Muško obrezivanje ili cirkumcizija je hirurško otklanjanje kožice (prepucijuma) sa ljudskog penisa.
Iako zagovornici obrezivanja navode određene medicinske i higijenske razloge u korist te prakse, što je dijelom istina, sa pozicije savremene medicine uočene su neke koristi ali i rizici ovog zahvata, tako da nijedna zdravstvena organizacija ne preporučuje niti pak zabranjuje ovu drevnu praksu kojoj i danas podliježe jedna trećina svijeta. Na primjer, obrezivanje je neophodno u slučaju izvjesnosti ili pojave fimoze (suženja kožice).
Obrezanje je uspostavljeno u vrijeme Abrama (cca. 2116. prije n.e.) kao znak saveza između Boga i čovjeka (1. Mojsijeva 17:10-15). U Postanju 15. glava čitamo kako je Abram od Boga proglašen pravednim, dok mu je bilo naloženo da se obreže tek 14 godina posle toga (1. Mojs. 17). Abram je znak obrezanja primio kao pečat pravednosti zbog vjere koju je imao dok još nije bio obrezan (Rim. 4:11). Svrha toga je bila da on bude učinjen ocem svih onih koji vjeruju a nisu obrezani, tako da opravdanje koje je on primio od Boga može biti uračunato i njima, jer pošto je Abramova pravednost prethodila njegovom obrezanju, može se zaključiti da je moguće biti opravdan i bez obrezanja. Abramovo obrezanje (savez) je imalo za svrhu da Abrama postavi za „oca vjere“ svim vjernicima, bili oni obrezani ili neobrezani – onima koji ne nose znak obrezanja a žive vjerom po primjeru koji je on ostavio još dok nije bio obrezan (Rim. 4:11).
Obrezanje dato u Zakonu je prvenstveno bilo dato kao znak raspoznavanja između Božjeg naroda (Izraela) i pagana, tako su Jevreji nazivani „obrezani“ a pagani „neobrezani“ (Gal. 2:7-9; Gal. 2:12). Smatralo se da nije moguće biti u ispravnom odnosu sa Bogom ako osoba nije obrezana – ako ne postane Izraelac. Ako pažljivo čitate starosavezne izvještaje, vidjećete da su i sami Izraelci imali problema da prihvate obrezanje (Još. 5:4-7) i da je zbog toga bilo problema i u Mojsijevoj porodici (2. Mojs. 4:24-26). Zabilježeni su i pokolji zbog (ne)obrezanja (1. Mojs. 34. glava; 1. Sam. 18:25-28).
Po Zakonu svako muško dijete u starosaveznom Izraelu obrezivano je osmi dan od rođenja (1. Mojsijeva 17:12; 3. Mojsijeva 12:3). Medicinski, to je najbolje i najbezbolnije vrijeme za ovaj čin. Ali, opet medicinski, ta kožica nije nikakav višak ili „greška prirode“.
Međutim, vrlo važno je zapaziti namjeru Božju, objašnjenu u Zakonu, da ovaj čin zapravo trebao predstavljati obrezanje srca od grijeha (3. Mojsijeva 26:41; 5. Mojsijeva 10:16; Jeremija 4:4).
Da li hrišćani treba da se obrezuju?
Ta stvar je riješena na najautoritarnijem skupu hrišćanskih vođa koji je zabilježen u Djelima apostolskim 15. glava. „Neki ljudi došli su iz Judeje i učili braću: Ako se ne obrežete po Mojsijevom zakonu, ne možete biti spaseni.“ (Djela 15:1) Vođeni Svetim Duhom starješine su našli najbolje rješenje koje je odbacilo tvrdnje i zahtjeve ovih Judejaca (pročitajte 15. glavu do 29. stiha).
Najpozvaniji da obrazloži ovo pitanje svakako je apostol Pavle, ekspert za Zakon i ekspert za Jevanđelje, te njihov odnos i veze. Ovo je od ključne važnosti za nas, da ne bismo pali kao žrtve indoktrinacije savremenih „Jevreja“ (projevrejskih sekti i teologa) koji nameću obaveznost obrezanja slično Judejcima koji su uporno progonili i sabotirali rad apostola Pavla.
Tačno je da je Pavle napravio izuzetak i obrezao mladog Timoteja, ali pod pritiskom, kako bi suzbio predrasude Jevreja prema ovom darovitom učeniku (Djela 16:1-4). On je bio protivnik obrezanja. Ali pođimo redom da bismo shvatili kako on objašnjava odnos zakonskih praksi i jevanđelja.
