''U Luki 18 čitamo prispodobu o farizeju i cariniku. Priča glasi: “Nekima koji su vjerovali u sebe da su pravedni, a prema drugima su se odnosili s prezirom, ispričao je i ovu prispodobu: ‘Dva čovjeka uziđoše u hram pomoliti se, jedan farizej, a drugi carinik. Farizej se, stojeći u sebi, ovako molio: 'Bože, zahvaljujem ti što nisam kao drugi ljudi, grabežljivci, nepravednici, preljubnici, pa čak ni kao ovaj carinik. Postim dva puta tjedno; Dajem desetinu od svega što steknem.« Ali carinik, stojeći izdaleka, ne htjede ni očiju podići k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: »Bože, milostiv budi meni grešniku!« Kažem. ti, ovaj čovjek siđe svojoj kući opravdan, radije nego onaj drugi. Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.’” Vidimo dva lika u ovoj prispodobi - farizeja (jedan za kojeg se pretpostavlja da je pravedan) i carinika (za jednog se pretpostavlja da je nepravedan). Pogledajmo ukratko ta dva lika. Prvo, vidimo kako farizej započinje svoju molitvu zahvaljivanjem, ali zahvaljivanje uopće nije 'hvala'. Umjesto toga, njegova navodna zahvala pretvara se u osudu. "Gospode, drago mi je što nisam tako jadan kao ti gadni grešnici!" Kakva je ovo molitva? Tada farizej prepričava vlastitu pravednost. “Postim dva puta tjedno, a ne jednom godišnje što je propisano zakonom. Dajem desetinu od svih svojih proizvoda, a ne samo od onoga što je propisano zakonom.” Carinik, s druge strane, shvaća svoje mjesto pred Bogom. On ponizno stoji pred Bogom i priznaje svoj položaj, grešnik. Kao što smo vidjeli u mnogim usporedbama, Isus je volio koristiti ovu promjenu likova.'' |
