Tekst u Jovanu 1:1 glasi: (a) U početku je bila Riječ, (b) i Riječ bila sa Bogom, (c) i Bog je bio Riječ.
Da je božanska Riječ niko drugi do Isus Hrist pokazuje stih 14: „I Riječ je postala tijelo i prebivala u nama i gledali smo njenu slavu, slavu kao jedinorođenog od Oca, punu blagodati i istine.“ Jovan 1:1a kaže da je ta Riječ bila u početku, ali početku čega? To je morao biti početak nečega. Da li je to bio početak svijeta? Da li je to bio početak stvaranja anđela? Na koji god početak da to stavite, morao je biti početak nečega. Mnogi trinitarci koriste ovaj tekst da kažu kako je Hrist bio oduvijek i nije imao početak. Ali to nije ono što ovaj stih kaže. Bog nije imao početak! Takođe i predlog „kod“ ili „sa“ mora nešto značiti. Riječ je bila „kod“ Boga ili „sa“ Bogom. Oni ne mogu biti isto biće, ili jedan ne može biti kod drugoga. Sledeći stih to potvrđuje: „Ona (Riječ ili Isus) je bio u početku sa Bogom.“
Ispravno tumačenje Jovana 1:1 sa originalnog „kovanog“ grčkog teksta nastavlja biti izvor žustre rasprave među prevodiocima Biblije, a posebno fraza Riječ je bila Bog (c). Prvi stih Jovanovog jevanđelja kaže da je Božji Sin Hristos Isus, na kojeg se ovdje ukazuje kao na Riječ, bio sa Bogom u početku (a+b). Jovan 1:1b ne kaže da je Mesija Bog već da je bio kod Boga. Važno je primijetiti da određeni član kod „Riječi“ postoji u grčkom tekstu i da su ga prevodioci izostavljali, vjerovatno zato što su mislili da je greška, ali on je korektan i ima svoju svrhu. Evo originalnog grčkog teksta za (1b).
και I 2532 VEZNIK (određeni član) 3588 T-IJM λογος Riječ 3056 N-IJM ην je bila 2258 V-IXI-3S προς sa 4314 PREDLOG τον (određeni član) 3588 T-PJM θεον Bogom 2316 I-PJM
Izraz „Bog“ (sa određenim članom) identifikuje jedinog pravog Boga Oca u ovom stihu tako da je određeni član važan. Dok je Isus nazvan Bogom u ovom stihu, postoji jasna razlika između Njega i Boga (sa određenim članom) sa kojim je bio. Bog s kojim je Isus bio je Bog Otac. Isus nije bio isti Bog s kojim je bio, već je prije Isus bio Bog u smislu božanskih atributa poput Njegovog Oca, jer je kao Sin naslijedio karakteristike od svog Oca. Otac je Bog pa je tako i Njegov Sin Bog po prirodi baš kao svako ljudsko biće po nasleđu posjeduje istu prirodu i formu ljudskosti.
Jovan 1:1 možemo bolje razumjeti koristeći istu gramatičku strukturu ali sa različitim subjektima kao na primjer Adamom i Evom. „U početku je bila žena, i žena je bila sa (određeni član) čovjekom, i žena je bila čovjek.“ Adam je „čovjek“ a žena je Eva, ali Eva je takođe „čovjek“ po prirodi ali Eva nije „čovjek“ u identitetu. Oni su dvije različite osobe. Pogledajte opet isti stih sa ovom perspektivom na umu. „U početku bila je Riječ, i Riječ je bila sa Bogom, i Riječ je bila Bog.“ Riječ, Sin, je bila sa vrhovnim Božanstvom, Ocem, i Riječ je bila božanska u prirodi. Ali Sin nije bio „Bog“ (sa određenim članom), Sin nije bio Otac, pa ipak Sin ima božansku prirodu i isto božanstvo kao Njegov Otac. Tako je Isus bio sa Bogom u početku, ali On nije Bog Otac (sa određenim članom) već Bog po nasleđu i prirodi Sina. On je Bog zato što je Sin Božji. To je prosto.
U Jevrejima 1:1-9 zapažamo da govori Bog Otac i da se On obraća svom Sinu i naziva ga Bogom. Drugi stih kaže da je Hrist „postavljen za naslednika“ svega. A naslednik je naravno neko ko prima nasleđe od nekog. U ovom slučaju Hrist Sin je primio nasleđe od svog Oca. Ali šta je On to primio? Njegovo ime, Njegov autoritet i Njegovu moć! Drugim riječima, Isus budući jedan i jedinorođeni Sin živog Boga primio je vrlinom svog rođenja sve atribute koje je posjedovao Njegov Otac. Stih 4 kaže: „I postao je toliko veći od anđela koliko je ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovog imena.“ Stih 8 objašnjava da je ovo vrsnije ime ime „Božje“, koje je Otac dao svom Sinu. „A za Sina (Bog) kaže: ‘Tvoj je prijesto, Bože, u vijek vijeka.’“ Tako On ovo ime „ima po nasleđu“. To nije ime koje je dodijeljeno već ime koje je On naslijedio od svog Oca.
