Trinitarci često kažu da Matej 28:19 podržava njihovo vjerovanje konstatujući da se dijeljenim autoritetom trojice obavezujemo za krštavanje. Međutim, ovaj stih, čak i ako ga uzmemo zdravo za gotovo, ni na koji način ne afirmiše doktrinu o trojstvu koja tvrdi da su Otac, Sin i Sveti Duh tri su-jednaka, su-vječna bića koja čine jednog Boga. „Sveti Duh“ je sila i prisutnost Božja i Hristova i može funkcionisati nezavisno, iako nije doslovno treća osoba ili biće. To je način kako se predstavljaju Otac i Sin tamo gdje nijesu Oni sami lično prisutni. Tako ovaj stih ukazuje na troje ali nikad ne govori da su oni jedno i ništa o njihovoj ličnosti. Niko ne negira da postoje Otac, Sin i Sveti Duh. „Zato idite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.“ (Matej 28:19, u većini prevoda)
Ponavljamo, ako ovaj stih uzmemo ovakav kakav jeste:
- on ne kaže da postoje tri bića;
- on ne kaže da su oni tri u jedan ili jedan u trojici;
- on ne kaže da su ovo troje Božanstvo;
- on ne kaže da su ovo troje trojstvo;
- on ne kaže da su ovo troje su-jednaka ili su-vječna bića;
- on ne kaže da su ovo troje svi Bog;
pa ipak neki izvlače zaključak da ovo podržava njihovo vjerovanje u trojstvo, dok je jasno da nije tako. Trinitarci zaključuju nešto iz ovog stiha što on ne govori.
„Neka budu zahvalni Bogu za Njegove mnogostruke blagodati i budu ljubazni jedni prema drugima. Oni imaju jednog Boga i jednom Spasitelja, i jednog Duha – Duha Hristovog – koji će unijeti jedinstvo u njihovim redovima.“ (Ellen G. White, 9 Testimonies 189.3, 1909). Treća, uslovno rečeno osoba, je Duh Hristov, ne treće zasebno biće.
Autentičnost trinitističke formule u Mateju 28:19 je sporna
Brojni istraživači biblijskog originalnog teksta bavili su se pitanjem da li je trojstvena formula u jevanđelju po Mateju 28:19 autentična ili nije. Jedan od njih je Stendford Rajvs (Standford Rives) koji u knjizi Originalno Jevanđelje po Mateju (Original Gospel of Matthew), izdatoj 2012. godine, izlaže dokaze da prvobitni tekst nije imao trinitističku formulu krštenja. Rajvs je pravnik i takođe klasični jezički skolar latinskog i grčkog. On je prikupio varijante Jevanđelja po Mateju iz širokog asortimana izvora i nakon opsežnog i napornog istraživanja njegova konačna najpribližnija rekonstrukcija teksta u Mateju 28:19 glasi: „Zato idite i naučite sve narode u moje ime.“
Kao što možemo zapaziti on izostavlja „krsteći ih“ u ovom nalogu, što izvjesno ne može biti sporno jer krštavanje (uronjavanje pod vodu) u ime Gospoda Isusa Hrista je praksa koju bilježe Djela apostolska i ostali novosavezni spisi koja počiva na utemeljenoj teološkoj platformi (vidi: Rimljanima 6:3-11). Ono što je za nas bitno je da se SVI ozbiljni i nepristrasni istraživači slažu u zaključku da trinitističke formule u originalnom jevanđelju po Mateju nije bilo te da je ovaj tekst naknadno preuređen.
Nesklad kršteničke formule u Novom Savezu
Trinitistička krštenička formula pojavljuje se samo na jednom mjestu u Novom Zavjetu: u kanonskom grčkom Mateju 28:19. Paralelni tekst u Marku 16:15 je inače identičan osim što nedostaje ikakva trinitistička krštenička formula.
Uistinu, svaki preostali grčki manuskript Mateja 28:19 ima trinitističku formulu. Jedini ne-grčki tekstovi koji imaju varijantu koja je izostavlja su Šem-Tovov hebrejski Matej i neki stari latinski i sirijski tekstovi. Da li je moguće da je Matej 28:19 namjerno krivotvoren radi odbrane trinitizma pošto po svoj prilici svaki preživjeli grčki tekst Mateja datira od 340. godine n.e. ili kasnije? Jasno je da je mogao biti preuređen da niko i ne opazi štetu. Samo navodi crkvenih otaca iz ranijeg vremena mogli bi odati istinu. I zaista, postoji sedamnaest takvih citata i svaki od njih izostavlja trinitističku kršteničku formulu u svojim direktnim navodima Mateja 28:19.
