Doktrina o trojstvu uči da je Isus Hrist su-jednak sa svojim Ocem na svaki način. Odatle proizilazi tvrdnja da pošto Otac ne može umrijeti, onda ne može ni Njegov Sin. Ali Biblija kaže da postoji samo jedna Osoba koja ne može umrijeti a to je Bog Otac. Biblija govori da kad se Isus pojavi Njega će „u svoje vrijeme pokazati blagosloveni i jedini Silni Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima, jedini koji ima besmrtnost, koji prebiva u nedostupnoj svjetlosti, koga niko od ljudi nije vidio niti ga može vidjeti.“ (1. Timoteju 6:14-16) Ovo može biti samo naš nebeski Otac jer On je jedini koji „prebiva u nedostupnoj svjetlosti, koga niko od ljudi nije vidio niti ga može vidjeti.“ Mi, pak, znamo da ćemo se i sami jednog dana „obući u besmrtnost“ (1. Korinćanima 15:53)
Dakle, kad Biblija kaže da „samo Otac ima besmrtnost“, to mora značiti besmrtnost u apsolutnom i neograničenom smislu. Biblija otkriva da je Bog Otac jedini koji ne može umrijeti ni pod kakvim okolnostima. Kad bi to bilo moguće, sav život i tvorevina bili bi ugroženi. Isus je načinjen podložan smrti i „umro za naše grijehe“ (1. Korinćanima 15:3). Čovjek može umrijeti, „duša koja sagriješi, ona će umrijeti“ (Ezekijel 18:20). Anđeli mogu umrijeti, jer je „oganj trajni pripremljen za đavola i njegove anđele“ (Matej 25:41). Pridjev „trajni“ („eonski“ na grčkom) odnosi se na izvršni Božji sud u završnom dobu (eonu) Plana spasenja (Otkrivenje 20:7-15), sa konačnim i trajnim posledicama. Bog je rekao Sotoni: „Zato ću posred tebe pustiti vatru koja će te proždrijeti. Pretvoriću te u pepeo na zemlji pred očima svih koji te gledaju… Snaći će te propast koju ne očekuješ i nikada te više neće biti.“ (Ezekijel 28:18,19) Prema tome, istina je da je Otac jedina Osoba koja ne može umrijeti ni pod kakvim okolnostima, što isključuje Njegovog Sina koji je „okusio smrt za svakoga“ (Jevrejima 2:9). Tako Hrist nije bio besmrtan kad je bio ovdje na zemlji, a primarni razlog zašto je postao ljudsko biće bio je da može posrednički umrijeti za naše grijehe. Sin Božji je stradao stvarnom smrću za naše grijehe (vidi: Isaija 53:6; 1. Jovanova 2:2).
Neki tvrde da je Isus sišao sa nebesa i nastanio se u ljudskom tijelu te je samo umrlo ljudsko tijelo dok je božanska priroda sa nebesa ostala živa. Ali odavde bismo morali zaključiti da je samo ljudska žrtva podnesena za naše otkupljenje. Nebiblijski je kazati da je ljudska žrtva dovoljna da iskupi čovječanstvo ili da je samo polovina Hrista umrlo. Ako se Hrist samo pretvarao da umire, to povlači nužnost da postane čovjek i mogao je to uraditi bez utjelovljenja. Autor poslanice Jevrejima kaže da je On „bio učinjen malo manjim od anđela, krunisan slavom i čašću jer je pretrpio smrt“ (Jevrejima 2:9). Sam Hrist je pojasnio Jovanu da je On bio mrtav: „Bio sam mrtav, i evo živim u vjekovima vjekova, i imam ključeve od smrti i hada.“ (Otkrivenje 1:18) Isus Hrist je stvarno „umro za naše grijehe, kao što piše u Pismima; bio je sahranjen i uskrsnuo je treći dan, kao što piše u Pismima.“ (1. Korinćanima 15:3,4)
„Osim toga, kad je po obličju postao čovjek, ponizio se i postao poslušan sve do smrti, i to smrti na krstu.“ (Filipljanima 2:8)
„On se ponizio i uzeo smrtnost na sebe. Kao član ljudske porodice, on je bio smrtan.“ (Ellen G. White, Review and Herald, Sept 4, 1900) |
