| Site menu |
|
 |
| Our poll |
|
|
| Statistics |
Total online: 3 Guests: 3 Users: 0 |
|
| Login form |
|
|
|
15. i 16. poglavlje
15. poglavlje
KATOLIČKA CRKVA PONOVO LIŠENA SVOG BOGATSTVA
Dogma o nepogrešivosti uzdigla je papu iznad svakog smrtnika i na razinu božanstva.
Doduše, gubitak teritorijalnih Papinskih Zemalja a što znači papine
svjetovne države i vlasti, činio se onda kao smrtonosan udarac. Ali,
pošto se zapadno društvo rapidno mijenjalo, gubitak teritorija nije više
bio tako sudbonosan kao u prijašnjim stoljećima, jer bogatstvo nije
više bilo tako usko povezano sa vlasništvom nad zemljom –
zemljoposjedom. Industrijska revolucija je preobrazavala zapadni svijet.
Izgradnja tvornica sa uvećanom industrijskom proizvodnjom, otvaranje i
povezivanje tržišta, organizirani rad, korištenje novih materijala i
eksploatacija radne snage mijenjali su sliku Evrope i Amerike.
Gubitak Papinskih Zemalja ma kako bio gorak za Crkvu, neizbjezno ju
je gurnuo u nove izazove i prisilio na stvaranje i zgrtanje novih vrsta
blaga i bogatstva.
Osim gubitka svjetovne drzave, Crkvi su zaprijetile i nove "kuzne”
teorije i ideologije poput li- beralizma, demokracije i socijalizma, a
koje su generirale anti-klerikalizam. Mnogi narodi na Zapadu su
uspostavili drzave ciji je glavni cilj uz ostale procese, bio i proces
razvlastenja pre- bogate Katolicke crkve. Liberalne, demokratske,
agnosticke i otvoreno neprijateljske Vlade ci- nile su to diljem
prosvijetljene Evrope. U Njemackoj je Bizmarkova "Kulturkampf”
paralizirala Crkvu, dok su u Francuskoj poluateisticki republikanski
rezimi sprovodili daljnju neutralizaciju Crkve smanjenjem i ogranicenjem
njenog utjecaja u skolama, vojsci i drugim sferama drus- tvenog zivota.
U susjednoj novo-ujedinjenoj Italiji neprijateljski raspolozene Vlade
ogranicile su djelovanje Crkve svuda gdje je ona superiorno i
monopolisticki vladala toliko dugo vreme- na. Vrlo znakovito, Italija je
nakon tisucu i po godina rascjepkanosti konacno mogla biti uje-
dinjena, tek nakon svrgavanja pape kao vladara i ukinuca papinske
teritorijalne drzave u srcu Italije.
S druge strane, one izrazito pasivne katolicke nacije koje nisu
sudjelovale u revolucionarnim pokretima i procesima i nadalje su ostale u
papinskom jarmu koji ih je stalno vukao natrag.
Evropski anti-klerikalizam se brzo prosirio cijelom zapadnom
hemisferom i u Centralnoj i Juznoj Americi bio je poput tempirane bombe
spremne da eksplodira na najmanji dodir. U sjevero-americkom,
anglo-saksonskom drustvu zbog predominacije protestantizma i djelo-
tvornosti principa Odvojenosti religije i drzave, anti-klerikalizam nije
bio tako snazan i razo- ran. U Latinskoj Americi Katolicka crkva je
imala neogranicenu vlast, kako duhovnu tako i svjetovnu. To joj je
omogucilo da tamosnje narode drzi u cvrstom zagrljaju koji je gusio
svaki napredak. Iako su se razne oligarhije smjenjivale, ona je bila
stvarna vladarica. A onda je dosla eksplozija.
Antiklerikalne latino-americke administracije dosle su na vlast kao
rezultat reakcije protiv crkvenog iskljucivog monopola na svim poljima
drustvenog zivota, te njenog kolosalnog boga- tstva. Taj monopol je bio
razbijen, a bogatstvo konfiscirano. Ogromni crkveni zemljoposjedi
razdijeljeni su seljacima bezemljasima.
Najjaca eksplozija bila je ona u Meksiku pocetkom 20. stoljeca. U
Meksiku je Katolicka crkva drzala u svojim rukama vise od trecine
ukupnog bogatstva zemlje. Zajedno sa svojim laickim partnerima – krupnim
zemljoposjednicima, ona je uistinu bila najveca kocnica cjelo- kupnog
razvitka meksickog naroda. Kad je drzava pocela sprovoditi konfiskaciju i
ekspropri- jaciju bogatstva Crkve, hijerarhija je digla galamu do neba i
okrivljavala revolucionarne snage za progonstvo religije, iako one nisu
namjeravale ukinuti religiju. Ali, na te drzavne poteze Crkva nije
reagirala samo vikom i galamom. Ona je potaknula vrlo destruktivan
gradjanski rat koji je gurnuo Meksiko unazad i obiljezio cijelo
desetljece (1920-30) bunama, ustancima, masakrima i atentatima.
Katolicki biskupi, svecenici, redovnici, pa cak i redovnice, aktivno su
ucestvovali u svemu tome.
U atentatu na meksickog predsjednika Alvaro Obregona 1928.g. glavni
organizator je bila "majka”-nadglednica jednog samostana. Ona je isla i
dalje i trazila pomoc i intervenciju USA. Katolici u Sjedinjenim
Drzavama bili su mobilizirani, a neki su cak trazili "preventivni rat”
protiv Meksika. Iza tih poziva stajala je jedna mocna sila sa kojom je
meksicka Vlada u zadnje vrijeme ratovala. To su bile neke americke
divovske korporacije koje su imale velike interese i profite u Meksiku i
koje su se duboko uvukle u ekonomski zivot nacije kontrolirajuci mnoge
sektore.
Nakon udarca na crkveno bogatstvo, Meksiko je 1929. uveo Konstituciju
(Ustav) koja deklarira, da je sve prirodno bogatstvo zemlje narodno
vlasnistvo. Sjeverno-americke korpo- racije (narocito za naftu, bakar,
srebro) digle su silnu graju, jer su im interesi u Meksiku bili ozbiljno
ugrozeni. Ipak su dio svog eksploatacijom stecenog bogatstva morale
vratiti mek- sickoj drzavi. I tada su na svijetlo dana izasla dva dotada
tajna partnera, a to su bila Kato- licka crkva i velike korporacije, pa
se mogao vidjeti neobican i bizaran spektakl. "Sveta majka crkva” koja
se bori za interese USA korporacija s jedne strane, i korporacije koje
se bore za duhovne i materijalne interese "jedine prave religije”!
Ovaj nesveti savez gotovo je doveo do intervencije Sjedinjenih Drzava
u Meksiku. Kato- licka crkva je organizirala atentat na Predsjednika
Meksika, a americke korporacije su poma- gale politickim spletkama i
mitom. Jaka propaganda, pritisak Vatikana, americka katolicka
hijerarhija i novac korporacija doveli su javno mnijenje gotovo do tocke
usijanja. Ali americka Vlada je izdrzala pritisak i postupila mudro i –
nije vojno intervenirala. Predsjednik Roosevelt je interese svoje
zemlje stavio na prvo mjesto, kao i uvjerenje, da se Sjedinjene Drzave
ne trebaju mijesati u unutarnje stvari i konflikte u Meksiku. U
suprotnom, to bi ugrozilo ne samo dobrosusjedske odnose dviju zemalja,
nego bi izazvalo sumnju i neprijateljstvo ostalih latino -americkih
zemalja.
I tako su pokusaji Katolicke crkve da vrati svoje bogatstvo u
Meksiku, pa makar i po cijenu gradjanskog rata i prolijevanja krvi,
neslavno propali. Ali, otada je na vidjelo izisao jedan savez izmedju
prividno suprotstavljenih sila, a to su Katolicka crkva i mocne americke
korporacije (koncerni), a taj savez i danas odlicno funkcionira.
U nadolazecim desetljecima ovo partnerstvo je postalo tako cvrsto i
mocno, da je u velikoj mjeri utjecalo na politicke, ekonomske i
ideoloske prilike, ne samo u USA, nego i u Evropi. I zapravo u
cjelokupnom zapadnom svijetu, a cime cemo se pozabaviti u narednim
poglavljima.
*****
16. Poglavlje
KATOLIČKA CRKVA POZDRAVLJA ROĐENJE BOLJŠEVIZMA
Neprilicno partnerstvo izmedju Katolicke crkve i mocnih komercijalnih
divova u USA tokom meksicke "oluje” fenomen je, koji je nastao zbog
njihovih slicnih interesa, odnosno zbog obrane i zastite tih interesa,
kao i povecanja dobiti. To nije bio samo lokalni ili regionalni savez,
nego odraz neceg puno veceg i znacajnijeg. To je bio odraz prilika u
Evropi gdje su se pripremali veliki i sudbonosni dogadjaji. Prezivjele
evropske monarhije bile su zaokupljene snovima o staroj nekadasnjoj
velicini i sjaju poticani nacionalistickim militarizmom i ekonom-
skom pohlepom, a sto je konacno survalo taj kontinent u krvavi 1.
svjetski rat. To je pak ubrzalo pojavu najdjavolskijeg grijeha dotad –
Ruske crvene revolucije ili boljsevizma.
Ovo cudoviste koje je u proslom stoljecu postojalo samo u glavama
boema i sanjara, iznenada je izronulo iz rusevina Evrope kao neki
zastrasujuci div prijeteci svemu. Svemu sto je pripadalo starom redu i
poretku, staroj ekonomiji, kulturi i religiji. Ono je imalo snagu
mitoloskih koklopa, ali sa mnostvom malih glava napunjenih brojnim
nemogucim-utopijskim shemama za novo drustvo, za novog covjeka i novu
buducnost.
Da se ovo cudoviste pojavilo u nekoj maloj zemlji bilo bi vec
dovoljno opasno, ali ono je izniklo u jednoj ogromnoj i mnogoljudnoj
zemlji – u Rusiji. Osim sto je prijetilo svemu i svace- mu u "svome
dvoristu” ono je zaprijetilo i cijeloj Evropi svojim kuznim crvenim
bacilima. Nakon pocetne obamrlosti i pokusavajuci se podici iz rusevina,
Evropa je pocela pripremati obranu od ruskog boljsevizma koji je brzo
metastazirao po Evropi. Organizirano krscanstvo predvodilo je juris, jer
se boljsevizam deklarirao ateistickim. Rusenje religije je bio jedan od
njegovih glavnih ciljeva. To organizirano krscanstvo sa svim svojim
svjetovnim bogatstvom glatko je stalo na stranu svih slicnih ustroja
koji su bili u opasnosti da sve izgube. Pojedinci, organizacije, crkve,
partije, vlade i narodi ujedinili su se u zajednicki front da uniste
Crvene.
Demokracija je svugdje zatajila. Katolicka crkva je osnovala
Katolicke partije da bi domi- nirala demokratskim masinama, ali one su
bile nesposobne da zaustave plimu Crvenih. I tako, usred opce konfuzije
izronio je jedan novi snazan pokret. Bio je to fasizam. I kao kuriozitet
– on se rodio u jednoj katolickoj zemlji u kojoj je bilo tisucljetno
sjediste papa – u Italiji. Prva fasisticka diktatura vladala je u Rimu,
odmah do prijestolja svetog Petra.
Katolicka crkva je brzo snimila situaciju i uvidjela velike
mogucnosti fasizma te pronasla zajednicki jezik s njime. Jer fasizam je
nastao da bi se suprotstavio komunizmu i zatro ga, kako u Italiji, tako i
izvan nje. Ubrzo su se pojavili imitatori. U Njemackoj, Nacisticka
partija napravila je svoj prvi pokret u katolickoj Bavarskoj uz
blagoslov Katolicke crkve. A ona je bla- gosiljala i podrzavala bilo
koga i bilo sto, samo ako to moze zaustaviti komunizam. Svi njezini
religiozni, politicki i diplomatski napori izmedju dva svjetska rata
bili su inspirirani i usredoto- ceni na ovu veliku strategiju.
Njeni motivi za to izgledali su logicni. Komunizam je propovijedao
ateizam i totalno nesta- janje organizirane i institucionalizirane
religije, odnosno krscanstva. Crkvu nije puno zabri- njavao ateizam
komunista, koliko njegovo neprijateljstvo i hajka na bogatstvo, moc i
vlast koju su takove religije imale. Katolicka crkva je smatrala da je
njeno pravo i duznost uzvratiti udarac i zastititi sebe kao religiju,
kao crkvu i kao entitet sa svojim golemim intresima. Za nju kao takvu
pravi uzas je bio to, sto je komunizam htio ukinuti privatno vlasnistvo i
preraspo- dijeliti bogatstva. A medju prvima na udaru je bilo bas
crkveno bogatstvo. To je znacilo, da ce Katolicka crkva u slucaju da
komunizam osvoji Evropu, biti lisena svog bogatstva zajedno sa drugim
crkvama.
Zato je savez s fasizmom bio prirodan. Cinjenica da se Katolicka
crkva vise brinula za svoje zemaljsko blago nego za nebesko, bila je
dokazana njenim ponasanjem i aktivnoscu. Te aktivnosti bi bile gotovo
nevjerojatne, kad ne bi bile konkretno i dokumentirane. Istina je, iako
zvuci apsurdno, da je Katolicka crkva potajno podrzavala boljsevicku
revoluciju. Jer, dok su njeni vanjski napori i anti-komunisticka
aktivnost bili stvarni i vidljivi, tako su i njene taj- ne aktivnosti
spram komunizma bile takodjer stvarne, intenzivne, ali nevidljive. Takva
dvo- struka politika sprovodjena godinama istovremeno na svim razinama,
bila je rezultat dva temeljna pokretacka motora (sile) koji su ju
uvijek vodili u njenom dugom postojanju, a to su: nazasitna glad za
crkvenom prevlasti, velicinom i sjajem i isto takva nezasitna glad za
ze- maljskim blagom.
S padom carske Rusije i dolaskom ateistickog komunizma ona je vidjela
veliku panoramu mogucnosti za sebe. Komunisti su dosljedno svojoj
rijeci razvlastili Ortodoksnu crkvu (ruska pravoslavna). Ona se bila
identificirala s carizmom i bila je odmah iza krune po moci, ugledu i
bogatstvu. Njezino bogatstvo je bilo kolosalno, a parazitizam njenog
klera nevjerojatan. Zato je pad carizma doveo do neizbjeznog pada i
drzavne crkve.
Za Katolicku crkvu koja je vodila specifican rat protiv Istocne crkve
od velike Sizme u 11. stoljecu, pad njenog rivala bila je predobra
stvar kad bi bila i istinita. U tom slucaju zlo komu- nizma bi moglo
biti prihvaceno, ali naravno uz jednu proviziju, a to je – davanje
slobodne ruke Katolickoj crkvi u eliminaciji pravoslavlja u Rusiji! Plan
je napravljen i tako se desilo, da je Vatikan istovremeno grmio protiv
komunizma s jedne strane, a s druge zapoceo tajno pregovaranje s
komunistima. Lenjin i papa su se slozili. Papine komisije predvodjene
visokim prelatima bile su poslane u Rusiju pod krinkom humanitarnih
misija. U Rimu i drugdje katoli- cki svecenici su ubrzano poducavani
ruskoj pravoslavnoj teologiji i liturgiji. Smisljene su grandiozne sheme
za preuzimanje Pravoslavne crkve, a narocito njenih golemih imanja i
blaga sto je trebalo uslijediti u drugoj fazi pothvata. Bilo kako,
Lenjin i njegovi nasljednici upozoreni su na ovu dvolicnu igru Vatikana.
Doslo je do poteskoca i konacno je "tajno ljuba- kanje” Kremlj-Vatikan
bilo naglo prekinuto 1925.g. Tome je vjerojatno doprinjela i situacija u
Italiji.
Musolini je 1922. postao Premijer u Vladi. U pocetku Vatikan ga je
hladno primio. Cak je osnovao Katolicku partiju nasuprot fasizmu, kad su
tajni pregovori sa Kremljom propali. Ali, ubrzo se Vatikan preusmjerio
ka fasizmu i prihvatio ga. Napravljen je tajni dogovor s Muso- linijem –
papa ce podrzati fasizam, a on ce se boriti protiv komunizma. Slijedece
godine Kato- licka stranka je ukinuta, a njezini clanovi su savjetovani
da podrze novi rezim. Vrhunac suradnje pape i Musolinija bio je
potpisivanje LATERANSKOG UGOVORA I KONKORDATA 1929. godine. Zaruke
Vatikan– Fasizam tako su postale i sluzbeni brak.
Ovaj katolicko-fasisticki savez bio je dogadjaj od krajnje vaznosti
za Evropu i Zapad, jer je polozio temelje dvama glavnim smjernicama
vatikanske politike: prva je bila identifikacija Katolicke crkve s dva
ekstremna utjelovljenja zapadnog desnicarskog konzervatizma – fasizmom i
nacizmom, ciji je glavni cilj bio unistenje komunizma; druga je bila
ona od najveceg znacaja za buduce dogadjaje i za nasu sadasnju paznju, a
to je potpisivanje Late- ranskog Ugovora 1929.g.
Taj Ugovor je bio sluzbeni pecat kraja crkvene teritorijalne drzave
koje se ona konacno i sluzbeno odrekla. Kada su Talijani 1870.g. oduzeli
papi (Pio IX.) tzv. Papinske Zemlje, on i njegovi nasljednici Leon
XIII, Pio X, Benedikt XV, i Pio XI. zatvorili su se unutar vatikanskih
zidina u protestu protiv te "kradje” tvrdoglavo odbijajuci izlazak van.
(Pio IX. je tvrdio da je zarobljenik, pa se demonstrativno zatvorio u
Vatikan).
Sa Lateranskim Ugovorom pape su priznale njihov bivsi teritorij kao
sastavni dio Italije. U zamjenu za to trazili su naplatu i – dobili je.
Naplata je bila vrlo solidna. Katolicka crkva nikada ne daje "nesto za
nista”. Ona je napravila pogodbu po svom arsinu i dobila cvrste i
opipljive zemaljske vrijednosti u novcu i drzavnim obveznicama.
Ugovor je sklopljen u veljaci 1929.g. Italija je priznala suverenitet
"Svete Stolice” ili drzave Vatikan, koja je zauzimala povrsinu manju od
kvadratne milje. Papa je u tom podrucju apso- lutni vladar sa svom
ovlascu. Prostrani teritorij kojim je Crkva tokom citavog jednog
tisucljeca lose vladala zlouporabljujuci svoju vlast, otimala i
pljackala dobra i pustosila, sada je bio reduciran na mikroskopsku
drzavicu – grad Vatikan. Inace, Crkva je mireci se sa svojim gubi- tkom
trazila svoju "funtu mesa” pokusavajuci dobiti sto vise od ove pogodbe.
Fasisticka Itali- ja platila joj je 750 milijuna lira (u ono vrijeme
vrlo velik novac) i razlicite postotke u drzavnim obveznicama i
papirima.
Prostorno smanjena na najmanju drzavicu na svijetu ova neovisna
crkvena teokratska ma- sina ima na stotine milijuna lojalnih drzavljana
sirom svijeta, a sto joj daje ogromnu snagu zajedno s kolosalnom
financijskom moci koju posjeduje. Iznos koji je primila od svoje
domicilne zemlje kao kompenzaciju za izgubljeni teritorij, bio je sjeme
buducih milijardi koje ce ona zgrnuti u narednim desetljecima. Ona je
cak napustila svoje tradicionalne nacine zgrta-nja blaga ovoga svijeta i
savrseno se prilagodila nacinima na koje se to radi u suvremenom
drustvu. A to su veliki industrijski i financijski koncerni, trustovi i
korporacije.
Godine 1929.-30. bile su velika prekretnica u analima Katolicke
crkve. Lateranski Ugovor je znacio kraj jedne ere i pocetak druge.
Pocetak novog perioda u kojem ce buduce bogatstvo Crkve nezamislivo
nadmasiti ono proslo i to u kratkom vremenu od samo nekoliko desetljeca.
***** |
|
| Calendar |
| « December 2024 » | | Su | Mo | Tu | We | Th | Fr | Sa | | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | | 29 | 30 | 31 |
|
|
|
