Friday
2018-10-19
1:00 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Bio sam subotar – moje oslobođenje iz adventizma »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 37

Statistics

Total online: 2
Guests: 2
Users: 0

Login form

Bio sam subotar – moje oslobođenje iz adventizma

Tada još o protestanskoj teologiji nisam znao gotovo ništa, glavno da svi vjerujemo u istog Boga, mislio sam. Tražeći knjigu “Proročanstva govore“ koju su jednom kolegi sa godine poklonili adventisti, dolazim u kontakt s njima. Telefonski se dogovaram s povjerenicom za literaturu, da ćemo se u subotu u 9.00 naći u prostorima adventističke “crkve“, gdje ću preuzeti tu i još dvije knjige za simboličnu cijenu. Na adventističkim stranicama i wikipediji saznajem da je adventistima jedini autoritet Biblija, da su evangelizatori čiji se broj krštenih poveća skoro za milijun godišnje, da imaju veliku humanitarnu organizaciju ADRA. Dojmila me rečenica njihove ,,proročice’’: ,,Nitko drugi osim onih koji su uvježbali um da razumije biblijske istine neće izdržati taj posljednji veliki sukob“. Jesam li ja uvježbao svoj um?

U subotu se po dogovoru nalazim s njihovom povjerenicom, ona mi poklanja dva DVD-a, jedan kreacionistički, jedan o posljednjim vremenima. Pitao sam je bi li mogao vidjeti njihovu misu, na što me ona uz ironičan smješak uvela u prostoriju gdje je šezdesetak ljudi svećano obučenih pjevalo stare himne, bili su ljubazni, nasmijani, a na power point prezentaciji sam doznao o velikim humanitarnim aktivnostima adventista u Indiji. Ovo su pravi kršćani, pomislih.

Tu se našao i izvjesni Robert koji je predložio da razmjenimo brojeve na što sam pristao. Za sedam dana ponovo sam došao na bogoslužje, u međuvremenu pročitao knjige i pogledao dokumentarce koje sam dobio. Zainteresirao sam se za kreacionizam, pa mi je Robert donio još sličnih dvd-a, s adventističkim i kreacionističkim učenja.

Rorbert je uvijek bio spreman za razgovor i na sve usluge. Nalazili smo se često, on bi dolazio po mene autom, imao je uz sebe Bibliju za koju je rekao da mu je jedini autoritet, a ja sam se složio. Pričao mi je kako se poznati sotonist Roger Morneu obratio i postao adventist jer su sotonisti znali da je jedino adventizam izvorno kršćanstvo.

S vremenom je počeo, prvo malo, a onda sve više govoriti protiv Katoličke crkve, iako je i sam nekad bio katolik. ,,U povjerenju“ mi je ispričao o Albertu Riveri koji je zgrožen onime što su isusovci činili pobjegao iz Katoličke crkve glavom bez obzira. Poklonio mi je dvadesetak knjiga, često smo raspravljali o suboti, besmrtnosti duše, papi, inkviziciji, Lutheru… zajedno smo odlazili na bogoslužja, gdje su me svi lijepo prihvatili. Tu se našao simpatični starčić Pero, koji je nakon što je izrecitirao nekoliko katoličkih molitava rekao da je i sam bio tvrdi katolik, ali kako nigdje u Bibliji nije našao nedjelju nego samo subotu, otišao je u crkvu koja po Bibliji slavi subotu.

Jednom prilikom Rorbert je poveo moja dva prijatelja i mene kod pastora Saše koji je završio adventistički fakultet. Iako je dogovor bio da ćemo proučavati Otkrivenje, Rorbert odlučio da nam predstave 27 adventističkih vjerovanja (danas ih ima 28) za koje su iznijeli mnoštvo biblijskih citata. Saša je govorio kako je dva puta čitao Kur’an i kako ni jedno od 99 imena za Alaha nije ljubav. Bili smo fascinirani.

Sve sam više vjerovao adventistima, a Katoličku Crkvu sam počeo mrziti. Njihove knjige i biblijski citati bili su za mene prevelik dokaz. Tim više što nije postojala katolička literatura (ili je nisam našao) koja bi odgovorila na te optužbe. Mjesec i pol od mog prvog susreta sa adventizmom prestao sam ići na Misu. Idući godinu dana neću ni nogom stupiti u crkvu, ali ću mjesecima odlaziti na adventističke sastanke, tzv. bogoslužja, kao i privatno s njima ,,proučavati“ Bibliju.

Iz razgovora s Robertom, Perom, Sašom i drugim adventistima, čitajući adventističke stranice i jedan patološki agresivan adventistički blog, knjige, slušajući njihova predavanja, formirana su moja vjerovanja:

Biblija kao jedini autoritet, odbacujem sve predaje. Subota je dan bogoslužja, pečat Božji, a nedjelja žig zvjeri, poganski, sotonin dan, kojeg su Crkva i poganin Konstantin u 4. stoljeću nametnuli. Kipovi i slike su zabranjeni. Križ je poganski simbol. Krstiti se mogu samo odrasli i to uranjanjem jer baptizein znači uroniti. Ispovijed, euharsitija i Božić su poganstvo, Isus nije stvarno prisutan za vrijeme ,,večere Gospodnje“. Marija je žena koja je rodila Isusa, nije ostala djevica, sada spava i ne smijemo se obraćati ni njoj ni svecima.

Isus je na nebu Mihael, 1844. ušao je u Svetinju nad svetinjama, tamo vrši službu očišćenja. Bog je svijet storio u doslovnih 6 dana, star je 6 000 godina. Duša nije besmrtna, ne postoji, nakon smrti čovjek spava, duša je čovjek, (u Zagrebu živi 200 000 duša), a osim toga, duša u Bibliji jedino može značiti krv ili životni proces. Raj, čistilište i pakao ne postoje, već samo pakleni oganj.

Petar nije imao prvenstvo među apostolima, papa je antikrist, ,,zvijer“ iz Otkrivenja i ,,mali rog’’ iz Daniela, on je promijenio vremena i datume i ukinuo žrtvu. Ratovao je protiv Božjeg naroda sa Inkvizicijom kada je pobio 50-70 milijuna vjernih kršćana čiji je grijeh bio što su htjeli imati Bibliju, koju je Crkva zabranila. Ellen White je ,,nadahnuta“ pisala:

,,Ovaj period, kako je navedeno u prethodnim poglavljima, počinje uspostavljanjem papstva 538. A.D. i završava se 1798. U to vrijeme, kada je papstvo ukinuto i papa zarobljen od strane francuske vojske, papska sila je zadobila svoju smrtnu ranu’’ (Velika borba, 439. str.)

I iako je kršćanstvo u 4. stoljeću palo u otpad, do pojave reformacije valdežani i albigenzi su za više od 1 000 godina čuvali subotu skriveni u brdima Europe. U 15. stoljeću planula je iskra reformacije, Hus i Jeronim Praški, Calvin i Luther, a Bog je sve završio preko Millera i Ellen White.

No, sotona je ponovno podigao papstvo, koje je franscuska revolucija nakratko srušila, ranjenu Zvijer iz Otkrivenja i utjecaj papstva biti će sve jači, živimo u posljednjim danima ljudske povijesti, znak da pobjegnemo iz gradova biti će nedeljni zakon, prvo u SAD-u, a onda i drugdje. U posljednje vrijeme ostatak su samo oni koji drže svjedočanstvo Isusovo i deset zapovijedi (Otk 12,17). Katolička crkva je glavna karika Babilona.

Morao sam ljude oko sebe uvjeriti u ove ,,istine“. One koji nisu bili vjernici nije bilo teško uvjeriti, najčešće sam se u razgovoru sa njima služio kreacionizmom. Ako bi pak netko od katolika pružao otpor, pozivao sam se na knjige: ,,Hitlerov papa“ (kako je Pio XII. surađivao s nacistima), ,,Babilonska misterijska religija“ (što je sve Katolička crkva preuzela iz poganstva), ,,Daleko od Rima, bliže Bogu“ (svećenici koji su napustili Katoličku crkvu)… internet stranicu ,,Vatikanske ubojice“, a posebno jak argument bio je govor Josipa Jurja Strossmayera na Prvom vatikanskom koncilu.

U adventizam sam počeo dovlačiti prijatelje i poznanike,  petnaestak ljudi, bivših katolika – bogoslova i neokatekumena, ali i ateista. Kupio sam gotovo svu adventističku literaturu. Nešto i dijelio. Surađivao sam sa svim viđenijim adventistima na našim prostorima, dobivao pohvale, mailove podrške, govorili su mi da im je učvrstilo vjeru to što je jedan katolički teolog napustio papsku bludnicu i došao u adventizam. Na fakultetu sam šutio, trebalo je završiti katolički fakultet da mogu biti kompetentan kada ih napadam.


U sudaru sa činjenicama

,,Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.’’ (Iv 8,32)

Devet mjeseci od napuštanja Crkve imao sam prvu veću krizu vjere. Počele su ozbiljne sumnje. Cijela mi se adventistička ,,teologija“ činila odveć plitka, mučio me osjećaj da sam bolji odnos s Bogom imao kao katolik. Kreacionizam mi se činio pseudoznanošću, a adventizam sektaštvom. ,,Bože, pokaži mi jesam li na pravom putu? Postoji li tvoja Crkva?“ Bila je to moja svakodnevna, ali doslovce svakodnevna molitva, još od kada sam stupio u kontakt s adventizmom. Ako je Bog dao Bibliju kao jedino mjerilo za spas čovjeka, zašto toliko sekti, takve podjele u kršćanstvu? Nekako sam potisnuo sumnju, ali ona bi svako malo isplivala, svaki puta sve jača, drskija i odlučnija. Pitanja su bila sve konkretnija, sve artikuliranija i po moju vjeru opasnija. Zašto nikad dva čovjeka koja su neovisno proučavala Bibliju nisu došla do istih zaključaka? Ako je Biblija jedino mjerilo vjere, zašto postoji 40 000 denominacija koje tvrde da im je Biblija autoritet?

Ako je Bibliju jedini vodič za spasenje dan ljudima od Boga i samo joj je potrebno prići iskreno, zašto su se Luther, Calvin, Miller, Ellen White, u toliko stvari razilazili. Nisam li je kao njihov slijedbenik iskreno pristupao Bibliji, a ni sa jednim od nabrojanih se nisam u potpunosti slagao. Ako je Biblija jedino mjerilo vjere zašto tolike razlike? Kako Biblija može biti jedino sredstvo za spas ljudi, kada je 95 posto ljudi svih vremena bilo nepismeno, kao i Petar i Ivan. Što je tim ljudima značila Biblija, čak i da su imali novaca da je kupe, kada je nisu mogli pročitati. Na koncu, Biblija je formirana stotinama godina nakon Crkve, kanon je odredila Crkva, ona je odlučila što će ući u Bibliju, što je nadahnuto… Shvatio sam da ljudi zapravo ne vjeruju u Bibliju, već u svoju interpretaciju Biblije, a da je adventistički pristup Bibliji zapravo idolopoklonički. Bila je to prva skupina argumenata, zdravorazumskih i logičkih koji su opasno poljuljali moju vjeru u adventizam.


Protestantizam – geneza otpada

“Od nas izađoše, ali nijesu bili od nas; jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama“ (1 Iv 1,19)

Novi udarac bili su povijesni argumenti. Je li kršćanstvo palo u veliki otpad u 4. stoljeću? Kada sam detaljno proučio rane kršćanske spise, pronašao sam kao vjeru prvih kršćana sve što adventisti odbacuju – nedjelju, euharistiju, ispovijed, krštenje djece, štovanje Marije i svetaca. Već tridesetak godina nakon što je apostol Ivan primio Otkrivenje na Patmosu, crkveni otac Justin Mučenik u svom čuvenom djelu ,,Prva apologija” donosi opis Mise koji je u svim bitnim elementima istovjetna današnjoj, doduše sa malo manje reda i discipline.

Ne samo da nije bilo otpada, ne samo da su vjera i religiozna praksa kršćana prvih stoljeća bile identične današnjim, nego nije bilo ni tih ,,vjernih kršćana” o kojima je Ellen White pisala:

“Mnogi od valdežana i albigenza, bježeći pred progonom došli su u Bohemiju. Iako se nisu usudili propovijedati otvoreno, držali su vjeru u tajnosti. Tako je prava vjera sačuvana od stoljeća do stoljeća.” 1

Ovo Ellen White nije primila od Boga kako je tvrdila, već je preuzela iz baptističkih vjerovanja. Danas baptistički povjesničari pišu da albigenzi i valdenzi nikad nisu imali veze s protestantizmom. Albigenzi su imali vjerovanja da je sve duhovno dobro, a sve tjelesno zlo. Prema njima, “boga Starog zavjeta” zamijenio je “Bog Novog zavjeta”. Isusovo je tijelo bila iluzija (jer je tjelesno zlo). Albigenzi su ovo preuzeli od gnostika protiv kojih piše Ivan (1 Iv 4,2). Masturbacija nije bila grijeh, jer nije proizvodila materiju, seksualni čin koji bi doveo do začeća je golemi grijeh budući da se duh zatvara u tijelo djeteta. Prakticirali su ritualno samoubojstvo.

Valdenzi su ime dobili po svome osnivaču, Peteru Waldesu, koji je bio katolik i koji je pokret utemeljio na katoličkim načelima. Nakon nekog vremena su odstupili od tih načela, još i danas postoje, Ellen White drže lažnom proročicom. I albigenzi i valdežani su nastali u 13. stoljeću i kao i albigenzi nisu svetkovali subotu. Prema tome, od 4. do 13. stoljeća nisu postojali, dakle 900 godina nije bili nikakvog ,,Božjeg” naroda, pa čak ni heretika koji bi bili slični adventistima. Čitava ta priča o kršćanstvu koje je u jednom trenutku palo u otpad ni biblijski nema smisla.

“A ovo je moj Savez s njima,” govori Jahve. “Duh moj koji je na tebi i riječi moje koje stavih u tvoja usta neće izići iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka,” veli Jahve.” (Iz 59:20-21; usp. tak. Ez 11,20; Sef 3, 9-10)

Kako je moguće vjerovati da je trajniji savez koji je bio sklopljen krvlju životinja nego onaj koji je sklopljen Kristovom krvlju? Ako znamo, a znamo, da je za prvi savez prorečeno da će biti zamijenjen, a za drugi savez da će biti vječan i da će se Istina navještati od koljena do koljena, kako je moguće da postoji toliko ljudi koji vjeruju da se Istina prestala navještati u određenom trenutku povijesti? Jer, ako se Istina u jednom trenutku prestala naviještati, pa je tek kasnije ponovo objavljena, tad je Bog prekršio svoje obećanje jer nije održao savez koji je sklopljen Kristovom krvlju.

Je li papa u 4. stoljeću promijenio subotu? Iz svih ranih spisa vidljivo je da su se prvi kršćani skupljali nedjeljom. Evo nekih:

“Na Dan Gospodnji skupite se, lomite kruh…“  (Didahe, 14, 70. god.)


“Obdržavamo osmi dan s radošću, dan u koji je Isus ustao od mrtvih“ (Barnabina poslanica, 15, 6-8, 74. god.)                         
                                                                                 
“…dolaze do spoznaje nove nade, ne svetkujući više subotu, već Dan Gospodnji, dan u koji se naš život preporodio njegovom smrću” (Ignacije Antiohijski, Poslanica Magnežanima, 8, 107. god.)                
                                                          
                                                 
”Nedjelja je dan u koji se skupljamo u zajedništvo, jer je to prvi dan u koji je Bog, preobrazivši tamu i materiju, počeo stvarati svijet; i Isus Krist, naš Spasitelj, u isti dan je ustao od mrtvih” (Justin Mučenik, Prva apologija, 67, 155. god.).

Isto pišu i Irenej (155.-202. god.), Dionizije (170. god.), Klement Aleksandrijski (194. god.)., Tertulijan (203. god) Origen (229. god.) i dr.

Plinije je bio guverner Bitinje u Maloj Aziji 106-108. Pisao je caru optužujući kršćane, također navodeći da se sastaju u nedjelju. A da car Konstantin nije bio poganin već kršćanin svjedoči njegovo pismo Ariju i Atanaziju puno brige za jedinstvo Crkve. Sve ovo priznaje i S. Bacchiocchi, najškolovaniji adventistički povjesničar, koji je našao niz grešaka u ,,nadahnutoj” Velikoj borbi i radi toga proglašen ,,jezuitom” od strane tvrđih adventista.

Jeronim i Hus posijali su antikatoličku histeriju u Češkoj: ubijanje katolika i spaljivanje crkava postala je ubičajna praksa, a danas je to jedna od zemalja sa najvišim postotkom ateista u Europi. Hus je ustao protiv nekih krivih praksi i pokvarenosti u Crkvi (protiv kojih su se prije njega borili mnogi sveci poput sv. Franje ili sv. Ante Padovanskog), ali ne s duhom poniznosti i poslušnosti, već fanatizma i razdora.

O Martinu Lutheru najviše govore njegove knjige. Hitler je samo realizirao Lutherove antisemitske ideje. Čovjek, kojemu je pored žara vjere nedostajala i poniznost i krotkost, koji se može označiti teroristom svoga vremena, jer je poticao na pogrome, zlostavljanje seljaka i svih neistomišljenika. Evo nekoliko njegovih misli:

“Mojsije je krvnik, okrutni okovatelj, mučitelj koji ranjava naše meso kliještima, i od nas radi mučenike… Zbog toga, zaboravimo Mojsija zauvijek!” 2

“Spalite im sinagoge! Sve im zabranite što sam spomenuo… Ako niti ovo ne pomaže, moramo ih proganjati poput pobješnjelih pasa…” 3

“… tjerati ih , vješati ih, paliti na lomačama, odrubljivati im glave i bacati na muke…” 4

“…Knjiga Otkrivenja nema niti najmanjeg znaka apostolskog ili proročkog smisla…. ja osjećam odbojnost spram nje, i radi toga je odbacujem.” 5          


Ima još mnogo sličnih zapisa, a posebno su teška Lutherova razmišljanja o Isusovim ljubavnim vezama.

Drugi najpoznatiji reformator, Calvin, uveo je u Ženevi vjersku dikataturu, spaljivao “krivovjerce”, te izricao smrtne kazne (58 ljudi). Do 1555. njegova vlast se pretvorila u tiraniju, ali je ustanak podignut protiv njega u krvi ugušio. Ovo nije bio izoliran slučaj, budući da je prostestanska inkvizicija pobila tisuće katolika, evo što o tome kažu povjesničari:

“Povijesno gledano ništa nije nekorektnije od tvrdnje da je reformacija bila pokret za intelektualnu slobodu. Istina je sasvim suprotna. Potpuno istrebljenje Katoličke crkve, i zapravo svega što im se našlo na putu, je reformatorima bilo nešto sasvim prirodno.” 6

Počeo sam shvaćati da je protestantizam u stvari 300 godina zakašnjela reakcija mračnjaka na pojačan dolazak razuma u obliku aristotelizma i skolastike. Luther je panično pomislio kako je kršćanstvo helenizirano jer je preuzimalo filozofske kategorije antike, pa je od straha od razuma krenuo putem nerazuma… Lutherov protestantizam bio je zapravo put i prvi korak u ateizam i otpad od Boga i Njegove Crkve.

Ni Luther ni Calvin, kao ni drugi reformatori nisu svetkovali subotu, već su svetkovanje subote osuđivali. Kako to da im Duh Sveti nije pokazao tu “istinu”? Kako to da su vjerovali u besmrtnost duše, krštenje djece, u crkvama imali kipove i slike? I otkuda adventistima i Ellen White pravo da se na njih pozivaju, kada njihove sekte i danas postoje, a adventistička učenja odbacuju?

Je li ikvizicija pobila 50-70 milijuna ljudi kako adventisti tvrde? Da je to istina, onda Europe ne bi bilo, jer toliko stanovnika tada nije ni živjelo. Prema neovisnim izvorima najviše smrtnih presuda donjela je Španjolska Inkvizicija, nešto više od 2000, a ukupan broj smrtnih presuda za cijelu Europu kreće se oko 5000 u 6 stoljeća, 1.9 posto presuda  bile su smrtna kazna, ali treba reći da Inkvizicija nije presuđivala samo u vjerskim sporovima, već i u ubojstvima, krađama, budući da su građani više povjerenja imali u crkveni sud. Kada je ukidana Inkvizicija, u mnogima mjestima narod je negodovao. Osuđeni na smrt nisu bili nikavi vjerni kršćani nego razni kriminalci, bludnici i heretici.

Je li Crkva zabranjivala čitanje Biblije? Prava istina je da se Biblija zapravo neprekidno čitala u katoličkim crkvama, kao što se to čini i danas (onaj tko je redovan na Misi kroz jedan ciklus čitanja čuje cijelu Bibliju). Crkva ju je čuvala i prepisivala kroz stoljeća, i sačuvala neiskvarenu Bibliju. Ne bi imali Biblije da nije bilo Crkve. Nije istina da je narodu bilo zabranjeno čitati Bibliju. Biblija je praktički sve do 19. st. bila rijetka i skupa knjiga, koju si nije mogao svatko priuštiti. Ljudi su tiskali Bibliju samo da se na brzinu obogate (npr. Tyndale 1525.). Crkva je zapravo bila čuvarica Biblije.

Biblija koju danas imamo nikad nije bila na Indeksu zabranjenih knjiga, već izmjenjena verzija albigenza (slično je učinio Luther u 16. stoljeću a danas Jehovini svjedoci), i pogrešne Bibilije: “Biblija ubojica”, u kojoj je Isus udovici rekao umjesto da prvo nahrani djecu da ih ubije, “Dijamantna Biblija” s preko 6000 pogrešaka, itd. Mnoge su, poput albigenške imale krivo prevedene retke, i to namjerno, zbog opravdavanja vlastitog nauka. Istina je, Biblija je teška knjiga, i može lako odvesti u zablude, 2000 godina kršćanstva i 40 000 današnjih sekti potvrđuju to. Na svijetu ne mogu postojati dvije istine, a kamoli 40 000 (toliko o Lutherovom pricipu “sola Scriptura”).

Od 1456.godine, kad je tiskana Gutenbergova Biblija, pa do prve protestantske 1520., Katolička crkva je tiskala Bibliju u 626 izdanja, od toga 198 na narodnom jeziku. Na njemačkom je do Lutherova rođenja doživjela 9 izdanja, a do njegovog prijevoda čak 27! Ideja da su katolici zabranjivali čitanje Biblije jedan je od najapsurdnijih zaključaka koje čovjek može imati u svojem vjerskom sustavu.

Zašto se Crkva služila Biblijom na latinskom jeziku? On kada je uveden je bio govorni jezik, a u Srednjem vijeku narodni jezici nisu imali razvijenu gramatičku strukturu za izricanje vjerskih istina. Da je Crkva tada dozvolila prevođenje to bi završilo rasulom i poganizacijom kršćanstva, a s njime kulture i civilizacije općenito. Katolička crkva je spasila Europu.

Mnogi ljudi danas čitanje i pisanje smatraju normalnim. Ali samo prije 200 godina, nepismenost europskih naroda bila je gotovo 95%. Preostalih 5% odnosilo se na intelektualce, a u to doba nije bilo obrazovane osobe koja nije znala latinski i grčki. Ta je osoba bez problema mogla čitati Bibliju i nije trebao prijevod na jezik naroda kojem je intelektualac pripadao. Ako vjernik samo Biblijom može doći do spoznaje Boga, tada je bilo nemoguće neobrazovanim i skromnim siromasima doći do spoznaje Boga jer nisu znali čitati (usp. Lk 10,21). Katolička crkva podučavala je vjernike, znajući da kao nasljednici apostola imaju taj zadatak i da je Krist ostavio Crkvu, za spoznaju vjere.

Ako ljudi izmišljaju neistine o Katoličkoj crkvi, tad valjda to znači da ne mogu toj Crkvi napakostiti istinom.

A što je sa 538. kao godinom u kojoj je papa navodno uspostavio prevlast? Svakome tko je pručavao povijest kršćanstva je jasno da je 538. beznačajna godina. Papa, kao rimski biskup bio je “prvi među jednakima” još od prvog stoljeća. A 1798. je papa zaista odveden u ropstvo, ali to nije imalo nikakvu važnost ni za utjecaj ni za ugled papinstva u svijetu. Iako su to znali, adventisti su uzeli ove godine da bi se uklopili u njihovu proročku zbrku i tumačenja. Sve ovo danas priznaju i adventistički povjesničari i “teolozi”, i čak se na njihovim fakultetima to uči, ali im to ne smeta da članove svoje sekte i dalje drže u neznanju.

Sam taj konvent francuskih revolucionara koji je po adventistima zadao smrtnu ranu papi mogao bi se okarakterizirati kao mali rog. Za vrijeme Francuske revolucije Konvent je zabranio vjeru u Boga i besmrtnost duše i kažnjavao ih smrću, ukinuo je sedmodnevni tjedan i postavio dekadu, promjenio računanje vremena od Kristova rođenja, postavio bludnicu na oltar i naredio da joj se klanjaju, spaljivao Biblije…

Koji je papa zabranio vjeru u Boga i kažnjavao je smrću? Koji je papa zabranio vjeru u besmrtnost duše i kažnjavao je smrću? Koji je papa ukinuo sedmicu pa uspostavio dekadu? Koji je papa ukinuo računanje vremena od rođenja Kristova pa ga zamjenio nekim drugim vremenom? Koji je papa proglasio neku bludnicu za božanstvo, postavio je na oltar i naredio, ili bar pozvao ljude da joj se klanjaju kao božanstvu razuma?! Koji je papa spaljivao Bibliju? Ja naravno ne tvrdim da je Konvent mali rog, ali ako se već igramo se proročanstvima onda se on uklapa u tu sliku, a papa ni povijesno ni biblijski ne može biti mali rog.

A tko je mali rog iz Daniela? Antioh Epifan IV., sirijski vladar. Nakon smrti Aleksandra Makedonskog nastaje deset samoprozvanih kraljeva iz dinastije Selukovića, u proročanstvu predstavljenih kao deset rogova. Antioh Epifan IV. (175.-163. pr. Kr.) pobjeđuje svoje suparnike (druge rogove) i počinje sa agresivnom helenizacijom Židova, ukida žrtvu svagdašnju, zabranjuje svetkovanje šabata i blagdana, u Hram (Svetinju nad svetinjama) dovodi svinju i postavlja Zeusov kip. Njegova vladavina trajala je 1260 dana. Židovi su podigli ustanak koji je vodio Juda Makabejac, a i danas slave Hanuku kao uspomenu na taj ustanak i očišćenje Hrama. O tome govore i dvije knjige o Makabejcima koje je Luther izbacio iz Biblije.

Kraj ,,reformacija” ili početak histerije?

,,A onog dana i onog časa ne zna nitko, ni anđeli na nebu, nego samo Otac“ (Mt 24,36)

William Miller, farmer, bivši kapetan američke vojske i prema vlastitom priznanju mason iz čijeg će pokreta kasnije nastati desetci sekti, godinama je putovao američkim gradovima i širio histeriju predviđajući da će se Isus vratiti na Zemlju 1844. Uzimao je razne godine iz Biblije i preračunavao ih tako da mu je svaka godina bila 360 godina, iščupao negdje 677. kao polaznu godinu i dobio Yom Kippur (Dan pomirenja) 22.10.1844. Glavni temelj koga se adventisti i danas drže bilo mu je ukidanje žrtve i 2300 dana i noći (Dn 8,14). Ali tu se ne govori o smaku svijeta, već o događaju kada je Antioh IV. Epifan ukino žrtvu i gazio Hram (1 Mak 1), baš negdje toliko vremena, 3.5 godine. Ako je Zemlja Svetinja iz Daniela, gdje je žrtvenik te Svetinje? Koji čovjek (mali rog) je živio i vladao 2.300 godina, i tokom tog perioda neprestano zatirao Izraelce?

Datum koji je Miller odredio je  došao i prošao, a Isus se nije vratio. Među 50 000 njegovih slijedbenika nastupila je nevjerica i rasulo. U klimi razočaranja i očaja, neki su se vratili u svoje matične zajednice, neki su ostavili vjeru, a preostali Millerovi slijedbenici su grčevito tražili neki izlaz. Tako se jedan od njih, S. Snow proglasio prorokom Ilijom, drugi, H. Edson je tvrdio kako mu je Bog pokazao da Isus 1844. nije ni trebao doći na Zemlju već u Nebesku Svetinju, treći su nastavili žonglirati sa datumima. Adventisti su na sve načine pokušali opravdati Millera, evo jednog njihovog objašnjenja:

“Od 1844. vrši se suđenje živima i mrtvima, i anđeli nisu mogli tako brzo okretati stranice života svake osobe, iako su to radili neprekidno, dan za danom… nisu koristili ni svoj subotnji odmor, samo da bi što prije završili taj poseo, jer o njemu ovisi i ponovi dolazak Kristov.” 7

Osramoćenom Milleru je ostalo samo da formalnim pismenim pokajanjem prizna pogrešku. Malo prije smrti 1849. piše:

“Ja nemam povjerenja ni u jednu od novih teorija koje su nastale iz ovog pokreta!”

Millerovo pokajanje nije moglo zaustaviti ono što je pokrenuo. Na scenu je već stupila Ellen White – častohlepna, bolesno ambiciozna i beskrupulozna djevojka, koja je bila iskuljučena iz metodističke sekte, i okuplja oko sebe istomišljenike, prvo među razočaranim Millerovim slijedbenicima, a kasnije i druge, čije je broj neprestano rastao. Ellen White se priklanja Edsonovoj teoriji i kaže da Isus 22.10. 1844. na Yom Kippur nije ni trebao doći na Zemlju, već joj je Bog ,,pokazao” da je ušao u nebesku svetinju. A da Isus nije 1844. nije ušao u nebesku Svetinju nad Svetinjama jasno je iz poslanice Hebrejima:

“…Izvršio je očisćenje od grijeha i sjeo s desne strane Ocu” te: “Kao Prvosvećenik …Krist dodje i uđe JEDNOM ZASVAGDA u Svetinju nad Svetinjom.“ (Heb 9,11)

To nije rečeno 1845. vec šezdesetih godina I. stoljeća! Što je najgore, Yom Kippur 1844. uopće nije pao 22. 10.  kao što su izračunali Snow i Miller, a Ellen White tvrdila da joj je taj datum potvrđen u viziji od Boga.

“Yom Kipur nikada ne pada tako kasno u godini kao što je 22. listopad.” (Prof. Prohovski, Sveučilište Purdue)

Kada su vidjeli da Yom Kipur niti je pao niti može pasti 22.10. po rabinskom kalendaru, adventisti su se okrenuli karaitima. Ali glavni karaitski rabin 1939. J. I. Marcuk, u odgovoru adventistima piše:

”Godine 1844 Yom Kipur bio je u  ponedeljak 23. 9. i za karaitske i za rabinske Židove..” 

U Ranim spisima Ellen White govori da su se svi koji su se molili poslije tog Yom Kipura u stvari molili sotoni a ne Kristu. Kako ga je i ona promašila za 29 dana to znači da se, prema njenoj viziji, i ona tih mjesec dana molila sotoni.

Ellen White je tvrdila da joj je i prošle i buduće događaje otkrio Bog i da su Millera u njegovim računicama vodili anđeli. Znakovi smaka svijeta koje je Miller navodio, a Ellen White potvrdila nisu ni po broju žrtva ni po utjecaju najveći. Prema njoj Lisabonski potres iz 1895. (70 000) mračni dan iz 1870. i padanje meteora 1833. su najveći ikad zabilježeni takvi događaji8.

U razdoblju od 1856. do 1932 bilo je 14 većih potresa od Lisabonskog (recimo u Kini 83 000 ili Mesini 1908. 100 000). Strašni potres na Haitiju sa početka 2010. odnio je preko 200 000 žrtava, a on je 210 godina bliži Isusovom drugom dolasku od Lisabonskog o kojem je pisala Ellen White. Samo u zadnjih dvadesetak godina bila su četiri mračnija dana, a taj dan kojeg ona spominje bio je lokalni događaj, vidljiv samo u Novoj Engleskoj. Kiša meteora iz 1833. je dio povratnog procesa koji se događa svake 33 godine. 1966. zabilježena je najveća kiša meteora, a ona je 133 godine bliža Isusovom povratku. Zašto ti znaci nisu doveli do onoga našto su ukazivali u Bibliji (Otk 6, 15-17), kako to da su ovi znaci bili samo lokalnog karaktera? Zašto oni koji su bili svjedoci ovih događaja nisu vidjeli i Kristov povratak (Mk 13, 24-26)?

Ellen White daje mnoga kriva proročanstva: kaže da se grad Jeruzalem više nikad neće sagraditi9, tvrdila je da će biti živa kad Isus dođe10, Engleska je prema njezinom proročanstvu trebala napasti SAD 1862.11, građanski rat u SAD-u koje je završio 1856. je po njoj znak Isusova povratka12, 1850. je tvrdila će se Isus će se vratiti “u nekoliko mjeseci”13, po njoj će neki adventisti koji žive 1856. biti živi kada se Isus bude vratio14, Henoka vidi na Jupiteru i Saturnu15, napadanje spiritizma smatrat će se bogohuljenjem16, ropstvo će na jugu biti ponovno vraćeno17.

Osim pogrešnih proročanstava, često proturječi Bibliji: po njoj je Babilonska kula sagrađena prije potopa18, Bog je poslao anđela da razgovara s Kajinom19 (usp. ,,Jahve reče…” , [Post 4,6]), Isus otkupljenje nije završio na križu20 (,,Ali je, nakon što je ponudio žrtvu za grijehe jednom za sva vremena…” [Heb 10,12]), Sotona nosi naše grijehe21 (“… I on sam ponese naše grijehe u svom tijelu na križ…” [1 Pt 2,24]),  kaže da onaj tko ukine samo jednu zapovjed neće ući u kraljevstvo nebesko22 (“…biti će najmanji” [Mt 5,19]), Isus ima grešnu narav23. Tvrdi da je Mihael Isus24 (Sin Čovječji kaže Danielu: “…Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe Mi u pomoć.” [Dan 10,13]. A to Krist kaže, kaže za drugo biće, ne za Sebe! “Kome od anđela kaza ti si Sin moj…” [Heb 1,8]).


Napravila je brojne dopune Bibliji: Sotoni je ponuđeno pomilovanje na nebu25, Adam je bio okrunjen za kralja Edena26, zmija koja je zavela Evu imala je krila27, Bog je sazvao sabor nakon Adamovog pada u grijeh28, Adam je držao subotu29, anđeli su se ponudili da umru za čovjeka30, anđeli su imali vezu sa Adamom nakon pada31, anđeli svetkuju subotu, Isus je umro za anđele32, Bog će vratiti Eden na zemlju33, Henok je bio potresen jer nije znao što će biti sa pravednicima nakon smrti34, Henoku je lice sjajilo35, prije potopa najveći grijeh bio je mješanje ljudi i životinja i neke rase su njihove mješavine36, put do neba traje 7 dana37, anđeli mogu iz Neba samo sa zlatnom karticom38.

Ne samo da je u suprotnosti sa Biblijom nego i sa samom sobom: Bog je ,,otkupio” i ,,nije otkupio” naše grijehe na križu39, Bog ,,ne voli” i ,,voli” grešnike40, vrata spasenja ,,jesu” i ,,nisu” zauvijek zatvorena41, svinjetinu se ,,smije” i ,,ne smije” jesti42, čovjek je ,,sviestan” i ,,nije” nakon smrti43, plan spasenja postojao je ,,prije vječnosti” i ,,tek od Adamova pada” 44, žrtva pomirenja ,,je bila” i ,,nije bila” potpuna45, na jednom mjestu zabranjuje fotografije, a onda ih dozvoljava, čak se i sama slika46. Također tvrdi da Jupiter ima 4 satelita (ima ih 16), da na Saturnu ima 7 satelita (ima ih 10)47. Zašto Bog nije Ellen White dao točne informacije o spomenutim nebeskim tijelima i time je potvrdio pred budućim generacijama?

Pisala je da je pljačka ostavljati imovinu rodbini48, a sama svoju imovinu ostavlja rodbini. Iako je pisala protiv zaduživanja, nakon njene smrti pojavilo se 58 osoba i institucija kojima je bila dužna 90 000 dolara (što bi danas vrijedilo oko 2 milijuna) koje je adventistička “crkva” plaćala još godinama.

Na početku svoje “proročke karijere” Ellen White i njezin suprug James bili su siromašni49, ali kako je rasao broj ovčica, raslo je i bogatsvo. S vremenom je Ellen počela živjeti životom visoke klase, posjedovala je 3 vile, 40 hektara imanja, konje, imala 14 slugu, kuhare, vrtlare… ali ni to joj nije bilo dovoljno pa se stalno žalila da ne dobiva dovoljno novca od prodaje knjiga u kojima je zapisivale vizije koje po njenin riječima i nisu pripadale njoj, nego “Bogu”50 (usp. s Elizejem 2 Kr 5, 14-27).

Ovo je samo dio njezinih laži, nebuloza i gluposti. Navodno je dobila 2000 vizija, a svi Božji proroci u Bibliji zajedno imaju 41. ,,Velika Borba” je puna grešaka i plagijata, a iz  ,,Čežnje vjekova” nijedno poglavlje nije neovisno od izvora koje je koristila, a najveći dio je doslovno prepisan. U plagiranju je išla toliko daleko da je čak i dnevnik koji je vodila bio pun plagijata.

Iako je grmila protiv spiritizma, njezene vizije i transevi ličili su najviše na spiritističke seanse, o spiritizmu među prvim adventistima može se iščitati iz njezinih privatnih pisama. Stvar je otišla čak i do sudskog procesa protiv adventista i Elleninog prijatelja I. Dammona. Dvadeset svjedoka (sve od reda kršćana, među njima je bilo i sudaca i odvjetnika) dali su iskaze koji su se podudarali u potpunosti  dva dana nakon događaja. Poznat je i slučaj kada je primala savjete od umrlog muža u snu. Ellen White i adventisti tvrde da je nedjelja žig zvjeri, ali nikako iz nedjelje nisu mogli dobiti broj 666, pa su krivotvorili papinu titulu da bar iz nje izračunaju broj 666. Za razliku od pape i nedjelje, Ellen White u svom imenu ima 66650.

Najgore je što  vodstvo adventista sve ovo zna još od konferencije iz 6. i 7. mjeseca 1919. kada je pred preko 50 vođa odlučilo da se sa tim ne ide u javnost, tako da danas u njihovoj literaturi čak piše da su njezina ,,proroštva” znak crkve ostatka, nadahnuta i znanstveno neupitna. Ellen White kaže za svoj rad da je on: ,,ili od Duha Božjega ili đavla” 52.

 Adventizam je nemoguće odvojiti od Ellen White i zato ta sekta srlja iz jedne laži u drugu. Adventisti su recimo Trojstvo prihvatili tek 1931., 80 godina od svog nastanka. Zašto je ,,Duh Sveti” adventistima prvo sugerirao da odbace Trojstvo, a potom da ga vrate?

Vuci u janjećoj koži

“Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze vama u janjećoj koži, a iznutra su vuci grabežljivi.” (Mt 7,15)

Prema riječima Ellen White, Bog je adventistima povjerio najveće istine u povijesti čovječanstva i proglasio ih svojim ambasadorima56.  No, je li tako? Adventisti koji čak ni u svom nazivu nemaju pridjev kršćanski (Seventh Day Adventist) najveća su pseudokršćanska sljedba na svijetu (osim SDA, postoje još i desetci manjih sekti proizašlih iz adventizma čiji broj varira od nekoliko tisuća do nekoliko milijuna). Najveći rast imaju u katoličkim zemljama budući da su sva njihova vjerovanja antiteza katoličkim, pa tamo najbolje parazitiraju.

Njihova evangelizatorska djelatnost zapravo je obično vrbovanje. To rade najčešće na 3 načina: Prvo, preko kreacionizma. Drugi način je tzv. bombardiranje ljubavlju – bolesno su ljubazni i fini prema prijateljima, kako zovu potencijalne adventiste, dok se međusobno nazivaju braćom. Preko eshatologije, odnosno priče o smaku svijeta, stalnim predavanjima o Danielu i Otkrivenju koje već svi adventisti znaju napamet (Biblije su im na Danielu i Otkrivenju izlizane, svaki drugi rođeni adventist se zove Daniel).

Među njima kruže usmene upute kako vrbovati katolike. Bio sam prisutan kada je predsjednik hrvatskih adventista govorio kako se katoliku treba prići preko prijateljstva, a ne odmah govoriti da je papa mali rog. Njihove organizacije pomoću kojih vrbuju naivne uopće nemaju pridjev adventistički u nazivu (,,Život i zdravlje“, ,,Više od života“, ,,Traganja“, ,,Centar za prirodnjačke studije“, ,,Centar mladih“). Predavanja često održavaju u Europskom domu u Jurišićevoj, Zagreb.

Paranoični su, dosta je da ih netko krivo pogleda i odmah prepoznaju ,,prve znake progona“, svako malo drže predavanja o papi i zločestim jezuiti koji po njima vladaju svijetom. Vjeruju da će da će se protestanti, Jehovini svjedoci, new ageovci, hinduisti, muslimani, mormoni, Židovi, budisti, ateisti, Sjeverna Koreja, Sudijska Arabija, bad blue boysi, smogovci i svi ostali ujediniti, prihvatiti papu i nedjelju i progoniti jadne adventiste zbog subote.

Njihova humanitarna organizacija ADRA je samo paravan za vrbovanje; za vrijeme blokade Sarajeva jedino je ADRA mogla ući u grad plaćajući Srbima 10 tisuća maraka da se propusti konvoj, a i dio tereta su im ustupali. Sve za vrbovanje novih ovčica koji im ostavljaju desetak (svaki adventist dužan je dati sekti deset posto svojih prihoda mjesečno). Ako se dogodi da u nekoj sredini ima dosta ljudi za pakete, a malo za ,,krštenje”, oni nastavljaju hraniti samo one koji su se krstili, ili se spremaju krstiti. Pastori SDA sudjelovali su u ratnim zločinima u Ruandi, čak je jedan pastor ubijao vlastite vjernike57. Adventisti su mahom podržavali Hitlera, u gradu koji je 90 posto adventistički, Hitler je dobio 90 posto glasova (to se između redaka dade iščitati i u njihovoj literaturi, primjerice ,,Tisuća će pasti”)58.

Često organiziraju ručkove, pričaju o zdravoj prehrani. I tu im je logika šuplja. Svinja im je nečista životinja zato što je svejed, pa jede svoj izmet. Kokoš im je čista životinja, a i ona jede svoj izmet. Kako je Ellen White prorokovala protiv alkoholnih pića adventisti ih ne piju, iako Biblija preporučuje male količine vina (1 Tim 5,23) što je u skladu sa suvremenom medicinom.

Ako pokušate pričati sa adventistima kao i sa svim drugim sektašima naići ćete na nevjerojatan zid samobmane i odbijanja argumenata. I ja sam bio takav. Kada čovjek uđe u neku sektu, na početku se javlja opijenost ,,novom” istinom koju je u sekti doznao i ima potrebu da svih sa njom upozna. Ubrzo okolini postane dosadan, dolazi do sukoba sa prijateljima, rođacima, a bijeg i spas se nalazi u ,,sigurnom okrilju” sekte, gdje se samo sa sličnima druži jer je jaz između njega i okoline postao prevelik. Kada čovjek uđe u jedan takav sustav onda mu i svi odgovori koje taj sustav daje izgledaju logični. Na kraju krajeva, članovi si, iako uz njihovu pomoć, sami ,,isperu mozak”. Zato je svaku sektu, pa i adventiste, teško napustiti, a još teže optužiti za maltretiranje članova.

Počne li netko od članova postavljati pitanja ili razotkrije pastore u prljavim poslovima ili se iz bilo kojeg razloga zamjeri utjecajnijem adventistu ili njegovom klanu tada počinju problemi. Načini malteretiranja mogu biti razni, od izolacije (a adventisti uglavnom nemaju prijatelja izvan sekte), pa do uvreda, kleveta i fizičkih obračuna. U Hrvatskoj su najpoznatiji slučajevi pastora R. S. a  koji je, iako oženjen, napravio dijete jednoj članici sekte, pa je natjerao na pobačaj (inače su adventisti tolerantni po pitanju abortusa), a ova je na kraju završila na psihijatriji ili primjer teškog fizičkog premlaćivanja Nikole Varenine u njihovim prostorijama u Prilazu Đure Deželića 77 iz 1986. god.

Ipak, zahvaljujući knjigama i internet stranicama preko 100 pastora i teologa koji su napustili adventizam, zadnjih desetljeće su mnoge adventističke prljavštine izašle u javnost, pa adventizam napušta 300 000 ljudi godišnje. Zanimljiv je slučaj Dirka Andersona koji je rođeni adventist, 16 godina se školovao u adventističkim školama, a 33 bio aktivan član. On je pokrenuo internet stranicu da bi obranio Ellen White, ali su ga činjenice odvele na drugu stranu. Na svojoj stranici koju adventisti pokušavaju sudski zabraniti, opisuje put od fanatičnog adventista do otkrivanja istine59.

Sve knjige koje su mi adventisti preporučili i zbog kojih sam napusutio Crkvu bile su podvala:

,,Babilonsku misterijsku religiju“ autor R. Woodrow osobno je odbacio i povukao iz prodaje nakon što je otkrio niz pogrešaka.

Što se tiče Cornwellovog ,,Hitlerovog pape“ – National Geografic je pokazao dokumentarac o planu otmice Pija XII od strane Hitlera jer je spašavao stotine Židova. Postoji velika mogućnost da je Pio XI. otrovan od strane fašista radi svojih prožidovskih i antifašističkih stavova60. Sam Cornwell se nakon nekoliko godina ogradio i promjenio stavove.

“Daleko od Rima, bliže Bogu“ pisali su propali svećenici koji su završili u oklutizmu, spiritizmu, osnivali vlastite sekte.

Strosmayerov govor bio je krivotvorina svećenika koji je otišao, pa se vratio u Katoličku crkvu i sve priznao.

Vatikanske ubojice su site koji ne zavrijeđu ni spominanje, sa mnoštvom nebuloza, neispunjenih ,,proročanstva“ i najnevjerojatnijih teorija zavjere. Članak o adventistima na Wikipediji uredio je adventist, autor patološki antikatoličkog bloga, koji iako je veliki moralizator, privatno živi nemoralno.

Alberto Rivera nikad nije bio isusovac (ili jezuit kako kažu adventisti), ali je zbog prijevara bio osuđen, a protestanske organizacije su se od njega ogradile. Izdavao se za doktora katoličke teologije, a tvrdio je da je celibat dogma!61

Roger Moreneu nije bio nikakav sotonist, a kamoli visoko rangirani sotonističi svećenik, riječ je o klasičnoj adventističkoj podvali. Osim toga, sotonistički obredi su izvrnuti katolički obredi i misa (koju adventisti odbacuju). Sotonisti se uopće ne bave adventističkom sektom.

Ne samo da su knjige bila laž, već i njihova svjedočanstva. Robert je bio samo po rođenju katolik, nije čak ni odlazio u crkvu, normalno je da su takvu osobu osrednjeg obrazovanja i inteligencije adventisti lako vrbovali. Saša nikad nije čitao Kur’an, ali je čitao adventističku knjigu za vrbovanje svog rođaka, gdje je pronašao podatak o 99 Alahovih imena od kojih nijedno nije ljubav. Pero je napustio Katoličku crkvu, ali ne radi subote, već radi sklonosti sektaštvu, bauljao je i prije adventista po sektama, od pentekostalnih do jehovaca koji su ga potjerali, pa se na kraju skrasio u adventističkoj sekti.

1 Velika Borba, poglavlje 6, paragraf 1
2 Ex Opera Latina, sv. 18
3 O Židovima i njihovim lažima
4 Erlangen,  O seljacima
5 Sammtliche Werke
6 Grisar, VI, 268.-269.; Johann von Dollinger, Kirche und Kirchen, 1861.-1868.
7 Adventistički glasnik, br. 5, 6. str.
8 Velika Borba, 251 str.
9 Rani spisi, 75. str.
10 Rani spisi, 15.-16. str.
11 Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 259. str.
12 Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 260. str.
13 Rani spisi, 58.-67. str.
14 Svjedočanstva za Crkvu, Prilagođavanje svijetu, 123. str.
15 Rani spisi, 39.-40. str.
16 Rani spisi, 59.-60. str.
17 Manuscript Release, br. 153., 299. str.
18 Spiritual Gifts, Vol. 3, p. 301, 1864 edition
19 Spiritual Gifts, Vol. 3, pp. 48-49
20 Velika Borba, 623. i 422. str.; Testimonies for the Church, Vol. 1, 58. str.
21 The  Great Controversy, 422., 485. str.; Testimonies for the Church, sv. 5, 475. str.
22 Isusov govor na gori, 75. str.
23 Čežnja vjekova, 26. str.
24 Spiritual Gifts, sv. 4a, 58. str.; Spiritual Gifts, sv. 2., 276. str.
25 The Great Controversy, 495.-496. str.
26 Spiritual Gifts, sv. 3; 39., 40., 42. str.
27 Spiritual Gifts, sv. 3, 39.-40. str.
28 Spiritual Gifts, sv. 3, 44. str.
29 Spiritual Gifts, sv. 3
30 Early Writings, 127. str.
31 Spiritual Gifts, sv. 3, 52. str.
32 The Desire of Ages, 758. str.
33 Spiritual Gifts, sv. 3, 5. str.
34 Spiritual Gifts, sv. 3, 55. str.
35 Spiritual Gifts, sv. 3, 57. str.
36 Sipritual Gifts, sv. 3, 64. str.; Spiritual Gifts, sv. 4, 75. str.
37 Early Writings, 17. str.
38 Early Writings, 39. str.
39 SDA  Bible Commentary, sv. 7, 907. str.; SDA  Bible Commentary, sv. 5, 1129. str.
40 An to  Youth,  Battle  Creek  Michigan.  Steam Press, 1864., 42., 62. Str.; Signs of the Times, February 15, 1892.
41 Letter B-3, 1847: Letter to Joseph Bates, July 13, 1847; White Estate, Selected Messages, sv. 1, 63. str.
42 Testimonies for the Church, sv. 1, 206.-207. str.; Selected Messages, 2. knjiga, 417. str.
43 Early Writings, 294. str.; The Great Controversy, 545. str.
44 The Desire of Ages, 147. str.;  Selected Messages, 1. knjiga, 231-232. str.
45 Acts of the Apostles, 29. str.; The Great Controversy, 623. str.
46 Messages to Young People, 318. str.; Letter to James White, 5. 5. 1876., 2. str.
47 Konferencija adventista u Topshamu 1846. god.
48 Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, 482. str.
49 Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 83. str.
50 Pismo Waggoneru i C. H. Jonesu, 7. 3. 1885., Healdsburga, California
51 http://defensorfidei.blog.hr/2008/07/index.html#dan24
52 Testimonies for the Church, sv. 4, 230. str.
56 Testimonies for the Church, sv. 7, 138. str.
57 http://www.adherents.com/people/pn/Elizaphan_Ntakirutimana.html
58 http://www.everythingimportant.org/seventhdayAdventists/NaziAdventists.htm
59 http://www.ellenwhiteexposed.com/archive/testimony.htm
60 http://www.youtube.com/watch?v=zoJcvhxonEI&feature=player_embedded
61 http://www.catholic.com/library/sr_chick_tracts_p3.asp
 


Calendar
«  October 2018  »
SuMoTuWeThFrSa
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2018
    Free website builderuCoz