Tako je Hrist ne samo naslijedio svoje ime već i druge stvari. Ime označava autoritet (Marko 11:9; Jovan 5:43) i takođe označava karakter i prirodu (Izlazak 33:18,19; Izlazak 34:5,6). Na primjer, ime Adam označava čovjeka (čovječanstvo). Kad ljudi imaju djecu, ona ne nasleđuju samo ime svojih roditelja već takođe nasleđuju njihovu prirodu, koje je naravno ljudska priroda. Na taj način, Isus je naslijedio istu prirodu kao Njegov Otac, baš kao što dijete nasleđuje ime od roditelja, i On je takođe naslijedio prirodu od svog Oca koje je božanska priroda. Hrist takođe nasleđuje život svog Oca. „Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.“ (Jovan 5:26) Ali ako je Isus oduvijek postojao zajedno sa Ocem kao što tvrdi doktrina o trojstvu, onda Bog ne bi mogao dati život svom Sinu pošto bi ovaj uvijek imao život. Ali Sveto Pismo otkriva da je to nemoguće. Dakle, Hrist je naslijedio ne samo ime svog Oca i prirodu od svog Oca već takođe i sam život od Oca. Drugim riječima, Hrist je naslijedio iste atribute i prirodu kao Njegov Otac. Zato Hrist ima vrsnije ime od anđela. On ima božansku prirodu od Oca pošto dolazi od Oca i stoga je jednak i potpuno božanski kao Otac.
Neki su čini se skloni da vjeruju u trinitizam zato što smatraju da bi Isus trebao biti potpuno isti kao Njegov Otac na svaki način kako bi se mogao nazvati Bogom. Ali mora li vaše potomstvo biti tačno isto kao vi u dobi, autoritetu, itd. da bi bilo 100% ljudsko biće? Ne bi li vam smetala pomisao da vaše dijete, da bi bilo potpuno ljudsko biće, mora biti kao vi na svaki način? Štaviše, kad posmatramo ljudski rod, zapažamo da ne postoje dvije iste jedinke niti je to moguće.
Pokrićemo još jedanput zašto je Isus nazvan Bogom jednostavnim tačkama pošto je ovo veliki kamen spoticanja za mnoge.
Da li ste vi ljudsko biće po prirodi? – Da. Da li su vaša djeca ljudska bića po prirodi? – Da.
Da li vaša djeca nasleđuju vašu ljudsku prirodu? – Da.
Da li vaša djeca nasleđuju ime svog oca? – Da.
Da li je Otac Bog po prirodi? – Da. Da li je Njegov Sin Bog po prirodi? – Da.
Da li je Isus naslijedio ime svog Oca? – Da.
Da li je Isus naslijedio prirodu svog Boga Oca? – Da.
Zašto bismo očekivali nešto drugo? Isus je naslijedio ime svog Oca i Božju prirodu zato što je On Božji Sin! Isto je primjenljivo na ljude.
Tako u osnovi, postoji „jedan“ Bog. Isus „nije“ Bog, On je Sin Božji. On nosi „ime“ Božje vrlinom svog „nasleđa“. I zato što je Sin Božji, On je „jednak“ sa Bogom.
Pogledajmo sada kako ovaj predmet komentariše jedan duhovni pisac iz 19. vijeka.
„Ovo ime nije dato Hristu kao rezultat nekog velikog postignuća, već je Njegovo po pravu nasleđa. Govoreći o sili i veličini Hristovoj, pisac poslanice Jevrejima kaže da je On načinjen toliko boljim od anđela zato što je ‘ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovog imena.’ Jev. 1:4 A sin po pravu uzima ime od oca; i Hrist je kao ‘jedinorođeni Sin Božji’ imao pravo na isto ime. Sin je takođe, u većoj ili manjoj mjeri, reprodukcija oca; on ima, u određenoj mjeri, osobine i lične karakteristike svog oca; ne savršeno, jer nema savršene reprodukcije među ljudskim rodom. Ali u Boga nema nesavršenosti ili u nekom od Njegovih djela; i tako je Hrist ‘obličje bića’ Očeve ličnosti. Jev. 1:3. Kao Sin samopostojećeg Boga, On po prirodi ima sve atribute Božanstva. Istina je da ima mnogo sinova Božjih; ali Hrist je ‘jedinorođeni Sin Božji’, te stoga Sin Božji u smislu u kojem nikad nijedno biće nije bilo i nikad neće biti. Anđeli su sinovi Božji, kao što je bio i Adam (Jov 38:7; Luka 3:38), po stvaranju; hrišćani su sinovi Božji po usvojenju (Rim. 8:14,15); ali Hrist je Sin Božji po rođenju. Pisac Jerejima poslanice dalje pokazuje da položaj Sina Božjeg nije onaj na koji je Hrist bio uzdignut, već onaj koji On ima po pravu.“ (E.J. Waggoner, Christ and His Righteousness, p. 11-12) | 
