Hor/Oziris u Egiptu
Legende o Ozirisu/Horu stare su tisućama godina i mnogi su tisućljećima
smatrali da je Oziris stvarna osoba. Neki su tvrdili da je doživio
22.000 godina. Kult Ozirisa, Izide i Hora bio je raširen u drevnom
svijetu, uključujući Rim. U egipatskom mitu Hor i njegov nekadašnji i
budući Otac, Oziris, često se zamjenjuju, kao na prim j e r kad se
govori: „Ja i m o j Otac smo jedno."
Od svih bogova spasitelja koji
su se štovali na početku kršćanske ere Oziris je možda dao više
pojedinosti za sve značajniju figuru Isusa Krista od svih drugih. Već
vrlo starog u Egiptu, Ozirisa se poistovjećivalo s gotovo svakim drugim
egipatskim bogom i bio je na putu da ih sve apsorbira. Imao je preko 200
božanskih imena. Zvali su ga Gospodar Gospodara, Kralj Kraljeva, Bog
Bogova. On je bio Uskrsnuće i Život, Dobri Pastir, Vječnost i
Neuništivost, bog koji je učinio da se muškarci i žene ponovno rode.
Oziris je Egipćanima bogočovjek koji je patio, umro i ponovno ustao te
vječno vladao na nebu. Vjerovali su da će naslijediti vječni život poput
njega...
Ozirisov dolazak navijestila su tri mudraca, tri zvijezde:
Mintaka, Anilam i Alnitak u Orionovu pojasu koje pokazuju izravno na
Ozirisovu zvijezdu na istoku, Sirijus (Sotis), koja ukazuje na njegovo
rođenje..Oziris je svakako bio prototipski Mesija, kao i hostija.
Njegovo se tijelo jelo u obliku pričesnih kolačića od pšenice, „biljke
Istine"... Ozirisov kult dao je niz ideja i fraza Bibliji. U Psalmu 23
prepisuje se egipatski tekst u kojem se zaziva Dobri Pastir Oziris da
mrtvaca odvede na „zelene poljane" i „vrutke tihane" zemlje nefer-nefer i
okrijepi mu dušu i da zaštitu u dolini smrtne sjenke (Tuat).
Nagovještaj Očenaša nalazimo u egipatskoj himni Ozirisu-Amenu, koja je
započinjala: „O Amene, o Amene, koji jesi na nebesima". Amen se također
invocirao i na kraju svake molitve.
Kao što James C h u r c h w a r
d naivno uzvikuje: „Ozirisovo i Isusovo učenje očaravajuće je isto. M n
o g i su odlomci identični, od riječi do riječi."
Massey navodi d r u g e pojedinosti o sličnosti i z m e đ u ozirijanizma i kršćanstva:
Na primjer, u jednoj od mnogih Ozirisovih titula u svim njegovim
oblicima i mjestima on se naziva „Ozirisom u monstranci"... U rimskom
obredu monstranca je prozirna posuda u kojoj je izložena žrtva ili
hostija... Oziris u monstranci bi kao takav trebao biti dovoljan da
pokaže da je egipatski Karast (Krst) originalni Krist i da su egipatske
misterije nastavili gnostici te da su u Rimu kristijanizirane.
Oziris je bio i bog vinove loze i veliki putujući učitelj koji je
civilizirao svijet. Bio je vladar i sudac m r t v i m a . U njegovoj
pasiji protiv njega su kovali u r o t u i ubio ga je Set (sotona).Kao i
Isusovo, i Ozirisovo je uskrsnuće služilo da p o d a r i nadu svima da i
oni m o g u učiniti isto i postati vječni.
Ozirisov „sin" ili novo utjelovljenje - H o r - s Isusom dijeli sljedeće:
• H o r a je rodila djevica Isis-Men 25. prosinca u spilji/jaslama, a
to je r o đ e n j e navijestila zvijezda na istoku; r o đ e n j u su
prisustvovala tri m u d r a c a Njegov zemaljski otac se zvao „Seb"
(„Josip").
Bio je kraljevskog podrijetla.
U dobi od 12 godina bio je mladi učitelj u Hramu, a u dobi od 30 godina je kršten. Na 12 je godina nestao.
Hora je u rijeci Eridanu ili Iarutani (Jordan) krstio „Anup Krstitelj" („Ivan Krstitelj"), kojemu je odrubljena glava.
Imao je 12 učenika, od kojih su dvojica bili njegovi „svjedoci" i zvali su se „Anup" i „Aan" (dva „Ivana").
Činio je čuda, istjerivao demone i podigao El-Azarusa („El-Osirisa") iz mrtvih.
Hodao je po vodi.
Osobni mu je pridjevak bio „Iusa", „zauvijek pravi sin" "Ptaha", tj. „Oca".
Nazivali su ga stoga „Svetim Djetetom".
Održao je „propovijed na gori", a njegovi su sljedbenici prepričavali „Iusine izreke".
Doživio je preobraženje na gori.
Razapet je između dva lopova, bio zakopan tri dana u grobnici i potom uskrsnuo.
Bio je poznat i kao „Put, Istina, Svjetlo", „Mesija", „Božji Sin
Pomazanik", „Sin Čovječji", „Dobri Pastir", „Jaganjac Božji", „Riječ
Tijelom Postala", „Ri-ječ Istine" itd.
Bio je „Ribar" i povezivao se s ribom („Ihtis"), janjetom i lavom.
Došao ja ispuniti zakon.
Zvali su ga „KRST", što znači „Pomazanik".
Poput Isusa, i Horus je „vladao tisuću godina".
Prije otprilike 3500 godina na zidovima hrama u Luksoru oslikane su
slike navještenja, bezgrešnog začeća, rođenja i obožavanja Hora, na
kojima Tot navješćuje Djevici Izidi da će začeti Hora, Knef ili „Duh
Sveti" je oplođuje, a novorođenče dolaze vidjeti i darove mu donijeti
tri kralja ili maga. Uz to, u katakombama u Rimu nalaze se slike Hora
kao djeteta kojeg drži djevica majka Izida - izvorna „Majka s djetetom".
Massey tumači:
Gnostička je umjetnost bila ta koja je reproducirala
egipatsku Hathor-Meri i Hora kao Djevicu i djetešce Isusa u Rimu... Vi
jadni idioti rekli su gnostici [ranim kršćanima], stare ste misterije
zamijenili za moderne priče i doslovno shvatili i prihvatili sve što je
mišljeno tek mistički.
Osim toga, A. Churchward govori o još jednom
aspektu egipatske religije koji je prisutan u krscanstvu. U starim
katoličkim crkvama nad glavnim oltarom vidimo jednostranični trokut, a
unutar njega oko. Dodavanje oka trokutu potječe iz Egipta. Bilo je to
„svevideće oko Ozirisovo". https://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=svevidece+oko&source=images&cd&cad=rja&docid=kVsN16yWISMQOM&tbnid=BdiJcq5M5XLGlM%3A&ved=0CAUQjRw&url=http%3A%2F%2Fmatrixworldhr.wordpress.com%2F2011%2F12%2F08%2Ftajni-jezik-simbola-logotipi-novca-i-moci%2F&ei=8mykUvnNEsyS0QWY1IGQCQ&psig=AFQjCNFbM67qk9Y2XRkYFoXtw0e-Dm4h3g&ust=1386593849316460 |
