Dioniz/Bakho
Dioniz ili Bakho se smatra grčkim, ali on je zapravo prerada egipatskog
boga Ozirisa, čiji se kult tisućama godina rasprostirao velikim dijelom
starog svijeta. Dionizova je religija bila dobro razvijena u Trakiji,
sjeveroistočno od Grčke, i Frigiji koja je postala Galacija, gdje je
kasnije vladao Atis. Premda se Dioniz najviše pamti po raskalašenim
svetkovinama u njegovo ime, koje u latiniziranoj verziji glasi Bakho, on
je imao brojne druge funkcije, a liku Isusa svoj je doprinos dao u
nekoliko pogleda:
• Dioniz je rođen od djevice 25. prosinca 39 i kao Sveto Dijete položen u jasle.
• Bio je putujući učitelj koji je činio čuda.
• „Jahao je u trijumfalnoj povorci na magarcu."
• Bio je sveti kralj koji je ubijen i kojeg se jelo u euharistijskom
obredu za plodnost i čišćenje.Ustao je iz m r t v i h 25. ožujka.
• Bio je bog vina i pretvarao vodu u vino.
• Zvali su ga „Kralj Kraljeva" i „Bog Bogova".
• Smatrali su ga „Jedinorođenim Sinom", „Spasiteljem", „Iskupiteljem", „Nositeljem grijeha", „Pomazanim" te „Alfom i Omegom".
• Poistovjećivan je s o v n o m ili j a n j e t o m .
• Njegova žrtvena titula „Dendrites" ili „Mladi Čovjek s Drveta" sugerira da je obješen o d r v o ili razapet.
Kao što kaže Walker, Dioniz je bio „prototip Krista sa središtem kulta u
Jeruzalemu" gdje su ga, kao što je već i s p o m e n u t o , tijekom 1.
stoljeća pr.n.e. štovali Židovi.
Dionizov/Bakhov simbol bio je
,,IHS" ili ,,IES", što je postalo „Iesus" ili „Isus". „IHS" se do d a n a
današnjeg koristi u katoličkoj liturgiji i ikonografiji.
,,IES" je
feničansko ime boga Bakha ili personifikacije sunca, a etimološke
objašnjenje te titule kaže da znači „jedan", a ,,es" „vatra ili
svjetlo", tj. ako se spoji kao „ies", dobiva značenje „jedno jedino
svjetlo". To je ustvari svjetlo iz Ivanova evanđelja. Ovo se ime može
naći posvuda na kršćanskim oltarima, i protestantskim i katoličkim, na
taj način jasno pokazujući da je kršćanska religija samo modifikacija
orijentalnog štovanja Sunca, koje se pripisuje Zoroasteru. Ta ista slova
IHS, koja su u grčkom tekstu, kršćani čitaju „Jes", a rimsko im je
kršćansko svećenstvo dodalo i nastavak „us"...
Dioniz je postao univerzalni bog spasitelj drevnoga svijeta. Nikad nije bilo nijednog poput njega.
Prvi kojemu su pripisani njegovi atributi bio je Oziris. Smrću poganstva njegove je središnje osobine preuzeo Isus Krist.
Poput Isusa Nazarećanina, Dioniz je „prava loza", a slike grožđa bitne su za oba kulta.
Vinova loza je prvenstveno bila utjelovljenje Dioniza, ili Bakha, u
njegovoj ulozi žrtvenog spasitelja. Njegova se žrtva uspoređuje s
obrezivanjem vinove loze, koje je nužno za njenu godišnju obnovu... U
Siriji i Babilonu loza je bila sveto drvo života. Autori Starog zavjeta
prihvatili su je kao simbol odabranog naroda, a novozavjetni su je pisci
učinili simbolom Krista (Ivan 15:1, 5). U kombinaciji sa snopovima
klasja u svetoj umjetnosti loza je značila spasiteljevu krv (vino) i
tijelo (kruh). To je ikonografija koja je započela u pogansko doba, a
uskoro ju je prihvatilo i rano kršćanstvo.Na Kreti se Dioniz zvao
Iasius, što je bila i titula bogočovjeka orfičkih misterija na
Samotrakiju, kojeg se poistovjećivalo s Dionizom i kojeg je promicao
„apostol" Orfej u svom misionarskom radu, u kojem se kretao istom onom
rutom kojom je navodno putovao Pavao. Iasius, Iesius ili Jazon su
ustvari Isusovi ekvivalenti. |