Apostol Pavle ističe jasnu činjenicu koju je Bog dao Abramu: „U tebi će se blagosloviti svi narodi.“ (1. Moj. 12:3; Gal. 3:8). Ovo je Božja najava Dobre vijesti tj. Jevanđelja, da će čovjeku biti moguće se opravdati vjerom, poput Abrama, bez obrezanja i bez djela zakona odnosno uzaludnih legalističkih pokušaja da spasu sami sebe držanjem određenih pravila (Gal. 3:10-14). Na taj način „sjeme Abramovo“ odnosno nosioci Abramovog blagoslova nisu Jevreji po tijelu nego duhovni naslednici u Hristu (Gal. 3:16), koji su obrezani iznutra po Duhu (Rim. 2:25-29).
U poslanici Galatima apostol Pavle veoma detaljno izlaže ovo pitanje, upravo iz razloga što su tamošnji vjernici bili pokolebani uticajem Judejaca – „čuvara“ Mojsijevog zakona. Pavle je, nadahnut Duhom Božjim, jasno podvukao da „drugačije jevanđelje“ ne postoji i da izopačena učenja donose prokletstvo (Gal. 1:8,9). Stoga on ističe da ni ne-Jevreji (pagani) ni Jevreji ne mogu doći do opravdanja „kroz djela zakona“, kao što je na prvom mjestu obrezanje (Gal. 2:14-18). „Evo, ja, Pavle, kažem vam: ako se obrežete, Hristos vam neće ništa koristiti. I opet svjedočim svakom čovjeku koji se obreže da je dužan da izvršava sav Zakon. Odvojiste se od Hrista, vi koji pokušavate da se opravdate po Zakonu, izašli ste iz okrilja njegove blagodati. Jer mi Duhom, od vjere, čekamo nadu pravednosti. Jer u Hristu Isusu ništa ne vredi ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja kroz ljubav djeluje.“ (Gal. 5:2-6)
Pavle je naveo i motive onih koji insistiraju na obrezanju: „Svi koji žele da po telu ugode drugima, prisiljavaju vas da se obrežete, samo zato da ne budu progonjeni zbog krsta Hristovog. Jer čak ni oni koji se obrezuju ne drže se Zakona, nego žele da se vi obrežete kako bi se hvalili vašim tijelom.“ (Gal. 6:12,13) Kao što vidimo, prvi skriveni razlog insistiranja na obrezanju bio je pravljenje kompromisa sa judaizmom kako bi se izbjeglo progonstvo. Baš to je postao veliki problem hrišćanske zajednice u Jerusalimu, čije vođe su nagovorile Pavla da sudjeluje u jednom starosaveznom obredu očišćenja, što ga je koštalo slobode i na kraju dovelo do pogubljenja (Djela 21:18-30). Čak je i Petar u Galatiji podlegao dvoličenju uz Judejce (Gal. 2:11-14).
Pod Novim Savezom, u Hristu se više ne postavlja pitanje nacionalnosti, da li je neko Jevrej ili paganin (Gal. 3:26-29). Pavle to jasno obrazlaže i u poslanici Efescima:
„Tom blagodaću spaseni ste kroz vjeru. I to nije od vas, dar je Božji. Ne od djela, da se niko ne bi hvalio. Jer mi smo njegovo djelo, stvoreni u Hristu Isusu za dobra djela, koja je Bog unaprijed pripremio da u njima hodimo. Zato imajte na umu da ste ranije po tijelu bili neznabošci – nazivali su vas „neobrezanima“ oni koji sebe nazivaju „obrezanima“, koji su obrezani rukom na tijelu – da ste u to vrijeme bili bez Hrista, otuđeni od izraelske zajednice i stranci za koje nisu važili savezi obećanja, bili ste bez nade i bez Boga u svijetu. A sad u Hristu Isusu, vi koji ste nekada bili daleko, blizu postadoste krvlju Hristovom. Jer je on naš mir, koji je oboje sastavio u jedno i srušio pregradni zid koji nas je razdvajao. U svom tijelu onemogućio je neprijateljstvo Zakona propisa sa [službenim] naredbama, da bi u njemu od oboje stvorio jednog novog čovjeka gradeći mir, i oboje u jednom tijelu pomirio s Bogom posredstvom krsta, ubivši neprijateljstvo u njemu. I došao je i objavio dobru vijest mira vama koji ste bili daleko od Boga i onima koji su bili blizu Boga, jer kroz njega i jedni i drugi imamo pristup Ocu u jednom Duhu. Dakle, više niste stranci ni došljaci, nego ste sugrađani svetih i Božji ukućani, nazidani na temelju apostola i proroka, a ugaoni kamen temeljac je sam Hristos Isus.“ (Kološanima 2:8-20)
Zbog toga Pavle nalaže da hrišćane koji su paganskog porekla ne treba prisiljavati da se obrežu ili ih tjerati da robuju legalizmu (Gal. 4:21-31; Gal. 5:2-6).
Pavle upozorava i Filipljane na opasnost povratka legalističkim zahtjevima: „Čuvajte se pasa, čuvajte se zlih radnika, čuvajte se od sječenja. Jer mi imamo pravo obrezanje, mi koji služimo Bogu u duhu i hvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamo se u tijelo.“ (Filip. 3:2,3) U nastavku Pavle navodi vlastiti legalizam u judaizmu kao pogrešno iskustvo.
Pravilo za sve novoobraćenike je vrlo jednostavno:
„Da li je neko pozvan kao obrezan? Neka ne prepravlja obrezanje. Da li je neko pozvan kao neobrezan? Neka se ne obrezuje. Obrezanje ne znači ništa, i neobrezanje ne znači ništa, već držanje Božjih uputstava. Neka svako ostane u onom stanju u kom je bio pozvan.“ (1. Korinćanima 7:18-20)
Prihvatanjem Hrista i kroz Hrista, mi smo prošli istinsko duhovno obrezanje! Pogledajte! „I da budete ispunjeni u njemu koji je glava svakom poglavarstvu i vlasti; u kome i obrezani biste obrezanjem nerukotvorenim, odbacivši tijelo grijeha mesnim obrezanjem Hristovim, jer ste s njim sahranjeni krštenjem, u kome s njim i ustaste kroz vjeru u djelotvornost Božju, koji ga je uskrsnuo iz mrtvih. I vas, koji ste bili mrtvi zbog svojih prestupa i zbog neobrezanosti svoga tijela, on je oživio zajedno s njim, oprostivši vam sve prestupe, i izbrisao pisani dokument koji je svojim odredbama bio protiv nas, koji nam se protivio, uklonivši ga s puta i pribivši ga na krst.“ (Kološanima 2:10-14) Dakle, kroz autentično krštenje mi smo već obrezani! Tako svaki pokušaj povratka opravdanju djelima može biti samo odricanje od Hrista i jevanđelja i izlazak ispod kišobrana spasonosne blagodati – upravo kao što je Pavle objasnio na drugim mjestima! Nije li Biblija genijalna knjiga koja može raskrinkati svaku zabludu?
„Jer ima mnogo nepokornih, onih koji govore beskorisne riječi i onih koji obmanjuju um, naročito onih koji se drže obrezanja. Njima treba zatvoriti usta, jer upravo oni potkopavaju vjeru čitavih porodica.“ (Titu 1:11)
Šta će vam nakon svega ovoga kazati legalisti? Jedan od preostalih argumenata za kojim mogu pribjeći je tvrdnja da je Isus bio obrezan po Zakonu. To je tačno (Luka 2:22,23,27)! Ali pogledajte kako to Pavle vidi kroz nadahnuće: „Jer kažem da je Hristos postao sluga obrezanih kako bi potvrdio Božju istinitost i vjerodostojnost obećanja koja je Bog dao njihovim praočevima.“ (Rimljanima 15:8) Upravo tako, Hrist je morao ispuniti svaku pravdu (Matej 5:17). On je kršten od Jovana, iako mu krštenje kao pranje od grijeha uopšte nije bilo potrebno (Matej 3:13-16). Isus je jednom prilikom razotkrio licemjerstvo jevrejskih zilota kad je uporedio obrezanje u Subotu (ziloti su tvrdili da tako „iscjeljuju penis“) sa Njegovim iscjeljivanjem cijelog čovjeka u Subotu (Jovan 7:21-24).
Poslednji argument koji preostaje legalistima je dovođenje u sumnju spisa Novog Saveza i nemušta najava da će se jednom pojaviti „originali pisani na hebrejskom jeziku“. Ali ovo je tačka gdje se treba zaustaviti, ne gubeći vrijeme na besmislice.