Tuesday
2024-03-19
4:52 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Nastavak III »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Dekalog

Sada bih naveo Dekalog u celini onako kako stoji u jednom od najboljih prevoda Biblije sa naših prostora:

''Превод са хебрејског језика (превео Силвије Грубишић) гласи овако (Излазак 20, 2-17; види и Поновљени закон 5,6-21):

Ја сам Јахве, Бог твој, који сам те извео из земље египатске, из куће ропства. Немој имати других богова уз мене.

Не прави себи лик
а ни обличја било чега што је горе на небу, или доље на земљи, или у водама под земљом. Не клањај им се нити им служи. Јер ја, Јахве, Бог твој, Бог сам љубоморан. Кажњавам гријех отаца - оних који ме мрзе - на дјеци до трећег и четвртог кољена, а исказујем милосрђе тисућама који ме љубе и врше моје заповједи.

Не узимај узалуд имена Јахве, Бога свога, јер Јахве не опрашта ономе који узалуд изговара име његово.

Сјети се да светкујеш дан суботни. Шест дана ради и обављај сав свој посао. A седмога је дана субота, починак посвећен Јахви, Богу твојему. Тада никаква посла немој радити: ни ти, ни син твој, ни кћи твоја, ни слуга твој, ни слушкиња твоја, ни живина твоја, нити дошљак који се нађе унутар твојих врата. Та и Јахве је шест дана стварао небо, земљу и море и све што је у њима, а седмога је дана починуо. Стога је Јахве благословио и посветио дан суботни.

Поштуј оца свога и мајку своју, да имаднеш дуг живот на земљи коју ти дâ Јахве, Бог твој.

Не убиј!

Не учини прељуба!

Не укради!

Не свједочи лажно на ближњега свога!

Не пожели куће ближњега свога! Не пожели жене ближњега свога; ни слуге његова, ни слушкиње његове, ни вола његова, ни магарца његова, нити ишта што је ближњега твога!''

Vikipedija
----------------


''Варијанта која се налази у католичком катихизису:

Ја сам Господин, Бог твој, немој имати других богова уз мене!
Не узимај имена Господина, Бога свога, узалуд!
Сети се да светкујеш дан Господњи!
Поштуј оца и мајку да дуго живиш и добро
ти буде на земљи!
Не убиј!
Не сагреши блудно!
Не укради!
Не реци лажна сведочанства на ближњега свога!
Не пожели жене ни мужа ближњега свога!
Не пожели никакве ствари ближњега свога!''

Vikipedija
---------------


Izvolite adventisticku verziju Deset zapovesti iz knjige:
''ADVENTISTI SEDMOGA DANA VJERUJU...
BIBLIJSKO IZLAGANJE 27 OSNOVNIH DOKTRINA''

"Nemoj imati drugih bogova uz mene."

"Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama
pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.
Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a
iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi."
"Ne uzimaj uzalud imena Jahve Boga svojeg, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud
izgovara ime Njegovo."
"Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je
dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti,
ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se
nañe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je za šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u
njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni."
"Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve Bog tvoj."
"Ne ubij!"
"Ne učini preljuba!"
"Ne ukradi!"
"Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!"
"Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni
sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.
-------------------
Vidimo da je ceo drugi stih dvadesetog poglavlja druge Mojsijeve izostavljen. Zašto? Ne mogu da se otmen utisku da je to namerno učinjeno.
Zasto je autorima zasmetao deo prve zapovesti u kome se Bog predstavlja kao oslobodilac svog naroda? Tu se jasno vidi kako su i katolicizam i adventizam pokušali da promene Božji zakon.

Sledeći citati iz Katehizisa Katolicke crkve jasno i tačno objašnjavaju da su Dekalog i Prirodni moralni zakon tesno povezani.




 

 

MORALNI ZAKON

1950 Moralni je zakon djelo božanske Mudrosti. Možemo ga, u biblijskom smislu, označiti kao očinsku pouku, kao Bozju pedagogiju. Propisuje čovjeku putove, pravila životnog ponašanja koja vode k obećanom blaženstvu; zabranjuje stranputice zla koje udaljuju od Boga i od njegove ljubavi. U isto je vrijeme strog u svojim propisima, a sladak u svojim obećanjima.

1951 Zakon je pravilo ponašanja koje je nadležna vlast izdala na opće dobro. Moralni zakon pretpostavlja razumski poredak sto ga je među stvorovima, za njihovo dobro i u vidu njihova cilja, uspostavila Stvoriteljeva svemoć, mudrost i dobrota. Svaki zakon nalazi svoju prvu i posljednju istinu u vjecnom zakonu. Razum proglasuje i odredjuje zakon kao svojevrsno učešće u Providnosti živoga Boga, Stvoritelja i Otkupitelja sviju. "Uredba razuma, evo, to se zove zakonom". Jedini se čovjek među svim živim bićima može ponositi da je bio dostojan primiti od Boga zakon; kao živo biće obdareno razumom, sposobno spoznavati i razlučivati, čovjek će uređivati svoje ponašanje služeci se svojom slobodom i svojim razumom - u poučljivu posluhu onome koji mu je sve povjerio. 1952 Izrazi su moralnoga zakona različiti, a međusobno su svi usklađeni: vječni zakon, u Bogu, kao izvor svih zakona; prirodni zakon; objavljeni zakon što obuhvaća Stari zakon i Novi ili Evanđeoski zakon, i napokon građanski i crkveni zakoni.

1953 Moralni zakon nalazi u Kristu svoju puninu i svoje jedinstvo. Isus Krist je kao osoba put savršenstva. On je dosvrsetak Zakona jer samo on naučava i daje pravednost Božju: "Jer dovrsetak zakona je Krist - na opravdanje svakomu koji vjeruje" (Rim 10,4).




 

 

I. Prirodni moralni zakon

1954 Čovjek učestvuje u mudrosti i dobroti Stvoritelja koji mu daje da bude gospodar svojih čina, sposoban da se usmjeruje prema istini i dobru. Prirodni zakon je izraz izvornog moralnog osjećaja koji omogućuje čovjeku da razumom razlučuje što je dobro, što li zlo, što li istina a što laz: Prirodni je zakon upisan i uklesan u dušu svih i svakoga pojedinog čovjeka; to je zapravo sam ljudski razum koji nalaze činiti dobro, a zabranjuje grijeh (...) Ipak, taj nalog ljudskog uma ne bi mogao imati snagu zakona kad ne bi bio glas i tumač jednog viseg uma kojemu treba da se naš duh i naša sloboda podlože. 1955 "Božanski i prirodni" zakon pokazuje čovjeku kojim mu je putem ići da izvrči dobro i postigne svoj cilj. Prirodni zakon naznačuje prva i bitna pravila koja upravljaju moralnim životom. Oslonac mu je težnja i podložnost Bogu, izvoru i sucu svakoga dobra, kao i osjećaj za drugoga kao sebi jednakoga. U svojim poglavitim zapovijedima taj je zakon izložen u Dekalogu. A zove se prirodni zakon, ne u odnosu s prirodom nerazumnih bića, nego zato sto je razum, koji ga proglasuje, vlastit ljudskoj prirodi. Gdje su dakle upisana ta pravila, ako ne u knjizi onoga svjetla sto se zove Istinom? Odatle, dakle, proistječe svaki pravedan zakon te se upisuje u srce čovjeka koji odjelotvoruje pravednost, ne useljujući se u njega nego kao utiskujući se u njega, kao sto slika prelazi s pečata u vosak, ne napustajuci pecat.

Prirodni zakon i nije drugo nego svjetlo razuma u nas od Boga uliveno. Zahvaljujući tome spoznajemo što nam je činiti i cega nam se kloniti. To svjetlo ili taj zakon sam je Bog darovao stvorenju. 1956 Budući da je prisutan u srcu svakog čovjeka i zasnovan razumom, prirodni je zakon sveopci u svojim zapovijedima: autoritet mu se proteže na sve ljude. On izrazava dostojanstvo osobe i utemeljuje njezina osnovna prava i dužnosti: Doista postoji pravi zakon: to je ispravan razum; sukladan je s naravi i nalazi se u svim ljudima; nepromjenljiv je i vječan; njegove zapovijedi iziskuju dužnost, njegove zabrane čuvaju od zablude (...) Zločin je zamijeniti ga protivnim zakonom; zabranjeno je ne izvrsiti ma i jednu njegovu odredbu; nitko nema prava da ga posve dokine. 1957 Primjena prirodnoga zakona vrlo je raznolika; može zahtijevati prilagodbu mnogostrukim uvjetima života, vec prema mjestima, razdoblju i okolnostima. Ipak, u raznoličju kulturâ prirodni zakon ostaje pravilom sto ljude povezuje među sobom i nalaze im, uza sve neizbježive razlike, opća načela.

1958 Prirodni je zakon nepromjenljiv i postojan usred svih povijesnih mijena; odolijeva svemu razvoju ideja i običaja i podržava njihov napredak. Norme koje ga izražavaju ostaju sustinski valjane. Pa i kad mu se načela zaniječu, njega se ne može uništiti ili čovjeku isčupati iz srca. Uvijek ponovno iskrsava u životu pojedinaca i drustva: Krađu zacijelo, Gospodine, kažnjava tvoj zakon, a tako i zakon upisan u srcima ljudskim koji ni njihova zloća ne može izbrisati. 1959 Prirodni zakon, kao vrlo dobro djelo Stvoriteljevo, pruža čvrste temelje na kojima čovjek može sagraditi zgradu moralnih pravila koja će upravljati njegovim opredjeljenjima. On postavlja i nezaobilazan moralni temelj za izgradnju ljudske zajednice. Napokon osigurava nužni temelj za gradjanski zakon koji se na nj nadovezuje bilo razmišljanjem koje izvlači posljedice iz načela prirodnoga zakona, bilo dopunama pozitivne i pravne naravi.

1960 Zapovijedi prirodnoga zakona ne uočavaju svi jasno i neposredno. U sadasnjem stanju, čovjeku gresniku potrebne su milost i objava kako bi vjerske i moralne istine mogli upoznati "svi, bez teskoća, s čvrstom sigurnoscu i bez primjese zablude". Prirodni zakon pruža objavljenom Zakonu i milosti temelj od Boga pripravljen i usklađen s djelovanjem Duha Svetoga.
 

DESET ZAPOVIJEDI I NARAVNI ZAKON

2070 Deset zapovijedi pripada Objavi Bozjoj. U isto nas vrijeme uče pravoj ljudskoj čovječnosti. Ističu bitne dužnosti, pa stoga, neizravno, i osnovna prava povezana s naravi ljudske osobe. Dekalog je povlašteni izričaj "naravnog zakona": Od početka je Bog u srce ljudi usadio naredbe naravnog zakona. Onda se zadovoljio time da im ih opet dozove u pamet. To je Deset zapovijedi Bozjih. 2071 Premda su pristupačne samom razumu, naredbe su Dekaloga bile i objavljene. Grešnom je čovječanstvu trebala ta objava, da bi imalo potpunu i pouzdanu spoznaju o zahtjevima naravnog zakona: Bilo je nužno zapovijedi Dekaloga potpuno izložiti u uvjetima grešnog stanja, u kojem je svjetlo razuma zamračeno a volja skrenuta s pravog puta. Božje zapovijedi poznajemo kroz Bozju objavu koju nam izlaže Crkva, i po glasu moralne savjesti.


 

 

TRECA ZAPOVIJED

Spomeni se da svetkujes dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi. (Izl 20,8-10).

Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Sin Covjecji gospodar je subote (Mk 2,27-28).

I. Dan subotnji

2168 Treca zapovijed Dekaloga doziva u pamet svetost subote. "Sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Gospodu posvećen" (Izl 31,15).

2169 Tom prilikom Sveto pismo podsjeca na stvaranje: "I Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni" (Izl 20,11).

2170 Sveto pismo u danu Gospodnjem otkriva i spomen-dan Izraelova oslobođenja iz egipatskog ropstva: "Spomeni se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom misicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da držis dan subotni" (Pnz 5,15).

2171 Bog je Izraelu povjerio subotu da je postuje u znak vjecnog saveza. Subota je za Gospodina; sveto je pridržana na hvalu Boga, njegova stvoriteljskog djela i njegovih spasiteljskih čina u prilog Izraela..

2172 Djelovanje Božje uzor je ljudskom djelovanju. Ako je Bog sedmog dana "prestao raditi i odahnuo" (Izl 31,17), treba također i čovjek "počinuti" i pustiti da i drugi, nadasve siromasi, "odahnu" (Izl 31,17). Subota obustavlja svakidašnji posao i omogućuje odmor. To je dan prosvjeda protiv robovanja radu i obožavanja novca.

2173 Evandjelje izvješćuje o više slučajeva kad je Isus optužen da krši subotnji zakon. No Isus nikad ne oskvrnjuje svetosti toga dana. On joj punom vlašću daje vjerodostojno tumacenje: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote" (Mk 2,27). U svojoj dobroti Isus drzi dopustenim "subotom činiti dobro" a ne "zlo, život spasiti" a ne "pogubiti" (Mk 3,4). Subota je dan Gospodina milosrdjâ i Božje časti. "Sin Čovječji gospodar je subote" (Mk 2,28).

II. Dan Gospodnji

Ovo je dan što ga učini Gospodin: radujmo se i klicimo u njemu! (Ps 118, 24) .

DAN USKRSNUCA: NOVO STVARANJE

2174 Isus je uskrsnuo od mrtvih "prvi dan u tjednu" (Mt 28,1; Mk 16,2; Lk 24,1; Iv 20,1). Kao dan Kristova uskrsnuća, "prvi dan", doziva u pamet prvo stvaranje, a kao "osmi dan", koji slijedi po suboti, označuje novo stvaranje, započeto Kristovim uskrsnucem. Za kršćane je postao prvi među svim danima, blagdan nad blagdanima, dan Gospodnji ("he Kyriake heméra", "dies dominica"), nedjelja: Sastajemo se u dan sunca jer je to prvi dan kada je Bog, promijenivši tamu i tvar, stvorio svijet. U isti je dan Isus Krist, nas Spasitelj, ustao od mrtvih.

NEDJELJA - ISPUNJENJE SUBOTE

2175 Nedjelja se jasno razlikuje od subote, iza koje vremenski svaki tjedan slijedi; kršćanima nedjelja nadomjesta obredne propise subote. Po Kristovoj pashi ispunja duhovnu istinu hebrejske subote i navijesta čovjekov vječni pocinak u Bogu. Uistinu, Zakonsko je bogoslužje pripravljalo Otajstvo Kristovo: što se u njem vršilo označavalo je unaprijed neki vid Kristova otajstva: Oni koji su živjeli u starom poretku stvarî krenuli su prema novoj nadi, ne obdržavajuci više subotu, nego dan Gospodnji, dan u kojem se, milošću Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio nas život. 2176 Svetkovanje nedjelje ostvaruje čudoredni propis koji je po naravi upisan u čovječje srce, tj. "Bogu iskazivati vanjsko, vidljivo, javno i redovito štovanje u spomen njegovoj općoj dobrohotnosti prema ljudima". Nedjeljno bogoslužje dovršenje je ćudorednog propisa Starog saveza, od kojega preuzimlje ritam i duh slaveći svaki tjedan Stvoritelja i Otkupitelja svoga naroda.

NEDJELJNA EUHARISTIJA

2177 Nedjeljno slavlje Dana i Euharistije Gospodnje u središtu je života Crkve. "Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno otajstvo, treba da se u općoj Crkvi obdržava kao prvobitan zapovjedni blagdan". Isto tako treba da se obdržavaju blagdani Rodjenja Gospodina nasega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzašašća i Presvetog tijela i krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgrešnoga začeća i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konačno Svih svetih. 2178 Taj običaj kršćanske zajednice seže do u početke apostolskog vremena. Poslanica Hebrejima opominje: "Ne ostavljajmo svoje skupštine, kao što nekoji imadu običaj, nego bodrimo jedan drugoga" (Heb 10,25). Predaja je sačuvala spomen jedne uvijek suvremene opomene: "Dođi na vrijeme u crkvu, približi se Gospodinu i priznaj svoje grijehe, kaj se u molitvi (...) Sudjeluj u svetoj i božanskoj liturgiji, dovrši svoju molitvu i nemoj otići prije otpusta (...) Često smo ponovili: ovaj ti je dan darovan za molitvu i počinak. Ovo je dan sto nam ga učini Gospodin. Kličimo i radujmo se u njemu". 2179 "Župa je odredjena zajednica vjernika trajno ustanovljena u partikularnoj Crkvi, za koju je pastirska briga, pod vlašću dijecezanskog biskupa, povjerena župniku kao njezinu vlastitom pastiru". Ona je mjesto u kojem se svi vjernici mogu skupiti za nedjeljno slavlje Euharistije. Župa uvodi kršćanski puk u redovito oblikovani liturgijski život, sabire ga na to slavlje; uči ga spasonosnoj Kristovoj nauci; po dobrim i bratskim djelima u djelo provodi ljubav Gospodnju: Ti ne možes moliti kod kuce kao u crkvi, gdje je sakupljen Božji puk, gdje se jednodušno diže vapaj k Bogu. Ima tu nesto više: sjedinjenje pametî, suglasje dušâ, veza ljubavi, molitve svećenikâ.

NEDJELJNA OBVEZA

2180 Crkveni propis naznačuje i točno određuje zakon Gospodnji: "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi". "Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu".

2181 Nedjeljna Euharistija utemeljuje i učvrsćuje cjelokupno kršćansko djelovanje. Zato su vjernici dužni sudjelovati u Euharistiji u zapovjedne dane, osim ako su opravdani ozbiljnim razlogom (npr. bolest, skrb za dojenčad, ili su od svoga zupnika dobili oprost). Oni koji hotimice ne izvrše tu obvezu čine teški grijeh.

2182 Sudjelovanje u zajedničkom euharistijskom slavlju dana Gospodnjega svjedočanstvo je pripadnosti i vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi. Vjernici tako svjedoče svoje zajednistvo u vjeri i ljubavi. Istovremeno svjedoče Božju svetost i svoju nadu u spasenje. Jedni druge učvršćuju uz potporu Duha Svetoga. 2183 "Ako nema dovoljno posvećenih službenika ili zbog drugog važnog razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporucuje vjernicima da sudjeluju u službi Riječi, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u župnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu, ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u skupinama obitelji".

DAN MILOSTI I POCINKA

2184 Kao sto Bog "u sedmi dan počinu od svega djela koje učini" (Post 2,2), tako se u životu čovjecčjem izmjenjuju rad i počinak. Ustanova dana Gospodnjeg pridonosi da "svi imaju dovoljno odmora i slobodna vremena za obiteljski, kulturni, drustveni i vjerski zivot".

2185 U nedjelje i ostale zapovjedne blagdane neka se vjernici uzdrze od onih djela i poslova koji priječe iskazivanje štovanja Boga, radost vlastitu danu Gospodnjem ili potrebit odmor duše i tijela. Obiteljske potrebe ili velika društvena dobrobit zakonite su isprike od propisa nedjeljnog počinka. Ipak vjernici neka bdiju da takva zakonita opravdanja ne bi stvorila navike štetne za vjeru, obiteljski život i zdravlje. Ljubav prema istini trazi sveto slobodno vrijeme, nužda pak ljubavi prihvaća opravdan rad. 2186 Dužnost je kršćana koji raspolažu slobodnim vremenom, da se sjete braće koja imaju iste potrebe i ista prava, ali se zbog siromaštva i bijede ne mogu odmoriti. Kršćansko je bogoljublje odavna nedjelju posvetilo dobrim djelima i smjernim uslugama koje trebaju bolesni, nemoćni, stari. Kršćani će posvetiti nedjelju također darujući obitelj i rodbinu svojim vremenom i iskazujući im pažnju koju im teško mogu iskazivati u ostale dane tjedna. Nedjelja je vrijeme pogodno za razmi-šljanje, šutnju, učenje i razmatranje, što pogoduje rastu nutarnjeg i kršćanskog života. 2187 Svetkovanje dana Gospodnjeg i blagdana traži ozbiljno zajedničko zalaganje. Svaki kršćanin mora izbjegavati da drugima, bez nužde, namece ono što bi im priječilo da obdržavaju dan Gospodnji. Kad običaji (sport, ugostiteljske radnje itd.) i drustvene potrebe (javne sluzbe itd.) od nekih zahtijevaju nedjeljni rad, svatko nek se smatra odgovornim da za se odvoji dovoljno slobodna vremena. Vjernici će, umjereno i s ljubavlju, paziti da izbjegavaju izgrede i nasilja koji se katkada dogadjaju prilikom masovnih zabava. Unatoč strogim gospodarstvenim zahtjevima, javne će vlasti bdjeti da gradjanima osiguraju vrijeme namijenjeno odmoru i bogoslužju. Slična je duznost poslodavaca u odnosu na zaposlene. 2188 Poštujuci vjersku slobodu i opće dobro sviju, kršćani se moraju truditi da nedjelje i blagdani Crkve budu zakonski priznati kao neradni dani. Oni treba da svima javno pruže primjer molitve, poštovanja i radosti, i da svoje predaje brane kao dragocjen prilog duhovnom životu ljudskog društva. Ako zakonodavstvo dotične zemlje ili drugi razlozi obvezuju na rad nedjeljom, taj dan ipak treba da bude življen kao dan naseg oslobođenja, koji nam omogućuje udjela u "svečanom skupu", u "Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu" (Heb 12,22-23).

Ukratko

2189 "Dan subotni obdržavaj i svetkuj" (Pnz 5,12). "Sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, posvećen Gospodinu" (Izl 31,15).

2190 Subota, koja je predstavljala dovršenje prvog stvaranja, zamijenjena je nedjeljom, koja je spomen novog stvaranja, započeto Kristovim uskrsnucem.

2191 Crkva slavi dan Kristova Uskrsnuća osmi dan, opravdano nazvan Dan Gospodnji ili nedjelja.

2192 "Nedjelja (...) treba da se u općoj Crkvi obdržava kao prvotni zapovjedni blagdan". "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi".

2193 "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima (...) neka se vjernici uzdrže od onih radova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjemu ili potreban odmor duše i tijela".

2194 Ustanova nedjelje pridonosi da "svi imaju dovoljno odmora i slobodna vremena za obiteljski, kulturni, društveni i vjerski život".

2195 Svaki krscanin mora izbjegavati da drugima, bez nužde, nameće ono što bi priječilo da obdržavaju dan Gospodnji.



http://www.hbk.hr/katekizam/

U vezi navedenih citata neizostavno moram da dam svoj komentar koji mi se čini da je jako neophodan. Naime, šta ako izraz na grckom ''mia ton sabbaton'' koji se javlja na više mesta u Novom Zavetu, kao na primer u Evandjelju po Mateju 28:1, nije idiom? U tom slučaju se ima prevesti doslovno sa ''jedan od subotnjih dana.'' Nigde u grčkoj književnosti navedeni izraz nema značenje ''prvi dan nedelje'' koji nalazimo u velikim prevodima Biblije.

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz