Thursday
2022-01-20
10:59 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Socinijanci — zašto su odbacili Trojstvo? »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 55

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form


Socinijanci — zašto su odbacili Trojstvo?

“Otac je Bog, Sin je Bog i Sveti Duh je Bog, a ipak nema tri Boga nego samo jedan Bog.” Tako Atanazijsko vjerovanje definira Trojstvo. U crkvama tzv. kršćanstva to se naučava već više od 16 stoljeća, a sve do danas naziva se ova nauka “centralnom naukom kršćanske vjere”. No, je li doista tako? Godinama se nekolicina hrabrih muškaraca i žena usuđivala tvrditi da Biblija uči drugačije — često po cijenu vlastitih života.

JEDAN od njih bio je Miguel Serveto. Bio je u bijegu da spasi svoj život. U zoru jednog proljetnog dana taj je uvaženi liječnik pobjegao iz zatvora u spavaćici i kapi za spavanje i udario u bijeg kroz Francusku. Njegovo suđenje od strane katoličkih vlasti u Vienneu doživjelo je loš obrat. Saznali su tko je on. Njihov najveći neprijatelj, protestantski vođa iz Ženeve Jean Calvin, pripomogao je da Serveto izdajom upadne u njihove ruke.

Koliko god protestanti i katolici mrzili jedni druge u tim prvim godinama reformacije, ujedinili su se u još većoj mržnji protiv tog čovjeka. U čemu se sastojao njegov zločin? Bio je heretik. Miguel Serveto je napisao knjige u kojima je dokazivao da crkvena nauka o Trojstvu nije biblijska. Rekao je: “Papinsko Trojstvo, krštenje djece i drugi sakramenti papinstva nauke su demona.”

Kuda je mogao otići? Znao je da u sjevernoj Italiji ima malu sljedbu, pa je zato, neprestano se krijući, krenuo tamo. Međutim, dok je prolazio kroz Ženevu bio je opažen unatoč tome što se prerušio. Calvin ga je predao vlastima i založio se za njegovo pogubljenje. Tako je 27. oktobra 1553. bio živ spaljen na lomači s jednom od svojih knjiga privezanom na stegnu. Umro je moleći se za svoje neprijatelje i odbijajući odreći se svog uvjerenja. Neki zadivljeni promatrači okrenuli su se protiv Trojstva.

Lelio Sozzini, Talijan koji je već bio pod utjecajem Servetovog pisanja, bio je ovim brutalnim pogubljenjem potaknut da sam ispita nauku o Trojstvu. I on je zaključio da se ona ne temelji na Bibliji. Svoja uvjerenja prenio je na mladog nećaka Fausta, kome je čak ostavio i svoje spise. Fausto je, snažno dirnut, postepeno odlučio da napusti udoban život dvorjanina i da drugima prenosi istine koje je saznao iz Biblije.

Progonjen od katoličke inkvizicije, Sozzini je otputovao na sjever. U Poljskoj je pronašao malu skupinu anabaptista, koji su se nazivali “Braća... koja su odbacila Trojstvo”. Za Sozzina je, jasno, ta religija bila najbliža istini Biblije. Smjestio se u Krakowu i počeo pisati u obranu njihove stvari.

U što su vjerovali

Ti Socinijanci, kako su se kasnije nazivali, najviše su od svega željeli obnoviti pravo kršćanstvo kakvo naučava Biblija. Smatrali su da je protestantska reformacija samo skinula sloj iskvarenosti i rituala s Katoličke crkve, ali njena trula jezgra, tj. njena nebiblijska učenja, ostala je sasvim netaknuta.

Poput ostalih religija, i oni su snosili krivicu za mnoge pogreške. Ipak, ta mala rječica Socinijanizma više se držala Biblije od većine. Evo nekih primjera. Zašto ih ne bi usporedio s navedenim citatima u svojoj Bibliji?

Poput anabaptista, i oni su naučavali da je krštenje djece nebiblijsko; Biblija opisuje samo krštenja odraslih ljudi. Socinijanci su se također čvrsto držali biblijske zapovijedi da ljube bližnjega i ne uzimaju oružje za rat. Dok su katolici i protestanti pohlepno cijelu Evropu natopili krvlju, Socinijanci su pod svaku cijenu odbili ići u rat. Mnogi od njih umrli su zbog tog biblijskog stava. Nadalje, nisu prihvaćali državne službe, jer bi ih to moglo uvući u krivnju za rat.

Nije ih zahvatio tada vrlo rašireni duh nacionalizma. Smatrali su da su pravi kršćani stranci u svakoj zemlji u svijetu (Ivan 17:16; 18:36). Bili su poznati po svojim visokim moralnim mjerilima, te su isključivali iz svojih redova one koji su odbijali prihvatiti ili živjeti po socinijanskim objašnjenjima Božje riječi (2. Ivanova 10; 1. Korinćanima 5:11).

Socinijanci nisu oklijevali upotrebljavati osobno Božje ime, Jehova. Posebnu važnost pridavali su riječima iz Ivana 17:3, gdje stoji da poznavanje njega i njegovog Sina znači vječni život. Uvidjeli su da je vječni život velika nada svih pravih kršćana. Potpuno su opovrgavali nauku o besmrtnosti ljudske duše, a umjesto toga su, kao što to Biblija čini, učili da duša umire, s nadom u život u budućem uskrsenju (Ezekijel 18:4; Ivan 5:28, 29).

Odbacili su kao nebiblijsko i učenje o paklenoj vatri. Sozzini je jasno uvidio apsurdnost tvrdnje da Bog nekoga muči vatrom čitavu vječnost da bi ga kaznio za grijehe koje je činio svega 70 ili 80 godina! Neki rani socinijanski vođe čak su naučavali o Kristovom Tisućgodišnjem kraljevstvu nad Zemljom (Propovjednik 9:5; Otkrivenje 20:4).

Zašto su odbacili Trojstvo

Međutim, Socinijanci su poput Serveta prije njih bili najpoznatiji po svom odbacivanju crkvene nauke o Trojstvu. Zašto su je odbacili? Njihovo razmišljanje išlo je u dva pravca. Kao prvo, uvidjeli su da je ta nauka nebiblijska.

Izučavatelji do danas spremno priznaju da Biblija ne sadrži nikakvu naznaku o Trojstvu, da je to bio proizvod ‘kreativne teologije’, pokušaj da se “kršćanstvo” četvrtog stoljeća stopi sa grčkom filozofijom. Bi li takvo učenje moglo imati svoje mjesto u obnovi pravog kršćanstva? Ni u kom slučaju.

Jedan povjesničar rekao je za Serveta: “Umjesto nauke čiji izrazi — Trojstvo, hipostaza, osoba, substanca, bit — nisu uzeti iz Biblije nego su izum filozofa, i čiji Krist nije bio ništa više od filozofske apstrakcije, on je želio da ljudi vjeruju u živog Boga, u božanskog Krista koji je bio povijesna realnost, i u Sveti Duh koji vječno djeluje u srcima ljudi.” Vjerovao je da je to troje jedno samo u smislu Ivana 17:21 i smatrao je da je sveti duh Božja djelujuća sila, a ne osoba.

Nadalje, Socinijanci su utvrdili da su takozvani biblijski dokazi koji podupiru tu nauku vrlo slabi. Omiljeni citat trinitarijanaca, 1. Ivanova 5:7, već je bio vrlo dobro poznat kao iskrivljen, nenadahnut i kasnije dodan u Bibliju. Drugi citat, Ivan 1:1, ima smisla samo kad ga se razumije tako da se Krista naziva “božanskim” ili “/jednim/ bogom”, umjesto da ga se izjednačuje sa svemogućim Bogom.

Međutim, najteži udarac Trojstvu bio je taj da sam biblijski opis Boga, Isusa i svetog duha čini njihovu pripadnost bilo kakvom trojstvu nemogućom. Kako? Kao prvo, u Bibliji se o svetom duhu uopće ne govori kao o osobi, nego kao o Božjoj djelujućoj sili (Luka 1:41; Djela apostolska 10:38). Kao drugo, Krist ne može biti “jednako moćan i jednako vječan” kao Otac, pošto ga Biblija opisuje kao podložnog Ocu i od Oca stvorenog (Ivan 14:28; Kološanima 1:15). I konačno, kako bi Jehova, koga se tako često opisuje kao jednog Boga, zapravo i mogao biti dio nekog trostrukog božanstva? (5. Mojsijeva 6:4; Izaija 44:6).

Tako su Socinijanci odbacili Trojstvo s biblijske osnove. No, odbacili su ga i sa osnove čistog razuma. Prema pisanju jednog povjesničara reformacije, “Sozzini je smatrao da ... iako [Biblija] možda sadrži nešto što je izned razuma ... ne sadrži ništa što je suprotno razumu.” Trojstvo, sa svojim protuslovnim predodžbama o bogu koji je u isto vrijeme tri osobe, jasno spada u ovu zadnju kategoriju. Jedan povjesničar ovako opisuje Servetovo mišljenje o toj nauci: “Izazvala je zbrku u njegovoj glavi, a nije mu uspjela zagrijati srce niti potaći njegovu volju.”

No, i Socinijanci su upali u iste upadljive doktrinalne pogreške. Sozzini i njegovi sljedbenici opovrgavali su načelo Kristove otkupnine. Međutim, Biblija jasno uči da je Krist svojom smrću platio cijenu da bi otkupio čovječanstvo od grešnog stanja (Rimljanima 5:12; 1. Timoteju 2:5, 6). Bilo je i drugih pogrešaka. Naprimjer, Sozzini je naučavao protiv predljudskog postojanja Krista, još jedne jasne biblijske nauke (Ivan 8:58).

Kratka i tragična povijest

Mala reformirana crkva (kako se Socinijance službeno nazivalo) cvjetala je u Poljskoj skoro stotinu godina. U svom zenitu brojala je oko 300 skupština. Osnovali su koloniju u Rakówu, sjeveroistočno od Krakówa; tu su imali tiskarski stroj i osnovali su sveučilište koje je izdaleka privlačilo ugledne učitelje i studente. Iz njihove tiskare izišlo je oko 500 različitih pamfleta, knjiga i traktata na oko 20 jezika. Misionari i putujući učenici tajno su ih raspačavali po čitavoj Evropi. Navodno se anti-socinijanskom literaturom, inspiriranom tim radovima u naredna dva stoljeća, moglo ispuniti čitavu biblioteku!

No, budući da su ih jednako mrzili i katolici i protestanti, Socinijanci nisu dugo uživali mir. Sam Sozzini je zbog svojih vjerovanja bio napadan, pretučen, maltretiran od gomile i skoro udavljen. Prije njegove smrti 1604. godine, Jezuiti koji su željeli ponovo ostvariti prevlast Katoličke crkve u Poljskoj, polako su počeli ostvarivati pozicije utjecaja kod kralja.

Proganjanje Socinijanaca počelo se povećavati. Godine 1611. jedan bogati Socinijanac lišen je svoje imovine, te osuđen tako da mu je najprije odsječen jezik, zatim odrubljena glava, odrezana ruka i noga, a na kraju je spaljen. Naravno, mogao je dalje živjeti u miru samo da je promijenio religiju. Nije dvoumio. Nepokolebljivo se suočio s pogubljenjem na varšavskom trgu.

Jezuiti su 1658. godine konačno postigli svoj cilj. Kralj je na njihov poticaj donio dekret da svi pripadnici Male reformirane crkve moraju napustiti Poljsku u roku od tri godine, inače će biti pogubljeni. Stotine njih otišle su u izgnanstvo. Razbuktala su se brutalna progonstva. Nekoliko skupština izgnanika još je neko vrijeme egzistiralo u Transilvaniji, u Prusiji i u Nizozemskoj, ali postepeno su i te izolirane skupine nestale.

Ostavština Socinijanaca

No, ipak, su spisi Socinijanaca i dalje vršili utjecaj. Rakovski katekizam, koji se temeljio na Sozzinijevim zapisima i koji je objavljen ubrzo nakon njegove smrti, John Biddle je 1652. preveo na engleski. Parlament je zaplijenio i spalio primjerke, a Biddle je bačen u tamnicu. Iako na neko vrijeme oslobođen, ponovo je bačen u tamnicu gdje je i umro.

No, dokazi protiv Trojstva u Engleskoj nisu tako lako zamrli, jer je mnogo učenih i razumnih ljudi uvidjelo njihovu istinitost utemeljenu na Bibliji. Sir Isaac Newton, jedan od najvećih znanstvenika u povijesti, u svojim je zapisima opovrgavao Trojstvo, a ponekad su ga i nazivali Socinijancem. Socinijancem su zvali i Josepha Priestleya, poznatog kemičara koji je otkrio kisik. John Milton, veliki pjesnik, također je opovrgavao Trojstvo. Činjenica je da se francuski filozof Voltaire čudio da su Luther, Calvin i Zwingli, čije je spise Voltaire smatrao “nečitljivima”, pridobili većinu Evrope, dok su “najveći filozofi i najbolji pisci svog vremena”, kao što su Newton i drugi Socinijanci, pridobili samo malo stado u osipanju.

Takvi su ljudi, poput Sozzinija prije njih, naglašavali važnost razuma u religiji. Tako i treba biti, Sama nas Biblija potiče da služimo Bogu snagom razuma (Rimljanima 12:1). Međutim, u pokretu Unitarijanaca, koji nastaje u Engleskoj iz pokreta socinijanskih korijena, ljudski razum počeo je prevladavati nad Biblijom. Sredinom 1800-tih godina Unitarijanci u Engleskoj i Americi “počeli su se okretati od Pisma kao primarnog izvora religiozne istine”, kako se objašnjava u jednom opisu razvoja njihova pokreta.

Ipak, prvi Socinijanci ostavili su primjer iz kojeg mnoge današnje religije mogu mnogo naučiti. Naprimjer, jedan propovjednik prezbiterijanaca hvalio je njihovo stajalište u vezi rata u usporedbi s “nemoći [današnjih crkava] u svjetskom ratu”. Izrazio je nadu da će uskoro sve kršćanske crkve zauzeti stav protiv ratovanja. Ali, to je napisao 1932. Samo nekoliko godina kasnije izbio je drugi svjetski rat, u kojem su crkve ponovo podupirale krvoproliće. Danas ratovi bjesne po čitavom svijetu. Religija više uzrokuje ratove nego što ih sprečava.

Kako je sa tvojom crkvom? Je li ona, poput mnogih današnjih crkava, izgubila poštovanje prema Bibliji? Da li umjesto toga naučava ljudske ideje? Kako stoji u pitanjima nauke kao što su besmrtnost duše, pakao ili Trojstvo? Jesi li usporedio ta učenja s onim što stoji u Bibliji. Socinijanci su to učinili. Potičemo te da to učiniš i ti.
Izvor: https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/101988847

“Poljska braća” — zašto ih se progonilo?

Godine 1638. poljski je parlament zadao težak udarac maloj vjerskoj grupi poznatoj kao Poljska braća. Crkva i tiskarski stroj u vlasništvu te grupe bili su uništeni. Sveučilište u Rakówu bilo je zatvoreno, a profesori koji su predavali na njemu poslani u izgnanstvo.

Dvadeset godina kasnije, parlament je otišao korak dalje. Naredio je svim pripadnicima te grupe, a njih je u to vrijeme možda bilo 10 000 ili više, da napuste zemlju. Zašto je došlo do takvog zaoštravanja situacije u zemlji koju se u to vrijeme smatralo jednom od najtolerantnijih u čitavoj Evropi? Čime su Poljska braća zaslužila da se prema njima postupa tako okrutno?

SVE je započelo velikim razdorom unutar Poljske kalvinističke crkve. Jedna od važnijih spornih točaka bila je doktrina o Trojstvu. Vođe progresivnog pokreta unutar crkve odbacivali su tu doktrinu kao nebiblijsku. To je razljutilo crkvene vođe i dovelo do otcjepljenja tog pokreta od crkve.

Kalvinisti su te otpadnike nazivali arijancima,* no sljedbenici te nove grupe radije su sebe nazivali kršćanima ili Poljskom braćom. Ujedno su postali poznati kao socinijanci, a to su ime dobili po jednom Talijanu na kojeg su utjecala učenja Serveta, Leliu Sozziniu, čiji je nećak Faust Sozzini otputovao u Poljsku i postao istaknuti pripadnik tog pokreta.

U to je vrijeme poljski plemić Jan Sienieński želio toj novoj crkvi pružiti nešto što je nazvao “mirnim, osamljenim mjestom”, gdje bi mogla dalje jačati. Iskoristivši posebnu povlasticu dobivenu od kralja Poljske, Sienieński je osnovao gradić Raków, koji je kasnije postao centar socinijanizma u Poljskoj. Sienieński je stanovnicima Rakówa dao brojna prava, među kojima i pravo na slobodu obožavanja.

Taj novi grad privukao je brojne obrtnike, liječnike, apotekare, obične građane i plemiće različitih staleža. Osim njih, u grad su nagrnuli i svećenici iz Poljske, Litve, Transilvanije, Francuske, pa čak i iz Engleske. No nisu svi novopridošli doseljenici dijelili socinijanska vjerovanja; stoga je u naredne tri godine, od 1569. do 1572, Raków postao sjedište beskrajnih teoloških rasprava. S kakvim rezultatom?

Podijeljena kuća

Unutar samog socinijanskog pokreta došlo je do podjele, i to s jedne strane na one koji su prihvatili radikalnija gledišta i na one suzdržanije s druge strane. No unatoč tim neslaganjima, zajednička su im vjerovanja ostala prepoznatljiva. Odbacivali su Trojstvo; nisu krštavali novorođenčad; u pravilu nisu uzimali oružje, a često su odbijali državnu službu.* Usto su nijekali postojanje pakla kao mjesta muka. Takvim su stavovima odbacivali uvriježene vjerske tradicije.

Svećenstvo Kalvinističke i Katoličke crkve pokrenulo je val snažnog protivljenja toj grupi, no socinijanski su svećenici iskoristili atmosferu vjerske tolerancije koju su zagovarali poljski kraljevi poput Sigismunda II Augusta i Stjepana Bátorya te su i dalje naučavali svoje ideje.

Značajno Budnyevo djelo

Kalvinistički prijevod Biblije, koji je u to vrijeme bio u širokoj upotrebi, nije zadovoljavao potrebe mnogih čitalaca. Ta Biblija nije bila prevedena s originalnih jezika, već je bila prijevod latinske Vulgate i jednog tada suvremenog francuskog prijevoda. “Vjerodostojnost i točnost misli žrtvovane su u korist ljepote stila”, kaže jedan stručnjak. Učinjene su mnoge greške. Stoga je ugledni izučavatelj po imenu Szymon Budny bio zamoljen da revidira taj prijevod. On je zaključio da bi puno lakše bilo napraviti potpuno novi prijevod nego prepravljati stari. Tako je negdje oko 1567. započeo s radom na tom projektu.

Radeći na tom prijevodu, Budny je kao nitko dotad u Poljskoj detaljno analizirao svaku riječ i sve njene moguće varijante. Kad je smisao hebrejskog teksta bilo teško prevesti na poljski, na marginama je pravio bilješke i u njima ukazivao na doslovni prijevod. U slučajevima kad je to bilo neophodno, kovao je nove riječi, no nastojao je koristiti jednostavni, svakodnevni jezik kojim se tada govorilo u Poljskoj. Želio je čitateljima podariti jedan vjerodostojan i točan prijevod Biblije.

Kompletan Budnyev prijevod Biblije objavljen je 1572. Međutim, izdavači tog djela iskrivili su njegov prijevod Grčkih pisama. Ne dozvolivši da ga to obeshrabri, Budny je počeo raditi na revidiranom izdanju i završio ga dvije godine kasnije. Budnyev sjajan prijevod Grčkih pisama bio je daleko bolji od prethodnih poljskih prijevoda. Osim toga, na mnoga je mjesta vratio božansko ime, Jehova.

Grad Raków, središte tog pokreta, postao je potkraj 16. stoljeća religiozno središte i mjesto okupljanja intelektualaca, a to je i ostao u naredna tri desetljeća 17. stoljeća. U tom su gradu vodeće ličnosti i pisci Poljske braće objavljivali svoje traktate i djela.

Unaprijedili su obrazovanje

Izdavačka aktivnost Poljske braće počela je jačati oko 1600, kad je Raków dobio tiskarski stroj. Na tom tiskarskom stroju mogle su se tiskati i male rasprave i velike knjige, i to na nekoliko jezika. Kao jedan od centara tiskarske djelatnosti Raków se ubrzo mogao mjeriti s najvećim centrima te djelatnosti u Evropi. Računa se da je u narednih 40 godina objavljeno i tiskano na tom tiskarskom stroju preko 200 djela. Obližnja tvornica papira, u vlasništvu Poljske braće, snabdijevala je tiskaru kvalitetnim papirom potrebnim za tiskanje te literature.

Nije prošlo dugo, a Poljska su braća uvidjela da je njihovim suvjernicima, ali isto tako i drugima, potrebno obrazovanje. Zbog toga je 1602. bilo utemeljeno Sveučilište u Rakówu. U njemu su se školovali sinovi pripadnika Poljske braće, ali i katolički i protestantski dječaci. Iako je sveučilište bilo teološko sjemenište, u njemu se nije izučavala samo religija. U nastavni su program bili uvršteni i strani jezici, etika, ekonomija, povijest, pravo, logika, prirodne znanosti, matematika, medicina i tjelovježba. Sveučilište je imalo veliku biblioteku, koja se stalno povećavala zahvaljujući tamošnjem tiskarskom stroju.

Kako je 17. stoljeće prolazilo, činilo se da će razdoblje prosperiteta Poljske braće potrajati. Ipak, to nije bio slučaj.

Crkva i država pružaju otpor

Zbigniew Ogonowski, član Poljske akademije znanosti, objašnjava: “Potkraj tridesetih godina 17. stoljeća položaj arijanaca u Poljskoj počeo je naglo bivati sve nezavidniji.” Uzrok tome bile su sve odlučnije mjere koje je poduzimalo katoličko svećenstvo. Svećenstvo se služilo svim raspoloživim sredstvima kako bi diskreditiralo Poljsku braću, uključujući i klevete i lažne optužbe. Njihovom je napadu pogodovala izmijenjena politička situacija u Poljskoj. Novi poljski kralj Sigismund III Vasa bio je neprijateljski raspoložen prema Poljskoj braći. Njegovi nasljednici, a pogotovo Ivan II Kazimir Vasa, također su podržavali Katoličku crkvu u njenim nastojanjima da onemogući djelovanje Poljske braće.

Do kulminacije je došlo kad je navodno nekolicina studenata sa sveučilišta namjerno oskvrnula križ. Taj je incident poslužio kao izgovor za uništenje glavnog centra Poljske braće. Vlasnika Sveučilišta u Rakówu parlamentarni je sud optužio za ‘širenje bezbožnosti’ zbog toga što je podupirao djelovanje Sveučilišta u Rakówu i rad tiskare. Poljska su braća optužena za djelatnost usmjerenu protiv postojećeg stanja u društvu, za sudjelovanje u orgijama i nemoralan način života. Prema odluci parlamenta, Sveučilište u Rakówu trebalo se zatvoriti, a tiskarski stroj i crkvu Poljske braće uništiti. Vjernicima je naređeno da napuste grad. Profesori sa sveučilišta protjerani su iz zemlje pod prijetnjom smrtne kazne. Neki pripadnici Poljske braće potražili su utočište u sigurnijim područjima kao što su Šleska i Slovačka.

Godine 1658. parlament je donio odluku prema kojoj su Poljska braća morala u roku od tri godine prodati svoju imovinu i napustiti zemlju. Kasnije je taj rok bio skraćen na dvije godine. Svatko tko bi nakon toga javno ispovijedao njihova vjerovanja, trebao je biti smaknut.

Neki socinijanci nastanili su se u Nizozemskoj, gdje su nastavili sa svojom tiskarskom djelatnošću. U Transilvaniji je jedna njihova skupština djelovala sve do početka 18. stoljeća. Sastanke su održavali do tri puta tjedno, a na njima su pjevali psalme, slušali propovijedi i čitali iz katekizma u kojem su bila objašnjena njihova vjerovanja. Da bi sačuvali čistoću skupštine, svoje su suvjernike ispravljali, opominjali, a ukoliko je bilo potrebno i izopćavali.

Poljska su braća bila istraživači Božje Riječi. Spoznali su neke dragocjene istine te ih bez ustručavanja prenosili drugima. Međutim, na kraju su se razišli po čitavoj Evropi, te im je bilo sve teže sačuvati jedinstvo. S vremenom su Poljska braća prestala postojati.
Izvor: https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/2000003#h=26

Calendar
«  January 2022  »
SuMoTuWeThFrSa
      1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2022
    Free website builderuCoz