UDARNA SNAGA ISTINE - Vatikanske milijarde (4. i 5. poglavlje)
 
Wednesday
2016-12-07
8:35 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Vatikanske milijarde (4. i 5. poglavlje) »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

4. i 5. poglavlje

CRKVA ZAHTJEVA VLASNIŠTVO NAD ZAPADOM

Jednom ukorijenjena u tradiciji i ojačana tijekom vremena Konstantinova Darovnica je postala kao divovsko drvo koje je štitilo papinski apsolutizam. Ona je uz sve ostale lažne i krivotvorene dokumente postala čvrst kamen temeljac na kojemu je počivala cjelokupna struktura papinstva u Srednjem vijeku. Generacije nadolazećih teologa davale su različita tumačenja Darovnici, no svi su se slagali u tome, da je upravo ona dala najveću moc i autoritet rimskim papama. Tako je papa Hadrijan I. tvrdio, da je Konstantin dao sve Zapadne regije Rimskoj Crkvi. Eneas pariški biskup objašnjavao je oko 870.g. da je Konstantin izjavio "kako dva cara ne mogu vladati u jednom gradu” pa je premjestio svoj dvor i prijestolnicu u stari Bizantij koji će nazvati Konstantinopolis ostavivši tako rimski teritorij i druge provincije pod vlašću Apostolske stolice.

Pape su djelovale u skladu s tim argumentom kao temeljem za stalno povecanje njihovih teritorija i akumulaciju blaga. Papa Grgur VII. ulozio je svu svoju energiju u taj cilj. Isao je tako daleko, da je otvoreno govorio kako je njegov konacni cilj – uspostava svjetske vlasti Sv.Petra – PETROVOG DOMINIONA. Papa Urban II. (10881099) slijedeci njegove stope odlucio je pokoriti Crkve u Jeruzalemu, Antiohiji, Aleksandriji i u samom Konstantinopolisu (podsjetimo da je Istocna Crkva vec bila odvo-jena od Zapadne nakon Velikog crkvenog raskola 1054.g.) Pod parolom "oslobadja-nja Kristovog groba” on je mobilizirao cijeli zapadni svijet Evrope u jednu veliku voj-sku koja se poput uragana srucila na Svetu Zemlju. Osvajanje Jeruzalema i drugih gradova, te opceniti uspleh 1. Krizarskog rata pribavili su ogroman ugled papama. Iako su toj pobjedi doprinjeli ponajvise odusevljeni krizari iz raznih evropskih zemalja, Crkva je to spretno iskoristila kao jos jedan mocan instrument za jacanje i sirenje svoje duhovne i svjetovne nadmoci na Istoku. A to je znacilo nove izvore prihoda i povecanje bogatstva. Pape su sjedile u Rimu kiteci se lovorikama, dok su drugi za njih ratovali. Ali, sve to nije bilo dovoljno Petrovim nasljednicima. Zato se u pogodnom trenutku pojavljuje novi faktor u interpretaciji Konstantinove Darovnice, a to je nova tvrdnja koja je glasila – svjetovni vladari trebaju Crkvi placati p o r e z. Vatreni zagovornik toga bio je Otto von Freisingen koji u svojim Kronikama 1143.g. govori da – Konstantin buduci je papama darovao carsku cast i znakovlje i otisao u Bizantij ostavljajuci Carstvo Petrovu nasljedniku, sto znaci da ostali vladari moraju njemu placati porez. Izuzetak od toga bila su dva franacka kraljevstva, Francusko i Njemacko. Jedno stoljece ranije papa Leon IX. izjavio je Patrijarhu Michaelu Celulariusu, da Konstantinova Darovnica doslovno i stvarno podrazumijeva darovanje "zemaljskog i nebeskog kraljevstva rimskom kraljevskom svecenstvu”. I tako su tvrdnje rimskih papa o njihovoj vrhovnoj vlasti i njihovom vlasnistvu nad Zapadom postajale sve smjelije i drskije, a tako i njihovi zahtjevi. U konacnom sazetku – suma sumarum – one su glasile ovako: "kraljevi posjeduju kraljevstva kao dar od pape, posto je on njihov stvarni vlasnik”. Prema tome, "carevi su carevi, a kraljevi su kraljevi, samo zato jer su im pape dopustili da to budu!” Papa Hadrijan u

