Znate li?
Zašto je Židovima šabat (dan počinka) započinjao uvečer?
Kad je Jehova dao svom narodu zakon o Danu očišćenja (pomirenja), rekao
im je: "Toga dana nemojte raditi nikakva posla. (...) Neka vam je to
dan počinka, potpunog odmora. (...) Od večeri do večeri držite svoj dan
počinka” (3. Mojsijeva 23:28, 32). U toj se zapovijedi oslikava gledište
da svaki dan započinje uvečer, nakon zalaska sunca, a završava idući
dan o zalasku sunca. Tako je Židovima dan trajao od večeri do večeri.
Ta metoda računanja temeljila se na načinu na koji je Bog određivao
dane. U izvještaju o prvom simboličnom danu stvaranja stoji: "Tako je
došla večer, pa jutro — dan prvi.” I "danima” koji su slijedili početak
je bila "večer” (1. Mojsijeva 1:5, 8, 13, 19, 23, 31).
No nije samo
Židovima dan trajao od večeri do večeri. Tako je bilo i kod Atenjana,
Numiđana i Feničana. S druge strane, Babiloncima je dan započinjao
izlaskom sunca, dok je Egipćanima i Rimljanima dan trajao od ponoći do
ponoći, kao i nama danas. No današnjim Židovima šabat još uvijek
započinje i završava uvečer.
Što je bio "subotnji dan hoda”?
Nakon što su na Maslinskoj gori vidjeli kako je Isus uzašao na nebo,
njegovi su se učenici vratili u Jeruzalem, koji je bio "udaljen tek
subotnji dan hoda” (Djela apostolska 1:12). Putnik je za jedan dan
vjerojatno mogao propješačiti i više od 30 kilometara. No Maslinska gora
nalazi se blizu Jeruzalema. Što je onda značio izraz "subotnji dan
hoda”?
Subota je bila dan kada su Izraelci trebali počinuti od
svojih uobičajenih poslova. Toga dana čak nisu smjeli ložiti vatru u
svojim domovima (2. Mojsijeva 20:10; 35:2, 3). Jehova im je zapovjedio:
"Svi ostanite gdje jeste! Sedmoga dana neka nitko ne odlazi s mjesta
svojega!” (2. Mojsijeva 16:29). Taj je zakon omogućio Izraelcima da
počinu od uobičajenih poslova i u većoj se mjeri posvete svojoj
duhovnosti.
Kako su rabini bili kruti formalisti, nisu im bila
dovoljna načela iznesena u Jehovinom zakonu, pa su strogo — a u
određenoj mjeri i proizvoljno — propisali koliko čovjek može
propješačiti u subotu, primjerice da bi otišao u sinagogu. U vezi s tim,
djelo Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical
Literature piše: "Na temelju strogih zakona o suboti (...) propisano je
da nijedan Izraelac ne smije u subotu prijeći više od određene
udaljenosti, koja je nazvana ‘subotnji dan hoda’.” Ta je udaljenost
iznosila 2 000 lakata, otprilike 900-1 000 metara.
