„Isus im pristupi i prozbori: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!’“ Matej 28,18
Što to nama znači?
Sve, jer Sin Božji bio je Stvoritelj vidljivog i nevidljivog svemira. Stvarao je svemir kao sliku Očevog karaktera i one jedine zajednice koju je poznavao i koja postoji od vječnosti, a to je ona između njega i Oca. Zato Očev karakter je i treba biti jedino mjerilo u svim aktivnostima u svemiru. Ne možemo stvarat zajednicu po svom karakteru ili bilo kojem drugom karakteru (Sotoninom), gdje je naš karakter mjerilo stvari i očekivati išta dobro, jer to bi brzo postao pakao u kojem danas živimo. Trebamo razvijati takav karakter da Bog može raditi kroz nas, da možemo raditi Božjom silom jer to je jedini tip zajednice koja će trajati vječno. Raditi onako kako je to radio Sin Božji kada je stvarao vidljivi i nevidljivi svemir. Sin Božji bio je dostojan primiti slavu, čast i moć, Otac ju ima oduvijek i on je taj koji ju daje Sinu.
„Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori.“ Psalam 33,9
„Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!“ Otkrivenje 4,11
Sin Božji stvorio je Adama Očevom silom jer Otac je jedini koji ima besmrtnost i vlast nad životom, nad duhom životnim te prebiva u nedostupnom svjetlu. On je jedini izvor života i samo netko kome Otac da tu vlast može stvarati život. Tako je Sin Božji ustvari otac Adamu i našem rodu, jer Sin je bio taj koji je koristio Očevu silu da udahne duh životni nad kojim je dobio vlast od Oca u Adama. Naravno, Otac i Sin uvijek rade zajedno, jedno su i nije zahvalno raditi podjelu među njima. Sin Božji ima i status Boga prema čovjeku, jer ima Božje ovlasti i vlast privesti ljudsku rasu Ocu. S druge strane on je i Sin svom Ocu od koga je dobio karakter i ovlasti Boga. On je nama postao Bog, dobio je sve ovlasti Boga da nas može podići, izvući i spasiti iz ovog svijeta.
„Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.“ 1. Timoteju 6,15-16
„I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!’ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ Postanak 1,26-27
„Zatim će Tomi: ‘Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.’ Odgovori mu Toma: ‘Gospodin moj i Bog moj!’“ Ivan 20,27-28
„Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.“ Ivan 10,17-18
Nazivao je apostole i ostale ljude svojom djecom. Njegov je zadatak da svoju ljudsku djecu, kao svoju braću po Ocu podigne na svoju razinu, za to su mu i bile potrebne ovlasti Boga. Dobio ih je da zajedno s Ocem proširi zajednicu njih dvojice i osigura opstojnost te zajednice za vječnost. Ovo je veoma bitno za nas, jer on će te ovlasti koristiti da nama pomogne i osigura nam što nam je potrebno da bi mogli postati djeca Božja i raditi u Božjoj sili.
„Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: ‘Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!’“ Marko 10,24
„Kaže im Isus: ‘Dječice, imate li što za prismok?’ Odgovoriše mu: ‘Nemamo.’ A on im reče: ‘Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.’ Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe.“ Ivan 21,5-6
Nitko drugi nije mogao raditi direktno s Bogom, zato nam je trebao posrednik s Božjim ovlastima koji će pod Očevim nadzorom preuzeti brigu za spasenje otpale rase.
„Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.“ Psalam 45,8
„Kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.“ Djela apostolska 10,38
Apostoli su radili s Kristom, ne direktno s Ocem, Bog utvrđuje u Kristu, našem Bogu koji će nas uvesti u raj.
„A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, on nas i zapečati i u srca naša dade zalog – Duha.“ 2. Korinćanima 1,21-22
Ta borba za ulazak u raj vodi se vjerom i ustrajnošću, strpljenjem i pokornošću Kristu. Nikako ne mačem ili nasiljem. Bog je taj koji će suditi svijet zajedno sa svojim odabranicima. Tko vrši nasilje, nasilno će i skončati.
„Kaže mu tada Isus: ‘Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.’“ Matej 26,52
„Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih – kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu.“ Otkrivenje 2,26-28
Sin Božji dao je cijelo svoje biće za taj cilj našeg spasenja. Odnos Oca i Sina predložak je tog odnosa s Ocem u koji svaki sin Božji mora ući i postići. Tko god ne cijeni Božji karakter nema šanse to postići, a rad izvan Očevog karaktera donosi propast jer takva zajednica se ne može održati, niti itko osim Oca i onih kojima Otac da, ima vlast nad duhom životnim da sam sebi može održavati život uslijed pobune protiv Oca. Kad se okrenemo od izvora života, čeka nas jedino smrt. Jedini način da se proširi Božja zajednica koja je strogo unaprijed definirana od vječnosti i u kojoj svi moraju dobiti ispunjenje svih svojih potreba je da se podredimo Ocu i njegovom dizajnu i nikako drugačije ne može biti. Sve mora biti savršeno, sve mora prožimati Duh Božji.
„Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.“ Ivan 14,19-20
Savršenstvo nije individualni atribut nekog stvorenja koji ono ima ili može sačuvati neovisno od odnosa s Ocem, nego je savršenstvo definirano odnosom s Ocem, taj odnos govori koliko je netko savršen. Sve je ustvari tome podređeno. Sva vlast Božjeg prijestolja služi tome.
„Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja!“ Kološanima 3,9-10
Božje prijestolje nije cilj, nego posljedica karaktera, ovlasti i namjera onog koji sjedi na njemu. Božje ovlasti nisu cilj, nego posljedica karaktera, tako ih dobivamo, raj nije cilj sam po sebi, nego posljedica Božjeg karaktera i namjera da stvori najbolju životnu okolinu za svoju djecu, jer drugačije Bog ni ne radi. Savršenstvo je jedini oblik. Cijeniti, voljeti Božji karakter je cilj za čovjeka koji rezultira posljedicom života s Bogom, voljeti i priznavati Krista je cilj, a spasenje i ulazak u raj je posljedica Božje ljubavi prema čovjeku i njegove želje da živi zajedno sa svojom djecom. Očekuje nas novi život zajedno s Bogom u novom raju, ukoliko to želimo.
„Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: ‘Evo, sve činim novo!’ I doda: ‘Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.’“ Otkrivenje 21,5
„Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“ 2. Korinćanima 5,17
„Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.“ Rimljanima 8,16-17
Krist je postojao od vječnosti kao jedinorođeni Sin Božji, jedini takve vrste. Sam se odlučio poniziti i uzeti ljudsko obličje. Odlučio je biti dijete Božje na ovom svijetu, ostaviti svoj život koji je imao od vječnosti i roditi se kao Sin Čovječji da bi mogao izvršiti misiju Krista.
„Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Matej 20,28
„Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.“ Izaija 9,5
Krist je u trenutku svog ljudskog začeća dobio karakter s potencijalom postizanja savršenog Božjeg djeteta, kao što ga dobivaju i svi drugi, ali je jedini koji je taj potencijal do kraja iskoristio u ovom životu i imao savršen karakter. Zato Bog poziva na pokajanje, da svi nemamo taj potencijal, pokajanje ne bi ni imalo smisla, Kristova služba ne bi imala smisla jer bi svi Božji odabrani imali postojan i nepromjenjiv karakter od rođenja do smrti. Nitko tko nije unaprijed odabran ne bio mogao u raj, niti bi itko unaprijed odabran mogao izgubiti mjesto u raju. Time Kristova služba postaje besmislena, a mi ustvari ne bi imali mogućnost odabira. Bog ne poznaje ograničenu milost i ograničeno spasenje. Puno puta i u Starom Zavjetu davao je raznim narodima vrijeme da se pokaju i čekao da se navrši mjera njihovih opačina. Milosrđe je bilo iznad kazne. Na to nas je i Krist upozorio.
„Nek’ Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.“ Psalam 130,7
„Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.“ Brojevi 14,18
„Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati.“ Matej 23,23
Krist je bio začet Duhom po Ocu, a mi ćemo biti začeti Duhom po Kristu, Sinu (u trenutku našeg novorođenja), zbog naše otpale prirode i kao posljedica slobode odabira koju nam je Bog dao. Sin Božji odabrao je službu Mesije i da bude dijete Božje u svom ljudskom životu Sina Čovječjeg, čovjeka, još na nebu u svom prijašnjem životu vrhovnog anđela. Životu koji je prestao postojati kada je začet kao čovjek, ljudsko biće, Očevim Duhom. Tako je njegov život mogao biti začet Duhom od početka, a mi ćemo napraviti taj odabir u ovom životu (jer nemamo prijašnji život koji je on imao, ali ostavio zbog nas) i također biti rođeni Duhom, ali tijekom ovog života svojim odabirom, ukoliko to želimo. Nećemo biti začeti Duhom od početka našeg života, u samom trenutku začeća kao što je to bio Krist, nego u trenutku novorođenja Duhom. To je taj odabir koji nam je Bog osigurao, svi mogu biti novorođeni kao djeca Božja dok god su živi. Otac i Sin imaju isti karakter, isti je Duh kojim započinju začeće ili novorođenje, tako da i nema neke suštinske razlike između začeća Duhom po Ocu na samom početku života, ili kasnije u životu, začeća Duhom po Kristu (novorođenja), da bi postali Božja djeca.
Treba razlikovati to da svi koji su živi dobivaju duh životni, ali ne dobivaju svi Duh novorođenja da bi postali djeca Božja, to dobivaju samo oni koji to odaberu i koje Krist opravda i zagovara pred Ocem. Svi imaju potencijal biti djeca Božja, nema predefiniranog odabira kao takvog, predefinirana je zajednica koju nam Bog nudi i to se ne mijenja. To je ono što je fiksno, vječno i savršeno, a promjena se mora dogoditi u nama ako želimo u tu zajednicu, to je taj odabir. Naravno, Bog nudi svu pomoć, uostalom zato se Krist i žrtvovao za nas. Zato nas Bog poziva na pokajanje, jer pokajanje i obraćenje su nužan preduvjet. To nam samo govori kakva je ovaj svijet opačina pred Bogom i kakva je silna Božja milost.
„A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao.“ Ivan 17,5-7
„Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: ‘Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.’“ Matej 1,20
„Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje, ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin.“ 1. Petrova 2,2-3
Kraljevstvo nebesko je blago koje nam je Bog pripremio.
„Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.“ Matej 13,44
Uskrsnuće je najveća pobjeda u svemiru, uskrsnućem je pobijeđeno kraljevstvo smrti ovog svijeta.
„A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.“ 1. Korinćanima 15,54
Sve je usmjereno podizanju čovjeka, zato Bog traži zahvalnost vjerom, a ne materijalnim stvarima, da može proširiti kanal i izliti što više darova na čovjeka, tako se ustvari poštuje Kristova pozicija u svemiru. Vjera je poveznica između fizičke i duhovne dimenzije, vjera je dokaz da vjerujemo Ocu i obećanjima koja nam je dao iako ih još ne vidimo svojim očima.
„To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni. I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas.“ 1. Ivanova 5,13-14
„A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.“ Hebrejima 11,1
Krist je naš branitelj i brani nas i istinu na ovom svijetu, osigurava nam pristup istini koja je preduvjet spoznaji Boga i pokajanju pred Bogom te osigurava opstojnost svoje zajednice na zemlji. To znači da tko god traži istinu, istinu će i pronaći, nitko neće biti zaveden ukoliko to ne želi. Krist je dobio Božje ovlast da nam to osigura. Nikakvih opravdanja za prihvaćanje i pokornost lažnim sustavima iskazivanja časti i poštovanja Boga neće biti.
„Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: ‘Iz ruke ti, evo, uzimam čašu opojnu, pehar gnjeva svojega: nećeš ga više piti.’“ Izaija 51,22
„A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene.“ Ivan 15,26
„On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.“ Ivan 16,13-14
„Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“ Ivan 14,26
Krist je mogao otpasti od Oca u svojoj misiji jer je imao slobodnu volju. Baš zato je bilo nužno da ne otpadne, da ne učini niti jedan grijeh, niti jednu pogrešku, da bi mi mogli imati slobodnu volju i slobodu odabira. To je jedna od zasluga Kristovog života, da svoje zasluge prenese na nas. Ništa on materijalno nije imao osim odjeće na sebi, zato da bi mi mogli imati i dobiti ono materijalno što nam treba. On je radio da bi mi imali na ovom i na onom svijetu.
„Kaže mu Isus: ‘Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.’“ Matej 8,20
„Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!“ Luka 12,29-31
„Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo. Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo da tako ispuni – kao što je danas – svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima.“ Ponovljeni zakon 8,17-18
Nakon novorođenja čovjeka počinje život kušnji za kraljevstvo nebesko, zato vremenski ne ovisi koliko si dugo vjernik, niti koliko znanja imaš, nego kako si prošao testove. Zato je robijaš na križu pokraj Krista mogao biti spašen. Krist je bio od rođenja kušan, a mi od novorođenja, jer dotadašnji život je ionako bezvrijedan. Kušnjama i neuspjesima se izgrađuje karakter i zato ih je nužno prihvatiti kao odgojnu metodu, Krist je dobio Božje ovlasti da nam pomogne u tim kušnjama i tako izgradi naš karakter. To korelira s krštenjem uranjanjem u vodu, čistimo se hipoteke prijašnjih djela i života te ulazimo u poseban Božji nadzor nad našim životom. S Kristom neuspjeh vodi uspjehu ako prihvatimo ući u odnos s njim i njegovu pomoć i vodstvo.
„Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što čovjek odgaja sina svoga. I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeći putovima njegovim i bojeći se njega!“ Ponovljeni zakon 8,5-6
„A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuđeni.“ 1. Korinćanima 11,32
„Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.“ Hebrejima 12,6
Krist će zasluge svog života prenijeti na nas, počet će crte svog karaktera i ovlasti prenositi na nas, osigurati nam Božje darove, raditi za nas u Božjoj sili i osigurati nama da i mi radimo u toj istoj sili i Duhu. Jedino bezuman čovjek može odbiti takvu Božju milost, osloniti se na sebe te prihvatiti poglede Sotone da su svi koji su u zajednici s Bogom bezumni robovi i slijepe sluge Ocu jer ne žele stvarati svijet po svom karakteru kao jedinom mjerilu. Svatko tko proba stvoriti bilo kakvu organizaciju ili zajednicu po svom karakteru kao jedinom mjerilu naći će da je njegov „veličanstveni“ karakter put u pakao.
„I od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas učini kraljevstvom, svećenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!“ Otkrivenje 1,5-6
Naš jedini vođa i mjerilo svega može biti Krist, naš Bog i Stvoritelj, naš posrednik i zagovornik pred Ocem, a Božja zajednica uzor i mjerilo svih svjetovnih organizacija.
„I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist.“ Matej 23,10
Vlatko Lacković |
