Tuesday
2024-03-19
4:12 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Nastavak »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

NE:

Prijatelju HD, dali bi mogao da objasnis "koje su to revisions/ promene" koje su trebale biti uradjene? hmmmm

Sobzirom da nisam mnogo upucen, ispada da je Bog zaboravio neke stvari pa je trebalo ih dodati.... neodlucan A moze isto da bude da to nisu prorocanstva nego samo obicni spisi koje je trebalo drugacije napisati.

Tako ako mozes biti malo precizniji, bilo bi dobro.


HD:

Hm... brate nepenthe, pa ti nisi "mnogo upucen" a onda dajes dramaticne zakljucke kao sto je "ispada da je Bog zaboravio neke stvari pe je trebalo ih dodati"  8)


Ne radi se o nikakvim zaboravljanju nego se radi o redakciji novog izdanja. Velika borba je u pocetku bila namenjena samo adventistima u specificnom vremenu u kome je zivela EGW. Kasnije je cela serija prosirena sa knjigama koje smo gore spomenuli, i preuredjena za misionski rad sa neadventistma.


Mnogi kada kazu Velika borba samo misle na knjigu pod naslovom Velika borba, ali je to isto naslov za citavu seriju koja podrazumeva knjige koje sam spomenuo u predhodnom javljanju. Naravno, da EGW nije napisala te knjige u jednom danu nego kako joj se Bog javljao i kako je ona pisala, tako je i serija tih knjiga rasla. Neznam cemu onakvi zakljucci o nekom Bozjem zaboravljanju.  ne razumem



Pa tacno je da za nekog mogu da budu samo obicni spisi. Ali ima i nas koji smo dobili svedocanstvo od Boga da su to spisi nadahnuti Njegovim duhom.


N:


"Velika borba" nije diktat od Boga.


HD:

To me jako podseca na neke stvari iz Biblije. Na primer, imamo 4 jevandjelja. Zar nije bilo dosta jedno? Kao da je Bog trebao da dodaje nesto u drugima?!


Isto tako u Starom zavetu imamo Knjige careva kao i Knjige dnevnika koje manje vise pokrivaju isti period i iste dogadjaje. Zar Bogu nije bilo jedanputa dosta?


To sve naravno dolazi na svoje mesto kada se razume nacin na koji inspiracija radi i sto Natasa rece, Bog ne diktira osim u izuzetnim slucajevima.


N:

10 zapovesti Bog je licno zapisao.

Preko raznih proroka u Bibliji citamo: "Reci im: Ovako govori Gospod: ..." - to je diktat.

Bog nekom proroku da viziju, ovaj to posmatra i onda SVOJIM recima to opise, a neko drugi, drugacijeg obrazovanja i kulturnog backgrounda bi to drugacije opisao ali opet bi imalo istu sustinu.

U tom smislu, "Velika borba" nije diktat. Nadam se, Nepenthe da ti je sad malo jasnije.  poljubac u celo


P:

Biblija nije diktat od Boga. Velika borba nije diktat od Boga. Postoje istorijski i drugi izvještaji u obje knjige koji se tiču Božjeg naroda, a što je opet Bog našao za shodno da se objavi u spisima koji predstavljaju Njegovu Riječ. To je jedna stvar. A drugo su direktna otkrivenja od Boga preko anđela, putem viđenja i snova, ili na pisani način kao u slučaju davanja Deset Zapovijesti. O takvom otkrivenju ovdje polemišemo. Dakle manipulatori u crkvi ASD su mijenjali i sklanjali upravo takve djelove Velike borbe pod izgovorima da je to "namijenjeno za adventiste a ne za svijet", da su oni "obogatili" djelo kad su ga cenzurisali i sl. "Mi verujemo da je bila zadržana proviđenjem, jer knjiga sada sadrži reči koje su od velikog značaja (nevjerovatan bezobrazluk), a koje ne bi sadržala da je pre odštampana". Da, izvjesno je bila zadržana "proviđenjem" ali sotonskim. Kao što i danas isto sotonsko "proviđenje" pravi od adventista poltrone i parazite koji pored ostalog svetogrđa pokušavaju cijelu priču pretvoriti u dobru zabavu.

Nego ja ću za kratko vrijeme lijepo posložiti Veliku borbu iz 1884. tako da će svima biti dostupna, a na ovu diskusiju ćemo se vratiti kad povadim citate kojih nema u osakaćenom izdanju iz 1888. i kasnijim verzijama, kao ni u "proleterskoj" verziji koja se svojevremeno pojavila u Jugoslaviji.


HD:

Hajde ti brate Pavle uradi taj zadatak koji si sebi zadao pa da o tome diskutiramo, a ovo sto si napisao gore se granici sa obicnom propagandom koja nas ovde ne interesuje i koje po obicaju brisem.


Mozda je za tebe nesto "neverovatan bezobrazluk" a za mene je isto bezobrazluk da neko dodje ovde i daje tako ruzne izjave o bilo kome a da pri tome ne da ni jedan argumenat da su to oni uradili. Cak sta vise, svi argumenti koje imamo i koje smo ovde podelili je da su sve promene uradjene od strane EGW.


Zato se brate koncentrisi na tvoj zadatak usporedjivanja ta dva izdanja. Pa kada povadis sve ono sto je revidirano u kasnijem izdanju, ti napravi listu da mozemo svi da je procitamo, a onda nam ovde napisi sve moguce argumente da je te promene neko napravio namerno, bez znanja i odobrenja EGW.


A ako i dalje budes samo davao ovakve propagandne izjave bez argumenata kao u predhodnom postu, onda znaj da cu morati to da saljem u kos za smece jer mu je tamo i mesto.  mudre reči


NN:

Ja bih voleo da iz njenih spisa vidim gde i kada i od čije strane je ona bila "pod pritiscima"? Ako je to tako, onda se postavlja pitanje: kakav je to prorok koji je pod uticajem grešnih ljudi, i ne samo grešnih, nego i zlih, pa tkao pod njihovim  uticajem taj prorok nešto "menja", "prepravlja" ili "odobrava" što inače ne bi trebalo da bude? Onda cela egw dolazi pod znak pitanje, kako mi se čini.

P:

Tvoj drugar (sjetićeš se ko je da ne prozivam ljude na forumu) ukazao mi je na tebe kao na osobu koja "rastura teologiju". Ostaje mi samo da te podsjetim da tvoje zvanje teologa podrazumijeva tumačenje onoga šta Bog govori. Pa ti vidi šta Bog govori u ovoj situaciji a ono što su te profesori naučili neka ostane privremeno po strani.


NN:

Izgleda da si pogrešno informisan. Ja ne rasturam teologiju, nego volim Bibliju, a to su dva pojma koja ne moraju uvek da se mešaju.  zagrljaj (Pozdravi drugara, a ja pojma nemam ko je on ne razumem mada je i nebitno)


Zato mi deluje bezveze pozivanje na profesore etc.  Čemu to??


Što se tiče sajta kojeg si ostavio-taj sajt je samo kopirao ono što već postoji na dosta dobrim sajtovima sa engleskog govornog područja. Ništa novo. A što se tiče napada koji su upereni protiv  egw i sličnih tema-kako zvonko, lik koji drži sajt, tako i svi ostali nikada ne uzimaju u obzir sve kada se razmatra o tom predmetu, nego obično pristupaju takvim temama selektivno.


Ja sam tebe pitao ono što sam te pitao da ne bi pristupali selektivno temi. Ako je nešto dorađeno-do tančina možemo ispitati šta i kada i kako i od čije strane. Ako pak nije-i to možemo ispitati.


S druge strane, na pitanje mi i dalje nisi govorio. Ako veliš da ne sumnjaš u njeno nadahnuće (ni ja isto) jako velika vrata se otvaraju i teška pitanja se postavljaju, koja sam već postavio.


Tu nema šta da se filozofira. Bar mi se tako čini. Prorok koji podleže pritiscima drugih? Ne znam stvarno gde je to zapisala, kao ni njen sin, a osim toga-odmah mi u glavu pada sveštenik Ilije koji je podlegao pritiscima i na kraju se nije baš proslavio. Jedno je biti pod slaboćšu-budimo iskreni i zapitajmo se ko to nije bio, čak i Isus (u izvesnom smislu), a sasvim je drugo biti kompromisan, a u isto vreme biti Božji prorok. Koji je prorok prošao 'slavno' a da je bio bezkompromisan?


P:

Citat

Ako je nešto dorađeno-do tančina možemo ispitati šta i kada i kako i od čije strane. Ako pak nije-i to možemo ispitati.


Ne vjerujem da je to moguće. Ta dešavanja su vezana za period kad je bila najteža situacija u vođstvu ASD crkve, 1880-ih, posebno u drugoj polovini dekade. U svakom slučaju Bog je preko Elen otkrio istinu vezano za ovo i to stavlja tačku na polemiku jeli bilo ili nije bilo.


Citat

Prorok koji podleže pritiscima drugih?


Nije pritiscima "drugih", nego "braće" na odgovornim položajima koji su to sve vješto upakovali. Ona u crkvi nije imala nikakva zvanja. Sjeti se samo njenih viđenja na početku i optuživanja sa raznih strana da je to posledica hipnoze (mesmerizma) kad je i sama posumnjala u ono što se dešava. Njeno iskustvo se ni po čemu ne razlikuje od iskustava većine biblijskih proroka. Kad završim slaganje Velike borbe iz 1884. postavićemo razlike pa uporediti i analizirati kakvoću otkrivenja i vjerujem da neće biti teško ustanoviti motive zašto je rađena cenzura izvjesnih djelova.


NN:

Znaš šta, drugar, još i dalje ne vidim da si mi dao razložan odgovor na moje pitanje. Da li pritisci dolazili od odgovorne braće ili kako god-zar ti ne deluje prilično sumnjivo da ona ništa nije znala o tome, konkretno o menjanju velike borbe? Pa znaš koje čudo i kolika vera meni treba da ja tako nešto prihvatim?? Kažeš: "Njeno iskustvo se ni po čemu ne razlikuje od iskustava većine biblijskih proroka"-pa ako je tako, zašto nije kao prorok iz starog zaveta, Jelisije ili koji god, znala ono što su oni znali-a Bog im je javio? Zašto baš nigde nema nikakvih nagoveštaja u njenim spisima da je ona bilo šta menjala u svojim spisima? Nikakvih nagoveštaja? Čak i njen sin opravdava zašto se to radilo, etc.?


Mislim da je žalosno da ljudi uzimaju citate i textove EGW i tumače ih kako im drago, da li to dolazilo od strane onog sajta i njima sličnih, kritičara adventista, da li od strane samih adventista-a da pre toga se ne da prilika da ona sama kaže šta je mislila. Ako ona sama ama baš ništa ne govori o nekoj temi, za mene je čista špekulicaija baviti se tom istom temom o kojoj ona ćuti.


E sad, to što je neko stvorio tu 'teoriju zavere' u adventističkoj crkvi koja i dan danas je aktuelna-to je sasvim druga stvar. Umesto da nas takve stvari izgrađuju, one nas razgrađuju, i pre mislim da je to sotonsko delo nego Božje delo, jer na tim stvarima se često pokazuje ko je kakve vere i kakvog duha. Da me pogrešno ne kapiraš, ne mislim ja na tebe, Bože sačuvaj, ali sam video adventiste koji bi život dali za to pitanje a prstom  nisu mrdnuli da budu i rade bar upola onog što ona piše u ostalim svojim spisima-za koje znamo da nisu menjani.  namigujem


Dakle šta nam preostaje? Da menjanje Velike Borbe smatramo centralnim fokusom i glavnim pitanjem oko kojeg se sve vrti (a koje, uzgred, mnogo toga povlači) ili da to ostavimo po margini i bavimo se usput njime, kao nešto što nije centralno važno čak ni u njenim spisima? Da li si znao, recimo, da se u njenim spisima pominje nešto manje od 70.000. puta ime Hristos? A Isus nešto više od 37.000. puta? Ljubav više od 30.000. puta? Bog više od 133.000. puta? Spasenje više od 10.000. puta? Krst više od 5000 puta?? Lepota više od 2 000 puta?? Milost više od 13.000. puta? A šta mi radimo?


Uzimamo jedan deo, zaista maleni deo u opusu onog što je ona pisala, i od toga pravimo centralnu stvar. Ako smatraš da bi to ona opravdala-žao mi je, ali ne bi. Baš kao što ne bi opravdala mnoga selektivna citiranja njenih spisa da bi se poduprele njene ideje. Niko danas nema prava da uzme tek tako neke njene citate i da citira kako želi, bez da pre toga nije svestan da nosi određenu odgovornost prema tome, iako se to, na žalost, radi u praxi, a ja kada sam više razmišljao o ovoj temi shvatio sam kako je opasno citircati njene reči da bi se poduprele lične ideje i zamisli, i kako je jako bitan kontekst i način u kojem je ona pisala, kao i njeno verovanje o datom predmetu, a mi mislimo da ako se nešto 'potrefi' sa našim zamislima-onda je i ona mislila isto što i mi.


Pazi, recimo, šta je ona rekla u jednom  pismu iz davne 1906 godine a koje je mene jako zabrinulo kada sam ga pročitao:


"Oni koji ne hodaju u svetlosti vesti mogu sakupiti izjave iz mojih spisa koje im se dopadaju i koje se slučajno slažu sa njihovim ljudskim rasuđivanjem i izdvajanjem tih izjava od njihovih veza i postavljajući ih pored svojih ljudskih rezona mogu iskonstruisati da moji spisi naizgled podržavaju ono što, zapravo, osuđuju."


Želja da se utvrdi određena pozicija ne daje tumaču za pravo da od teksta učini što god mu odgovara, pa tako ove sledeće njene reči dodatno objašnjavaju ono o čemu govorim:


"Mnogi od nas su mi pisali i pitali me, s iskrenom odlukom, da dobiju dozvolu za korišćenje mojih spisa, kako bi dali silu pojedinim temama koje su želeli izneti pred narod na takav način da ostavi dubok utisak na njega.

Istina je da postoji razlog zašto bi neke od ovih stvari trebalo izneti; ali ja se ne bih usudila da dam odobrenje da se Svedočanstva koriste na ovakav način, ili da odobrim iznošenje teme, koja je dobra sama po sebi, na način koji oni predlažu.

Osobe koje predlažu ovo, koliko ja znam, mogu biti sposobne da vode poduhvat, o kome pišu, na mudar način; ali i pored toga, ja se ne usuđujem da dam i najmanju dozvolu za korišćenje mojih spisa na način koji oni predlažu. U vođenju računa o takvom poduhvatu postoji mnogo stvari koje se moraju uzeti u obzir; jer korišćenjem Svedočanstava da bi se učvrstila neka teza, koja impresionira um njenog autora, izvodi mogu dati različite utiske od onih koje bi dali kada bi se pročitali u njihovoj originalnoj povezanosti" ("The Writing and Sending Out of the Testimonies to the Church", 25-26, citirano u Selected Messages, knjiga 1 [Washington, DC, 1958], 58; takođe u Arthur White, Ellen G White, Messenger to the Remnant, 86).


Ako ona ovako nešto veli, šta ja tek da kažem??? A šta se radi nego harikiri od njenih spisca, i prosto je postalo nekima omiljeno lupati citatima egw kako im drago, ne znam šta time žele pokazati? Ista ti je stvar i sa citiranjem Biblije. Danas ljudi sve i svašta prave od biblijskih textova, a ništa lepše nema nego dozvoliti samome textu da nam kaže šta ima. Isti slučaj je i sa textovima egw. I kao u Bibliji, tako je i u njenim spisima postoji određeni princip-lakši textovi vode ka težima, a ne obrnuto. Šta sam ja sve video od pojedinih vernika da rade od spisa egw to je tuga, brate, prava tuga.


Osim toga, zna se za četvorostruku upotrebu biblijskih textova od strane egw, i jako je važno u kom je kontekstu ona rekla to što je rekla, zašto je rekla to što je rekla, kako je rekla to što je rekla, i kome je rekla to što je rekla. Ovo možda toliko i nije bitno kada čitaš Put Hristu ili Čežnju Vekova, ali ako odeš u neke teže spise i želiš dublje da ih proučavaš-onda ovo ne možeš da zanemariš.


"A sada svima koji imaju želju za istinom rekla bih: ne poklanjajte veru nepotvrđenim izveštajima kao onome što je sestra Vajt učinila, kazala ili napisala. Ako želite da saznate šta je Gospod otkrio kroz nju, čitajte njena objavljena dela. Ako postoje tačke interesovanja o kojima ona nije pisala, nemojte se odmah zakačiti za to i iznositi glasine kao da je ona o tome govorila" (Ellen G. White, Testimonies [Mountain View, CA, 1948], 5:696; uporedi isto Selected Messages, knjiga 1, 66; isto Testimonies to Ministers, 33).

NN:

volio bih da naglasim da spisi nisu cenzurisani u smislu da je neko nešto po svom hiru izbacio ili  ubacio u Veliku Borbu. Već je cenzura rađena zbog kontextualizacije i menjanja nekih datuma i godina, etc. Da ne bi neko njene reči u tekstu koje glase "pre 20 godina", recimo, shvatio u smislu pre 20 godina od vremena njegovog čitanja. To je cenzura. A ne menjanja smisla itd, posebno zbog nekih loših namera, na to mslim.


P:

VELIKA BORBA, I izdanje iz 1884.

Poglavlje SOTONINE ZAMKE:


Dok se narod Božјi približava opasnostima poslednjih dana, Sotona održava ozbiljna savetovanja sa svoјim anđelima, u vezi naјuspešniјeg plana za obaranje njihove vere. On vidi da su popularne crkve već uljuljkane u san njegovom prevarnom silom. Priјatnim mudrovanjem i lažnim čudima može i dalje da ih drži pod svoјom kontrolom. Zato on upućuјe svoјe anđele da postavljaјu zamke, naročito onima koјi čekaјu Drugi Hristov dolazak i koјi se trude da drže sve Božјe zapovesti.

Velika Varalica kaže: „Moramo paziti na one koјi skreću pažnju ljudi na Јehovinu subotu, oni će navesti mnoge da uvide zahteve zakona Božјeg, a ista svetlost koјa otkriva pravu Subotu otkriva i Hristovu službu u nebeskom Svetilištu i pokazuјe da se sada odviјa završno delo za spasenje čoveka. Zadržite umove ljudi u tami, dok se to delo ne završi, i zadobićemo svet, a takođe i crkvu.

Subota јe veliko pitanje koјe će odlučiti sudbinu duša. Moramo uzdići „subotu" koјu smo mi načinili. Prouzrokovali smo da bude prihvaćena od svetskih ljudi i članova crkve. Sada moramo navesti crkvu da se sјedini sa svetom u njenoј podršci. Moramo raditi znacima i čudesima da zaslepimo njihove oči za istinu, i navesti ih da ostave po strani razum i strah Božјi, i slede običaјe i tradiciјu.

Јa ću uticati na popularne propovednike da skreću pažnju njihovih slušalaca od Božјih zapovesti. Ono što Pismo obјavljuјe kao savršen zakon slobode, prikazaćemo kao јaram ropstva. Narod prihvata obјašnjenje Pisma od njihovih propovednika, a ne istražuјu za sebe. Tako radeći preko propovednika, mogu upravljati narodom po svoјoј volji.

Ali, naša naјglavniјa briga јe da ućutkamo ovu sektu držaoca Subote. Moramo probuditi gnev naroda protiv njih. Pridobićemo velike i svetski mudre ljude na našu stranu i podstaknuti vlastodršce da sprovedu naše namere. Tada će nedelja koјu sam јa uspostavio biti nametnuta naјoštriјim i naјstrožim zakonima. Oni koјi јe ne budu poštovali biće proterani iz gradova i sela i podnosiće glad i oskudicu. Kad јednom dobiјemo moć, pokazaćemo šta možemo učiniti sa onima koјi neće odstupiti od svoјe odanosti Bogu. Mi smo naveli rimsku crkvu da nametne tamničenje, mučenje i smrt onima koјi su odbili da se pokore njenim dekretima, i sada kad dovodimo protestantske crkve i svet u sklad sa ovom desnicom naše sile, naјzad ćemo imati zakon da istrebimo sve koјi se ne pokoravaјu našoј vlasti. Kada bude proglašena smrtna kazna za prestup naše „subote", tada će mnogi koјi se svrstavaјu u držaoce zapovesti preći na našu stranu.

Ali, pre nego što pristupimo ovim kraјnjim merama, moramo upotrebiti svu našu mudrost i lukavstvo kako bismo prevarili i uhvatili u zamku one koјi poštuјu pravu subotu. Možemo mnoge odvoјiti od Hrista svetovnošću, željama tela i ohološću. Oni se mogu smatrati sigurnima zato što veruјu u istinu, ali udovoljavanjem apetitu ili nižim strastima koјe pomućuјu razum i uništavaјu rasuđivanje, izazvaćemo njihov pad.

Idite, učinite vlasnike imanja i novca opiјenima brigama ovog života. Predstavite im svet u njegovom naјprivlačniјem svetlu da bi sabirali sebi blago ovde i usmerili svoјu naklonost prema zemaljskim stvarima. Moramo dati sve od sebe da sprečimo one koјi rade za Božјe delo da ne steknu sredstva koјa će upotrebiti protiv nas. Zadržite novac u našim redovima. Što više sredstava steknu, to će više naškoditi našem carstvu, uzimaјući od nas naše podanike. Činite da više mare za novac nego za izgradnju Hristovog carstva i širenja istine koјu mrzimo, i ne treba da se boјimo njihovog uticaјa, јer znamo da će svaka sebična i pohlepna osoba pasti pod našu vlast i, naјzad, biti odvoјena od Božјeg naroda.

Kroz one koјi imaјu obličјe pobožnosti, ali ne i njenu silu, možemo osvoјiti mnoge koјi bi nam u suprotnom naneli mnogo štete. Oni koјi vole zadovoljstva više nego Boga, biće naši naјdelotvorniјi pomagači. Oni iz ove grupe koјi su sposobni i inteligentni, poslužiće nam kao mamac da privlače druge u naše zamke. Mnogi se neće boјati njihovog uticaјa, јer ispovedaјu istu veru. Tako ćemo ih navesti na zaključak da su Hristovi zahtevi manje strožiјi nego što su sami nekad verovali i da će prilagođavanjem svetu izvršiti veći uticaј na ljude u svetu. Tako će se oni odvoјiti od Hrista; tad neće imati sile da se odupru našoј moći i ubrzo će biti spremni da ismeјu svoјu pređašnju revnost i predanost.

Sve dok se ne zada onaј veliki, odlučuјući udarac, naši napori protiv držaoca Zapovesti moraјu biti neumorni. Moramo biti prisutni na svim njihovim sastancima. Posebno će na njihovim velikim skupovima naša stvar mnogo pretrpeti, pa moramo pokazati veliku budnost i upotrebiti svo naše umeće zavođenja kako bismo sprečili duše da čuјu istinu i da ih ona impresionira.

Imaću na tom tlu, kao moјe agente, ljude koјi će držati lažna učenja pomešana sa, upravo, tolikom količinom istine da prevari duše. Takođe ću činiti da budu prisutni i nevernici koјi će iskazivati sumnje u pogledu Gospodnjih poruka upozorenja Njegovoј crkvi. Kada bi narod čitao i verovao ovim opomenama, imali bismo јako malo nade da ih savladamo. Ali, ako uspemo da njihovu pažnju odvratimo od ovih opomena, oni će ostati neobavešteni o našoј sili i lukavstvu, i mi ćemo ih naјzad smestiti u naše redove. Bog neće dopustiti da Njegove reči budu nekažnjeno omalovažavane. Ako uspemo zadržati duše zavedenima neko vreme, Božјa milost će se povući i On će ih predati pod našu potpunu vlast.

Moramo prouzrokovati pometnju i podelu. Moramo uništiti njihov strah za sopstvene duše, i navesti ih da kritikuјu, osuđuјu, optužuјu i okrivljuјu јedni druge i da neguјu sebičnost i nepriјateljstvo. Zbog tih greha јe nas Bog proterao iz svoјe prisutnosti i svi koјi slede naš primer doživeće istu sudbinu". 


Sad mi ostaje da čekam da mi neko pronađe ovo u "prvoj proleterskoj verziji" iz 1888. ili iz nekog ex YU izdanja. Evo podijeliću s vama još nešto. Prva asocijacija kad sam čitao ovaj tekst bila je na knjigu Rože Mornoa "Čuvajte se anđela". Tamo je zapisano nešto vrlo nalik ovome.


...ako budem vadio sve citate koji fale u drugom "izdanju" potrošićemo prostor na forumu, pa evo linka za uredno složeno prvo izdanje iz 1884.

http://pavlescg.bc-cetinje.com/files_2008/EGW--Velika_borba_I_izdanje_1844.pdf


HD:

Pavle,


Hvala ti sto si stavio link za tu verziju Velike Borbe.


Sada, jos nam kazi koje su tvoje osnove za verovanje u teoriju zavere.


Onaj tekst koga si naveo ne vidim da utice na jednu jotu adventisticke doktrine od onoga sto su adventisti verovali. Svakako mi ne izgleda kao materijal koji cemo deliti ljudima oko nas da bi ih upoznali sa Hristom. Ali takvih opomena ima u Svedocanstvima za crkvu koliko hoces. Ne vidim da ih je neko izbacio odatle.


Evo, ja sam naso slican citat o sotoni i njegovim andjelima u 3 druge knjige, "Christian Experience and Teachings of Ellen G. White", "Spiritual Gifts, Volume One" i "Early Writings":


Citat

I saw that Satan bade his angels lay their snares especially for those who were looking for Christ's second appearing, and keeping all the commandments of God. Satan told his angels that the churches were asleep. He would increase his power and lying wonders, and he could hold them. "But," he said, "the sect of Sabbathkeepers we hate; they are continually working against us, and taking from us our subjects, to keep the hated law of God. Go, make the possessors of lands and money drunk with cares. If you can make them place their affections upon these things, we shall have them yet. They may profess what they please, only make them care more for money than for the success of Christ's kingdom or the spread of the truths we hate. Present the world before them in the most attractive light, that they may love and idolize it. 

     "We must keep in our ranks all the means of which we can gain control. The more means the followers of Christ devote to His service, the more will they injure our kingdom by getting our subjects. As they appoint meetings in different places, we are in danger. Be very vigilant then. Cause disturbance and confusion if possible. Destroy love for one another. Discourage and dishearten their ministers; for we hate them. Present every plausible excuse to those who have means, lest they hand it out. Control the money matters if you can, and drive their ministers to want and distress. This will weaken their courage and zeal. Battle every inch of ground. Make covetousness and love of earthly treasures the ruling traits of their character. As long as these traits rule, salvation and grace stand back.

     "Crowd every attraction around them, and they will be surely ours. And not only are we sure of them, but their hateful influence will not be exercised to lead others to heaven. When any shall attempt to give, put within them a grudging disposition, that it may be sparingly."


Da su ti spletkarosi od vodja o kojima pricas hteli da izbace ovo, oni bi to izbacili i iz ovih knjiga. Medjutim, to je dostupno svima pa prema tome njihova teorija zavere je propala.


Jel ima neki drugi citat da i njega resimo?


P:

Ja nikad u ovom slučaju nijesam ni zagovarao nikakvu "teoriju zavjere". Kad govorim o tim pitanjima, obično ih vežem za vjersku, političku, ekonomsku i bankarsku "elitu" na globalnom nivou koji vuku poteze u pravcu uspotavljanja poretka koje će omogućiti porobljavanje ili istrebljenje dijela svjetske populacije zarad vlastitih interesa tih grupacija ili još dalje iza zavjese - interesa samog Sotone.

A u ovom slučaju stvar je jasna: jesu li cenzurisali - jesu; jesu li lagali - jesu. Jesu li trebali to da rade - nijesu. I sad treba da kažemo "ne" da im "obraz" sačuvamo? Da je u pitanju smišljena laž svjedoči i predgovor u prevodu na srpsko-hrvatski jezik u kojem se kaže da je izdanje iz 1888. prvo izdanje.


HD:

Ako hocemo bas da budemo toliko precizni onda moramo da konstatiramo da ni izdanje 1884. godine nije prvo izdanje uopste. Knjiga pod naslovom ""The Great Controversy Between Christ and His Angels, and Satan and His Angels" je izasla 1858. godine i u sustini je prvo izdanje Velike borbe koje je posle preinacena u "Spiritual Gifts Volume 1".


Dakle, 1884. godina nije neka magicna godina u kojoj su braca bila "dobra" a samo 4 godine kasnije, 1888 su postali zli i spletkarosi koji su nesto izbacili iz predhodnog izdanja. Knjiga Velika borba je dozivela dakle nekoliko  izdanja, od kojih je prvo 1858, drugo 1884, trece 1888. i zadnje 1911. Sve je to bilo uradjeno u vreme EGW i sve je uredjeno sa njenim znanjem posto GC nije bila vlasnik njenih knjiga ni onda a ni danas. U to vreme, EGW je bila jedini vlasnik svojih knjiga a nakon njene smrti, po upustvima u njenom testamentu, odbor za njenu zaostavstinu je nasledio njene spise i zaduzen za njihovo cuvanje i izdavanje.


Osim toga, ova teorija zavere je malo slabasna jer mi danas na CDu mozemo da nabavimo sve zivo i "nezivo" sto je EGW pisala, kao objavljene knjige tako i neobjavljene, manuskripte, pisma, sve zivo sto postoji. Odbor za zaostavstinu EGW je upravo zbog ovakvih prica o zaverama koje kruze, otvorio sve arhive spisa EGW pa tako svako moze da cita sta god mu je dusi drago od onoga sto je napisala EGW ukljucujuci i Veliku borbu od 1884. godine.


Hoce li ovaka otvorenost da pomogne da se ovakve teorije zavere ugase. Pa donekle ce pomoci ali cisto sumnjam. Ljudi ce uvek mastati o ovome ili onome, a to je sve cilj sotone da se ljudi odvuku od Hrista, jer dok se mi raspravljamo sta je sve nestalo iz edicije od 1884. godine, dotle crkva umire u mlakosti Laodikeje. A savet vernog svedoka nije da ce ih Velika borba iz 1884. godine spasti zablude i propasti, nego da im je potrebno nesto drugo od Isusa Hrista.


HD:

E sada, za one koji su zaista zainteresirani za cinjenice a ne samo za izjave, dajem ovde jedan tekst pa ce videti o cemu se radi i zasto je EGW uradila promene koje je uradila. Nema prisiljavanja, nema konspiracije, sve je jasno kao dan.


Citat

The 1884 Edition of "The Great Controversy”


The 1884 edition became the first Ellen White colporteur book in 1885. As the years passed and visions imparted further light on these great scenes, Ellen White believed that it was time to expand her earlier presentations of the great controversy. In the 1870s and 1880s she sketched out a four-volume series under the general title, Spirit of Prophecy, and the subtitle, The Great Controversy, with a further subtitle for each of the four books.26 Volume 1 was expanded to become Patriarchs and Prophets (1890); Volume 2, the first 62 chapters of The Desire of Ages; Volume 3, the last part of The Desire of Ages (1898) and The Acts of the Apostles (1911); Volume 4, The Great Controversy Between Christ and Satan (1888).


The fourth volume of Spirit of Prophecy, published in 1884, introduced a new phase into Ellen White’s writing ministry. Beginning with the destruction of Jerusalem, she continued the historical period through to the 1800s and into the future, ending with the establishment of the new earth after the destruction of evil. W. C. White noted that his mother’s contribution to the 1884 revision of The Great Controversy was not only in the work of revision. He recalled, "Several times we thought that the manuscript of the book was all ready for the printer, and then a vision of some important feature of the controversy would be repeated, and Mother would again write upon the subject, bringing out the description more fully and clearly. Thus the publishing was delayed, and the book grew in size.”27


Mrs. White wrote history, but not as a historian. She said in her introduction to the 1888 edition of The Great Controversy that she endeavored "to select and group together events in the history of the church in such a manner as to trace the unfolding of the great testing truths that at different periods have been given to the world.”


Like a skilled author she stated the book’s purpose: "To unfold the scenes of the great controversy between truth and error; to reveal the wiles of Satan, and the means by which he may be successfully resisted; to present a satisfactory solution of the great problem of evil, shedding such a light upon the origin and the final disposition of sin as to make fully manifest the justice and benevolence of God in all His dealings with His creatures; and to show the holy, unchanging nature of His law, is the object of this book.”28


Adventist historian and college administrator Donald R. McAdams, after examining carefully certain sections of the various editions of The Great Controversy, concluded that Ellen White "placed predominant attention on her own day and the events of the future,” and that about forty percent was historical.29 His research reinforced Mrs. White’s purpose for writing The Great Controversy (and the Conflict of the Ages series, generally): that it was "not conceived or developed primarily as a history . . . but rather as a book identifying the spiritual forces at work in history. . . . We must take Great Controversy for what it is and what it was intended to be, not a book simply to inform us about the past, not a book intended to be authoritative on the factual details concerning the activities of the Reformers, but a book written to put the Great Controversy in its proper perspective.”30


Although the four volumes were written primarily for Seventh-day Adventists, church members soon began to lend them to their neighbors; some began to sell them to the general public. The response was remarkable. Published simultaneously in October 1884 by the Pacific Press and the Review and Herald in editions of five thousand copies each, the first printing on the west coast was sold out before the year ended. Fifty thousand copies of volume 4 had been distributed within three years.31


This reception by the general public was a new day for Adventist publications. It also prompted Ellen White and her colleagues to think new thoughts about her books, especially those in the Spirit of Prophecy series. In 1887 C. H. Jones, manager of the Pacific Press, informed Mrs. White and her son, William, while they were in Europe, that after so many printings, new plates were needed.32



The 1888 Edition of "The Great Controversy”


Now was the time to examine the book in light of its appeal to the general public. Ellen White realized that the 1884 edition of The Great Controversy contained terms and some content that only Adventists in North America would completely understand. Also, while she was in Europe, 1885-1887, her mind had expanded with fresh insights into Reformation history as she visited sites in Italy, Switzerland, Germany, France, England, and Scandinavia.33


Another aspect that would help in the revision would be to use terms that could be translated easily into other languages. While in Basel, Switzerland, the Whites worked closely with the French and German translators of The Great Controversy. They discovered that many familiar English phrases were difficult to translate. In a letter to C. H. Jones, W. C. White wrote: "Mother has given attention to all of these points, and has thought that the book ought to be so corrected, and enlarged, as to be of the most possible good to the large number of . . . readers to whom it is now being offered. And she has taken hold with a remarkable energy to fill in some parts that are rather too brief.”34


Responding to these requests, especially to one asking for more pages devoted to John Huss and Jerome, Mrs. White hastily prepared a handwritten manuscript of eighty-nine pages devoted to these two noble reformers, drawing heavily on Wylie’s History of Protestantism for historical details. Before leaving for her last visit to Scandinavia, she left the manuscript with Marian Davis for editing.


Speaking later of his mother’s development of those chapters on Reformation events, W. C. White wrote: "When we reached those chapters relating to the Reformation in Germany and France, the translators would comment on the appropriateness of the selection of historical events which Sister White had chosen, and in two instances which I remember, they suggested that there were other events of corresponding importance which she had not mentioned.


"When this was brought to her attention, she requested that the histories be brought to her that she might consider the importance of the events which had been mentioned. The reading of the history refreshed to her mind that which she had seen, after which she wrote a description of the event.”35


Special attention was given to matters that Ellen White thought either should be deleted from the revised edition of The Great Controversy or be reprinted elsewhere. In 1911, reporting to the General Conference Council, W. C. White explained how his mother had always been conscious of selecting and adapting material to fit her various public audiences. When the time came to publish books for the general public, she believed that "the best judgment should be shown in selecting that which is best suited to the needs of those who will read the book.”


Therefore, when the 1884 Great Controversy was being refined to meet the various kinds of people in America and other lands, about twenty pages of material that were "very instructive to the Adventists of America, but . . . not appropriate for readers in other parts of the world,” were deleted.36


One such item was the first part of the chapter, "The Snares of Satan,” wherein Ellen White described her view of Satan holding a council meeting with his angels as to how to mislead God’s people. This material later was placed in Testimonies to Ministers.37


Why Some Materials Were Deleted


Some references to other churches were left out because Ellen White felt "that ministers of popular churches reading those statements would become angry and would array themselves against the circulation of the book.”38


The frequent references to "I saw,” "I was shown,” etc., were omitted chiefly because the general public, unaware of her divine calling, would be distracted from the message of the book.


Mrs. White wrote the "Introduction” to the 1888 edition in May 1888, after she returned from Europe in 1887. In it she explained the distinctive purpose of the book and why she quoted from historians and others. She further informed her readers that she also included material from those who "were carrying forward the work of reform in our own time,” no doubt referring especially to J. N. Andrews, Uriah Smith, and her husband James White.39


In developing the 1888 revised edition, she used additional materials from J. H. Merle D’Aubigné, J. A. Wylie, and others in fulfilling her purpose of tracing "the unfolding of the great testing truths” during the Protestant Reformation. In the interest of precision and convenience, some of their materials were quoted exactly, some were paraphrased, and some she summarized in her own words to provide background. At times, this historical background was used without specific credit, although the material was enclosed within quotation marks.


W. C. White recalled how his mother coordinated divine inspiration with historical sources: "The great events occurring in the life of our Lord were presented to her in panoramic scenes as also were the other portions of The Great Controversy. In a few of these scenes chronology and geography were clearly presented, but in the greater part of the revelation the flashlight scenes, which were exceedingly vivid, and the conversations and the controversies, which she heard and was able to narrate, were not marked geographically or chronologically, and she was left to study the Bible and history, and the writings of men who had presented the life of our Lord, to get the chronological and geographical connection.”40


W. C. White stated further that Ellen White made no claim to being a "standard” by which all other historians were to be measured. Her purpose in quoting historians "was not to make a new history, not to correct errors in history, but to use valuable illustrations to make plain important spiritual truths.”41



The 1911 Edition of "The Great Controversy”


With the hope of appealing to the general public, the 1888 edition included twenty-six full-page illustrations and twenty-six pages devoted to general notes and biographical notes.42


After twenty years of constant reprinting, the plates in both publishing houses were badly worn. Experience in selling the books to the general public suggested that the book should be reillustrated. Further consideration was given to historical quotations and to an appendix of references used.


When Ellen White studied the suggestions, she promptly responded, as she recalled after receiving her copy of the 1911 revised edition: "When I learned that Great Controversy must be reset, I determined that we would have everything closely examined, to see if the truths it contained were stated in the very best manner, to convince those not of our faith that the Lord had guided and sustained me in the writing of its pages.”43


But the idea of "revising” a prophet’s work raised many questions among Seventh-day Adventists, ministers and laypeople. Much of the concern arose because of an unclear understanding of how God communicates through His prophets.44 The fact that Ellen White worked closely with the revisions helped to clarify the issue.45


On July 24, 1911, W. C. White wrote a letter to the managers of the two publishing houses and to the literature evangelism leaders in which he reviewed the refinements of the 1911 edition of The Great Controversy (some of which are noted above).46 Among the alterations were: the improvement in noting historical references, especially in adding more modern historical sources that had even greater force, harmonizing spelling, punctuation, etc., with the other four volumes of the Conflict set, adjusting time references slightly in view of the passing of time, modifying some phrases to avoid giving offense (such as "Romish” to "Roman”), modifying some phrases in the interest of precision (such as "divinity of Christ” to "deity of Christ,” "religious toleration” to "religious liberty,” the rise and fall of the papacy in 538 A.D. and 1798, changed to "supremacy” and "downfall,” instead of its "establishment” and "abolition”), changing slightly some passages that Roman Catholics had strongly disputed, by referring to references that are easily accessible to all.47


Ellen White was pleased with her copy of the 1911 revised edition of Great Controversy. In a letter to F. M. Wilcox, editor of the church paper, she wrote: "While writing the manuscript of ‘Great Controversy,’ I was often conscious of the presence of the angels of God. And many times the scenes about which I was writing were presented to me anew in visions of the night, so that they were fresh and vivid in my mind. . . . These changes I have carefully examined, and approved. I am thankful that my life has been spared, and that I have strength and clearness of mind for this and other literary work.”48


One of the interesting sidelights to these revisions of The Great Controversy focused on its inappropriate use when used as the final authority on historical details. W. C. White wrote in 1912 that in relating to the general public, Adventists should use "references and quotations from those historians which will be accepted by the readers as authority.” In other words, we should not use denominational publications as authority when dealing with people outside the church—it would be "a very poor policy.”49


Teksto je malo poduzi za prevodjenje, ali oni koji su zagrejani da govore o zaveri verovatno znaju engleski jer tesko je bez poznavanje orignala govoriti o bilo cemu. Tako ce ovde svako moci da vidi o cemu se radi i zasto je doslo do promena.


Oni koji vole da procitaju ceo ovaj tekst, kao i razloge zasto su neke stvari izostavljene iz izdanja od 1884. mogu naci tekst oved: http://www.whiteestate.org/books/mol/Chapt39.html#Ellen%20White’s%20Core%20Theme—the%20Title%20of%20One%20of%20Her%20Best-Known


P:

Naravno da su danas dostupni svi spisi EGW, kao i Velika borba iz 1884. Ali naše pitanje je:

Koji motivi mogu biti za izbacivanje tekstova iz II izdanja poput onoga kojeg sam citirao ranije? Dakle iz Velike borbe javno publikovane širom svijeta i prevedene na brojne jezike, uključujući i naš. Ili adventisti možda treba da znaju nešto što je zabranjeno za ostali svijet, a kako stvari stoje nepoznato i većini od njih samih?

Laku noć pa ćemo sjutra dalje.


HD:

Pa eto ja sam dao tekst gore gde pise koje su pobude bile od strane EGW i ljudi koji su bili oko nje. Ja neznam zasto bih odbacio njihovo svedocanstvo i pokusavali da smislimo sami sta bi mogu da budu razlozi. Zar da ne verujemo proroku?


Ja bih imao jedno pitanje u vezi ovoga. Da li je EGW rasla u poznanju Boga i Isusa Hrista? Da li se taj njen duhovni rast prepoznaje u njenim spisima?


Drugo pitanje je slicno ovome. Da li je Adventisticka crkva ukljucujuci i EGW imala razvoj shvatanja misionskog karaktera crkve?


Ako su odgovori pozitivni, nije li se to odrazilo i u literaturi koju je EGW a i crkva izdavala. Nije li postajalo sve jasnije da postoji literatura koja je upucena clanovima crkve, kao i literatura koja je vise namenjena onima izvan crkve?


U onome sto sam do sada proucavao adventni pokret i spise EGW, meni izgleda vrlo jasno da je odgovor na oba ova pitanja DA. Ako je to istina, onda mozemo lakse da shvatimo zasto je Velika borba dozivela promene ako je postala jedno od vodecih knjiga u misionskim naporima SDA. Skromni pocetci crkve su prerasli u svetski misionski pokret i to se neminovno moralo odraziti u literaturi koju je crkva stampala.



Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz