UDARNA SNAGA ISTINE - Nastavak III
 
Friday
2016-12-09
7:45 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Nastavak III »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Dekalog

Sada bih naveo Dekalog u celini onako kako stoji u jednom od najboljih prevoda Biblije sa nasih prostora:

''Превод са хебрејског језика (превео Силвије Грубишић) гласи овако (Излазак 20, 2-17; види и Поновљени закон 5,6-21):

Ја сам Јахве, Бог твој, који сам те извео из земље египатске, из куће ропства. Немој имати других богова уз мене.

Не прави себи лик
а ни обличја било чега што је горе на небу, или доље на земљи, или у водама под земљом. Не клањај им се нити им служи. Јер ја, Јахве, Бог твој, Бог сам љубоморан. Кажњавам гријех отаца - оних који ме мрзе - на дјеци до трећег и четвртог кољена, а исказујем милосрђе тисућама који ме љубе и врше моје заповједи.

Не узимај узалуд имена Јахве, Бога свога, јер Јахве не опрашта ономе који узалуд изговара име његово.

Сјети се да светкујеш дан суботни. Шест дана ради и обављај сав свој посао. A седмога је дана субота, починак посвећен Јахви, Богу твојему. Тада никаква посла немој радити: ни ти, ни син твој, ни кћи твоја, ни слуга твој, ни слушкиња твоја, ни живина твоја, нити дошљак који се нађе унутар твојих врата. Та и Јахве је шест дана стварао небо, земљу и море и све што је у њима, а седмога је дана починуо. Стога је Јахве благословио и посветио дан суботни.

Поштуј оца свога и мајку своју, да имаднеш дуг живот на земљи коју ти дâ Јахве, Бог твој.

Не убиј!

Не учини прељуба!

Не укради!

Не свједочи лажно на ближњега свога!

Не пожели куће ближњега свога! Не пожели жене ближњега свога; ни слуге његова, ни слушкиње његове, ни вола његова, ни магарца његова, нити ишта што је ближњега твога!''

Vikipedija
----------------


''Варијанта која се налази у католичком катихизису:

Ја сам Господин, Бог твој, немој имати других богова уз мене!
Не узимај имена Господина, Бога свога, узалуд!
Сети се да светкујеш дан Господњи!
Поштуј оца и мајку да дуго живиш и добро
ти буде на земљи!
Не убиј!
Не сагреши блудно!
Не укради!
Не реци лажна сведочанства на ближњега свога!
Не пожели жене ни мужа ближњега свога!
Не пожели никакве ствари ближњега свога!''

Vikipedija
---------------


Izvolite adventisticku verziju Deset zapovesti iz knjige:
''ADVENTISTI SEDMOGA DANA VJERUJU...
BIBLIJSKO IZLAGANJE 27 OSNOVNIH DOKTRINA''

"Nemoj imati drugih bogova uz mene."

"Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama
pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve Bog tvoj, Bog sam ljubomoran.
Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a
iskazujem milosrñe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi."
"Ne uzimaj uzalud imena Jahve Boga svojeg, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud
izgovara ime Njegovo."
"Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je
dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti,
ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se
nañe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je za šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u
njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni."
"Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve Bog tvoj."
"Ne ubij!"
"Ne učini preljuba!"
"Ne ukradi!"
"Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!"
"Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni
sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.
-------------------
Vidimo da je ceo drugi stih dvadesetog poglavlja druge Mojsijeve izostavljen. Zasto? Ne mogu da se otmen utisku da je to namerno ucinjeno.
Zasto je autorima zasmetao deo prve zapovesti u kome se Bog predstavlja kao oslobodilac svog naroda? Tu se jasno vidi kao su i katolicizam i adventizam pokusali da promene Boziji zakon.

Sledeci citati iz Katehizisa Katolicke crkve jasno i tacno objasnjavaju da su Dekalog i Prirodni moralni zakon tesno povezani.




 

 

MORALNI ZAKON

1950 Moralni je zakon djelo bozanske Mudrosti. Mozemo ga, u biblijskom smislu, oznaciti kao ocinsku pouku, kao Bozju pedagogiju. Propisuje covjeku putove, pravila zivotnog ponasanja koja vode k obecanom blazenstvu; zabranjuje stranputice zla koje udaljuju od Boga i od njegove ljubavi. U isto je vrijeme strog u svojim propisima, a sladak u svojim obecanjima.

1951 Zakon je pravilo ponasanja koje je nadlezna vlast izdala na opce dobro. Moralni zakon pretpostavlja razumski poredak sto ga je medju stvorovima, za njihovo dobro i u vidu njihova cilja, uspostavila Stvoriteljeva svemoc, mudrost i dobrota. Svaki zakon nalazi svoju prvu i posljednju istinu u vjecnom zakonu. Razum proglasuje i odredjuje zakon kao svojevrsno ucesce u Providnosti zivoga Boga, Stvoritelja i Otkupitelja sviju. "Uredba razuma, evo, to se zove zakonom". Jedini se covjek medju svim zivim bicima moze ponositi da je bio dostojan primiti od Boga zakon; kao zivo bice obdareno razumom, sposobno spoznavati i razlucivati, covjek ce uredjivati svoje ponasanje sluzeci se svojom slobodom i svojim razumom - u poucljivu posluhu onome koji mu je sve povjerio. 1952 Izrazi su moralnoga zakona razliciti, a medjusobno su svi uskladjeni: vjecni zakon, u Bogu, kao izvor svih zakona; prirodni zakon; objavljeni zakon sto obuhvaca Stari zakon i Novi ili Evandjeoski zakon, i napokon gradjanski i crkveni zakoni.

1953 Moralni zakon nalazi u Kristu svoju puninu i svoje jedinstvo. Isus Krist je kao osoba put savrsenstva. On je dosvrsetak Zakona jer samo on naucava i daje pravednost Bozju: "Jer dovrsetak zakona je Krist - na opravdanje svakomu koji vjeruje" (Rim 10,4).




 

 

I. Prirodni moralni zakon

1954 Covjek ucestvuje u mudrosti i dobroti Stvoritelja koji mu daje da bude gospodar svojih cina, sposoban da se usmjeruje prema istini i dobru. Prirodni zakon je izraz izvornog moralnog osjecaja koji omogucuje covjeku da razumom razlucuje sto je dobro, sto li zlo, sto li istina a sto laz: Prirodni je zakon upisan i uklesan u dusu svih i svakoga pojedinog covjeka; to je zapravo sam ljudski razum koji nalaze ciniti dobro, a zabranjuje grijeh (...) Ipak, taj nalog ljudskog uma ne bi mogao imati snagu zakona kad ne bi bio glas i tumac jednog viseg uma kojemu treba da se nas duh i nasa sloboda podloze. 1955 "Bozanski i prirodni" zakon pokazuje covjeku kojim mu je putem ici da izvrsi dobro i postigne svoj cilj. Prirodni zakon naznacuje prva i bitna pravila koja upravljaju moralnim zivotom. Oslonac mu je teznja i podloznost Bogu, izvoru i sucu svakoga dobra, kao i osjecaj za drugoga kao sebi jednakoga. U svojim poglavitim zapovijedima taj je zakon izlozen u Dekalogu. A zove se prirodni zakon, ne u odnosu s prirodom nerazumnih bica, nego zato sto je razum, koji ga proglasuje, vlastit ljudskoj prirodi. Gdje su dakle upisana ta pravila, ako ne u knjizi onoga svjetla sto se zove Istinom? Odatle, dakle, proistjece svaki pravedan zakon te se upisuje u srce covjeka koji odjelotvoruje pravednost, ne useljujuci se u njega nego kao utiskujuci se u njega, kao sto slika prelazi s pecata u vosak, ne napustajuci pecat.

Prirodni zakon i nije drugo nego svjetlo razuma u nas od Boga uliveno. Zahvaljujuci tome spoznajemo sto nam je ciniti i cega nam se kloniti. To svjetlo ili taj zakon sam je Bog darovao stvorenju. 1956 Buduci da je prisutan u srcu svakog covjeka i zasnovan razumom, prirodni je zakon sveopci u svojim zapovijedima: autoritet mu se proteze na sve ljude. On izrazava dostojanstvo osobe i utemeljuje njezina osnovna prava i duznosti: Doista postoji pravi zakon: to je ispravan razum; sukladan je s naravi i nalazi se u svim ljudima; nepromjenljiv je i vjecan; njegove zapovijedi iziskuju duznost, njegove zabrane cuvaju od zablude (...) Zlocin je zamijeniti ga protivnim zakonom; zabranjeno je ne izvrsiti ma i jednu njegovu odredbu; nitko nema prava da ga posve dokine. 1957 Primjena prirodnoga zakona vrlo je raznolika; moze zahtijevati prilagodbu mnogostrukim uvjetima zivota, vec prema mjestima, razdoblju i okolnostima. Ipak, u raznolicju kulturâ prirodni zakon ostaje pravilom sto ljude povezuje medju sobom i nalaze im, uza sve neizbjezive razlike, opca nacela.

1958 Prirodni je zakon nepromjenljiv i postojan usred svih povijesnih mijena; odolijeva svemu razvoju ideja i obicaja i podrzava njihov napredak. Norme koje ga izrazavaju ostaju sustinski valjane. Pa i kad mu se nacela zanijecu, njega se ne moze unistiti ili covjeku iscupati iz srca. Uvijek ponovno iskrsava u zivotu pojedinaca i drustva: Kradju zacijelo, Gospodine, kaznjava tvoj zakon, a tako i zakon upisan u srcima ljudskim koji ni njihova zloca ne moze izbrisati. 1959 Prirodni zakon, kao vrlo dobro djelo Stvoriteljevo, pruza cvrste temelje na kojima covjek moze sagraditi zgradu moralnih pravila koja ce upravljati njegovim opredjeljenjima. On postavlja i nezaobilazan moralni temelj za izgradnju ljudske zajednice. Napokon osigurava nuzni temelj za gradjanski zakon koji se na nj nadovezuje bilo razmisljanjem koje izvlaci posljedice iz nacela prirodnoga zakona, bilo dopunama pozitivne i pravne naravi.

1960 Zapovijedi prirodnoga zakona ne uocavaju svi jasno i neposredno. U sadasnjem stanju, covjeku gresniku potrebne su milost i objava kako bi vjerske i moralne istine mogli upoznati "svi, bez teskoca, s cvrstom sigurnoscu i bez primjese zablude". Prirodni zakon pruza objavljenom Zakonu i milosti temelj od Boga pripravljen i uskladjen s djelovanjem Duha Svetoga.
 

DESET ZAPOVIJEDI I NARAVNI ZAKON

2070 Deset zapovijedi pripada Objavi Bozjoj. U isto nas vrijeme uce pravoj ljudskoj covjecnosti. Isticu bitne duznosti, pa stoga, neizravno, i osnovna prava povezana s naravi ljudske osobe. Dekalog je povlasteni izricaj "naravnog zakona": Od pocetka je Bog u srce ljudi usadio naredbe naravnog zakona. Onda se zadovoljio time da im ih opet dozove u pamet. To je Deset zapovijedi Bozjih. 2071 Premda su pristupacne samom razumu, naredbe su Dekaloga bile i objavljene. Gresnom je covjecanstvu trebala ta objava, da bi imalo potpunu i pouzdanu spoznaju o zahtjevima naravnog zakona: Bilo je nuzno zapovijedi Dekaloga potpuno izloziti u uvjetima gresnog stanja, u kojem je svjetlo razuma zamraceno a volja skrenuta s pravog puta. Bozje zapovijedi poznajemo kroz Bozju objavu koju nam izlaze Crkva, i po glasu moralne savjesti.


 

 

TRECA ZAPOVIJED

Spomeni se da svetkujes dan subotnji. Sest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, pocinak posvecen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi. (Izl 20,8-10).

Subota je stvorena radi covjeka, a ne covjek radi subote. Sin Covjecji gospodar je subote (Mk 2,27-28).

I. Dan subotnji

2168 Treca zapovijed Dekaloga doziva u pamet svetost subote. "Sedmi dan neka bude dan posvemasnjeg odmora, Gospodu posvecen" (Izl 31,15).

2169 Tom prilikom Sveto pismo podsjeca na stvaranje: "I Gospodin je sest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve sto je u njima, a sedmoga je dana pocinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni" (Izl 20,11).

2170 Sveto pismo u danu Gospodnjem otkriva i spomen-dan Izraelova oslobodjenja iz egipatskog ropstva: "Spomeni se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruzenom misicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da drzis dan subotni" (Pnz 5,15).

2171 Bog je Izraelu povjerio subotu da je postuje u znak vjecnog saveza. Subota je za Gospodina; sveto je pridrzana na hvalu Boga, njegova stvoriteljskog djela i njegovih spasiteljskih cina u prilog Izraela..

2172 Djelovanje Bozje uzor je ljudskom djelovanju. Ako je Bog sedmog dana "prestao raditi i odahnuo" (Izl 31,17), treba takodjer i covjek "pocinuti" i pustiti da i drugi, nadasve siromasi, "odahnu" (Izl 31,17). Subota obustavlja svakidasnji posao i omogucuje odmor. To je dan prosvjeda protiv robovanja radu i obozavanja novca.

2173 Evandjelje izvjescuje o vise slucajeva kad je Isus optuzen da krsi subotnji zakon. No Isus nikad ne oskvrnjuje svetosti toga dana. On joj punom vlascu daje vjerodostojno tumacenje: "Subota je stvorena radi covjeka, a ne covjek radi subote" (Mk 2,27). U svojoj dobroti Isus drzi dopustenim "subotom ciniti dobro" a ne "zlo, zivot spasiti" a ne "pogubiti" (Mk 3,4). Subota je dan Gospodina milosrdjâ i Bozje casti. "Sin Covjecji gospodar je subote" (Mk 2,28).

II. Dan Gospodnji

Ovo je dan sto ga ucini Gospodin: radujmo se i klicimo u njemu! (Ps 118, 24) .

DAN USKRSNUCA: NOVO STVARANJE

2174 Isus je uskrsnuo od mrtvih "prvi dan u tjednu" (Mt 28,1; Mk 16,2; Lk 24,1; Iv 20,1). Kao dan Kristova uskrsnuca, "prvi dan", doziva u pamet prvo stvaranje, a kao "osmi dan", koji slijedi po suboti, oznacuje novo stvaranje, zapoceto Kristovim uskrsnucem. Za krscane je postao prvi medju svim danima, blagdan nad blagdanima, dan Gospodnji ("he Kyriake heméra", "dies dominica"), nedjelja: Sastajemo se u dan sunca jer je to prvi dan kada je Bog, promijenivsi tamu i tvar, stvorio svijet. U isti je dan Isus Krist, nas Spasitelj, ustao od mrtvih.

NEDJELJA - ISPUNJENJE SUBOTE

2175 Nedjelja se jasno razlikuje od subote, iza koje vremenski svaki tjedan slijedi; krscanima nedjelja nadomjesta obredne propise subote. Po Kristovoj pashi ispunja duhovnu istinu hebrejske subote i navijesta covjekov vjecni pocinak u Bogu. Uistinu, Zakonsko je bogosluzje pripravljalo Otajstvo Kristovo: sto se u njem vrsilo oznacavalo je unaprijed neki vid Kristova otajstva: Oni koji su zivjeli u starom poretku stvarî krenuli su prema novoj nadi, ne obdrzavajuci vise subotu, nego dan Gospodnji, dan u kojem se, miloscu Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio nas zivot. 2176 Svetkovanje nedjelje ostvaruje cudoredni propis koji je po naravi upisan u covjecje srce, tj. "Bogu iskazivati vanjsko, vidljivo, javno i redovito stovanje u spomen njegovoj opcoj dobrohotnosti prema ljudima". Nedjeljno bogosluzje dovrsenje je cudorednog propisa Starog saveza, od kojega preuzimlje ritam i duh slaveci svaki tjedan Stvoritelja i Otkupitelja svoga naroda.

NEDJELJNA EUHARISTIJA

2177 Nedjeljno slavlje Dana i Euharistije Gospodnje u sredistu je zivota Crkve. "Nedjelja u koju se, prema apostolskoj predaji, slavi vazmeno otajstvo, treba da se u opcoj Crkvi obdrzava kao prvobitan zapovjedni blagdan". Isto tako treba da se obdrzavaju blagdani Rodjenja Gospodina nasega Isusa Krista, Bogojavljenja, Uzasasca i Presvetog tijela i krvi Kristove, Svete Bogorodice Marije, njezina Bezgresnoga zaceca i Uznesenja, svetog Josipa, svetih apostola Petra i Pavla te konacno Svih svetih. 2178 Taj obicaj krscanske zajednice seze do u pocetke apostolskog vremena. Poslanica Hebrejima opominje: "Ne ostavljajmo svoje skupstine, kao sto nekoji imadu obicaj, nego bodrimo jedan drugoga" (Heb 10,25). Predaja je sacuvala spomen jedne uvijek suvremene opomene: "Dodji navrijeme u crkvu, priblizi se Gospodinu i priznaj svoje grijehe, kaj se u molitvi (...) Sudjeluj u svetoj i bozanskoj liturgiji, dovrsi svoju molitvu i nemoj otici prije otpusta (...) Cesto smo ponovili: ovaj ti je dan darovan za molitvu i pocinak. Ovo je dan sto nam ga ucini Gospodin. Klicimo i radujmo se u njemu". 2179 "Zupa je odredjena zajednica vjernika trajno ustanovljena u partikularnoj Crkvi, za koju je pastirska briga, pod vlascu dijecezanskog biskupa, povjerena zupniku kao njezinu vlastitom pastiru". Ona je mjesto u kojem se svi vjernici mogu skupiti za nedjeljno slavlje Euharistije. Zupa uvodi krscanski puk u redovito oblikovani liturgijski zivot, sabire ga na to slavlje; uci ga spasonosnoj Kristovoj nauci; po dobrim i bratskim djelima u djelo provodi ljubav Gospodnju: Ti ne mozes moliti kod kuce kao u crkvi, gdje je sakupljen Bozji puk, gdje se jednodusno dize vapaj k Bogu. Ima tu nesto vise: sjedinjenje pametî, suglasje dusâ, veza ljubavi, molitve svecenikâ.

NEDJELJNA OBVEZA

2180 Crkveni propis naznacuje i tocno odredjuje zakon Gospodnji: "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima vjernici su obvezni sudjelovati u misi". "Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvecer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katolickom obredu".

2181 Nedjeljna Euharistija utemeljuje i ucvrscuje cjelokupno krscansko djelovanje. Zato su vjernici duzni sudjelovati u Euharistiji u zapovjedne dane, osim ako su opravdani ozbiljnim razlogom (npr. bolest, skrb za dojencad, ili su od svoga zupnika dobili oprost). Oni koji hotimice ne izvrse tu obvezu cine teski grijeh.

2182 Sudjelovanje u zajednickom euharistijskom slavlju dana Gospo-dnjega svjedocanstvo je pripadnosti i vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi. Vjernici tako svjedoce svoje zajednistvo u vjeri i ljubavi. Istovremeno svjedoce Bozju svetost i svoju nadu u spasenje. Jedni druge ucvrscuju uz potporu Duha Svetoga. 2183 "Ako nema dovoljno posvecenih sluzbenika ili zbog drugog vaznog razloga bude nemoguce sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporucuje vjernicima da sudjeluju u sluzbi Rijeci, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u zupnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu, ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u skupinama obitelji".

DAN MILOSTI I POCINKA

2184 Kao sto Bog "u sedmi dan pocinu od svega djela koje ucini" (Post 2,2), tako se u zivotu covjecjem izmjenjuju rad i pocinak. Ustanova dana Gospodnjeg pridonosi da "svi imaju dovoljno odmora i slobodna vremena za obiteljski, kulturni, drustveni i vjerski zivot".

2185 U nedjelje i ostale zapovjedne blagdane neka se vjernici uzdrze od onih djela i poslova koji prijece iskazivanje stovanja Boga, radost vlastitu danu Gospodnjem ili potrebit odmor duse i tijela. Obiteljske potrebe ili velika drustvena dobrobit zakonite su isprike od propisa nedjeljnog pocinka. Ipak vjernici neka bdiju da takva zakonita opravdanja ne bi stvorila navike stetne za vjeru, obiteljski zivot i zdravlje. Ljubav prema istini trazi sveto slobodno vrijeme, nuzda pak ljubavi prihvaca opravdan rad. 2186 Duznost je krscana koji raspolazu slobodnim vremenom, da se sjete brace koja imaju iste potrebe i ista prava, ali se zbog siromastva i bijede ne mogu odmoriti. Krscansko je bogoljublje odavna nedjelju posvetilo dobrim djelima i smjernim uslugama koje trebaju bolesni, nemocni, stari. Krscani ce posvetiti nedjelju takodjer darujuci obitelj i rodbinu svojim vremenom i iskazujuci im paznju koju im tesko mogu iskazivati u ostale dane tjedna. Nedjelja je vrijeme pogodno za razmi-sljanje, sutnju, ucenje i razmatranje, sto pogoduje rastu nutarnjeg i krscan-skog zivota. 2187 Svetkovanje dana Gospodnjeg i blagdana trazi ozbiljno zajednicko zalaganje. Svaki krscanin mora izbjegavati da drugima, bez nuzde, namece ono sto bi im prijecilo da obdrzavaju dan Gospodnji. Kad obicaji (sport, ugostiteljske radnje itd.) i drustvene potrebe (javne sluzbe itd.) od nekih zahtijevaju nedjeljni rad, svatko nek se smatra odgovornim da za se odvoji dovoljno slobodna vremena. Vjernici ce, umjereno i s ljubavlju, paziti da izbjegavaju izgrede i nasilja koji se katkada dogadjaju prilikom masovnih zabava. Unatoc strogim gospodarstvenim zahtjevima, javne ce vlasti bdjeti da gradjanima osiguraju vrijeme namijenjeno odmoru i bogosluzju. Slicna je duznost poslodavaca u odnosu na zaposlene. 2188 Postujuci vjersku slobodu i opce dobro sviju, krscani se moraju truditi da nedjelje i blagdani Crkve budu zakonski priznati kao neradni dani. Oni treba da svima javno pruze primjer molitve, postovanja i radosti, i da svoje predaje brane kao dragocjen prilog duhovnom zivotu ljudskog drustva. Ako zakonodavstvo doticne zemlje ili drugi razlozi obvezuju na rad nedjeljom, taj dan ipak treba da bude zivljen kao dan naseg oslobodjenja, koji nam omogucuje udjela u "svecanom skupu", u "Crkvi prvorodjenaca zapisanih na nebu" (Heb 12,22-23).

Ukratko

2189 "Dan subotni obdrzavaj i svetkuj" (Pnz 5,12). "Sedmi dan neka bude dan posvemasnjeg odmora, posvecen Gospodinu" (Izl 31,15).

2190 Subota, koja je predstavljala dovrsenje prvog stvaranja, zamije-njena je nedjeljom, koja je spomen novog stvaranja, zapoceto Kristovim uskrsnucem.

2191 Crkva slavi dan Kristova Uskrsnuca osmi dan, opravdano nazvan Dan Gospodnji ili nedjelja.

2192 "Nedjelja (...) treba da se u opcoj Crkvi obdrzava kao prvotni zapovjedni blagdan". "Nedjeljom i drugim zapovjednim blag-danima vjernici su obvezni sudjelovati u misi".

2193 "Nedjeljom i drugim zapovjednim blagdanima (...) neka se vjernici uzdrze od onih radova koji prijece iskazivanje stovanja Bogu, radost vlastitu danu Gospodnjemu ili potreban odmor duse i tijela".

2194 Ustanova nedjelje pridonosi da "svi imaju dovoljno odmora i slobodna vremena za obiteljski, kulturni, drustveni i vjerski zivot".

2195 Svaki krscanin mora izbjegavati da drugima, bez nuzde, namece ono sto bi prijecilo da obdrzavaju dan Gospodnji.



http://www.hbk.hr/katekizam/

U vezi navedenih citata neizostavno moram da dam svoj komentar koji mi se cini da je jako neophodan. Naime, sta ako izraz na grckom ''mia ton sabbaton'' koji se javlja na vise mesta u Novom Zavetu, kao na primer u Evandjelju po Mateju 28:1, nije idiom? U tom slucaju se ima prevesti doslovno sa ''jedan od subotnjih dana.'' Nigde u grckoj knjizevnosti navedeni izraz nema znacenje ''prvi dan nedelje'' koji nalazimo u velikim prevodima Biblije.

Calendar
«  December 2016  »
SuMoTuWeThFrSa
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz