveni redovi i mjesta. Njihova prodaja imala
je razlicite oblike i nacine. Na primjer, posjecivanje nekog svetista i
crkve nekog sveca moglo je donijeti puno oprosta, ako se ne zaboravi
ostaviti opipljiva zahvalnost tom svecu. A svaka opetovana posjeta
povecavala je broj i duzinu oprosta. Tko bi tomu odolio? Hodocasnici su
doslovce opsjedali neke crkve i svetista. Sve je to s vremenom doseglo
takve dimenzije, da su indulgencije prakticki postale "masine za
proizvodnju novca”. Mala crkva u kojoj je Franjo Asiski imao viziju bila
je obogacena novom vrstom indulgencije nazvanom "koliko-toliko”. To je
znacilo, da svatko tko posjeti crkvu u mjesecu kolovozu u narocitom
svetom danu dobiva plenarnu ili punu oprostajnicu s v a k i p u t a kad
udje u crkvu. Pa sad, sto vise puta udjes u crkvu, ali ne praznih ruku,
to vise oprosta dobijes. Ne treba se cuditi, da je ova malena crkva u
Portiunculu postala jedna o najposjecenijih. Ali ova moda je postala
predobra, a da bi ostala ogranicena samo na Portiunculo. I ostali
franjevci su pozeljeli imati tako nesto, pa je uskoro svaka franjevacka
crkva imala svoj Portinculo-Dan.
Usprkos njihovu zavjetu siromastva i odricanja srebroljublje je
nadvladalo i ugusilo taj svecani zavjet. Ali i druge redovnicke
zajednice nisu mogle odoljeti ovom izazovu, pa su i dominikanci,
karmeliti, augustinci i drugi slijedili njihov primjer. Zatim dalje,
smisljen je i tzv. "povlasteni oltar”. Papa je rekao, da sluzenje mise
za tim oltarom u korist neke duse moze odmah osloboditi tu dusu iz
cistilista. Uskoro je svaka crkva bila opskrbljena i ukrasena takvim
oltarom i sluzenje takovih misa se silno rasirilo. Svaka obitelj je
zeljela pomoci izbavljenju dusa svojih dragih pokojnika iz vatre
cistilista, ma kolikogod to kostalo. I na tome se nije stedjelo. Mise za
mrtve su postale nepresusan izvor prihoda za Crkvu, pa nije cudno da je
Latimer u 16.stoljecu grmio: "Dolje cistiliste i mrtvacke mise koje
prazne djepove, a gore Krist koji oduzima grijehe svijeta”. Apsurd je
isao tako daleko, da je proglaseno da tzv. "svete stube” u Rimu (koje su
navodno one iste na kojima je Krist stajao pred Pilatom) donose
neizmjernu dobit dusama u cistilistu. Postaje "kriznog puta” takodjer u
Rimu bile su pune kompletnih oprosta i krscanin je mogao skupiti i do
stotinu godina oprosta u jednoj kalendarskoj godini. Kako su vremenom
indulgencije rasle brojcano, tako je rasla i njihova duljina i
apsurdnost. Cak su i najpobozniji poceli sumnjati u njihovu
djelotvornost. Ali njihova ekstravaganci-ja se i dalje nastavljala. Tako
je papa Leon X. u godini 1513. darovao kapeli sv. Anunciate u Firenci
povlasticu da svi koji ju posjecuju svake subote mogu steci tisucu
godina oprosta. Cak i nakon sto je koncil u Tridentu odredio ogranicenja
takvom neumjerenom dijeljenju duhovnih povlastica, praksa se
nastavljala i dalje. Djelomicni oprosti, puni oprosti, za jednu godinu,
tri, pet, deset, sto i vise godina, oprosti Svetog Duha, oprosti Kriznog
puta, Pilatovih stuba, Apostolskih blagdana, nedeljni, Bozicni,
Uskrsni, oprosti na crkvene blagdane…….itd. Lista bi bila predugacka za
nabrajanje. Velicina i dimenzije blaga kojeg su tokom stoljeca
indulgencije donijele Crkvi naprosto se ne mogu izracunati ni izmjeriti.
Njihov uspjeh je bio velicanstven. Njihova uporaba, zlouporaba i
uvredljivost sluzila je samo jednom cilji, a to je povecanje prihoda i
blaga Crkve. Ne manje vazno bilo je pokretanje, usmjeravanje i kontrola
sirokih masa. Dominantan faktor srednjovjekovne povijesti u Evropi bila
je stalna borba papinstva sa svjetovnim vladarima za prevlast. U toj
borbi svjetovna vlast je bila uskracena za duhovna oruzja koja su bila u
rukama papa. Jedno od njih su bile i indulgencije. Osim toga, pape su
mogli po volji proglasiti Krizarski rat, pa su princevi, kraljevi i
carevi morali dobro promisliti prije nego li se usprotive rimskom
Pontifu. Osvajanja, istrazivanja, pokrstavanja i dominacija nad poznatim
i nepoznatim zemljama i rasama bila su znatno ubrzana duhovnim oruzjem
Crkve, medju kojim su indulgencije bile vodece. One su odigrale najvecu
ulogu u oblikovanju kljucnih dogadjaja u povijesti Evrope. Ako i jesu u
vrlo rijetkim prilikama imale pozitivnu ulogu i djelovanje, ipak su
najvise doprinjele ogromnoj pokvarenosti i izopacenosti Crkve. Njihova
prodaja za novac postala je jedan od najvecih skandala u krscanstvu.
Vise nego gramzivost samih papa, izopacenosti ove cisto profiterske
prakse doprinjela je pokvarenost svecenstva i redovnika uvijek spremnih
da se dokopaju novca na bilo koji nacin. Kako sv.Petar gleda na to
koristenje svog imena za bogacenje nije nam poznato. Ali nam je poznato
sto je veliki Apostol rekao covjeku koji mu je ponudio novac za jednu
duhovnu povlasticu: …. a Petar mu rece:”Neka ide u propast tvoj novac
zajedno s tobom, jer si vjerovao da dar Bozji mozes dobiti za novac”.
(Djela Apostolska 8.20) A kako Svevisnji gleda na trgovinu Njegovom
miloscu, prastanjem i spasenjem? Vrlo strogo! A to cemo i saznati ako ne
prije, a ono u veliki i strasni Dan Suda – Dan Gospodnji. Naravno da su
krscani desetljecima svugdje negodovali i mrgodili se protiv
pokvarenosti svecenstva i njegovih nekrscanskih praksi. I onda konacno,
dosao je protest, otvoren i snazan. Kao sto to cesto cini, Providnost je
i ovaj puta za veliki zadatak izabrala malog covjeka. Mali njemacki
uznemireni redovnik izrekao je glasno i jasno ono sto ga je silno
tistalo i ljutilo – "Rimska crkva je od Bozje milosti nacinila sramnu
trgovinu!” On je tu praksu prodaje oprosta nazvao teoloskom
monstruoznoscu. Taj redovnik, dr. Martin Luther 31. listopada 1517.g.
prikucao je svojih cuvenih 95 Teza na vrata crkve u Wittenbergu i tako
se usprotivio onome pred kojim su drhtale i okrunjene glave – rimskom
papi. Bio je to sudbonosan dan za krscanstvo.
Papa Leon X. dao je nadbiskupu grada Meinza dozvolu (1517.g.) da
prodaje indulgencije i tako namiri svoje dugove, sto je tada u Njemackoj
bila uobicajena praksa. Dominikanski fratar J. Tetzel koji je bio
ujedno i papin delegat, trgovao je indulgencijama u okolici Wittenberga.
Rezultat Lutherovog gadjenja nad tom praksom izazvao je konacno ono sto
je bila
*****
11. Poglavlje
CRKVA POLAŽE PRAVO VLASNIŠTVA NAD AMERIKAMA
Papa Aleksandar VI. (1492-1503) Sluga Slugu Bozjih, kao vikar ili
namjesnik prijestolja sv.Petra bio je ne samo nasljednik autoriteta svih
svojih prethodnika, nego i njihovih dekreta, tvrdnji i dogmi
utemeljenih na zlokobnoj Konstantinovoj Darovnici, koja je bila
izvoriste svih papinskih zahtjeva za teritorijalnim suverenitetom. I
morala je biti izvrsavana i sprovodjena onako, kako su ju tumacili
njezini glavni cuvari – rimski pape. I tako je to islo stoljecima.
Najznacajnije rijeci iz Darovnice koje se odnose na teritorije su one
ranije vec citirane, a koje nalazimo u zadnjem clanku, i glase:
"Konstantin daje suverenitet nad Rimom….Italijom.. i nad Zapadnim
Regijama papi Silvestru i njegovim nasljednicima”. Ravnajuci se po ovom
nacelu, papa Hadrijan IV. dao je Irsku engleskom kralju 1155.g.
Najmocniji srednjovjekovni pape Bonifacije VIII. i Grgur IX. uzdigli su
papinsku vlast iznad kraljevske i carske postavivsi tako glavne temelje
Crkve, a to je vrhovna duhovna i svjetovna vlast – "Vrhovni svecenik ili
Pontifex Maximus (papa) pravom datim od Boga ima puninu vlasti nad
cijelim svijetom”. U skladu s tim Grgur je izjavio da je "poznato je da
je Konstantin smatrao, da onaj kojemu je Bog povjerio brigu o nebeskim
stvarima treba takodjer vladati i zemaljskim stvarima i zato je zelio da
Kristov namjesnik ima takodjer kraljevstvo i na Zemlji.” Do otkrica
Amerike Zapadni Regioni su obuhvacali Evropu. Nakon otkrica Novog
svijeta oni su se prosirili na sve otkrivene i jos neotkrivene otoke i
kopna. Sukladno tomu pape su trazili, ni manje ni vise, nego apsolutno
vlasnistvo nad Amerikama. Dakle, polaganje prava nad Amerikama izronilo
je nakon sto je Kolumbo vec stavio nogu na novo tlo. Vladajuci papa cim
je saznao za otkrica, pozurio je da podijeli Novi Svijet na temelju svog
"legalnog prava” posto je to temeljem Darovnice ionako sve bilo njegovo
vlasnistvo. No bez pisanog dokumenta to ne bi islo, pa je aktualni papa
Aleksandar VI. godinu dana nakon otkrica Novog Svijeta 1943. izdao
slavnu "Bulu Kastilji o Novom Svijetu”. Aleksandar je napisao taj
dokument, koliko da u jasnim izrazima potvrdi papinsko vlasnistvo nad
tim teritorijima, toliko da sprijeci Spanjolsku i Portugal da zauzmu
nove zemlje bez prethodne dozvole njihovog gospodara i vlasnika – pape. U
ovom slucaju Aleksandar je djelovao ne samo kao papa, nego i kao
spanjolski papa. On je zelio da njegova Spanjolska dobije sve, ili sto
god je vise moguce. Zato je odredio da Amerika pripada spanjolskoj kruni
i da nitko drugi ne moze dobiti nijedan dio tog teritorija bez dozvole
zakonitog gospodara pape. Spanjolskojn pripadaju osim novootkrivenih
zemalja i one jos neotkrivene. Ovaj papin dokument neobicno je vazan i
zanimljiv, pa zasluzuje da ga bolje upoznamo. Engleska verzija potjece
iz originala, a objavljena je 1577. Moze se naci u Hakluytus Posthumus,
London 1625. "Papina Bula Kastilji o Novom Svijetu” Aleksandar Biskup,
Sluga Slugu Bozjih nasem najvoljenijem sinu u Kristu kralju Ferdinandu, i
nasoj dragoj kceri u Kristu Izabeli, kraljici Kastilje, Legiona
Aragona, Sicilije i Granade, najplemenitijima princevima, pozdrav i
Apostolski blagoslov.
Mi smo istinito obavijesteni da buduci ste vi odredili da trazite i
nadjete izvjesne otoke i cvrsto kopno, daleke i nepoznate koje jos nitko
dosada nije nasao, sa namjerom da privedete stanovnike… u nasu
katolicku vjeru….. Ova zadnja fraza, …. "dovesti – privesti domoroce u
katolicku vjeru”…. baca najjasnije svijetlo na temeljnu motivaciju ove
papine poduzimljivosti. Svi ostali faktori ma koliko bili vazni,
Spanjolska kraljica shvatila je to najozbiljnije. Bila je vrlo pobozna
osoba, stovise, bila je fanatik i vjerovala je apsolutno u sve dogme i
misiju Crkve. Bila je pod utjecajem, ili bolje receno pod vlascu svog
ispovjednika, covjeka koji je bez sumnje odgovoran za mnoge njezine
odluke. Pa tako i za prvu odbijenu Kolumbovu molbu za pomoc, ali i one
koja je omogucila lov na heretike koji je rezultirao mucenjima i
spaljivanjima pod vodstvom "svete inkvizicije”. Osim kraljicine zelje da
sluzi Crkvi, ona je u otkricu novih zemalja vidjela veliku mogucnost da
popuni ispraznjene kraljevske riznice, tim vise sto se govorilo o
basnoslovnom blagu i bogatstvu tih dalekih zemalja. Prema tome, oba
faktora, i religiozni i ekonomski bili su odlucujuci za financiranje
Kolumbova putovanja. U svakom slucaju, prilike su bile vrlo povoljne za
papino drsko prisvajanje novootkrivenih zemalja. Nakon spomenutog uvoda
papa Aleksandar nastavlja: "Vi ste uz velik trud i cijenu izabrali naseg
dragog sina Kristofora Kolumba kao najboljeg i najpogodnijeg za takav
podvig, i opremili ga ljudstvom i brodovljem i ostalim potrepstinama, da
trazi morem gdje dosada nijedan covjek nije plovio, daleke otoke i
kopno dosad nepoznate, covjeka koji je marljivo istrazujuci Veliko More i
nasao neke otoke gdje zive (kao sto je receno) mnogi narodi u miru,
hodaju goli i ne jedu meso…. Mi smo dalje obavijesteni da je gore
spomenuti Kristofor Kolumbus podigao i tvrdjavu s oruzjem na jednom od
tih otoka.” Nakon ovog, papa govoreci kao gospodar i vlasnik onoga sto
su istrazivaci vec otkrili i onoga sto ce tek otkriti u buducnosti,
dolazi na ono glavno. Ovo su njegove nezaboravne rijeci: "Mi velikodusno
podupiremo ovaj vas hvalevrijedan cilj…. i svojom voljom, ne na vasu
molbu niti molbu bilo koje osobe, nego nasom slobodnom pobudom i nesto
znanja, i sa puninom Apostolske vlasti, dajemo, darujemo i odredjujemo
vama i vasim nasljednicima s v e otoke i kopno vec pronadjene i
otkrivene, kao i one koji ce tek biti otkriveni, prema Zapadu i Jugu
linijom od Pola Sjevernog do Pola Juznog od Sjevera do Juga. Ukljucuju
se u ovu Darovnicu sva pronadjena kopna i otoci prema Indiji i
drugdje….udaljeni od gore narecene linije pomaknuto sto Lega (morska
milja) prema Zapadu i Jugu od otoka nazvanih Los Azores i Kapo Verde.
Dakle svi otoci i kopno od narecene Linije prema Zapadu i Jugu a koji
nisu u vlasnistvu bilo kojeg krscanskog princa ili kralja do ove godine
1493. po Utjelovljenju naseg Gospodara Isusa Krista.. Zatim njegova
Svetost Papa jos jednom utvrdjuje svoj autoritet ukazujuci na izvor tog
autoriteta: "Mi, sa autoritetom od Boga Svemoguceg nama darovanog po
Svetom Petru i kao namjesnici Kristovi, dajemo, poklanjamo i odredjujemo
vama i vasim nasljednicima kraljevima Kastilje i Legiona, sve otoke i
kopna sa njihovim naseljima…. kao i sva prava i ovlasti. Odlucujemo ovom
nasom Darovnicom i Uredbom da se od nekrscanskih vladara koji posjeduju
gore spomenute otoke i kopno oduzmu njihova prava. Nakon sto je
odlucio, odredio, darovao i potvrdio sve spomenuto papa Aleksandar je
istaknuo mogucnost i prijetnju izopcenjem svakoga tko bi se usudio
nepostovati njegovu odredbu. Jos jednom Aleksandar oznacuje demarkacionu
liniju posjedovanja i istrazivanja spomenutih teritorija. I konacno,
Aleksandar zakljucuje svoj cin darivanja sa prijetnjom svakome tko bi se
usudio prekrsiti njegovu volju: "Nijedan covjek da ne prekrsi, niti da
se usudi raditi suprotno ovom Pismu nase
preporuke i zelje, odluke, odredbe, darovnice, opomene, zapovijedi i
zabrane. Ako bi se itko drznuo ne postovati ili povrijediti ovo isto,
neka zna da ce okusiti srdjbu Svemoguceg Boga i njegovih svetih Apostola
Petra i Pavla”. Izdato u Rimu u godini utjelovljenja naseg Gospodara
1493. cetvrti dan mjeseca petog u prvoj godini naseg papovanja. Zbog
suparnistva Spanjolske i Portugala, slijedece godine 1494. Ugovor u
Tordesillasu pomaknuo je papinu demarkacionu liniju jos dalje na Zapad.
To je dovelo do nastanka Brazila, jer je najveci dio uskoro otkrivenog
"brazilijanskog pupka” bio ukljucen u portugalski dominion. I tako su
papina darovanja katolickim krunama spanjolskoj i portugalskoj bila
sasma dovoljna, da 2/3 Novog Svijeta stavi pod duhovnu vlast Rima.
Pobozni sinovi Crkve Spanjolci i Portugalci zahvaceni istrazivackom
groznicom nastavili su ploviti uzduz i poprijeko Oceana. Stigli su tako i
do Indije, Kine, Moluka i Japana. Kada je otkrivena Panamska Prevlaka i
nakon njenog prelazenja otkriven Tihi Ocean, jedan svecenik clan
ekspedicije usao je u valove drzeci raspelo u rukama i vicuci – "uzimam
ovaj ocean u ime Isusa Krista i Njegovog namjesnika na Zemlji rimskog
pontifeksa – pape!” Novi Svijet je tako postao apsolutno vlasnistvo
papa, od sjevera do juga, od istocnih do zapadnih obala, i tako je dodan
onom Starom Svijetu koji je vec dugo bio pod trostrukom krunom rimskog
cezara i svecenickog poglavara. |
|
Calendar |
« January 2025 » | Su | Mo | Tu | We | Th | Fr | Sa | | | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
|
|
|