Kako glasi Isusovo pravo ime? Rijetki znaju: Tako ga zovu samo Hrvati
Ime “Isus” jedno je od najvažnijih i najpoznatijih imena u svjetskoj povijesti. Neraskidivo je povezano s kršćanstvom i predstavlja centralnu figuru u kršćanskoj vjeri – Isusa Krista. Iako se čini da je ime “Isus” jednostavno i univerzalno, njegovo je etimološko podrijetlo pomalo zamršeno.
Etimologija je grana lingvistike (jezikoslovlja) koja proučava podrijetlo, razvoj, i povijest riječi, odnosno kako su se riječi razvijale i mijenjale tijekom vremena te kako su dolazile u uporabu u jezicima.
Isus je pohrvaćeni (kroatizirani) oblik latinskog Iesus, koji dolazi od starogrčkog Ιεσους, što je helenizirana verzija arameizirane verzije hebrejskog imena Yeshu (hebrejski: ישוע).
Njegovi korijeni leže u imenu Yəhôšuaʿ (יְהוֹשֻׁעַ), što ga čini etimološki povezanim s drugim biblijskim imenom – Jošua.
Samo ime izvedeno je iz semitskog korijena y-š-ʕ (ישע) “izbaviti, spasiti”, koji pak potječe iz prasemitskog yṯ‘.
Samim time, kada govorimo o etimološkom značenju imena Jošua, stručnjaci smatraju da ono najvjerojatnije znači: “Jahve spašava”, “Jahve je spas”, “Jahve je spasonosni vapaj”, “Jahve je moja pomoć” i sl.
Doduše, prema nedavnoj studiji, ime bi moglo značiti “Jahve je gospodar”.
Osim samog značenja, fascinantna je i evolucija imena Isus kroz povijest svjetskih jezika.
Hebrejska i aramejska inačica
Rano biblijsko hebrejsko ime Yəhôšuaʿ (יְהוֹשֻׁעַ) već je u nekim biblijskim knjigama (Ezra, Nehemija, 1. Ljetopisa i 2. Ljetopisa) skraćeno u oblik Y’shuaʿ (יֵשׁוּעַ). Ondje se to ime odnosi na deset osoba, npr. na Jošuu, sina Nunova (Nehemija 8:17).
To skraćenje mogla bi biti posljedica fonološkog pomaka pri čemu su guturalni fonemi oslabjeli, uključujući [h].
Tijekom razdoblja Drugog hrama (516.-70. pr. Kr.) ime Yəhôšuaʿ/Y’shuaʿ bilo je veoma popularno među Židovima, uključujući Jošuu u hebrejskoj Bibliji i Isusa u Novom zavjetu.
No tijekom postbiblijskog razdoblja Židovi, tj. govornici hebrejskog, usvojili su daljnji skraćeni oblik Yeshu (שׁוּעַ) za označavanje kršćanskog Isusa, dok se Yəhôšuaʿ nastavio koristiti za druge osobe s istim imenom.
S druge strane, i zapadna i istočna kršćanska tradicija počele su koristiti aramejsko ime Yeshuʿ/Yishoʿ (ܫܘܥ) za Isusa Krista.
Od hebrejskog preko grčkog do latinskog
U vrijeme kada je napisan Novi zavjet, Septuaginta je već transliterirala ime Y’shuaʿ na grčki koine u 3. st. pr. Kr. u obliku Iēsous (Ἰησοῦς). Pritom je došlo do više glasovnih promjena. Primjerice, hebrejski glas š (ש) ne postoji u grčkom, pa je on prešao u s (σ) i sl.
Prema djelu “Panarion” ciparskog biskupa Epifanija Salaminskog iz 4. st., ime Iēsous dolazi iz hebrejskog/aramejskog te znači “iscjelitelj ili liječnik i spasitelj”, zbog čega su najraniji kršćani nazvani Jesejci, tj. “Isusovci”.
Prvi prijevod Biblije na latinski naziva se Vulgata, a napisao ju je sv. Jeronim krajem 4. st. No i prije nje bilo je nekih biblijskih ulomaka koji su već bili prevedeni te se nazivaju Itala (Vetus Latina). U njima je grčki Iēsous u latinski prešao u obliku IESVS.
Mala latinična slova nastala su tek u 9. st., a slova “u” i “j” još kasnije. Na koncu, dobili smo latinski oblik Iesus.
Od latinskog do hrvatskog
Nakon latinskog, priča postaje mnogo jasnija jer je dobro dokumentirana u pisanim spomenicima svjetskih jezika. Ime Iesus odrazilo se u brojnim jezicima na različite načine.
Evo nekih primjera:
hrvatski – Isus
engleski – Jesus
talijanski – Gesù
španjolski – Jesús
njemački – Jesus
francuski – Jésus
portugalski – Jesus
nizozemski – Jezus
češki – Ježíš
slovački – Ježiš
poljski – Jezus
slovenski – Jezus
ruski – Иисус
irski – Íosa
mađarski – Jézus
turski – İsa
arapski – ʿIsà (عيسى)
kineski – Yēsū (耶稣)
hindski – Īsā (ईसा)
japanski – Iesu (イエス)
Autor:Zlatko Govedić
| 