svom pismu njemackom caru Fridrihu Barbarosi govori o carskoj kruni kao o njegovu daru Fridrihu, te da je on (Hadrijan) stvarni vlasnik Njemacke jer je stavio krunu na carevu glavu. Naravno da je to Fridriha jako razljutilo, a mnogi njegovi podanici su se bunili protiv pape. Ali nisu se samo vladari bunili i protivili papinskim zahtjevima za vrhovnom i univerzalnom vlascu. I ljudi inace privrzeni Crkvi osporavali su takove zahtjeve. Gerhoh von Reigersburg tvrdio je, da je to uzdizanje papa iznad careva i kraljeva protiv bozanskog reda, posto je Bog Gospodar i kraljeva i careva, a ne covjek – rimski papa. Pocetkom 13. stoljeca na papinsko prijestolje zasjeo je Inocent III. ili Inocencije (1198-1216) najenergicniji borac za univerzalnom vlascu rimskog pontifeksa. On je gromoglasno porucivao Evropi, da je on kao nasljednik Sv.Petra automatski i vrhovni poglavar krscanstva i vladar cijelog svijeta. Pod njegovom vladavinom papinstvo je doslo do najvece moci. Vecina evropskih vladara priznavala je papu kao "seniora” i njegovu vrhovnu lensku vlast. Pri kraju njegovog pontifikata Crkva je vladala ogromnim teritorijem, koji je obuhvacao veliki dio Italije, gotovo cijelu Spanjolsku, Portugal, slavenske zemlje od Poljske i Ceske do Ugarske, Srbije i Bugarske. Inocent III. postao je i vladar Engleske. Naime, nakon sto je prokleo engleskog kralja Ivana bez Zemlje ovaj mu se pokorio i priznao njegovim vazalom obecavsi mu godisnji danak od 1000 funti srebra. Papa je vladao Engleskom preko svojih poslanika/namjesnika Legata. Sve to nije bilo dovoljno Inocenciju, pa se proglasio i vladarem krscanskih pokrajina koje su osnovali krizari u Siriji i Palestini. On je isao tako daleko, da je planirao i aneksiju (pripojenje) i samog Bizanta. Zato je pokrenuo IV. Krizarski rat u kojem je zauzet Carigrad i dijelovi Bizantskog Carstva od kojih je osnovano tzv. Latinsko Carstvo. Bizantinci su postali vazali pape, a Grcka Ortodoksna Crkva bila je prisiljena priznati vrhovnu vlast Rima izgubivsi tako svoju samostalnost (autokefalnost). Za vrijeme Inocencijevih nasljednika Papinski Dominion prosiren je i na Baltik pokrstava-njem baltickih pogana. U to vrijeme, kao uostalom i u proslosti, jedna zemlja vise od svih ostalih opirala se papinskoj vlasti i podvrgavanju Petrovoj Stolici. To je bilo Njemacko Carstvo. Ali, usprkos neuspjesima s Germanima pape nisu nikada priznavali Njemacko Carstvo izvan papinske domene, nego samo kao vazan sastavni dio Bastine Sv.Petra. Papa Inocencije IV. u svojoj enciklici (papina poslanica) iz 1245.g. ustvrdjuje: Apostolska stolica je imala svjetovnu vlast i prije Konstantina. On je bespravno koristio tu vlast sve dok je bio izvan Crkve (dok se nije pokrstio). Pristupanjem Crkvi on je dobio legitimni autoritet dopustenjem i ustupkom samog "Kristovog namjesnika”. Prema tome, papino prihvacanje Darovnice bilo je samo vanjski vidljivi znak njegovog suvereniteta nad cijelim svijetom. Vjerovanje u Darovnicu s vremenom je ojacalo, a tome je najvise pripomoglo njezino uvrstenje u Kanonsko Pravo (crkveno pravo). Otada pa nadalje najutjecajniji branitelji ove izmisljotine bile su generacije teologa i pravnika Papinske kurije. Crkveni otac Toma Akvinski otisao je tako daleko, da je Darovnicu tumacio kao doslovnu "abdikaciju Konstantina Velikog u korist pape Silvestra I.” Tako objasnjava dominikanac Tolomeo de Lucca u svom djelu Principi vladanja. Papinski teolozi su neprekidno jacali vjerovanje u Darovnicu, ali joj dodavali i sve smjelija i drskija tumacenja u korist papa. Te se teorije i tumacenja mogu formulirati i sazeti ovako: Krist je Gospodar cijelog svijeta. Prije svog odlaska na Nebo, On je ostavio svoj Dominion svom predstavniku na Zemlji apostolu Petru i njegovim nasljednicima rimskim papama. Zato punina sve duhovne i svjetovne vlasti i jedinstvo svih prava i povlastica lezi u rukama Pape. Svaki vladar, cak i onaj najmocniji posjeduje samo onoliko moci i teritorija koliko Papa prenese na njega i koliko mu dozvoljava.

Ova teorija podrzavana i ojacavana od vecine srednjovjekovnih teologa, postala je cvrsto vjerovanje i samih papa. Kraljevi i carevi pak bili su natjerani (a neki su i dobrovoljno pristali) da priznaju te tvrdnje, zahtjeve i prava, te da se zaklinju da ce ih braniti svojim macem. Tvrdnja da je sam Krist povjerio Petru i "njegovim nasljednicima” obje vlasti duhovnu i svjetovnu, kao i oba kraljevstva – zemaljsko i nebesko, te ih ucinio svojim "namjesnicima na Zemlji” dakako nije biblijski utemeljena. Zbog neizmjernih i sudbonosnih posljedica koje je Darovnica imala na povijest Evrope, a i sire, pozabavit cemo se tim famoznim dokumentom jos malo. Bilo kako, zahtjevi papa za svjetskom vlascu i svjetskim blagom bilo je nesto sto se nisu usudili zahtijevati ni najambiciozniji, ni najdrskiji cezari starog Rimskog Carstva.

*****

5. Poglavlje

CRKVA ZAHTIJEVA VLASNISTVO NAD SVIM OTOCIMA I KOPNOM KOJI SU JOS NEOTKRIVENI

Svoje zahtijeve za svjetskom vlascu pape su poduprli svojom novom zapanjujucom teorijom o njihovu pravu na takovu univerzalnu svjetsku vlast, rijecima, diplomacijom, lukavstvom, ucjenama i akcijama bez milosti. Apelirajuci za podrskom, naoruza-ni svim misticnim autoritetom Crkve, oni su u isto vrijeme dokazivali, uvjeravali i tvrdili da su njihova prava utemeljena na legalitetu Konstantinove Darovnice. Zapravo, radi se o jednom clanku u Darovnici, tocnije o samo nekoliko rijeci koje su oni tumacili na svoj nacin, a koje iako na prvi pogled beznacajne, donose najdalekoseznije i najtragicnije posljedice. Ovo su te rijeci u zadnjem clanku Darovnice – "Konstantin daje suverenitet nad Rimom, provincijama……….. i zavrsetak……i Zapadnim Regionima papi Silvestru i njegovim nasljednicima” – postale su kamen temeljac na kojemu je papinstvo zahtijevalo suverenitet, ne samo nad citavom Evropom, nego i svim otocima na morima i oceanima. Kao i u slucaju njihovih zahtjeva za Evropom i ovi zahtjevi rasli su kako je vrijeme prolazilo, a moc papa se povecavala. Kad su pape proglasili svoj suverenitet nad Napuljem oni su ukljucili u to i male obliznje otoke. Kasnije, tvrdeci da je Konstantin dao Sv.Petru i sve zemlje na moru, pape su rekli da njihova vlast pokriva takodjer i Siciliju, a tako je bilo i sa Korzikom. Od Sicilije i Korzike na jugu Evrope, Darovnica se okrenula daleko prema Sjeveru – ka Irskoj. Pape su tvrdili, da su oni preko Darovnice feudalni gospodari svih otoka u Oceanu i poceli su raspolagati njima po svojoj volji. Najcesce su ih nudili vladarima u zamjenu za njihovo priznanje papa svojim gospodarima i sirenje katolicke vjere u tim zemljama. To je bila vrlo spretna politicka trgovina tudjim teritorijama u kojoj su pape bili vrhunski majstori. Najpoznatiji primjer takove trgovine je zeleni otok Irska. Papinstvo je odlucilo privesti poganske Irce pod cvrstu ruku Majke Crkve. i to pomocu engleskog kraljevstva. Desilo se, da je nekoliko pogodnih faktora islo na ruku ovoj nakani Rima. Na papinsku stolicu zasjeo je jedan Englez po imenu Nickolas Breakspeare poznat kao Hadrijan IV.(1154-59). On je omogucio podvrgavanje Irske Engleskoj svojom Anglicana Affectione. Kralj i papa su poceli pregovarati. Papa je bio spreman dati Irsku engles-

kom kralju Henriku II. pod uvjetom da ovaj prizna doktrinu o papinoj vrhovnoj vlasti, a sto znaci da kralj Engleske postaje papin vazal. Kada je sporazum postignut, Hadrijan IV. darovao je engleskom kralju nasljednu vlast nad Irskom. Ovaj sporazum drzan je u tajnosti sve dok se kralj nije iskrcao u Irskoj 1172.g. Ovo darovanje Irske Engleskoj spominje se u dokumentu nazvanom Bull Laudabiliter koji se nalazi u Rimskom Bullariumu, a njegova vjerodostojnost je prihvacena od rimokatolickih i protestantskih povjesnicara. Hadrijanov nasljednik papa Aleksandar III. u svojim pismima izrazava odobravanje zauzeca Irske nazivajuci kraljevu ekspediciju misionarskim pothvatom i hvaleci ga kao sampiona Crkve. Tako je engleski kralj Henrik II. priznao vrhovnu vlast Petrovih nasljednika nad svim otocima. Da bi ucvrstio svoje kraljevstvo on se okrenuo Hadrijanu IV. koji je, buduci i sam Englez, pomogao kralju u njegovim teznjama. Tri vazna uvjeta bila su ukljucena u darovanje Irske engleskoj kruni: 1.–Kralj ce uciniti sve sto je u njegovoj moci da propagira katolicku religiju u Irskoj. 2.-Svaki kraljev podanik ce placati Petrovoj Stolici godisnji porez od jednog penija, nazvan "Petrov Novcic” (Peter’s Pence). 3.-Nijedna povlastica i imunitet Crkve nece biti povrijedjeni ili ugrozeni. Ovi uvjeti ce biti ispunjeni kroz papin autoritet i kraljev mac. Irski vodje su priznali Henrijev suverenitet i papin autoritet, pa Irska postaje katolicka zemlja stoljecima vjerna papinskom Rimu. Bila je to jedna od ironija povijesti, da je Irska prodana od papa jednoj zemlji, koja ce nekoliko stoljeca kasnije potpuno raskinuti s Rimom i postati sampion protestantizma. Slucaj Irske je bio samo pocetak u veliko papinsko trgovanje sa prekomorskim zemljama i njihovim ziteljima. u punoj mjeri to se ocitovalo i ostvarilo kad su hrabri moreplovci otkrili nove i nepoznate zemlje i kontinente. Kada je pocela utrka za osvajanje zapadne hemisfere, pape su dosli u prvi plan i preuzeli ulogu gospodara i djelite-lja novih teritorija. Jer, prema nekoliko rijeci iz Konstantinove Darovnice, svi Zapadni Regioni pripadaju Petrovim Nasljednicima, pa prema tome i novootkriveni Novi Svijet. Spanjolski papa Aleksandar VI. (Borgia) 1492-1503. godinu dana nakon otkrica Amerike izdao je jedan od najzapanjujucih papinskih dokumenata. U njemu on, djelujuci kao jedini zakoniti vlasnik svih otoka i kopna, sve novootkrivene zemlje daruje – spanjolskom kralju! Spanjolski papa poklanja spanjolskom kralju. Kao sto je engleski poklonio engleskom kralju. Divno je bilo to rodoljublje "namjesnika Kristovih!” Ali na Iberijskom poluotoku obitavao je osim Spanjolaca jos jedan pomorski i pustolovni narod – Portugalci. Medju njima je vladalo suparnistvo nakon otkrica Amerike, iako su oba naroda bili katolicke vjere. Ali, usprkos rivalitetu, otkrica Novog Svijeta otvorila su i jednima i drugima fantasticne mogucnosti teritorijalne, ekonomske i politicke ekspanzije. Da bi se izbjegli stalni medjusobni sukobi, Spanjolci i Portugalci su potpisali Ugovor u Tordesillasu (1494.g.) kojim su podijelili nekrscanski svijet u 2 svoje interesne zone. Medjutim, oni su pomakli demarkacionu liniju 370 morskih milja zapadno od otoka Cape Verde, sto je Portugalu dalo Brazil koji je otkriven 1500.godine. Papinske dodjele novootkrivenih i jos neotkrivenih teritorija Spanjolskoj i Portugalu uskoro ce biti prekrsene od strane pobunjenih naroda protestantske Engleske i Holandije i katolicke Francuske. Ali, pokloni papa spanjolskoj i portugalskoj kruni bili su sasma dovoljni da 2/3 Novog Svijeta stave pod duhovnu domenu Rima. Tako je Konstantinova Darovnica sadrzavala u sebi nesagledive i zlokobne posljedice ne samo po cijelu Evropu, nego i po Amerike, te Bliski i Daleki Istok.

Mnogi su se bunili protiv Darovnice i ne treba misliti, da nije bilo pobijanja tog famoznog Dokumenta. Tako na pr. u 12.stoljecu (1152.g.) Englez Wetzeld pise caru Fridrihu: …….ta lazna i hereticka prica o tome da je Konstantin dao carska prava papi Silvestru i njegovim nasljednicima, tako je prozirna i razoblicena da ju cak i najobicniji ljudi mogu pobiti, a papa i njegovi kardinali bi se trebali sakriti od stida! Pobijanje vjerodostojnosti Konstantinove Darovnice nastavljeno je do polovice 15.stoljeca. Trojica ljudi vise od svih ostalih dokazivali su cinjenicu, da je Darovnica krivotvoreni i prevarantski izum. To su Reginald Pecock biskup od Chichestera, kardinal Cuza i iznad svih Lorenzo Valla. Ovaj zadnji je dokazivao (po Sv.Pismu), da pape nemaju pravo niti na ijednu zemlju u Evropi, te da uopce nemaju pravo posjedovati Crkvenu Drzavu ni u Italiji, niti u samom Rimu. Jer, Isus Krist je rekao: -" Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta”. Jedan od najzescih protivnika Darovnice izvjesni Aeneas Silvius Piccolomini preporucio je caru Fridrihu III. (1443.g.) da sazove koncil po pitanju tog Dokumenta "koji uzrokuje smutnju i uznemirenost mnogih dusa” i koji ce rijesiti to pitanje. Na njemu treba biti objavljena nevjerodostojnost te krivotvorine. Nakon proklamacije neautenticnosti Darovnice, Fridrih treba preuzeti sve teritorije spomenute u njoj, te otvoreno odbiti sve papinske zahtjeve za vrhovnom vlascu nad vladarima i narodima. Ali taj Piccolomini je kasnije postao, ni manje ni vise, nego – papa! Nazvao se Pio II. i njegov zar za objavom istine je nestao. Stoljece prije njega, Dante nije oklijevao da mnoge pape smjesti u pakleni oganj (u svojoj Bozanstvenoj Komediji). *****

Calendar
«  December 2016  »
SuMoTuWeThFrSa
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz