PREVODITELJI Biblije moraju razmotriti to pitanje prilikom prevođenja prvog retka Evanđelja po Ivanu. U prijevodu Novi svijet taj redak glasi: “U početku bila je Riječ i Riječ je bila kod Boga i Riječ je bila bog” (Ivan 1:1). Neki prijevodi na drugim svjetskim jezicima, naprimjer francuskom, engleskom i njemačkom, također kažu da je Riječ bila “bog” ili da je bila “božanske prirode” ili pak prenose neku sličnu misao. Međutim, u mnogim prijevodima Biblije zadnji dio tog retka glasi: “Riječ bijaše Bog.” Pišući imenicu “Bog” velikim početnim slovom, takvi prijevodi prenose misao o tome da je Riječ ustvari Svemogući Bog.
Gramatika grčkog jezika i kontekst snažno upućuju na zaključak da je tekst Ivana 1:1 u prijevodu Novi svijet točno preveden te da se “Riječ” ne bi trebala poistovjećivati s “Bogom” koji se spominje ranije u tom retku. No, budući da grčki jezik koji se koristio u prvom stoljeću nije imao neodređeni član, neki ipak sumnjaju u točnost takvog prijevoda.* Zbog toga nam jedan prijevod Biblije na jeziku koji se govorio u prvih nekoliko stoljeća naše ere može biti vrlo zanimljiv.
Radi se o saidskom dijalektu koptskog jezika. Koptski jezik govorio se u Egiptu u prvih nekoliko stoljeća nakon Isusove službe na Zemlji, a saidski dijalekt bio je jedan od prvih književnih oblika tog jezika. U vezi s prvim prijevodima Biblije na koptski, u djelu The Anchor Bible Dictionary stoji: “Budući da su se Septuaginta i Novi zavjet prevodili na koptski tijekom 3. stoljeća n. e., koptski prijevod temelji se na grčkim rukopisima koji su znatno stariji od velike većine danas dostupnih rukopisa.”
Saidski koptski prijevod naročito je zanimljiv iz dva razloga. Kao prvo, on pokazuje kako su kršćani razumjeli biblijska učenja prije 4. stoljeća, u kojem je Trojstvo postalo službeno crkveno učenje. Kao drugo, koptska je gramatika u jednom važnom pogledu prilično slična gramatici engleskog, francuskog, njemačkog i nekih drugih svjetskih jezika. Prvi prijevodi grčkih knjiga Biblije bili su načinjeni na sirijskom, latinskom i koptskom jeziku. Sirijski i latinski, poput ondašnjeg grčkog, nemaju neodređeni član. No koptski ga jezik ima. Štoviše, mnogi se stručnjaci slažu da je upotreba članova u koptskom jeziku, kako određenih tako i neodređenih, vrlo slična upotrebi članova u nekim suvremenim jezicima kao što su engleski, njemački i drugi.
Stoga koptski prijevod pokazuje kako su kršćani u to vrijeme razumjeli riječi iz Ivana 1:1. Kako su one u tom prijevodu prevedene? U saidskom koptskom prijevodu u zadnjem dijelu tog retka uz imenicu “bog” stoji neodređeni član. Očito su ti drevni prevoditelji razumjeli da riječi iz Ivana 1:1 ne znače da je Isus Svemogući Bog. Dakle, Riječ je bila bog, odnosno slična Bogu, a ne Svemogući Bog.
