U Postanku 1 čitamo da je Bog stvorio nebo i zemlju. Jedni kršćani tumače kao doslovni opis onoga što se dogodilo u šest dana. Drugi pak vjeruju da je moguće više poetsko tumačenje.
U oba slučaja važna poruka u Postanku 1 jest da je Bog stvoritelj neba i zemlje. Da je On suveren i svemoćan. Da daje posebnu odgovornost čovjeku da bude Njegov predstavnik na zemlji. I da ima pravo primiti naše štovanje.
Dar Božji
U Postanku 2 čitamo da je Bog stvorio čovjeka i ženu. I stavio ih u vrt i rekao im da mu budu poslušni. Kršćani to tumače kao doslovni opis onoga što se dogodilo šeste godine stvaranja, pri čemu se priča vraća unazad kako bi preciznije objasnila što se dogodilo šeste godine.
Drugi opet vide mogućnost za više poetsko razumijevanje poglavlja. Za obje skupine poruka koja dobivamo iz odlomka je ista. Naš je život dar od Boga; zemlja i način na koji ju možemo koristiti dani su nam da živimo dar Božji; ljubav između muža i žene je dar Božji; Bog želi da mu vjerujemo i da ga slušamo; i Bog nam želi dati vječni život.
Stoga, kako god razumijevali Postanak 1 i 2 u odnosu na znanstvena pitanja o starosti zemlje, jasno je da nema nikakvih proturječja između 1. i 2. poglavlja. Prividno proturječje u Postanku 2,5 glasi da kad je čovjek stvoren, „još nije bilo nikakva poljskoga grmlja na zemlji, i nikakvo poljsko bilje još ne bijaše niklo“; dok je u 1. poglavlju vegetacija stvorena prije čovjeka. No, u ta dva poglavlja koriste se različite riječi, a u 2. poglavlju se upućuje na biljke koje rastu kroz agrikulturu.
Odnos prema Stvoritelju
Još jedna očita kontradikcija je da su prema Postanku 2,19 životinje stvorene nakon čovjeka, dok je u 1. poglavlju čovjek stvoren posljednji. No, u 2. poglavlju nas se podsjeća da „GOSPOD, Bog, načini od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske“, prije nego što ih Gospodin dovede Adamu. Dakle, opet nema proturječja.
Postanak 1 i 2 se nadopunjuju. Ističu različite istine o stvaranju i o našem odnosu prema Stvoritelju. Biti stvoren na sliku Božju daje nam posebnu odgovornost! | 
