Tuesday
2024-03-19
2:38 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
PROTOKOL ZA BOGOSLUŽENJE NA SKAJP KONFERENCIJAMA »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

PROTOKOL ZA BOGOSLUŽENJE NA SKAJP KONFERENCI

SKLVI ako želi da proširi svoju aktivnost treba da sledi dogovoreni postupak u određenim situacijama. Ovo se pre svega odnosi na obred Pričesti koja zauzima važno mesto u ceremonijalnoj praksi hrišćana. Kao što je poznato gore navedena skajp grupa se sastoji od osoba koje pripadaju različitim denominacijama ili ne pripadaju ni jednoj. I to je jako važno naime da ne budemo interesno vezani nego potpuno slobodni da bi bili u stanju da steknemo viša znanja. Ali, ono što nam je zajedničko jesto to, da svako od nas ima određeni otklon prema verskoj zajednici u kojoj smo rođeni. Izvestan broj članova nema evharistijsko zajedništvo sa svojom matičnom crkvom, ali bi želeo da to ostvari upravo u ovoj formi preko skajpa na internetu. Dogovoreno je da se na tome poradi i da se takvim osobama koje su zainteresovane izađe u susret. Ako je ideja dobra to jest u skladu sa kosmološkim zakonima odnosno sa kosmičkim moralom, a on je Božiji moral, ona će sama da radi, njoj ne treba nikakva propaganda. Postavlja se pitanje na koji način vršiti pričest jer se hrišćanstvo u tome veoma razlikuje. Neki hrišćani se pričešćuju pod oba vida neki samo pod jednim. Jedni koriste kvasni hleb i alkoholno vino, drugi pak beskvasni hleb i bezalkoholno vino, a ima i onih koji upotrebljavaju beskvasni hleb i alkoholno vino tvrdeći da fermentacija u vinu vrši odvajanje čistog od nečistog taložeći grožđani sok koji se zatim pretače te se dobija bistra tečnost, alkoholno vino, koje je korisno jer ubija mikroorganizme. Treći koriste hleb i vodu, četvrti vrlo retko uzimaju pričest, dok neki od hrišćanskih gnostika uzimaju psihodeličnu gljivu, a ima i zajednica koje uopšte nemaju taj obred. Shvatanja šta je euharistija i kakvo dejstvo ona ima na vernike koji se pričešćuju su različita. Pravoslavlje i katolicizam uče da se pri tom obredu dešava transsupstancijacija, naime pretvaranje hleba i vina u telo i krv Isusa Hrista. Objašnjavaju da to pretvaranje nije hemijsko nego nematerijalno i da je to tajna. Ovakvo razumevanje evharistije stavlja na vernika koji se pričešćuje veliko opterećenje i strepnju. Evo šta kažu neke osobe sa internet foruma Pouke.org u vezi toga: 

''Razne priče i prakse kruže o ponašanju nakon pričešćivanja...

Muka dok dođeš do pričešća...te ne smeš ovo, te ne smeš ono, a onda i kad se pričestiš...

Te nemoj prati zube ceo dan, te nemoj se ni kupati, te što manje pričaj...a sve da bi se izbeglo da čestice (Sveto telo našeg Gospoda) ne izađe slučajno-namerno kroz neki od tih postupaka...

Mene ovom prilikom konkretno zanima za uzimanje nafore... Da li pričešćeni vernik uzima naforu ili ne?

Nekad je bila praksa da ne uzima, međutim sada uglavnom kod nas u Crkvi uzimaju, a opet neki i ne uzimaju. Valjda ostavljeno samim vernicima da bacaju kockicu, pa šta im već ispadne.

Zatim znam za praksu da se pričešćeni ne prekrštavaju i da ne celivaju ikone, zato bar koliko se sećam, jer su se osvetili sa pričešćem i nema potrebe za prekrštavanjem, a ne celivaju se ikone, da ne bi ispala neka od čestica tela Gospodnjeg, koje je tek primljeno...''


A evo i odgovora od strane nekog drugog na postavljeno pitanje:

''Узима се нафора после причешћа и то непосредно после самог примања причешћа. Тиме се (па нек је помало и схоластички) осигурава да не дође до опасности да Тело Господње случајно испљујемо, макар и честицу. Ако сте некада држали убрус и видели како све људи примају Причешће (почев од тога да се грозе (!) кашичице, до тога да желе да посрчу садржај...), јасно вам је зашто је добра пракса да се нафора поједе одмах после примања причешћа.''

Većinski deo protestanata pak tvrdi da se u stvari dešava konsupstancijacija, Naime, Luther je naučavao da hleb i vino postoje zajedno s Isusovim telom i krvlju, a ne da se u njih pretvaraju. Jedan manji deo protestanata se drži Cvinglijevog stava da je obred evharistije jedan drugi, slikoviti prikaz propovedane reči.


SKLVI smatra da su hleb i vino u evharistiji simboli Hristovog tela i krvi, ali takođe i to da Gospodnja Večera nije samo obred i ''anamneza'' jer se nešto pri tom činu dešava u dušama ljudi, a pošto nismo u stanju da dokučimo šta, odlučili smo da ne filozofiramo i ne teologiziramo o tome. Ipak, nismo u totalnom neznanju po tom pitanju. Pismo nam otkriva da pričest usmerava naše misli ka eshatološkim zbivanjima. (v.1. Korincanima 11,26 ) Postupak koji treba poštovati je ovaj:

1)  Obredu Pričesti pristupaju samo oni koji su kršteni.*
2)  Da se obred evharistije ima vršiti jednom sedmično i to petkom uveče.**
3)  Evharistiju treba uzimati pod oba vida, korišćenjem beskvasnog hleba i grožđanog soka (šire) jer držimo da je tako najispravnije (v. 1. Korincanima 5,7 ;1. Korincanima 5,8 ).*** Takođe videti i ove stihove: 1. Mojsijeva 40,11; 4. Mojsijeva 6,3; Isaija 65,8. A ne zanemariti ni ovaj tekst koji je iz Etiopskog pravoslavnog kanona Svetog Pisma gde se javlja prvi pisani izveštaj o pijenju vina u sklopu pashalne večere: Knjiga jubileja 49,6 (2./1. st. prije Krista): [Dok su svi u Egiptu oplakivali smrt svojih prvorođenaca] „sav je Izrael blagovao pashalno janje i pio vino te hvalio, slavio i blagoslivljao Gospodina, Boga svojih otaca i spremao se izići ispod egipatskog jarma i tlake.“
4) Pre početka obreda pročitati prigodne stihove iz Pisma.**** Potom se pristupa samom konzumiranju hleba i vina. Najbolje bi bilo da elemente Pričesti svako za sebe priprema u kućnoj režiji, ali to nije zapovest nego samo savet. Najpre uzeti hleb, a zatim vino uz prethodno izricanje zahvalnosti i za jedan i za drugi element Pričešća. Na kraju otpevati ili pročitati Psalme od 113-118.
(v. Marko 14,22; Marko 14,23; Marko 14,24; Marko 14,25 ; Marko 14,26)
5)  Nakon obreda odstojati 3 minata u tišini. Za to vreme razmišljati o Hristovoj patnji podnetoj radi čovečanstva.
6)  Učestvovanje u Prišesti je uslovljeno članstvom u SKLVI ali nije obavezujuće.
7)  Na početku ili na kraju Pričesti organizator ili neko od članova treba da izgovori molitvu Oče naš.
8)  Samo članovi SKLVI koji uzimaju Pričest treba da budu prisutni. Organizator je dužan da zamoli ostale da se za to vreme dok traje obred isključe sa skajpa.

Na kraju ovog članka treba razmotriti pitanje ispovesti i posta pre Pričesti. Svako treba da ispita sebe i ako je u nekom grehu treba da prestane da ga čini i tek onda uzetu Večeru Gospodnju. (v. 1. Korincanima 11,27 ; 1. Korincanima 11,29 ) Ako je neko nekoga uvredio treba da se pomiri sa dotičnim pre uzimanja Evharistije. (1. Korincanima 11,18 )
U pogledu posta, tu ima raznih gledišta i tumačenja, no ja bih zauzeo stav da svako treba prema svom zdravstvenom stanju da odmeri ''oštrinu'' posta. Da li totalni post bez vode i hrane u trajanju od 24 sata ili post na vodi ili na ulju, svako treba sam da odluči. U pogledu vremena kada treba postiti i tu ima razlišitih stavova, stoga bih ja to prepustio verujućim osobama da na osnovu svoje savesti procene kada je za njih najbolje da poste, jer ja u Novom Zavetu nisam našao zapovest niti da se posti niti kada treba postiti, ali je navedeno da će doći vreme kada će Isusovi učenici postiti. (v. Matej 9,15 ; Luka 5,35 )

Inače u vezi sa Večerom Gospodnjom vikipedija navodi da je bila
i Agape ili gozba ljubavi (grč. ἀγάπη: ljubav) običaj zajedničke večere ranih hršćana koja se jela kao uvod u slavljenje evharistije. U hrišćanskoj teologiji naziv se još koristi kako bi se ukazalo na Božju ljubav za čovečanstvo.

Smatra se da proishodi iz starijih jevrejskih ili mediteranskih običaja. Gozbe ljubavi su podrazumevale dosta hrane i pića. Hrišćanski pisci, od Pavla (v. 1. Korincanima 11,20-34 ) do Augustina, su govorili o zloupotrebi ovog običaja. Jedenje je kasnije prenešeno na groblja te je običaj ukinut u 4. veku.  Početkom srednjeg veka, gozbe ljubavi su zamenjene euharistijom koja je uključivala simboličnu količinu hleba i vina. Na Istoku se ovaj običaj u izmenjenom obliku održao do danas.
--------------------
*    Bogosluženje započeti zvonom zvonceta. Ja recimo imam maleno zvonce od keramike koje bi moglo da posluži u tu svrhu. U vezi ove tačke protokola postoji problem u pogledu načina na koji je vernik kršten. Kao što znamo ima tri oblika krštenja koja se danas praktikuju: uronjavanjem, polivanjem i prskanjem. Zatim postoji takođe i problem da li je osoba krštena kao beba ili kao odrasla osoba? Zauzeli smo stav da je suština važnija od forme, te da je neophodno samo da je učesnik kršten u nekoj od hrišćanskih zajednica današnjeg sveta.

**  Bio je predlog da se Pričest obavlja jednom godišnje 14. nisana po jevrejskom luno solarnom kalendaru. Dakle, to bi bila godišnjica Gospodnje Večere. Međutim, ja sam mišljenja da bi to trebalo da bude češće, recimo kvartalno ili pak sedmično, jer imamo u Novom Zavetu stih koji kaže da su prvi učenici svakodnevno lomili hleb.
(v. Djela apostolska 2,46 ) Dalje, podrobnim proučavanjem toga predmeta došao sam do zaključka da je Isus Hristos održao oproštajnu večeru sa svojim učenicima 13. nisana uveče po jevrejskom kazivanju vremena, a što je u stvari početak 14. nisana. No stim u vezi postavlja se pitanje da li je uopšte bitno u kom delu dana se obavlja obred? Mišljanja o tome su podeljena među hrišćanskim denominacijama. Mi znamo da jevreji računaju dan od zalaska do zalaska sunca što je u skladu sa Svetim Pismom. Prema tome, Isus je u istom danu kada je bio pogubljen održao i poslednju večeru, i to u noćnom delu na početku 14. nisana. Tvrdnja nekih teologa, da je Isus tu Pashu jeo sa svojim učenicima istog onog dana kada su to učinili i Jevreji, je po mom razumevanju netačna. (v. Jovan 18,28 ; Jovan 19,14 ) Zapazimo nešto veoma interesantno a mislim da to podupire moje gledište po pitanju datiranja Gospodnje večere. Naime, postoje u Evanđelju po Jovanu dva stiha koja prave diferenciju između Pashe koju je Hristos održao i Jevrejske Pashe. Radi se o sledećim stihovima: ( Jovan 2,13 ; Jovan 11,55 ) Kao da je sam Jovan želeo da napravi tu razliku pa je uz imenicu ''Pasha'' dodao ''jevrejska.'' Jer, u stihu gde je Hristos naložio svojim učenicima da idu i pripreme Pashu, a sama reč ''pasha'', znači ''prelazak'', preskok'', ''prolazak'', ''zaobilazak'', ne stoji: ''idite ugotovite nam judejsku pashu'', mislim da Jovan nije slučajno tako zapisao. I nije slušajno što je Hristos baš 14. nisana kada je i bio pogubljen održao Večeru sa svojim učenicima. Zašto tako mislim? Zato što je judejska Pasha ukazivala na događaj koji se imao desiti u budućnosti, a kada se taj događaj ostvario u tačno predviđeno vreme, trebalo je uspostavi obred koji će evocirati uspomenu na žrtvu koja se tada prinela, a ona se upravo desila na dan koji Jevreji zovu priprema, dakle dan ranije u odnosu na dan kada Jevreji jedu Pashalnu žrtvu to jest 15. nisana kao uspomenu na dan svog izlaska iz Egipta. (v. 4. Mojsijeva 28,16;4. Mojsijeva 28,17;3. Mojsijeva 23,11;3. Mojsijeva 23,15

*** Ukoliko neko od članova smatra da je ispravno koristiti kvasni hleb (ali proizveden na biblijski način) i alkoholno vino (bez hemijskih dodataka) razblaženo sa vodom, ili pak beskvasni hleb i alkoholno vino razblaženo sa vodom, neće mu se uzeti za pogrešno, jer Bog je sudija. No nakon temeljnog proučavanja kanonskih knjiga Svetoga Pisma u kojima se pojavljuju pojmovi koji se prevode na srpski jezik terminom ''vino'', ili bolje reći svestranog istraživanja kako samih tih pojmova tako i konteksta u kojem se pojavljuju, treba uzeti u obzir i tekst iz knjige koju pravoslavni i katolici smatraju deuterokanonskom a koji glasi:

Knjiga Sirahova 50:14,15

14 Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru;
15 pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožđa, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega.

Ostaje pitanje zašto je kvasac uzet kao simbol greha jer on radi dobre stvari u tehnologiji pravljenja hleba, naime čini ga lakim i rastresitim. Možda zato što on nadima hleb pa je ta njegova osobina uzeto kao simbol našeg nadimanja, ponosa i oholosti što su negativne osobine ljudskog karaktera.
Razmišljajući o tome setio sam se da su jevreji pekli hleb na suncu a ne ovako kako mi to danas radimo u pećnicama na 200 stepeni pri čemu se sav kvasac uništava te je takav hleb praktično beskvasni. Ne znamo kako su Jevreji dobijali kvasac, ali sigurno ne kao mi danas. Prespostavljam da su ostavljali deo uskisnutog testa za sledece mešenje. Možda i to ima neku simboliku?
Sa jedne strane kvasac predstavlja greh i nešto sto je negativno tako da pričest bez kvasca predstavlja savršenstvo Isusa Hrista, i sa time se treba složiti, ali postoji i simbolika gde je kvasac pozitiva to je ono iz jedne Hristove parabole kada žena uzme tri kopanje brašna dok sve ne uskisne, simbolika Carstva Božijega. Dakle, različiti simboli za različite situacije, a isto sredstvo.

**** U pogledu Gospodnje večere postavlja se važno pitanje šta se obeležava, smrt ili vaskrsenje Isusa Hrista? Izvesne zajednice ističu Hristovu otkupiteljsku smrt, a ostale snažnije naglašavaju Hristovo uskrsnuće i vaznesenje. Smatram da treba obeležavati Gospodnju večeru u sveobuhvatnom smislu. U činu Pričešća razmišljati i o smrti i o vaskrsenju i o veznesenju našeg Gospoda Jehošue Mešijaha.


Napisao:
Miloš Popadić

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz