Pred
objavom Zakona desetina je bila dobrovoljna.Patrijarh Abraham (Abram)
je Melhizedeku Salemskom, kralju-svećeniku, dao desetinu od plijena iz
pobjede nad Hodorlahomorom i njegovim saveznicima (1. Mojsijeva
14:18-20; Jevrejima 7:4-10). Kasnije je Jakov zavjetovao dati desetinu
svog materijalnog posjeda Bogu (1. Mojsijeva 28:20-22). U svakom
slučaju, davanje desetine bilo je dobrovoljno, jer te rane Hebreje nije
nijedan zakon obavezivao na plaćanje desetaka.
Kao
Jehovin narod, Izraelci su dobili zakone o desecima. Ti su zakoni jasno
obuhvaćali izdvajanje dviju desetina od godišnjeg prihoda, iako neki
izučavatelji misle da je postojao samo jedan godišnji desetak. Tijekom
sabatne godine nije se plaćao desetak, budući da se nije očekivao
nikakav prihod (3. Mojsijeva 25:1-12). Deseci su se davali uz prve
plodove prinašane Bogu (2. Mojsijeva 23:19).
Jedna
desetina proizvoda zemlje i voćaka i očito od prirasta stoke i ovaca
donašala se u hram i davala Levitima koji nisu dobili zemlju u
nasljedstvo. Oni su pak davali desetinu onoga što su primili za
podupiranje Aronovog svećenstva. Očito je prije davanja desetka žito
bilo vršeno i plod vinove loze i maslina pretvoren u vino i ulje. Ako je
Izraelac želio dati novac umjesto proizvoda mogao je to učiniti pod
uvjetom da je dodao petinu vrijednosti (3. Mojsijeva 27:30-33; 4.
Mojsijeva 18:21-30).
Čini
se da se odvajao i drugi desetak. Obično ga je obitelj davala kad se
narod okupljao na praznike. No, što ako je udaljenost do Jeruzalema bila
prevelika da bi se taj desetak mogao otpremiti bez većih poteškoća?
Tada su se žito, novo vino, ulje i životinje pretvorile u novac koji se
mogao lako nositi (5. Mojsijeva 12:4-18; 14:22-27). Na kraju svake treće
i šeste godine sedmogodišnjeg sabatnog ciklusa stavljao se na stranu
desetak za Levite, strance, udovice i dječake bez oca (5. Mojsijeva
14:28, 29; 26:12).
Pod
Zakonom nije bila ustanovljena kazna za zatajivanje desetka. Umjesto
toga, Jehova je stavio narod pod strogu moralnu obavezu davanja
desetaka. Povremeno su morali pred njim izjaviti da je plaćen cijeli
desetak (5. Mojsijeva 26:13-15). Sve što je protuzakonito zadržano
smatralo se kao da je ukradeno Bogu (Malahija 3:7-9).
Priprema
plaćanja desetka nije bila teret. Ustvari, kad su se Izraelci
pridržavali tih zakona više su napredovali. Desetak je unapređivao pravo
obožavanje bez nepotrebnog prekomjernog naglašavanja njegovog
materijalnog podupiranja. Dakle, priprema desetka bila je za dobro svih u
Izraelu. No, trebaju li kršćani plaćati desetak?
Neko
vrijeme je plaćanje desetka bilo uobičajeno na području tzv.
kršćanstva. The Encyclopedia Americana piše: ”To je (...) postupno
postalo uobičajeno u 6. stoljeću. Crkveni sabor u Toursu 567. i Drugi
sabor u Maconu 585. zastupali su plaćanje desetka. (...) Zloupotreba je
postala uobičajena, osobito kada se pravo na sabiranje desetka često
davalo ili prodavalo laicima. Počevši od pape Grgura VII, takvo je
postupanje bilo proglašeno protuzakonitim. Mnogi laici su tada svoja
prava na sabiranje desetka predali samostanima i kaptolima. Reformacija
nije ukinula plaćanje desetka i s tim se običajem nastavilo u
Rimokatoličkoj crkvi i u protestantskim zemljama." Desetak je bio ukinut
ili postupno zamijenjen u raznim zemljama, no nekoliko ga religija
ubire i sada.
Dakle,
trebaju li kršćani plaćati desetak? Alexander Cruden kaže u svojoj
biblijskoj konkordanci: ”Ni naš Spasitelj, ni njegovi apostoli nisu
ništa zapovijedili u vezi desetka." Uistinu, kršćanima nije zapovijeđeno
plaćanje desetka. Sam Bog je učinio kraj Mojsijevom zakonu i njegovim
pripremama za plaćanje desetka, prikovavši ga na Isusov mučenički stup
(Rimljanima 6:14; Kološanima 2:13, 14). Stoga, umjesto da bi se od njih
zahtijevalo davanje određenog iznosa za pokrivanje skupštinskih
izdataka, kršćani daju dobrovoljne priloge.
--------------------------
Creation Sixday
Desetak ne dajes nikome, jer ne postoje Leviti koji sluze u Hramu... pa
da nemaju nasljedstvo, da ne mogu da zarade za zivot, egzistenciju i
sl.
Da zivis u Tora drzavi i da sve to postoji, onda bi davao 10% od plodova zemlje Levitima (i
to samo ako zivis u Izraelu a na u Srbiji, i ne u novcu nego striktno u
plodovima od zemlje), a onda bi oni od tog desetka davali 10% Bogu u
vidu zrtvenog prinosa.
To
je onako uopsteno, da ne pricam kako se dio desetka svake trece godine
odvajao i za sirotinju, udovice, stare, nemocne itd itd, i opet sve se
to davalo u plodovima zemlje a ne u zlatu, srebru ili novcu kako to
danas mnogi misle da treba.
To
je jedan kompletan sistem zakona, a ne samo da neko lupi 10% od prihoda
i zdravo zivili. To je povrsno i u suprotnosti sa Torom!
Tako
da si desetak bio obavezan davati, a preko tih 10% si mogao da pomazes u
skladu sa potrebama onima u potrebi, ili da je im das novac i sl. Pored
toga bilo je jos dosta socijalnih zakona u vezi sa ovim, sto je jedna
sira tema kako je Tora brinula o socijalno ugrozenim slojevima drustva.
Ma'aser
se daje u plodovima zemlje Izraela i obavezan je, a Teruma ili prilog
se daje i u plodovima i u novcu, zlatu, srebru... kako ti volja.
----------------------
Ne
mozes NIKOME davati Ma'aser osim prvenstveno Levitima, pa onda i
sirotinji, udovicama, dosljacima i sl. I opet sve to u zemlji Izraela od
plodova zemlje Izrael! Nema sta da komplikujes.
Ako vec hoces nekoga da pomognes za koga smatras da vrsi sluzbu za Boga, mozes i treba da odvojis 5%, 10%, 20%... koliko mozes da pomognes nekome i to je jako lijepo i plemenito.
Ali
svejedno, ne mozes to zvati zapovjescu desetka jer to je brkanje baba i
zaba. To je prilog koji ti dajes za osobe koje po tebi rade ozbiljan
duhovni posao i svojim prilogom (teruma) ti zelis da pomognes te osobe,
jer preko njih ti ucis i sl.
Hipoteticki... Kao npr. kada bi sada meni dao jedan evro (nije da trazim
) zato sto smatras da sam ti razjasnio neke stvari oko Tore, i toliko
si sretan sto si nesto novo naucio da zelis da pomognes tu osobu kako bi
i dalje mogla da odvaja vrijeme za istrazivanja i sirenje tih
informacije, jer za sve treba vrijeme a vrijeme je novac.
P.S.
i u Tora vrijeme se od sviju ocekivalo da budu "carsko svestenstvo" ali
opet nisi mogao svakome da dajes desetak niti ga je svako mogao
uzimati. Razmisli malo o tome...
-----------------
Pravo
da ti kazem mene to puno ne zanima... Imam dosta dobrih poznanika i
prijatelja u crkvi ASD... To je njihov problem koji treba da rjesavaju.
U svakom slucaju mislim da clanstvo koje daje legitimitet crkvi u koju ide i od koje uci, treba da daje dio
prihoda toj zajednic I TO JE POSTENOi, kako bi se sistem odrzao, pa nek
to bude i 10%, ali to nikako ne treba da se zove "Biblijski desetak"
niti se na to treba pozivati.
Dalje,
nikada mi nije bilo jasno na koji nacin njihovi pastori koji sebe
smatraju za "danasnje Levite" daju "desetak od desetka" koji prime od
clanstva.
U
Bibliji pise da taj desetak od desetka treba da se "podize pred Bogom" u
vidu zrtvenog prinosa, pa bi bilo zanimljivo cuti kako ispunjavaju tu
zapovjest?
--------------------
Mala
digresija - veliko je pitanje da li je Avram dao desetak Melhisedeku. U
1. Moj 14:20 u originalu pise da mu je ON (ne pise Avram) dao desetak
od svega. Kad se pogleda kontekst, mnogo je logicnije da je Melhisedek
dao Avramu desetak, a ne obrnuto. Ubacivanje
Avrama u ovaj stih je pocelo valjda negde u 19. veku (Septuaginta isto
prevodi on, ne Avram), zbog ucenja koje postoji u Jevrejima. S tim je
povezan i problem Melhisedekovog svestenickog reda, kao i par drugih
ucenja zasnovanih na citatima iz SZ, na koje se pisac JP - koji ne
poznaje hebrejski original, vec samo Septuagintu - oslanja. Ali, o tome
neki drugi put
--------------------
Yirmiyahu, u pravu si.
Hebrejski
tekst je tu dosta cudan, i zato u odgovoru i nisam govorio da je Avram
dao desetak (vise sam pricao o Avramovoj situaciji).
I
jedna i druga opcija je po meni moguca, mada gramaticki gledano dosta
je logicnije da je to bio Melhisedek i sa mnogo manje natezanja se
uklapa u tekst. Ima tu zanimljivih stvari za proucit i istrazit ali
cijela situacija je dosta cudna i ne bih se usudio da stavim ruku za
to... ali definitivno je tako u hebrejskom logicnije.
Ono
sto je interesantno jeste da je tradicionalno rabinsko shvatanje
identicno septuaginti, tako da i oni misle da je ipak Avram dao desetak
(na stranu gramatika i sto to nigdje ne pise). Koliko sam mogao da
razumijem to je zbog toga sto je postojalo uvrezeno misljenje da samo
veci blagosilja manjeg, i onda na osnovu te ideje gdje Melhisedek
blagosilja Avrama doslo se do toga da je Melhisedek "veci" od Avrama
(Shem) i da je onda tom linijom "logicnije" i da prima desetak a ne da
daje.
Naravno
ovo je tradiocionalno rabinsko shvatanja, pa i ne cudi da to Pavle
korist u raznim svojim midrasima gdje stihove totalno prevrce od glave
do pete (sto je paradoks protestantizma jer Pavle cesto puta zanemaruje
sola scriptura i cak mjenja izvorno znacenje stihova u svrhu midrasa ili
price kojoj dokazuje poentu)i, jer po NZ i on je bio ucenik Gamalila pa
mu valjda taj midraski pristup ostao kao profesionalna deformacija.
----------------
***Milan:
Analiza se čini u redu, ali je ipak trebalo uzeti u obzir kontekst
110.psalma, koji počinje sa: "Jahve reče mome Gospodu (Adonaj)"
1.stih***
Diskusija mi je zanimljiva, pa sam se morao javiti, a i jer hebrejski tekst Psalma 110:1 dosta toga govori, pa mozda nekome bude od koristi.
Evo odmah cu napisati tacan prevod pa cu onda da objasnim:
Psalam
110:1 Jahve[YHWH] je rekao mom gospodaru[adoni]: „Sedi meni s desne
strane, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.”
Znaci
prva rijec je Jahve, tu se nema sta reci, sve je jasno, ali druga rijec
je "adoni", i nije "Adonai" kako mnogi namjerno ili slucajno
iskrivljuju.
Ovaj oblik rijeci "adoni - gospodar" nedvosmisleno u svih 195 pojavljivanja oznacava nebozanske osobe u Tanahu[SZ].
"Adoni" se mora pazljivo razlikovati od "Adonai", jer "Adonai" u svih 449 pojavljivanja u Tanahu[SZ] oznacava Bozanstvo.
"Adonai" - odnosi se na Boga: Gospod
"adoni" - odnosi se na ljude [ljudska titula]: gospodar
Oblik
"adoni" - gospodar je ljudska i kraljevska [carska] titula (1. Sam.
29:8), i treba je razlikovati od bozanske titule "ADONAI" - Gospod, koja
se koristi za Jahve-a.
"Na hebrejskom jeziku "Adonai" iskljucivo oznacava Boga Izraela. To je posvjedoceno 449 puta u Tanahu[SZ]...
Dok "adoni" se odnosi na ljudska bića (1. Moj. 44:7, 4. Moj. 32:25, 2. Car. 2:19 ITD).
1 Mojsijeva 44:7 A oni su mu rekli: „Zašto naš gospodar[adoni] tako govori? Tvoje sluge nikada ne bi učinile tako nešto.
4
Mojsijeva 32:25 Tada su Gadovi i Rubenovi sinovi ovako rekli Mojsiju:
„Tvoje će sluge učiniti kao što naš gospodar[adoni] zapoveda.
2
Carevima 2:19 Posle nekog vremena ljudi iz grada rekli su
Jelisiju:„Gospodaru[adoni], grad je na dobrom položaju, kao što i sam
vidiš, ali je voda loša i uzrokuje pobačaje u zemlji.”
1
Samiulova[Samuelova] 29:8 Tada David reče Ahisu: „Zašto? Šta sam učinio
i šta si našao na svom sluzi od onog dana kad sam došao da ti služim pa
sve do danas, pa ne mogu da idem i da se borim protiv neprijatelja svog
gospodara[adoni], cara?
ITD
Oblik "gospodar" - "adoni" se nigdje u Tanahu[SZ] ne koristi za oznacavanje bozanstva...
Znaci da rezimiramo:
Psalam
110:1 Jahve[YHWH] je rekao mom gospodaru[adoni]: „Sedi meni s desne
strane, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.”
"Adonai" nije rijec koja se pojavljuje u Psalmu 110:1. Ova bitna razlika izmedju Boga i covjeka je vitalni dio svetog teksta.
Treba da znate da Bozji izabranik dobija titule "pomazanik" i "gospodar".
A
sada u skladu sa tim, da se kratko osvrnem na hriscanske spise radi
hriscana koji vjeruju u Isusa kao mesiju-pomazanika, znaci tamo gdje u
Jevandjeljima i na drugim mjestima citate kako kao ljudi zovu Isusa -
Gospodom, tu bi trebalo pravilno da se prevede sa "gospodar".
Djela
2:36 Zato neka sav Izraelov dom pouzdano zna da ga je Bog učinio i
gospodarom i pomazanikom, tog Isusa koga ste vi razapeli.”
|