Koliko je jak ovaj dokaz? Postoji konsenzus najkonzervativnijih skolara da je trojstvena formula u Mateju 28:19 dodata originalnom tekstu znatno kasnije, nakon usvajanja doktrine o trojstvu. Knjiga Djela apostolska i Pavlove poslanice iznova pokazuju da je prvobitna krštenička formula bila u Isusovo ime (vidi: Djela 2:38; 8:16; 10:43; 19:5; Galatima 3:27; Rimljanima 6:3; 1. Korinćanima 1:13-15).
„Ova istorijska zagonetka se ne rješava Matejom 28:19, pošto, prema širokom naučnom konsenzusu, to nije Isusovo autentično kazivanje, niti čak elaboracija o Isusovom kazivanju o krštenju.“ (The Anchor Bible Dictionary, Vol. 1, 1992, p. 585). Dalja istraživanja otkrivaju da je ovo slučaj pošto svi biblijski komentari i rječnici navode ovo pitanje tvrdeći da je sporni tekst „doradila“ Rimska crkva da podrži njihovu trinitarsku formulu.
Protestantski autoritet Nova Šaf-Hercogova Enciklopedija religijskog znanja slaže se da je trinitistička formula u Mateju 28:19 lažni dodatak:
„Isus, međutim, nije mogao dati Njegovim učenicima ovaj trinitistički nalog za krštenje posle svog uskrsenja; jer Novi Zavjet poznaje samo jedno krštenje u ime Isusovo (Djela 2:38; 8:16; 10:43; 19:5; Gal. 3:27; Rim. 6:3; 1. Kor. 1:13-15), koje se još uvijek praktikuje u drugom i trećem vijeku, dok se trinitistička formula javlja samo u Mat. 28:19, i zatim opet samo u Didahi[1] 7:1 i Justinovoj Apologetici 1:61… Konačno, izrazito liturgijski karakter ove formule… je čudan; nije bilo svojstveno Isusu da daje takve formule… Formalna autentičnost Mat. 28:19 mora se osporiti…“ (The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, Funk & Wagnalls, p. 435, 1908)
Još jedan jednako važan protestantski autoritet se slaže oko ovog predmeta. Međunarodna standardna biblijska enciklopedija u podnaslovu „Krštenje“ kaže:
„Matej 28:19 u jednom dijelu kanonizuje samo kasniju crkvenu situaciju… i njegova trinitistička formula strana je Isusovim ustima.“ (The International Standard Bible Encyclopedia, Vol. 4, p. 2637, 1915)
Čak i Rimo-katolička Jerusalimska Biblija (N.Y., 1966) priznaje u napomeni na strani 64:
„Moguće je da je ova formula [tj. trinitistička krštenička formula u Mateju 28:19] što se tiče punoće njenog izraza, odraz liturgijske upotrebe uspostavljene kasnije u primitivnoj zajednici. Treba se podsjetiti da Djela govore o krštavanju u ime Isusovo…“
Katolički skolar Bernard Henri Kuneo u svom djelu Gospodnji nalog za krštenje: Istorijsko kritičko istraživanje kaže:
„Pasusi u Djelima i Pismima sv. Pavla… izgleda da ukazuju na najraniju formu krštenja u ime Gospodnje… Da je Hrist dao takav nalog [u ime trojstva], nesumnjivo bi ga Apostolska crkva slijedila, i trebali bismo imati neke tragove ove poslušnosti u Novom Zavjetu. Ne mogu se naći takvi tragovi.“ (The Lord’s Command To Baptize: An Historical Critical Investigation, p. 27, Catholic University:1923)
Isto tako, Enciklopedija Britanika (1911) Vol. 26, objašnjava da Matej 28:19 očito nije prvobitno imao trinitističku kršteničku formulu koju nalazimo danas u Bibliji:
„Postoje naznake u Novom Zavjetu da se kršteničko priznanje obavljalo jednostavno u ime Hristovo (1. Kor. 1:13; Rim. 6:2; čak i poslednji dio Djela 8:37), ne u ime trojstva. Povrh toga, tekstualni kriticizam ukazuje da je rani tip čitanja Mateja 28:19 bio bez trostruke formule.“ (str. 774)
Navešćemo još citata iz relevantnih izvora:
„Kršteničku formulu je promijenila Katolička crkva od imena Isusa Hrista u riječi Oca, Sina i Svetog Duha u drugom vijeku.“ (Britannica Encyclopedia, 11th edition, Vol 3, pp. 365-366) Isti stav dijele neki katolički skolari gdje je primjetan napor da trojstvo gurnu što je moguće bliže izvornom hrišćanstvu, iako je činjenica da je zaživjelo tek u 4. vijeku.
„Svugdje u najstarijim izvorima se konstatuje da se krštenje obavljalo u ime Isusa Hrista.“ (Britannica Encyclopedia, Vol 3, p. 82)
„Rana crkva je uvijek krštavala u ime Gospoda Isusa do razvoja doktrine o trojstvu u 2. vijeku.“ (Canney Encyclopedia of Religion, p. 53)
„Hrišćansko krštenje se obavljalo koristeći riječi ‘u ime Isusovo.’“ (Hastings Encyclopedia of Religion, Vol 2, p. 377)
„Upotreba trinitističke formule bilo koje vrste ne sugeriše se u ranoj istoriji crkve.“ (Ibid, Vol. 2. p. 378)
„Krštenje je uvijek bilo u ime Gospoda Isusa do vremena Justina Mučenika kad se koristila formula trojedinog.“ (Ibid, Vol. 2, p. 389)
„Termin ‘trojstvo’ potiče od Tertulijana, rimo-katoličkog crkvenog oca.“ (New International Encyclopedia, Vol 22, p. 477)
Koliko daleko unatrag možemo naći trinitističku kršteničku formulu u pisanim izvorima? Ona se može naći samo u onim spisima koji datiraju nakon crkvenog prihvatanja dogme o trojstvu u 300-im godinama. Ali u ranijim spisima možemo naći naznake drugačijeg čitanja spornog teksta upravo do istog perioda – 300-ih godina. Kao što je istaknuto u Metodističkom Pregledu:
„I postoji razlog za vjerovanje da se prvobitna zapovijest u Mateju odnosila samo na krštenje u ime Hristovo. Ovo čitanje [tj. nedostatak trinitističke formule], koje se može pratiti sve do četvrtog vijeka, odgovara činjenici da se u apostolskom dobu i kasnije krštenje obavljalo u ime Hristovo.“ (Methodist Review, Vol. 88, p. 148, January 1906),
Kenijeva Enciklopedija religije objašnjava da je promjena u Mateju 28:19 slijedila a ne prethodila promjenama u doktrini:
„Isprva su ljudi bili krštavani u ‘ime Isusa Hrista’ (Djela 2:38, 48) ili u ‘ime Gospoda Isusa’ (Djela 8:16; 19:5). Nakon toga, sa razvojem doktrine o Trojstvu, oni su krštavani u ime Oca, Sina i Svetog Duha.“ (Canney Encyclopedia of Religion, p. 53, 1921)
Ne postoje ranije sačuvani tekstovi Mateja od onih posle 325. godine n.e. Prije 4. vijeka postoje samo neki fragmenti papirusa grčkog jevanđelja po Mateju.
Osim Šem-Tova, dva stara ortodoksna latinska i sirijska teksta potkrjepljuju činjenicu da 28:19 nije imao trinitističku formulu. Čitamo u Enciklopediji religije i etike: „U svim postojećim [grčkim] verzijama taj tekst se nalazi u tradicionalnom obliku, premda se moramo podsjetiti da u starim afričkim latinskim i starim sirijskim verzijama postoji manjak na ovoj tački.“ (Encyclopedia of Religion and Ethics). To znači da pomenute verzije izostavljaju trinitističku kršteničku formulu.
Ona se isto tako ne nalazi u Marku 16:15.
„Formula koja se koristila bila je ‘u ime Gospoda Isusa Hrista’ ili neka srodna fraza; nema dokaza o upotrebi trostrukog imena… Najranija forma, predstavljena u Djelima apostola, bila je jednostavno uronjavanje … u vodu, upotreba imena Gospodnjeg i polaganje ruku. Tome je dodato u različitim vremenima i mjestima koja se ne mogu sa sigurnošću identifikovati trostruko ime (Justin)…“ (Encyclopedia of Religion and Ethics, 1951, II, 384, 389)
„Dokazi… upućuju da se krštenje u ranom hrišćanstvu obavljalo ne u trostrukom imenu, već u ‘ime Gospoda Isusa.’“ (Interpreters Dictionary of the Bible, 1962, I, 351)
„Isprva se kršenje obavljalo u ime Isusovo, ali postepeno u ime trojedinog Boga: Oca, Sina i Svetog Duha.“ (A History of Christian Thought, Otto Heick, 1965, I, 53)
„Trinitistička krštenička foruma… zamijenila je staro kršenje u ime Hristovo.“ (A History of the Christian Church, Williston Walker, 1947, p. 58)
„Novi Zavjet poznaje samo krštenje u ime Isusovo… koje se i dalje obavlja čak u drugom i trećem vijeku.“ (The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, 1957, I, 435)
„Prirodno je zaključiti da se u najranijim vremenima krštenje obavljalo ‘u ime Isusa Hrista’, ili ‘u ime Gospoda Isusa’. Ovo gledište potvrđuje činjenica da su najranije forme kršteničkog vjeroispovjedanja bile u jednom – ne u trojici, što je bila kasnija vjeronauka.“ (Encyclopedia Biblica, 1899, I, 473)
„Trinitistička formula i trojno uranjanje nijesu se jednoobrazno koristili od početka… Krštenje u ime Gospodnje bila je redovna formula novog Zavjeta. U 3. vijeku krštenje u ime Hristovo i dalje je bilo toliko široko rasprostranjeno da je papa Stefan, nasuprot Kiprijanu iz Kartagine, objavio da je ono punovažno.“ (Encyclopedia Britannica, 11th edition, 1910, Vol 2, p. 365)
Mnogi skolari insistiraju, čak i rimokatolički, da je crkva krivotvorila ovaj stih i dodala trinitističku formulu.
Konačno, Euzebije (cca. 260-340 n.e.) u 320-im godinama se poziva na hebrejsko Jevanđelje: „Oni su išli svim narodima, učeći svoju poruku u sili Hristovoj, jer On je zapovijedio, govoreći, ‘Idite i načinite učenicima sve narode u Moje ime.’“ (Eusebius, Ecclesiastical History, 3.5.2.)
Euzebije je prije 325. godine sedamnaest puta potpuno citirao ovaj pasus, i svaki put nije bilo trinitističke kršteničke formule. On je učestvovao na Saboru u Nikeji i bio uključen u debatama o Božanstvu. Da je u manuskriptima koje je posjedovao pisalo „u ime Oca i Sina i Svetog Duha“, on nikad ne bi citirao „u Moje ime“. Međutim, njegovi citati posle 325. i sabora u Nikeji svi sadrže trinitističku formulu. To ukazuje da je Euzebije i sam imao učešća u toj krivotvorini.
Kako god uzeli tekst iz Mateja 28:19, on niti dokazuje niti opovrgava doktrinu o trojstvu, ali za trojstvenu formulu krštenja može se dokazati da je naknadno dorađena.
Profesor Tabor komentariše: „Nedostatak trinitističke formule u Mat. 28:19-20 je jedinstven [u Šem-Tovu] ali izgleda i kodeksima koje je Euzebije pronašao u Cezareji: on navodi (H.E. 3.5.2): ‘Oni su na svom putu išli svim narodima učeći njihovu poruku u sili Hristovoj jer On im je rekao: ‘Idite i načinite učenicima sve narode u Moje ime.’“
Euzebije koji je živio u Cezareji se u svojim ranijim (pre-trinitističkim navodima) očito oslanjao na hebrejski original jevanđelja po Mateju (izvjesno je da je Matejevo jevanđelje pisano na hebrejskom), a Euzebije pominje Pamfilija kao svoj izvor za Mateja. Pamfilije je bio taj koji je prikupio citate iz originalnog jevanđelja po Mateju i čuvao ih u biblioteci u Cezareji. To potvrđuje Jerom oko 400. godine.
Velika vjerovatnoća da je Matejevo jevanđelje originalno pisano na hebrejskom jeziku i kasnije prevođeno na grčki jezik, dodatno upućuje na sumnje u manipulaciju sa Hristovim nalogom u Mateju 28:19.
Biblijski činjenično je dokazivo u Djelima apostolskim da se krštenička formula postojano razlikuje od one u tradicionalnim verzijama Mateja 28:19. U Djelima 19:3-5 navodi se prvobitno učenje o krštenju: „Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospoda Isusa.“ Isto tako, u Djelima 2:38 Petar uči: „Pokajte se i neka se svako od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grijeha, i primićete dar Svetog Duha.“ U Djelima 8:16 stoji: „…nego su samo bili kršteni u ime Gospoda Isusa.“ U Djelima 10:48 čitamo: „Tako ih je uputio da se krste u ime Isusa Hrista.“ Dakle, ako je krštenička formula u tradicionalnom grčkom tekstu Mateja 28:19 zaista validna, to bi značilo da apostoli i prvi hrišćani nijesu poštovali Isusov nalog i da su nepravilno krštavali ljude samo u Isusovo ime. Odatle se mora zaključiti da je trinitistička formula krajnje upitna i da je svaki pokušaj njene odbrane na osnovu biblijskih i relevantnih istorijskih dokaza iz perioda ranog hrišćanstva (prije uspostavljanja dogme o trojstvu) prosto neodrživ.
Dakle, prema najboljoj rekonstrukciji, Hristov nalog u Mateju 28:19,20 treba da glasi: „Zato idite i naučite sve narode, [krsteći ih] u moje ime, i učeći ih da drže sve što sam vas uputio. I evo, ja sam uvijek sa vama, sve do svršetka ovog doba. Amin.“ Moguće je da u originalnom rukopisu nije postojao samo dio u zagradama „krsteći ih“ ali to svakako nije sporno.
________________________________
[1] Anonimna sažeta rasprava ranih hrišćana o Učenju dvanaest apostola. | 
