Ukratko...
Bog etimologija
sanskrtski Bhagavan => avestički Bhaga => praslavenski i ujedno staroslavenski Bogъ => srpskohrvatski Bog
Alah etimologija
arapski Al (određeni član) + illa-h (božanstvo) => turski Allah => srpskohrvatski Alah tj. Bog
Ili malo detaljnije...
bogat, baltoslavenski pridjev, dalja izvedenica od imenice bog kad je značila »zemaljsko dobro, sreću« s pomoću sufiksa -ato (v.) (upor. lat. fortunatus') koji znači snabdjevanost, lit. bagātas, lot. bagāts. Nalazi se u svim slavenskim jezicima i iz praslaven. je doba. Prema ovim podacima bog, gen. bòga (lokativ sing. pò bozi, ŽK) sveslavenska je imenica iz praslav. doba za koju nema paralela u baltičkoj grupi, ali ima u arijskoj (v. dalje). Značila je najprije: 1° sreća = 2° zemaljsko dobro > roba« (upor. crnogorski odgovor: dobra ti sreća kao odgovor na pozdrav pomoz bog; zatim češ. kolektiv zboží »roba« *szbožue od *sъbogъ = sanskr. subhagu »sretan« i slovenski izričaj zlega boga vživa »ide mu rdjavo«, ali ovaj se može i drugačije tumačiti, v. dalje
zao bog). Prvobitni pridjev *bogъ postao je već u praslavensko doba radna imenica u značenju »božanstvo koje razdljeluje sreću i zemaljska dobra po svom nahođenju«. Ovaj semantički razvitak je paralelan u arijskim jezicima: sanskr. bhagas »1° djelitelj, gospodar, 2° bogatstvo « odgovara posvema sveslav. bogt, što znači da je već slavenska riječ imala oba značenja, apstraktno i radno. Tome tačno odgovara u Avesti baya- »gospodin > bog«, i nperz. samo »bog«. Upor. i Ζευς Βαγαΐος, ime frigijskog Zeusa kojega apoziciju Trombetti ispravno upoređuje s iranskim baya »bog«. Ova je paralela tako uvjerljiva da su neki lingvisti (Jakobson) pomišljali da je bog posuđenica iz iranskoga koja je Slavenima došla preko skitskoga. Ali za to nema dokaza (Meillet). Paralelizam slavenskoiranski ide i u tom pravcu da se prema izrazima iz slavenske mitologije beibog, crn(o)bog, daždbbogb > Dažbog, Dabog, Zao bog (upor. Vukov izričaj teško do zla boga, namučiti se do zla boga, čemu odgovara slovenski izričaj zlega boga vživa »ide mu rđavo«) može zaključiti da je već u praslavenskoj mitologiji postojao iranski dualizam: dobar i zao bog. Kršćanstvo je preuzelo smisao dobroga boga i odatle stvorilo deminutiv na -ič (v.) božić m »*mali bog > *Isus, Krist (upor. stčeš. bozic »sin božji«, i turski izgovor bozuk, Martié)« u imenu svetkovine natale Christi. U romanskim se jezicima ispušta dopuna Christi te samo natale znači »božična svetkovina«. Potpuni se izričaj očuvao u balkanskom latinitetu i odatle u arb. kërshën delle (dite -ae kë(r)- shëndellave = dies Christi nataliś) = kshnëlë »božić«, upravo »roždestvo Hristovo« = χρι-στογεννα (6. v.) u pravoslavaca, u narodno govoru ispušteno je rođenje božica i božić (16. v., također slovenski u značenju »božično drvo«) postao je opća riječ za natale, u Brusju u pl. božici. Od božić su izvedenice: određeni pridjev na -ъп: božični (16. v.) = božitnjī (Vuk, Kosmet), poimeničen sa -jak: božitnjāk = božišnjak (ŽK) »veliki božični hljeb«, također »biljka helleborus niger«; sa -ica božićnica f »xenium«; denominali božičovati, božićati se »čestitati božić jedan drugome«. Prema ličnom imenu Natalis stvoren je u Dalmaciji Božieho (14. v. — 17. v.) i odatle prezime Božićković, a u kajkavskom za ime mjeseca »decembra = prosinca« : velikobožićnjak pored božićnjak.
'''''''''''''''''''''''''''''''''
Allah je lično ime koje nema oblik množine i dvojine...
jedno od objašnjenja jeste da je "nastalo" tako što je prefix el dodat općoj imenici ilah- ilah znači Bog
Poznati učenjak arapskoga jezika Sibevejh, tvrdi da je imenica “Allah” izvedena od korijena e-l-h, odnosno od imeničnoga oblika el-Ilāh. Nakon toga je arapski glas hemze zamijenjen elifom i lamom, pa je imenica dobila oblik “Allāh”. Slično je i sa imenicom “en-nās” (ljudi), čiji osnovni oblik glasi “el-unās”.
Prenosi se i druga predaja od istoga učenjaka Sibevejha, koju su prihvatili i zadržali učenjaci iz Kufe, da korijen imenice “Allah” čine harfovi l-elif-h, odnosno da je prvobitno ova imenica glasila “lāh”. Nakon toga joj je pridodat određeni član “el”, iz poštovanja, pa je nastalo “Allāh”.
'''''''''''''''''''''''''''''''
Ne Mukafa, Allah nije vlastita imenica. Nego rije koja označava Tvorca.
Istu riječ koristi i 20 miliona kršćana arapskog podrijetla.
"LEHUN" (LEH) je opća i neodređena imenica - božanstvo.
"AL" je određeni član (bliže određuje imenicu).
Spojeno: AL-LLAH - je određeno: "To Božanstvo", ili "taj Bog".
Znači, ALLAH samo označava nekog određenog Boga, koji se razlikuje među ostalim pretpostavkama o Njemu.
Konkretno, onakvog Boga kakav se u islamu vjeruje: Vječiti, od Koga sve ishodi i kojemu se sve vraća, svemoćni,
sveznajući, Onaj Koji je iznad svega tj. transcedentan (što će reć: nadmaterijalan, nadprostoran i nadvremen) etc.
Inače je Bogu besmisleno pridodavati vlastito ime, kao što je besmisleno davati ime prozorskom oknu ili krovu na kući.
Osim toga, Bog je samo jedan a imena se daju tamo gdje ima mnogo jedinki pa se imena daju da bi se jedinke razlikovale.
Recimo, mi ljudi imamo imena i razlikujemo se tim imenima. Kućićima dajemo imena da čuju kad ih pozovemo.
Roditelj daje ime djeci. A djeca ne daju ime Roditelju. Selam! 
'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Quote:
Shady kaže: 
Odličan prikaz!  Možeš li napisati napiši i etimološki prikaz imena JHWH (Jehova, Jahve) kao i Elloh (Ellohim)? Na prmjer, u Post 1:1 u izvornom hebrejskom tekstu je napisano: "U početku Ellohim stvoriše nebo i zemlju" s tim što prevoditelji to prevode u jednini: "U početku Bog stvori nebo i zemlju" Pozdrav
...
|
Zanimljivo da ni u običnom rječniku niti u etimološkom rječniku koji posjedujem ne posotji etimološki prikaz ova dva imena. Znam jednino iz glave da Elohim dolazi od El što je i opće ime za boga među levantskim narodima i ime jednog od levantskih bogova. El zapravo odgovara Il tj. Illa-h (ili čak Allah, ne znam što je sa članom kod njih i zašto ga tu nema) jer su svi ti jezici iz semitske porodice. Tako da možemo reći da su ovdje Kanaanc napravili ono što je učinio i Muhamed, jednostavno su uzeli ime bog za ime vrhovnog boga, što je El u njihovoj religiji i bio.
Za Jahve ne znam etimologiju, iako se sjećam gostujućeg predavanja jednog Austrijanca iz Innsbrucka na FFDI gdje se govorilo o politeističkom židovstvu gdje je dotični bio ratničko božanstvo. Bili su čak i neki arheološki nalazi prikaza istog. Može se i prema Bibliji vidjeti kako su Židovi polako prelazili na tzv. ekskluzivni monoteizam jer se u njoj još nalaze naznake monolatrizma (posebno kod Mojsija) koji ovdje stoji između politeizma i monoteizma. To nije ništa novo. |
