UDARNA SNAGA ISTINE - Vatikanske milijarde (25. 26. 27. i 28.poglavlje)
 
Sunday
2016-12-04
2:15 PM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Vatikanske milijarde (25. 26. 27. i 28.poglavlje) »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

25.,26.,27. i 28.poglavlje

 25. Poglavlje

VRH LEDENOG BRIJEGA

Katolička crkva je svjetska religija, svjetska država i administracija i svjetska financijska sila. Međusobna ovisnost religije, administracije i bogatstva je isprepletena na najvećem/najvišem mogućem stupnju. A drugačije ne može ni biti. Kad je jedna religija tako ustrojena i organizirana kao što je rimokatolička, onda je ona neminovno transformirana ne samo u administraciju i svemoćno hijerarhijsko crkvenjaštvo, nego i u isti takav jak i dominantan ekonomski interes. A on se skriva iza duhovnih načela i pothranjuje tim istim duhovnim načelima, koja su zapravo najveći neprijatelji zgrtanja materijalnog bogatstva od strane religije. 

Od svih frakcija podijeljenog krscanstva, rimo-katolicka crkva je nesumnjivo najuspjesnija u svom zgrtanju i akumulaciji ovozemaljskog blaga. Njezin uspjeh na tom polju je rezultat njenog uspjeha na religioznom. Ovo moze izgledati kao paradoks, ali to je istina. Njezina kolosalna ekonomska moc proizlazi iz cinjenice, da milijuni njenih pripadnika daju njoj dio svog zemaljskog blaga radi promicanja njenog duhovnog sirenja i napretka. A Katolicka crkva prima, koristi i umnozava te materijalne dobitke. Iako propovijeda Evandjelje koje se odnosi na duhovno blago, ona ne vidi ni-kakvu proturjecnost u svom gomilanju materijalnog blaga ovog svijeta. Danas je ona time zaokupljena vise nego ikada ranije u svojoj dugoj i sarolikoj povijesti. Povrsan pregled njenih aktivnosti koje iznosimo u ovoj knjizi, a odnosi se na nekoliko zemalja, bit ce dovoljan da to potkrijepi. Katolicka crkva je dominantna financijska sila u 2 zemlje: u Italiji gdje ima svoje povijesno i administrativno sjediste; i u Sjedinjenim Drzavama, gdje su njeni religiozni, politicki i financijski napori bili poduprti energijom, entuzijazmom i uspjehom tipicnim za SAD. Uspjehom spektakularnim, cak i u zemlji svakojakih spektakularnosti. Tekuce fantasticno zgrtanje blaga od strane Katolicke crkve je noviji fenomen. Kao sto smo vec ranije vidjeli, ono je stvarno bilo zapoceto onda, kad je prema "Petrovoj stolici” bio pocinjen najsramniji zlocin (prema njenom rangiranju!), a to je bilo – oduzimanje Papinskih Zemalja (Papinske Drzave) 1870.g. od strane Talijana. Prvi kameni temeljci moderne akumulacije vatikanskog blaga nisu bili polozeni tek onda, kad je papa Pio XI. potpisao Lateranski Ugovor 1929. sa fasistickim diktatorom Mussolinijem i kad se Crkva i formalno odrekla Papinske teritorijalne drzave primivsi zauzvrat pozamasnu svotu novca. Planovi su bili napravljeni u vrijeme prethodnog pape Benedikta XV. (1914-22) u vremenu i nakon I. svjetskog rata. Njegov motto je bio – "religija je religija, a biznis je biznis”. On je zacetnik danasnje vatikanske politike, da Crkva i njezine investicije ne trebaju biti ogranicene religioznim razmisljanjem i barijerama, nego vodjene u pravcu dobrih, konkretnih i profitnih poslova. Ta nova formula je stavljena u pogon za vrijeme njegova pontifikata. Sa Lateranskim Ugovorom, Vatikanska Drzavna Riznica je postala sluzbeni fond. Te iste godine Mussolini je dao 1.750 milijuna lira Vatikanu, a uz to i suverenitet kao konacno rjesenje Rimskog pitanja. Pio XI. ne manje dobar biznismen od Benedikta investirao je vecinu primljenog novca u SAD u vrijeme Velike ekonomske krize 30tih godina. To je bio odlican poslovni potez, jer kad se americko gospodarstvo oporavilo, Crkva je ubrala kolosalnu dobit. Osim investiranja u SAD, Vatikan je dobar dio lateranske naknade investirao u samoj Italiji. Rezultati su bili zapanjujucu i vrijednost bogatstva Katolicke crkve u Italiji je dosegla astronomske cifre. Prema britanskom periodicnom magazinu "The Economist”, Vatikan je toliko uvecao svoj kapital u Italiji, da bi on teoretski mogao "survati talijansko gospodarstvo u pravi kaos ako bi iznenada povukao odredjene poteze na trzistu i u bankarskom sistemu”. Nino Lo Bello, inace liberalni katolik, sproveo je 8 godina u Rimu kao korespondent za ekonomiju i biznis za razlicite magazine takve vrsti. Vecinu svog vremena posvetio je proucavanju vatikanskih financija i napisao respektabilnu knjigu "Vati-kansko Carstvo” (The Vatican Empire). Evo samo nekoliko kracih zanimljivih infor-macija iz nje. "Tajkun s Tibera” je toliko ukljucen u talijansko gospodarstvo, da bi puno toga moglo nositi oznaku – Made by Vatican – sto znaci, -Proizvedeno od vatikanskog novca, u vatikanskim tvornicama i tvrtkama! Tako Talijani zive u kucama i stanovima koji su vlasnistvo Vatikana, ili su ih kupili od kompanija u vlasnistvu Vatikana, ili koje su izgradile gradjevinske tvrtke u njegovu vlasnistvu. Talijani se voze super autocestama financiranim od Vatikana i automobilima proizvedenim u nekoj vatikanskoj tvornici. Njihove kuce su opremljene stvarima koje su proizvedene u tvornicama i tvrtkama koje su vlasnistvo ili suvlasnistvo Vatikana. Vodom, strujom i plinom opskrbljuju ih kompanije koje mu pripadaju ili su pod njegovom kontrolom. Svoj novac drze u bankama koje kontrolira opet Vatikan – famozna "Banka Svetog Duha” je primjerice u 100%-tnom vlasnistvu Vatikana. Kapital Svete Stolice je investiran u gotovo sve grane talijanske industrije, trgovine, usluge i dr. – tvornice hrane, tekstila, gradjevinskog materijala, oruzja, kemijske, teska idustrija, brodogradnja, vozila… Nadalje, osiguravajuca drustva, hoteli, turizam, TV i Radio, izdavastvo, tisak….. itd. U tom mozaiku kompanija neke su pravi svjetski divovi, poput gradjevinske kompanije Generale Immobiliare koja je prava tvrdjava vatikanskog financijskog imperija s kapitalom od 75 milijardi lira. Samo u 1967. godini ona je utrosila 30 milijardi lira na gradjevinske projekte, uglavnom stambene blokove, hotele, urede i rezidencije u urbanim centrima Milana, Ge-nove, Rima, Firence i Napulja. Ova vatikanska ekspanzija u Italiji bila je olaksana i time, sto je Crkva (Vatikan) izuzeta od oporezivanja i ne placa nikakove poreze. Ali i zbog raznih drugih povlastica. U 1967. ministar socijalist Luigi Pretti pokusao je "utjerati porez” i od Vatikana koji je dugovao drzavi vise milijardi lira, odkad je u 1962. prihvacan novi porezni zakon. No, a sto je Vatikan napravio? Da bi to izbjegao i onemogucio razotkrivanje svoje financijske moci, poceo je prodavati svoje udjele i interese u talijanskim kompanijama i re-investirati u prekomorske zemlje. Tako radi "Sveta Stolica”! I tako je s Italijom. Ipak, papa Pavao VI. nije se ustrucavao reci (u sali, ili cinizmu?) da "Crkva vidi sebe kao Crkvu Siromaha!” Njegova izjava je izazvala i razljutila mnoge katolike. Neki su otisli i dalje, pa su demonstrirali protiv skandalozno bogate Crkve. Katolicki svecenici protestirali su u SAD, Francuskoj, cak i u Italiji. U listopadu 1971. katolicki svecenici demonstrirali su na Trgu Sv.Petra u prisustvu pape noseci barjake s natpisom: – Crkvo, ne bacaj mrvice siromasima. Idi i prodaj sto imas i podaj njima! Protesti iz same Crkve su se umnozili i izazvali zabunu u redovima obicnih katolika. Ogromno bogatstvo izazvalo je moralnu dilemu, ali i financijsku. Crkva je posta-la vrhunski bogatas, ne samo zbog neumornog sabiranja novca od strane njenih mnogobrojnih vjerskih, crkvenih i laickih oorganizacija, zatim skupljanje po vjerskoj duznosti (dogmatska), nego i zbog vjestine vrhunskih financijskih mozgova koji su znali gdje i kako najbolje investirati. Osobito od II. svjetskog rata pa naovamo. Oni su uz pomoc Providnosti vatikanske milijune pretvarali u milijarde. Papa je morao osnovati specijalno tijelo Prefekturu (Ured) za ekonomske odnose, a kojom upravljaju vecinom americki, njemacki, francuski i drugi mozgovi. Oni djeluju uglavnom izvan Italije, jer je najveca masa nevidljivih vatikanskih investicija razgranata na internacionalnom polju. No, financijski mozgovi imaju dosta posla i u Italiji. Oni vode brigu o bezbrojnim dionicama i interesima razasutim po mnogobrojnim tvrtkama u kojima je Vatikan vecinski (ili manjinski) dionicar. Ne tako davno Vatikan je drzao petinu dionica svih tvrtki upisanih na talijanskoj Burzi. Pouzdani izvori navode, da je u isto vrijeme Vatikan imao zlatne rezerve vrijedne 11 milijardi dolara, sto je bilo triput vise od Velike Britanije. Opcenito uzevsi, financijsko carstvo Katolicke crkve slicno je ledenom brijegu kojemu je tek manji dio vidljiv iznad vode.

*****
26. Poglavlje

KATOLIČKA CRKVA KAO NAJVEĆA FINANCIJSKA SILA 20. STOLJEĆA

70-tim godinama financijske rezerve Vatikana bile su enormno visoke. Samo njegove likvidne kapitalne rezerve dosegle su astronomske brojke. One se odnose na njegova posjedovanja dionica na Burzama i druge unovcive vrijednosti. Po najkonzervativnijim proracunima Vatikan je najveci svjetski dionicar – 5-10 milijardi dolara 1970/71.g. Glavni partneri Vatikana u novcanim transakcijama su ne-katolici, protestanti, Zidovi, pa cak i ateisti koji drze svjetski ugledne i pouzdane banke i novcarske tvrtke. Tako su financijske transakcije vatikanskog novca godinama vodili veliki bankarski koncerni J.P.Morgan u New York-u (vecinom za americke investicije), Hambros Bank London za britanske investicije i Svicarska Kreditna Banka za evropske in-vesticije. Vatikanske banke – Rimska, komercijalna i Banka Sv.Duha, kao i mnoge druge manje poznate ali jednako vjeste, takodjer su vodile i umnozavale apostolske milijarde sirom globusa. Ne smije se zaboraviti, da su gore navedeni oblici samo tekuca novcana sredstva Svete Stolice. Mi smo potpuno iskljucili raznovrsna vlasnistva nekretnina, zemljista, industrijske i trgovacke koncerne koje Katolicka crkva posjeduje ili kontrolira u Italiji, Spanjolskoj, Njemackoj, Sjevernoj, Srednjoj i Juznoj Americi. Dodajmo tome i njenu

imovinu u Aziji, Africi i Australiji. Zapravo, stvarnu vrijednost kolosalne crkvene imovine sasvim je nemoguce izracunati. Treba se prisjetiti da Vatikan, ili bolje receno Sveta Stolica, posjeduje na tisuce i tisuce crkava, katedrala, samostana i raznih drugih crkvenih gradjevina sirom Zapadnog svijeta. Kolika je novcana vrijednost svih tih gradjevina ili zemljista na kojemu one stoje? Koliko primjerice vrijede najvece crkve poput bazilike Sv.Petra u Rimu, Notre Dame u Parizu ili Sv.Patrick u New Yorku? Zatim, ne treba zaboraviti veliku imovinu koju posjeduje hijerarhija posvuda u katolickim zemljama, protestantskim i cak nekrscanskim. Mi smo napravili kraci pregled takove imovine u SAD cija vrijednost doseze milijarde dolara i u stalnom je porastu. Takav isti proces se odvija u mnogim zemljama, ukljucujuci i Englesku i ostatak Evrope. Tvrdnja da takvu imovinu Katolicka crkva ne posjeduje tako je klimava i labava, kao i tvrdnja da ista mora imati zemaljsko blago da bi mogla djelovati duhovno. To je slicno onom primjeru komunisticke vlade "koja ne posjeduje nista posto je sve vlasnistvo naroda”, dok ustvari ona posjeduje sve, a narod u stvarnosti nista. Kada Katolicka crkva kupuje ili prodaje nesto, biskup stavlja svoj potpis, sto znaci da njegova "stolica” prima novac i postaje vlasnik. Bilo da je transakcija ogranicena na dijecezu, bilo da ju vodi nacionalna hijerarhija, ili sam Vatikan, zapravo je nevazno, jer konacno to postaje vlasnistvo Katolicke crkve. Vecina katolickih zemalja oslobadja Katolicku crkvu od placanja bilo kakovih poreza i nameta. To omogucuju tzv. konkordati (specijalni ugovori) izmedju neke drzave i Svete Stolice kojima se pod kapom "uredjenja medjusobnih odnosa” ustvari privilegira Katolicka crkva. Glavne tocke takovih konkordata su: vec spomenuto izuzece od placanja poreza, zatim povrat eventualno oduzete imovine od neke bivse vlasti, zatim financiranje Crkve od strane Drzave (sto znaci da porezni obveznici moraju davati za Katolicku crkvu), te davanje sto veceg utjecaja Katolickoj crkvi u drustvu kroz obrazovni, medijski….i druge sisteme. Naravno da postoje razne varijacije takovih ugovora, ali navedene tocke su sustinski elementi istih. Sve ostalo ovisi koliko je neka Drzava spremna dati Katolickoj crkvi. Posto su takovi Ugovori uvijek najkorisniji za katolicki kler i Crkvu kao instituciju te prakticki nitko drugi nema koristi od njih, nije posvema jasno zasto drzave sklapaju takove sporazume sa Svetom Stolicom (Crkvom), a s kojima drzavni budzet gubi ogroman novac. Rijedji slucaj su Drzave koje same skupljaju porez za crkvu putem tzv.”crkvenog poreza”. To je slucaj s Njemackom, gdje Drzava primorava gradjane da placaju crkveni porez –Kirchensteuer. To je pocelo s Weimarskim Ustavom iz 1919., a potvrdjeno konkordatom izmedju Hitlera i Vatikana 1933. Ta bizarna praksa je nastavljena i nakon II. Svjetskog rata. To je bilo moguce, jer je na vlasti bila pro-katolicka Vlada, tzv. krscanski demokrati – CDU. Ona je nametnula narodu ne samo nezeljeni crkveni porez, nego je stavila drzavnu masineriju na raspolaganje Crkvi. U 1972. protestantske Crkve su izvukle od poreznih obveznika 1,5 milijarde DM, a Katolicka 1,2 milijarde. Inace, u Njemackoj je 51% protestanata naspram 44% katolika. Iako Njemacka nije jedina, u njoj je politicki katolicizam najduze dominirao. U svim zemljama gdje su na vlasti tzv. krscanske demokratske stranke ili krace "demokrscani” (a koje su zapravo Katolicke Partije) one marljivo promicu interese Kato-licke crkve. Ako one jos imaju i nacionalni predznak, onda je zasigurno rijec o sprezi nacionalizma i klerikalizma. A to je sprega koja se kroz povijest pokazala vrlo stetnom i opasnom po narode. Cak i u visokopostotno protestantskoj Engleskoj, Vatikan ima svoje financijske interese i investirao je stotine milijuna, primjerice u S.N.I.A.- Viskoza korporaciju. Slicni koncerni u koje je Vatikan investirao i re-investirao postoje diljem Evrope.

Mi smo vec vise puta spominjali industrijske, trgovacke i druge koncerne globalno razgranjene sa kojima i u kojima Vatikan posluje. Tu spadaju i najpoznatije banke svijeta, poput kuce Rothschild u Francuskoj, SAD i Britaniji, Svicarske Kreditne, Manhattan Banke, Hambros Banke i dr. Kao sto smo vec vidjeli, Vatikan ima bezbrojne dionice u milijardama vrijednosti i to u najmocnijim internacionalnim korporacijama. Kad bi se sva sredstva Katolicke crkve uzela zajedno, pokazalo bi se da je ona najveci dionicar i burzovni agent na svijetu. Vatikanski financijski poslovi samo u SAD su tako veliki i uspjesni, da on moze kupovati zlato odjednom za nekoliko milijuna dolara. Vatikanske zlatne rezerve iznose nekoliko milijardi dolara i leze u zlatnim polugama u USA Federal Bank i manjim dijelom u svicarskim i britanskim bankama – proracun po United Nations World Magazine. Uzimajuci u obzir sve poznate i pouzdane cinjenice moze se vidjeti, da je Katolicka crkva najveca i najjaca financijska sila, najveci sakupljac i zgrtac blaga i najveci posjednik koji postoji. Ona je veci posjednik materijalnog bogatstva od bilo koje institucije, korporacije, divovskog trusta, ili drzave na cijelom globusu. Papa, kao vidljivi vladar tog ogromnog nagomilanog blaga je dakle najbogatija licnost 20. stoljeca. Licnost, pred kojom svjetski mocnici saginju glave i klanjaju se! Vatikan je jedina drzava koja nikada ne objavljuje svoje novcarske poslove, svoj budzet, prihode i zaradu. On nikome ne polaze racun o nicemu. Ali s druge strane redovno objavljuje svoje "troskove”. Vrtoglavo zgrtanje blaga od strane Katolicke crkve je bez presedana u ljudskoj povijesti, tako zapanjujuce i tesko shvatljivo, da je gotovo s onu stranu ljudskog razuma. Doista, nitko ne zna, niti moze tocno znati koliko je vrijedna i "teska” Katolic-ka crkva. Ni Papa to ne zna. Jedan vatikanski sluzbenik na pitanje novinara o procjeni crkvenog blaga, odgovorio je lakonski – Samo Bog to znade!

*****
27. Poglavlje

NEDOKUČIVE MILIJARDE KATOLIČKE CRKVE

Katolicka crkva ima i onu drugu vrstu blaga koje, iako ne mozemo doslovce racunati kao poslovnu imovinu, ipak je stvarno, konkretno i vrijednosno. To su ona nedokuciva i cesce nevidljiva duhovna blaga u njenom vlasnistvu. Nekima vrijednost raste iz dana u dan, jedino iz razloga, sto ona postoje. Druga se eksploatiraju kroz religiozne osjecaje, nadu i strah vjernika. Katolicka crkva je najveci vlasnik povijesnih, arhitektonskih i umjetnickih gradjevina na svijetu. Neke datiraju iz prvih stoljeca krscanstva. One cine umjetnicku, kulturnu, religioznu i nacionalnu bastinu i neprocjenjive su u suvremenom plateznom racunanju. Primjerice, ako se ogranicimo samo na Italiju, koliko novaca vrijede katedrale u Firenzi ili Pizi, bazilika Sv.Marka u Veneciji, ili samo cetiri glavne rimske bazilike – Sv.Petra, Sv.Pavla izvan Zidina(vatikanskih), Sv.Ivana Lateranskog i Sv.Marije Velike – kada bi one bile stavljene u prodaju? Znamo da Katolicka crkva posjeduje na stotine takvih povijesnih i umjetnickih gradjevina sirom Evrope, a njihova vrijednost je neizracunljiva. One cesto u svom sastavu imaju crkvene objekte koji su kroz stoljeca nakupile vrijedne umjetnicke predmete, sto dodatno uvecava njihovu vrijednost. Primjerice, jedan stari zlatni kalez osim svoje vrijednosti u zlatu, jos je stotinu ili tisucu puta vredniji zbog svoje starosti i povijesnosti. Riznice poznatih katedrala, bazilika i crkava prepune su takvih predmeta, a cija je vrijednost neprocjenjiva upravo zbog njihovog historiciteta i starosti. Dodajmo tomu i bezbrojne kipove svetaca, mucenika, andjela…. uljepsane zlatom, srebrom i dragim kamenjem, a kojima su ukrasene katolicke crkve posvuda. Njihova cijena bi dosegla na stotine milijuna dolara. Ali ni to nije sve. Katolicka crkva je najstariji i najveci sakupljac umjetnina svih vremena. Najslavniji slikari, kipari i razni umjetnici zapadnog svijeta, od prvih stoljeca krscanske ere pa do naseg vremena, radili su za nju i doprinosili uljepsavanju njenih gradjevina. Leonardo da Vinci, Michelangelo, Tizian, Raphael, Botticceli, Giotto, Mantegna…..da spomenemo samo nekolicinu koja je Crkvi ostavila mnoga svoja najbolja majstorska djela. Mnogi su pape razmetljivo i nemilice trosili na gradnje i raskosno ukrasavanje crkvenih objekata, iako Krist i Apostoli nisu ni spomenuli gradnju krscanskih hramova. Razmislimo o umjetnickim djelima koja Crkva poseduje sirom Evrope. Ne zaboravimo ni ona u samom Vatikanu. Moze li itko procijeniti vrijednost Sikstinske Kapele? Nadalje, tu su i brojne rimske i grcke skulpture u vatikanskim galerijama. Osim toga, Vatikan posjeduje na tisuce starih rukopisa cija vrijednost se moze donekle izraziti u milijunima dolara. Poznata je cinjenica, da se umjetnicka djela mogu naci u svakoj vecoj, ili cak manjoj katolickoj crkvi po cijeloj Evropi. I tako, vec zbog samog njihovog posjedovanja i stalnog porasta njihove vrijednosti protokom vremena, Katolicka crkva je najveci "umjetnicki” milijarder svijeta. Vatikan je 1971. odredio popis svega umjetnickog blaga u svijetu i biskupi su dobili uputstvo, da svi zupnici moraju napraviti inventar svih umjetnickih djela u svim crkvama i uz pomoc strucnjaka izracunati njihovu novcanu vrijednost. I dao upozorenje – "da ce svaki svecenik koji bude prodao neko umjetnicko djelo bez dozvole, izgubiti svoje mjesto/ured i biti ekskomuniciran”. Neki biskupi, cak i kardinali, otvoreno su zastupali prodaju takvog blaga i otvaranje fondova za pomaganje siromasnih. Za vrijeme svjetskog biskuskog Sinoda odrzanog u Rimu 1971. kardinal Heenan (engleski kardinal Primat i nadbiskup Westminstera) predlozio je, da "Papa treba ohrabriti katolicke crkve da prodaju dio svog blaga i tako pomognu siromasima ovog svijeta” (a po Kristovu uputstvu). Njegov prijedlog je bio ovakav: crkve i samostani trebaju pregledati svoje riznice i vidjeti sto bi mogli prodati, jer u njima ima na stotine i tisuce kaleza, posuda, pribora….i slicnih predmeta koji se ne koriste i skupljaju prasinu. Njih bi trebalo prodati i za taj novac kupiti hranu za gladne i potrebite. On je nadalje rekao, da bi Sveta Stolica trebala dati dobar primjer ostalima i u tu svrhu prodati neka od majstorskih djela iz svoje bogate kolekcije! Vjerojatno pogadjate kakav je bio odgovor Vatikana na ovaj samaritanski prijedlog. Osim umjetnicke i povijesne bastine Crkve, najunosnije ulaganje u njezin multimilijarderski portfelj je svakako neizmjerljivost njenih religioznih atributa. Oni su njezin najvrijedniji kapital, jer vecina njenih pripadnika priznaje ju kao svoju duhovnu gospodaricu, majku i apotekaricu koja zna pripravljati potreban lijek. Zato oni zele svojim novcem i zemaljskim blagom zadobiti njezinu naklonost, ili kroz njeno posredovanje steci naklonost Neba. Mi smo se u ranijim poglavljima osvrnuli na proslost, kad su mase vjernika iz svih kutaka Evrope dolazile u Rim za vrijeme Prve Jubilarne Godine 1300. Vidjeli smo kako su hodocasnici iz Engleske, Skotske, Irske dolazili da iskazu stovanje grobu

Sv.Petra i tamo ostave svoje darove. Vremena su se promijenila, ali bilo bi pogresno misliti da je ta praksa nestala. Nisu to vise onako spektakularna ispoljavanja masovne poboznosti kao u Srednjem vijeku, ali i ova suvremena su donekle njima slicne. Danasnji vjernici i hodocasnici pristizu u udobnim automobilima, brzim vlakovima i interkontinentalnim avionima. Taj fenomen naseg vremena – masovni turizam – daleko je profitabilniji od onog srednjovjekovnog tipa. Svetista i oltari navodnih cuda, cudotvoraca i ukazanja savrseno funkcioniraju u svrhu crkvenog profita. Potrosaci- vjernici posjecuju takva mjesta gdje je primjerice sv.Franjo Asiski hodao, neki svetac pokopan, ili se Djevica pojavila i govorila. Lurd i Fatima su nedvojbeno dva najslavnija svetista naseg vremena. Samo Lurd, mali pirenejski gradic moze se pohvaliti sa 600-tinjak konacista i hotela, a sav biznis u njemu je podredjen religiji. Bezbrojni religiozni suveniri, od plasticnih Djevica do cudotvorne vode iz "Spilje” u plasticnim bocama, sve se prodaje dobro "ko’ alva”. 1958.g. Lurd je slavio 100-godisnjicu ukazanja Djevice. U toj godini hodocasnici su tamo potrosili oko 200 milijuna dolara. Osim Lurda, tu su jos i Fatima, Montserrat, Assisi i naravno sam Rim, a koji ne zaostaju puno za Lurdom u proizvodnji novca. Osim ovih najslavnijih brojna su i ostala svetista, ovdje, ondje i svugdje, a u kojima pobozni ostavljaju novac i druge darove. Sam Rim je dakako jos uvijek najatraktivniji grad za katolike, ali i nekatolike takodjer. Sveti Petar vise ne treba pisati "pisma s Neba” zlatnim slovima kao u 8. i 9. stoljecu. Kutije za milodare strateski su postavljene svugdje po crkvama i kapelama. Dodajmo tome i one mnoge izume koji donose rastucu dobit Vatikanu, poput oprostajnica, raznih potvrda, blagoslovljenih formula, svetih zastitnickih medalja, kipica, ikona, skapulara…..isl. a koji dodatno obogacuju Svetu Majku Crkvu. Prilikom posjete prijatelju u Tarragoni (Spanjolska) autor ove knjige je opazio uramljenu sliku Pape ukrasenu zlatnim arabeskama i impresivnim potpisom. Domacin mu je objasnio, da ta fotografija ima znacaj i vrijednost "preventivnog oprosta” u slucaju da njen vlasnik umre bez primitka crkvenih sakramenata. Fotografija je kupljena u Rimu i stajala je kupca nekoliko tisuca pezeta. Ovaj "dokument” je tiskan na svim vecim evropskim jezicima i prodavan u tisucama primjeraka. Prodaja relikvija svetaca nije stvar proslosti kako bi se to moglo pomisliti. Iako je ta praksa prilicno obskurna, ona je ipak vrlo razvijena u samom Vatikanu i izvan njega. Da li su te relikvije zaista cudotvorne to znaju samo njihovi kupci, no one se dobro prodaju. Nadalje, vjernici se redovno podsjecaju (pogotovo oni bogati) da se sjete svoje Crkve u svojoj oporuci. Tako samostani, zupe i druge crkvene institucije postaju nasljednici manjih ili vecih dobara, nekretnina i zemljista. Pavao VI. prije nego je postao papa, bio je strucnjak za ostavstine i zasluzan je za milijune koje su vjerni ostavili Crkvi. Ova praksa iznudjivanja narocito je rasirena u SAD. Tako je jednog dana Associated Press objavio, da je gospodja R.T.Wallace iz Saratoga Springs N.Y. ostavila 2,5 milijuna dolara Papi i jos toliko jednoj redovnickoj zajednici. Vatikan nikada nije otkrio koliko dobija od tih zavjestanja i oporuka, ali iznosi moraju biti veliki, jer je jedno posebno tijelo zaduzeno za prihode iz tih izvora. Najrasireniji i najuocljiviji izvor novca za Crkvu je zasigurno – nedjeljni dar. Ovaj oblik novcanog doprinosa je vrijedan paznje, posto je on cvrsta i redovna navika vjernika. Katolici moraju prisustvovati Misi najmanje jednom tjedno, obicno nedjeljom, sto oni vecinom i cine. Ako se uzmu cak i vrlo mali iznosi koji se pritom daju i ako se pomnoze s brojem onih koji pohadjaju Mise, dobivaju se zamasne svote koje se slijevaju u crkvene blagajne. Ali jos unosniji i k tomu redovan izvor prihoda za Katolicku crkvu je euharistija. Ona je vrijednija od ikojeg zlatnog rudnika ili naftnog izvora, jer je nepresusiva. Katolicki kler je obavezan odrzati Misu (euharistiju) najmanje jednom dnevno, najcesce je to dvaput – ujutro i uvece. Misa je zrtva za dobrobit katolika, zivih i mrtvih. Crkva odredjuje minimalnu tarifu za mise, iako svecenici mogu traziti koliko zele. Kad se sve to pomnozi, crkve, Mise, svecenici…dobiju se zapanjujuci iznosi novca koji pljusti u crkvene blagajne. I konacno, vatikanski cvrsti redovan prihod je i tzv. Petrov Novcic. On potjece iz vremena uzdizanja kulta Sv.Petra "kljucara Neba” i hodocasca na njegov grob. Kralj Ina odredio je porez od 1 penija za svaku obitelj u kraljevstvu Essex za pomoc hodocasnicima koji su odlazili u Rim odati stovanje Sv.Petru. Tako je rodjen Petrov Novcic kojeg su onda uveli i drugi kraljevi. Karlo Veliki ucinio je Petrov Novcic obaveznim za sve vlasnike kuca i zemljista u svom carstvu. Kralj Canute ucinio je isto u Danskoj, a Normani u Siciliji. U Spanjolskoj je uveden 1073. u Ceskoj 1075. u Hrvatskoj i Dalmaciji 1076. u Portugalu 1144. u Engleskoj ga je ukinuo kralj Henrik VIII. kraljica Mary ponovo uvela, a Elizabeta I. konacno ukinula 1558. Petrov Novcic je bio uvodjen ili ukidan u raznim zemljama, vec prema politickim prilikama. U 18. i 19. stoljecu gotovo je isceznuo. Bilo kako, kad je Rim postao Rimska Republika 1848. a papa morao bjezati, katolici su priskocili u pomoc. U Parizu je osnovana komisija za skupljanje Petrovog Novcica, a biskupi u cijelom svijetu trazili su novac za pomoc papi. Otada je Petrov Novcic opet ozivljen u Evropi i Amerikama. Fondovi su tako narasli, da je Sveta Stolica 1860. osnovala specijalno tijelo da njime upravlja. Kad je 1870. Papa konacno izgubio sve teritorije, Petrov Novcic je postao financijski spasilac. Tako ozivljen, Petrov Novcic je nastavio zivjeti do dandanas. On se redovno skuplja u svim katolickim crkvama sirom svijeta, obicno na dan Sv.Petra 29.lipnja. U Italiji novac se daje biskupima koji ga odnose ili salju u Rim. U drugim zemljama on se daje papinim ambasadorima – nuncijima. U tome su najdarezljiviji Njemacka i osobito SAD. Mi smo vec spomenuli kardinala Spellmana, koji je obicavao donositi papi najmanje milijun dolara – odjedanput. Bilo je raznih pokusaja da se izracuna godisnji iznos Petrovog Novcica, ali uzalud. Vatikan nije nikada dao niti najmanji nagovjestaj o tim iznosima. Mi smo pokusali to izracunati jednostavnom matematickom kalkulacijom racunajuci ovako: ako svaki katolik dade prosjecno 25 centi (cetvrt dolara) i da ima oko 600 milijuna katolika, to bi dalo oko 125 milijuna dolara. Tvrdnja da mnogi katolici daju vrlo malo ili nista, moze se takmiciti s cinjenicom da mnogi katolici daju puno i tako kompenziraju one prethodne. Ne treba zaboraviti, da Petrov Novcic nije obvezatan i daje se neovisno o religijskom zaru i revnosti. Skroman sitnis Petrovog Novcica kad stigne u Rim umnozava se u milijune. On ima i svoje imitatore. Primjerice, dijeceze americkih biskupa i kardinala imaju svoja posebna skupljanja i taj novac se ne salje u Rim, nego ostaje u lokalnim kasama. Kontribucije (doprinosi) su bitan sastavni dio crkvene masinerije univerzalne Crkve i postale su same po sebi integralni dio njezinog financijskog carstva. Ne smijemo zaboraviti ni katolicku Karitas mrezu (pomoc i potpora) u koju se slijevaju milijuni, a koje daju dobri ljudi u zelji da pomognu drugima. Zbog ogromnih sredstava koja pristizu (oko milijardu dolara godisnje) Vatikan je morao osnovati (jos jedno novo) posebno tijelo – Cor Unum – da upravlja tim sredstvima. Dvojba oko preokupacije Katolicke crkve s blagom ovoga svijeta i Kristove doktrine o nebeskom blagu, sve vise uznemirava iskrene katolike – laike i klerike. Crkva bi se trebala osvijestiti od svoje opijenosti bogatstvom i moci i shvatiti sto znace sve cesci, iako sporadicni, protesti protiv njenog kolosalnog bogatstva od strane njenih vjernih pripadnika. Kardinal Francoise Marty nadbiskup Pariza stavio je u prodaju dio stvari iz nadbiskupske palace kao "simbolicnu gestu”. On se slozio s nadbiskupom iz Recife (Brazil) da treba eliminirati taj toliko upadljivi zig bogatstva i razmetanja Crkve nespojivog s Kristovim i apostolskim siromastvom.

Doduse, mnogi pape u proslosti govorili su o siromasnoj Crkvi. Ali, to je bilo tako proturjecno cinjenici, da je Crkva nastavljala zgrtati i gomilati blago i postajala sve bogatija i bogatija. Takve papinske izjave su uvijek uzimane s povelikom dozom cinizma, osobito u Rimu. Reakcija rimskog puka bila je uvijek dobar pokazatelj realnosti Vatikana. Popularni kolajuci komentar na zadnje papino uputstvo u odnosu na siromastvo Crkve, tipican je i vrlo poucan. Gledajuci crne sjajne kardinalske limuzine koje klizu u Vatikan i iz njega, Rimljani ovako tumace tri slova S.C.V. na njihovim tablicama – Se Christo Vedesse – K a d b i K r i s t t o v i d i o ! Naime, njihove tablice nose oznaku S.C.V. sto znaci Stato Citta del Vaticano – Drzava Vatikanski Grad. Moglo bi se reci, da Crkva treba svoje milijarde za svoje mnogobrojne aktivnosti. Rijeci Grgura Velikog bile su: -Mi nemamo blaga koje pripada nama, ali nama su pov-jerena na cuvanje i raspodjelu dobra siromasnih! Od njegovih dana povijesna stvarnost jeste ta, da je Crkva usprkos povremenim potresima izrasla u jednog najveceg svjetskog mocnika i posjednika u odnosu na materijalno blago. Organizirano krscanstvo se izopacilo u divovskog gomilatelja i korisnika svih vrsta materijalnog blaga i dobara ovoga svijeta. Gotovo milijardu krscana jos uvijek voljno doprinose ionako vec fantasticnom bogatstvu svojih denominacija. Od toga vise od 600 milijuna rimo-katolika pripada Crkvi, koja zbog svog jedinstva, cilja i revnosti, daleko nadmasuje sve ostale. Svi ti milijuni krscana zele zadobiti Nebo i spremni su za to i platiti, netko vise, netko manje. No, pitanje koje si oni trebaju sto hitnije postaviti u ovo nase suvremeno turbulentno doba globalnih brzih promjena, jeste ono vrlo umjesno pitanje – Sto bi Krist ucinio s tolikim kolosalnim blagom? O tome odgovoru ovisi, ne samo ispravno ili pogresno tumacenje Njegovog Evandjelja, nego takodjer i buducnost tog istog organiziranog krscanstva.

*****

28. Pglavlje

ARBITAR ZAPADNOG SVIJETA

Racuna se ovako: kad bi se milijarde Katolicke crkve umnozavale proporcionalno sadasnjem rastu, kad bi sva njezina vidljiva i nevidljiva imovina (lokalna i globalna) nasavila rasti u monetarnoj vrijednosti i uz istovremeni porast katolicke populacije, Katolicka crkva bi krajem ovog 20. stoljeca imala, posjedovala i kontrolirala (direktno ili indirektno) najmanje trecinu svih izvora bogatstva Zapadnog svijeta. Ovakova ocekivanja bi bila zastrasujuca. Ili su ona tek puka apstrakcija? Ali, cak i kao nagadjanja ona su alarmantna. I kao vidljiva stvarnost ona su prijeteca za nekatolike, ali i za katolike takodjer. No, i za samu Katolicku crkvu. Proces je neizbjezan, jer je faktor ubrzanja sve veci. Osim toga, dok je prije gomilanje bogatstva Katolicke crkve bilo ograniceno na manju ili vecu grupu naroda, sada je ono prekoracilo oceane i hemisfere i obuhvatilo je dva najnaprednija, najvitalnija i najbogatija kontinenta – Evropu i Ameriku. Njezino nezasitno zgrtanje ovozemaljskog blaga, osim sto ju je kvarilo, uvijek je donosilo neizbjezne katastrofe njoj, ali i drugima. Primjere smo vidjeli na prethodnim stranicama ove knjige. Od Pipinovih Donacija (8.stoljece) Rimska Crkva postaje teritorijalna i svjetovna sila koja je sve vise jacala u sprezi sa svjetovnim vladarima. Tako je poceo najsramotniji period njezine povijesti. Neki njezini pape su bili najpokvareniji nitkovi i prava cudovista, najvise zbog toga, sto je vecina zeljela Petrovo prijestolje ne samo da vlada duhovno, nego i da budu zemaljski kraljevi. Dakle, da vladaju ovozemaljskim kraljevstvom i koriste njegova blaga za svoje potrebe, a sto ih je vodilo krivim putem. Krajem 1. tisucljeca pape su vec bile izjednacene sa kraljevima i carevima i u nadolazecim stoljecima postajali su sve drskiji i arogantniji. Reformacija je morala eksplodirati. Zbog toga sto je imala previse, Crkva je izgubila i najvise, gotovo pola Evrope. Sjeverna Evropa je oduzeta od nje. Protureformacija je sprijecila potpunu katastrofu, ali je i povecala daljnje zgrtanje blaga. Dosla je Francuska Revolucija i srusila monarhiju i aristokraciju. Katolicka crkva kao najveci vlasnik dobara bila je tretirana poput spomenutih parazitskih kategorija koje su zivjele na grbaci naroda i smatrana je najgorim zemaljskim mocnikom i izrabljivacem naroda. Izgubila je najveci dio svog bogatstva, kao i odanost mnogih koji su sada na nju gledali s bijesom i mrznjom. – Revolt spanjolske Amerike pokazao je slicno neprijateljstvo i jedan od prvih poteza novonastalih Latinskih republika bio je lisavanje Crkve njene divovske imovine. – Poslije 1870. i Francuska je posla njihovim stopama nakon FrancuskoPruskog sloma. U medjuvremenu 1870. Crkva je izgubila sve teritorije u Italiji, kao i sam Rim, koji je postao prijestolnica novoformiranog Ujedinjenog Kraljevstva Italije. – Meksicka revolucija 1927. nacionalizirala je najveci dio crkvene imovine. – Boljsevicka (Oktobarska) revolucija 1917. razvlastila je Ortodoksnu Rusku Crkvu koja je takodjer bila nezasitno pohlepna za ovozemaljskim blagom. Ova istocna kopija Rimokatolicke crkve dozivjela je slom zajedno s carizmom s kojim se bila identificirala. Proces koji je vodio Crkvu u tolike nevolje nastavlja se i dalje, iako ne tako otvoreno i vidljivo. Vec smo spomenuli nevjerojatno gomilanje blaga svake vrsti koje Katolicka sprovodi marljivo u nase dane i to na svim razinama, u svim pravcima i kroz razne strukture. Neizbjezna posljedica ce biti njeno ultimativno lisavanje i razvlastenje od tog mamutskog bogatstva. To nije samo tmurno nagadjanje. To je logicko zakljucivanje o necemu sto se vec dogadjalo i ponavljalo u proslosti. A posto se povijest ponavlja i posto nakon svake kulminacije dolazi i pad, logicno je da ce se to dogoditi i u nekoj predvidljivoj buducnosti. Kada? Krajem 20. stoljeca ili pocetkom 21. i novog Tisucljeca? Vjernici bi rekli – to samo Bog zna! Jer oni koji ne nauce lekcije iz povijesti, moraju ih stalno ponavljati.

Kada jedna Crkva na razne nacine stekne ili dobije neku imovinu ili bilo kakvu vrijednu stvar, ona ce ju zadrzati zauvijek, jer se Crkva kao udruzeno tijelo ne kaznjava niti ukida. Kada pojedinac umre slijedi preraspodjela njegove imovine. Slicno se dogadja u bilo kojem poslu ili kompaniji gdje se zna vlasnik. Sa Crkvom katolickom to nije tako. Njeni pojedinacni clanovi umiru, njeni pape umiru, ali ona kao vlasnik sveg bogatstva ostaje i dalje. A ono se dalje umnozava, jer svaki novi narastaj dodaje nove milijarde. I tako Crkva sebe obogacuje sa svakom novom generacijom, dok konacno ona ne postane dominantan vlasnik dobara u drustvu u kojem djeluje. Taj proces je vidljiv u mnogim zemljama, a narocito u najdinamicnijoj zemlji svijeta USA. Situacija je puna velikih opasnosti, jer su sve cesci zahtjevi za crkvenom eksproprijacijom. To ce dalje voditi ka sve vecem nemiru i pobuni, naime ka mogucoj vjerskoj i civilnoj katastrofi. Usprkos zlosutnim predznacima danas je Katolicka crkva groznicavo zaokupljena zgrtanjem jos veceg bogatstva, kao i zadobivanjem moci. U danasnjem svijetu koji je uzburkan i nemiran vidljivi su izrazaji ogromnih individualnih i kolektivnih nesigurnosti. U takvom svijetu crkveno uguravanje i utrpavanje u ekonomske i financijske strukture, ali i politicke isto tako, vrlo je provokativno. I nimalo mudro. Siroke mase su nezadovoljne i frustrirane zbog neravnopravne raspodjele dobara. I kad bude dosegnuta kriticna temperatura doci ce do vrenja. Tradicio-nalna ustrojstva ce biti u samoj zizi kljucanja, a od tih tradicionalistickih establismenta najtradicionalnija, najdugotrajnija i najstovanija je upravo Katolicka crkva. Mracni horizonti se naziru i nagovjestaju priblizavanje globalne oluje. Takav uzas postaje sve vise moguc zbog bahatog i besramnog gomilanja ekonomske moci u rukama manjeg broja super kolosa podrzavanih od bezdusne divovske tehnokracije i materijalisticki nadahnutog zapadnog crkvenjastva. Sve to proizvodi nezadovoljstvo i konacno individualni i kolektivni ocaj koji se onda pretvara u bijes, a ovaj je pak najbolji fitilj za eksploziju. Kad se to dogodi tada ce pozar biti takav, da ce zahvatiti same temelje na kojima je podignuta najveca religiozna tvornica. Mocnici bi tada mogli biti sruseni sa svojih prijestolja. Katolicka crkva zbog svoje neizmjerne financijske moci bit ce neizbjezno identificirana s njima, kao sto se to desilo u Francuskoj, Boljsevickoj i drugim revolucijama. Njezino neizmjerno bogatstvo bit ce uzrok drasticnog ogranicenja njezine djelatnosti, kako svjetovne tako i duhovne, gdje ona tvrdi da je jedini izvor istine. Ako do toga i kad do toga dodje, ona ce biti sudjena kao uzurpator kako vrhovne vlasti u Crkvi, tako i materijalnih dobara, jer je to u totalnoj suprotnosti s temeljnim ucenjem Osnivaca krscanske vjere: -*Ne sabirajte sebi blago na Zemlji, gdje ga izgriza moljac i rdja i gdje lopovi potkopavaju i kradu ga; nego sabirajte sebi blago na Nebu…… jer gdje ti je blago, tu ce ti biti i srce! (Matej 6.19-21) -*Zaista vam kazem, tesko ce bogatas uci u Kraljevstvo Nebesko; lakse ce deva proci kroz iglenu usicu, nego bogatas u Kraljevstvo Nebesko! (Matej 19.23,24) -*Idi i prodaj sve sto imas i podaj siromasima, pa ces imati blago na Nebu. (Matej 19.21) Tko ce tada svjedociti u njenu korist, kad ju samo Evandjelje optuzuje?

I jer je sam Ucitelj naredio svojoj Crkvi da trazi, ne blaga ovoga svijeta, nego blago Kraljevstva Bozjeg!

*****

KRAJ

*RIJEC – DVIJE OD PREVODITELJA* Dragi citatelji, Ova knjiga je vrlo poucna i korisna za one katolike- pripadnike rimokatolicke religije i Crkve koji znaju misliti svojom glavom, ali imaju vrlo malo ili nimalo saznanja o Crkvi kojoj pripadaju. U ovoj knjizi je njezin inteligentan i dobro informiran autor, na jednostavan i svakom razumljiv nacin opisao jednu od najvaznijih karakteristika i obiljezja Rimokatolicke crkve, a to je neprekidno, sustavno i nezasitno zgrtanje i gomilanje ovozemaljskog blaga i dobara. Na sazet nacin je prikazan proces uzdizanja, jacanja i bogacenja Ka-tolicke crkve koja je tako protokom vremena postala najbogatija i naj-mocnija cvrsto ustrojena organizirana religioznopoliticka institucija u povijesti. Kao osoba koja se bavi izucavanjem Biblije ili Svetog Pisma ali i rimokatolicizma (iz hobija) i tako dobro pozna i jedno i drugo, zelim napraviti jedan mali rezime i dati jedno ozbiljno upozorenje svim katolickim vjernicima. Ovo je namijenjeno prvenstveno onima koji su znatizeljni i zele saznati nesto vise. Njima zelim "dobar tek!” Rezime: Nije mi namjera ovdje iznositi katolicke protubiblijske doktrine, dogme i prakse (dakle iskrivljene, izmisljene, lazne…), jer o tome postoji opsirna literatura. Ali i ovo napisano samo u ovoj jednoj jedinoj knjizi sasvim je dovoljno svakom razumnom covjeku, a napose treba biti katoliku, da shvati neke temeljne znacajke pravog karaktera te crkvene institucije i – da se ozbiljno zamisli nad time! Ponovit cu kratko samo 3 karakteristicna faktora koji obiljezavaju Rimo-katolicku instituciju:

1) – Do vrhovne vlasti i svoje teritorijalne drzave (Papinske Zemlje) papinstvo je doslo temeljem krivotvorina i laznih dokumenata, dakle – u z u r p a c i j o m – (Konstantinova Darovnica, PseudoIzidorove Dekretalije… i dr.)

2)- Uvodjenje svemocnog kulta Sv.Petra kao glavara krscanske Crkve i njegovog nasljednika rimskog biskupa koji se prozvao Papa (Otac) i proglasio Kristovim Namjesnikom na Zemlji, strahovito je doprinjelo jacanju papinske pozicije i autoriteta. Medjutim, prema Pismu o tome nema ni govora, ni spomena, niti je Krist uzdigao Petra iznad ostalih apostola i ustolicio ga kao poglavara svoje Crkve i "svog Namjesnika”. Dakle, radi se o – s a m o u z d i z a nj u – rimskih biskupa. O tome raspravljati i rezonirati nema uopce smisla, jer je to samo jedan od crkvenih isfabriciranih mitova, legendi i predaje. (Samo usput, prema Sv.Pismu apostol Petar nije bio nikakav svetac, naprotiv, bio je grijesnik kao i svi ostali i jedini apostol koji je cak triput zanijekao Krista; bio je i licemjeran, a za to ga je Pavao i ukorio. Bio je siromasan ribar kao i vecina Apostola (i ozenjen, jer Pismo kaze da je Krist izlijecio njegovu punicu); on je bio Apostol "obrezanih”(sto znaci da je radio medju Zidovima), dok je Pavao putovao i radio medju neznaboscima, pa je i prozvan "Apostolom neznabozaca”. Ali, Petar je vjerno slijedio Krista i priznao ga svojim Gospodom i Spasiteljem i za takovu njegovu vjeru, Isus ga je pohvalio. Kasnije je postao "jedan od starjesina” prve Crkve, ali ne iznad svih njih. A pogotovo ne vrhovni poglavar-svecenik-vladar sa svojim prijestoljem, palacama, dvorom, krunom i bogatstvom, kao sto je to rimokatolicki Papa. Osim toga, nema nikakvih dokaza da je Petar ikada bio u Rimu! Eto to je ukratko o biblijskom/svetopisamskom Apostolu Petru. Treba samo procitati i citati ono sto pise u Novom Zavjetu!

3) – Njezina neutaziva i neugasiva zedj za blagom i dobrima ovoga svijeta, privilegijama i moci bila je i ostala pokretac svih njenih akcija i ponasanja. Pa prema tome i njezinog konstantnog i tvrdoglavog krsenja temeljnih ucenja Kristovog Evandjelja o ljubavi, siromastvu, poniznosti, krotkosti, nesebicnosti…..o sabiranju blaga na Nebu, a ne na Zemlji…. itd. Svaki iskreni vjernik osjetit ce potrebu da sazna istinu o svojoj vjeri i Crkvi, jer o tome ovisi njegova vjecna sudbina – spasen ili izgubljen! Opomena: Bog je u svojoj Rijeci dao slikovit i znakovit *OPIS (preko svog proroka)tog ogromnog religioznog sustava i organizacije koji je prika-zan kao raskalasena Zena, obucena u grimiz i skrlet i nakicena zlatom i dragim kamenjem i biserima, sa zlatnom casom u ruci punoj odurnosti i necistoce svoga bluda, koja je nazvana – "Tajna: Veliki Babi-lon, majka bludnica odurnosti zemaljskih”(Otkrivenje 17.3-5) Babilon u Bibliji oznacava i drevni poganski grad, ali i zbrku, metez i mjesavinu svega i svacega u religijskom smislu (idolatrija, mnogobostvo, praznovjerja…..itd.) *Njezina zla djela: "Potom vidjeh tu Zenu pijanu od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka”(17.6) – a to su progonstva, mucenja i ubijanja nevinih (neistomisljenika). To je najprije bio cezarski Rim koji je progonio, mucio i ubijao krscane, a kasnije papinski Rim koji je radio to isto tijekom stoljeca. ………. jer otrovnim vinom svojega bluda napoji sve narode, jer su kraljevi zemaljski s njom provodili blud i jer su se zemaljski trgovci obogatili njezinom pretjeranom raskosi!”(Otkrivenje 18.3) – to su njezina lazna i stetna ucenja i praksa, njezine nesvete veze i savezi sa svjetovnim vladarima i njezino kolosalno bogatstvo). *Njezina lokacija: -"Ovdje je um koji ima mudrosti; sedam je glava sedam gora na kojima Zena sjedi”. -"A Zena koju si vidio jest veliki grad koji kraljuje nad kraljevima zemaljskim”.(Otkrivenje 17.9,18) – veliki grad je Rim koji lezi na 7 brezu-ljaka i koji je odvajkada bio kraljevski i carski grad iz kojeg se vla-dalo. Najprije cezarski Rim, a onda papinski Rim. U Rimu je bilo i dandanas jeste sjediste Svete Stolice ili Rimokatolicke crkve i iz njega ona vlada katolicima cijelog svijeta. ……. "Vode sto si ih vidio – nastavi andjeo – gdje sjedi Bludnica, to su puci i mnostva, narodi i jezici”.(Otkrivenje 17.15) –to je njezina univerzalnost i brojnost. *Katolicka crkva ima brojne nazive kao nijedna druga i oni ju obiljezavaju: + Rimo-katolicka ili Rimska crkva govore cija je, odakle potjece i gdje joj je sjediste; + Papinska crkva kaze da je ona tvorevina papa i crkvenih koncila – dakle, ljudska tvorevina kojoj je vrhovni poglavar jedan covjek – Papa, a ne Krist; + Latinska Crkva kaze, da joj je obred (liturgija) zapadni a sluzbeni jezik latinski (za razliku od istocnog grckog obreda i jezika). + Sveta Stolica oznacava prijestolje i vlast; + Vatikan je jedan od sedam rimskih brezuljaka na kojemu je smjesteno sjediste Crkve i ujedno kratica za politicku crkvenu Drzavu Vatikanski Grad – S.C.V. (talijanski: Stato Citta del Vatikano); + Univerzalna crkva govori o njenom svjetskom karakteru i rasirenosti; + i konacno naziv kojim se ona naziva, a kojim se nijedna religija i crkva nikada nije zvala – Sveta Majka Crkva – ( na celu s Univerzalnim Ocem!) I upravo u ovom njezinom nazivu ispunjava se biblijsko prorocanstvo otprije skoro 2000 godina (u Otkrivenju 17.3-5) o Majci-Bludnici! Kako cudesno i zapanjujuce! *I konacno dolazi – njezina OSUDA, pad i konacno unistenje: Svemoguci Bog Stvoritelj Gospodar i Vladar svega vidljivog i nevidljivog, sve cini u svoje vrijeme i po svojoj volji i svom naumu. Ljudima otkriva ponesto preko svojih slugu i proroka, toliko koliko je potrebno da znaju i budu pripravni za buduce dogadjaje. O njihovoj vjeri u Bozje objave i njihovoj spremnosti ovisit ce njihovo spasenje. Medjutim, Bog nije nikome otkrio tocno vrijeme buducih dogadjaja, ali je dao naznake po kojima Njemu vjerni mogu prepoznati da je vrijeme blizu, te da budu spremni i pripravljeni. Sto se tice pada Velikog Babilona ili Rimske Bludnice, imamo jasne opomene u Otkrivenju Ivanovu a koje mu je dao sam Krist: …… Uto cuh drugi glas s Neba gdje govori: "IZIDJITE IZ NJE, MOJ NARODE ! DA NE POSTANETE SUDIONICIMA NJEZINIH GRIJEHA I DA NE DIJELITE NJEZINIH ZALA! JER, NJEZINI SU GRIJESI DOPRLI DO NEBA I BOG SE SJETIO NJEZINIH OPACINA”. (Otkrivenje 18.4,5) "ETO, ZATO CE JE U JEDNOM DANU ZADESITI ZLA….. I IZGORJET CE U VATRI, JER JE MOCAN GOSPODIN BOG KOJI JE OSUDI”. (Otkrivenje 18.8) Poruka je kristalno jasna – treba izici iz tog religioznog sistema dok ne bude prekasno, ili dijeliti njegovu (njezinu) sudbinu i primiti kaznu. Ovim navodima iz Svetog Pisma ne trebaju neka posebna tumacenja jer su posvema jasna. Nisam zeljela navoditi sve tekstove koji govore o ovoj temi, jer bi to bilo nepotrebno posto ovaj moj mali Pogovor nije ni analiza, ni tumacenje Ivanova Otkrivenja. Zato sam navela samo neke tekstove koji se ticu ove knjige. Ali, bilo bi mudro shvatiti i uzeti ih ozbiljno! (Jasna A.V. veljaca 2010 godine).

Calendar
«  December 2016  »
SuMoTuWeThFrSa
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz