Tuesday
2024-03-19
8:10 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Ekonomske poruke Novog Zaveta »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Ekonomske poruke Novoga zaveta (vreme nakon Hristovog utelovljenja)

Započinjući drugi deo, hteo bih najpre ukratko da upoznam čitaoca sa osnovnim društveno-ekonomskim prilikama u kojima se pojavio Gospod , Isus Hrist na Zemlji.

To je bilo vreme robovlasničkog društvenog sistema. U rimskom carstvu u kojem je Isus rođen, tačnije u provinciji Palestina, robovi su bili tretirani kao životinje i stvari, svojina svojih gospodara, koji su raspolagali njima po svojoj volji i nahođenju; kao i svaku drugu imovinu mogli su da ih kupuju i prodaju. Međutim, postojala je mogućnost da se rob iskupi i time oslobodi, mada je i sam gospodar mogao da pokloni slobodu svome robu. A što se tiče privređivanja, postijali su razni zanati i umetnički poslovi (vajarstvo na primer). Sam Isus je po zanimanju bio drvodelja. Siromašnog porekla, On je rano iskusio život radnika i ljudi nižih društvenih slojeva. Ljudi koji su živeli na obalama Genizaretskog jezera bavili su se ribarstvom, a ostalo stanovništvo pretežno poljoprivredom, vinogradarstvom, zidarstvom i trgovinom.

Duhovnom sferom života, dominirala je grčka filozofija i mesopotamska astrologija.

Kao i u prvom delu, nastojaću da kroz set ekonomskih kategorija, koje se javljaju u Novom zavetu, predočim smernice koje nam Bog upućuje.

1) Porez

U vezi ove kategorije jasno se vidi da Isus nije imao nameru da ruši postojeći fiskalni sistem Rimskog carstva. (v. Mat. 22, 17) Ovde imamo poruku da ne primenjujemo revolucionarne metode u rešavanju društvenih nepravdi i problema te da se od hrišćana očekuje da plaćaju porez. (v. Mat. 22, 19)

2) Didrahma (porezni novac)

Razmatrajući ovu ekonomsku kategoriju u svetlosti Novoga zaveta koji nas izveštava da je Isus platio porez za sebe i svog učenika, mada po pravu i pravdi nije bio dužan, jer je on po telu iz davidijanske loze, ali je to učinio da ne bi sablaznio zemaljske vlasti. (v. Mat. 17, 24-27) Ovo pokazuje koliku darežljivost je Gospod praktikovao, obzirom da je pripadao kategoriji siromašnih, a i opreznost da ne učini ništa što bi ga okarakterisalo kao revolucionara i buntovnika. Da li se i mi u svom životu tako ponašamo?

3) Zajam

U Starom zavetu bio je upućen savet da se od siromašnih sunarodnika ne uzima kamata na dati zajam. Tekst u Luki 6, 34, 35 proširuje ovo načelo u smislu da se ne samo ne uzima kamata, već da se ne očekuje ni povraćaj zajma, ni od sunarodnika ni od drugih, bez razlike. Ovako će postupati oni koji su prožeti najhumanitarnijim duhom, kojima je Bog najviša vrednost , a ne čovek. Dakle, ovde imamo primer, gde je Gospod primenu jednog načela ograničio u skladu sa tadašnjim okolnostima, koji su vladali u vreme Starog zaveta, a zatim u drugačijim okolnostima naložio potpunu primenu istog. Shodno tome, i mi u svojim zajednicama treba da postupamo na isti način kada donosimo neku meru; pažljivo izvagati i tek onda doneti odluku da li je primeniti u potpunosti ili delimično. Zakon može da bude savršen, ali ako ljudi nisu dorasli da ga drže na ispravan način, može se dobiti biše štete nego koristi od njegove primene.

4) Dinar

Naziv ''dinar'' u Bibliji označava Rimski srebrni novac, osnovnu novčanu jedinicu u razdoblju u kojem je napisan Novi Zavet. Prema Mateju 20, 2 jedna radnička dnevnica iznosila je jedan dinar. U navedenoj paraboli o radnicima u vinogradu, Hristos nam je pored ostalog otkrio i važne ekonomske činjenice. Dao nam je i podatak o dužini radnog dana, koji je bio na snazi u Palestini u vreme Njegovog boravka na Zemlji. Naravno ja sam svestan da ova parabola ima slojevito značenje, jer se jasno vidi da u ovoj priči domaćin predstavlja Boga, što nam predočava njegov status Vrhovnog vlasnika svega, a ta vrsta svojinskog prava, beskrajno nadilazi bilo koji drugi oblik vlasništva. Imajući to stalno na umu ja ću se usredsrediti na ekonomski aspekt priče.

Iz naznačene parabole mozemo izvući zaključak da je najamnina ugovoreni iznos koji se isplaćuje radniku po izvršenom poslu. Naravno, ne treba misliti da je iznos koji će se ugovoriti proizvoljan ili pak da zavisi od dobre ili loše volje ugovorača, već on stoji pod uticajem činilaca sa tržišta. To što je domaćin isplatio jednako svim najamnicima, iako su oni radili različit broj sati, nije nepravda sa njegove strane, nego pokazuje da je prvi dobio onoliko koliko se pogodio sa vlasnikom vinograda, a zadnji nije dobio više nego što je vredeo njegov rad u trajanju od 1 časa. Kako je to moguće? Kroz ovu priču, Isus nam zapravo otkriva poreklo viška vrednosti mnogo pre nego što je to učinio Marks. Naime, sasvim lako mozemo uočiti da vlasnik vinograda u istom danu ne menja visinu najamnine uz istovremeno smanjenje duzine radnog dana za najamnike koji su kasnije pristigli. Kako On to moze da čini, a da ipak ne privređuje sa gubitkom? Za njega se u priči kaže da je domaćin, a ni jedan domaćin ne ulaže sredstva da bi na kraju posla, završni račun pokazao gubitak, jer u tom slučaju ne bi bio nazvan domaćinom. Objašnjenje se bazira na činjenici da radna snaga ima svojstvo da u procesu rada stvara vrednost koja je veća od vrednosti za koju je iznajmljena. Da su ljudska bića sama sebi stvorila tu osobinu ili da je ona nastala evolucionim tokom, imala bi pravo i da gunđaju i da podižu najkrvavije revolucije zbog izrabljivanja, ali kako to nije slučaj, takvi poduhvati su bili promašaji i doveli su čovečanstvo do još veće bede i zla. Zahvaljujući pre svega i upravo tom svojstvu radne snage, koja je Bogom dana, želim to posebno da naglasim, dolazi do viška vrednosti u procesu rada. Domaćin to veoma dobro zna, ali on ne može da bude eksploatator, jer je on zapravo kreator toga svojstva ljudske radne snage, nego upućuje svojim postupanjem prema najamnicima poruku finansijskim magnatima ovoga sveta, koji mogu da budu i jesu eksploatatori, da smanjuju nivo iskorišćavanja radničke klase, sve do nulte eksploatacije, jer je to u njihovom duhovnom interesu. Centralna (glavna) ličnost priče im je pokazala da oni mogu kao i on što je učinio, da smanjuju dužinu radnog dana do određene granice, a da to ne će imati za posledicu gubitak, spram veličine predujmljenog kapitala.

Radi lakšeg razumevanja ove i drugih kategorija daću niz definicija čisto ekonomskih pojmova. Evo ih redom.

  1. Rad. Rad je proces između čoveka i prirode, proces u kome čovek menja prirodu i prilagođava je svojim potrebama. On se još može definisati kao svesno i svrsishodno delovanje ljudi na zatečene ili minulim radom već preobražene predmete prirode kako bi ih prilagodili svojim potrebama.
  2. Radna snaga. Sposobnost čoveka da obavlja određeni rad naziva se radna snaga. Kada čovek ne bi imao tu prirodnu osobinu nikakvi društveno-ekonomski uslovi ne bi omogućili pojavu viška vrednosti odnosno ne bi bila ostvarljiva oplodnja kapitala. Činjenica da ljudi nisu jednako sposobni, niti su u moralnom smislu isti, a što je posledica one pojave greha o kojoj sam već govorio, prouzrokovala je pojavu društveno ekonomskih uslova neophodnih da radna snaga postane roba, što se dogodilo u kapitalizmu. Radnu snagu ne treba izjednačavati sa radom, koji predstavlja proces trošenja radne snage. Njihovim razgraničenjem u ekonomskoj nauci, došlo se do objašnjenja viška vrednosti.
  3. Vrednost. Vrednost nije materijalna osobina roba i stoga je ''čulno nadčulna'' (Hegel), tj. ne može se čulima saznati. Vrednost se ispoljava kao društveni odnos među proizvođačima koji se ostvaruje posredstvom razmene, primajući u njoj oblik kvantitativnog odnosa među njihovim proizvodima. Vrednost robe se meri količinom na njenu proizvodnju utrošenog rada, a sama veličina vrednosti radnim vremenom i to prosečnim radnim vremenom.
  4. Prometna vrednost. Prometna vredanost je spoljašnji oblik izjednačenja mase radova sadržane u robama koje određuju njihovu vrednost, pa stoga i kvantitativnu srazmeru.
  5. Novac. Novac je opšte sredstvo razmene ili uputnica na deo društvenog proizvoda koji se nalazi u prometu.
  6. Cena. Cena je novčani izraz vrednosti robe.

5) As

Naziv za bakarni novac, verovatno najmanja novčana jedinica u Rimskom carstvu. 1 AS=1/16 DIN. Na jednom mestu Hristos navodi podatak da su se dva vrapca prodavala za 1 AS, a na drugom da se 5 vrabaca prodaju za 2 AS-a. (v. Mat. 10,29; Luka 12,6) Da ne bi došlo do zabune, skrenuo bih pažnju čitaocu, da u našem konzervativnom prevodu Biblije umesto asova stoje dinari. Ako oba evanđelista opisuju istu priliku kada je to Isus rekao, onda se može reći da je jedan od njih ili pak obojca, pogrešili. To se može objasniti činjenicom da su oni pisali svoja evanđelja kasnije po sećanju, a Luka je koristio i usmeno predanje, stoga je moglo da dođe do pogrešaka bezazlene i formalne prirode, jer njima Bog nije diktirao u pero, nego je dopustio da se, iako su bili pod nadahnućem, njihove ljudske nevine slabosti ispolje. Međutim, čini se da je Spasitelj ove podatke izneo u dve različite prilike. Ako je to tačno, onda upravo neslaganje prodajnih cena, otkriva nam važnu ekonomsku zakonitost da se tržišna cena praktično nikada ne poklapa sa tržišnom vrednošću, ona je ili visa ili niža od vrednosti, ali dugoročno gledano pokazuje tendenciju da se izjedneči sa njom i da je ona promenljiva veličina. Još u višem smislu, Isus nam daje do znanja da istinska vrednost životnih oblika, tj. njihova vrednost u Božijim očima, daleko premašuje iznos tržišne cene kojom ih mi cenimo, jer naša ljudska novčana merila, su slaba da izvrednuju bilo koje živo biće (stvorenje). Ekonomska poruka je da ni jedno živo biće ne tretiramo kao robu, a to se naravno odnosi i na pojedine njihove osobine. Upitno - odrične rečenice koje je Isus upotrebio to sjajno potvrđuju. Sve ovo pokazuje da se naš Gospod zanimao za ekonomska kretanja, jer smo videli da je bio veoma dobro informisan o promenama na trzištu.

6) Talant

Talant je bio grčki srebrni novac. 1 TALANT = 6000 DIN. Priča u kojoj Isus navodi ovu monetu, nosi u sebi poruku o oprostu dugova, koja se u današnjem svetu gotovo ne primenjuje, a nužna je iz mnogih razloga, i u interesu je i samih poverioca kada se cela probematika dugova osmotri dublje i sveobuhvatnije. (v. Mat. 18, 23-35)

7) Šabat (Subota) u novozavetnom vremenu

Šabat na jevrejskom jeziku znači odmor. U svim društveno - ekonomskim formacijama bio je i jeste od izuzetnog značaja, jer bez njega radna snaga ne bi dobila priliku da se obnovi, što bi dovelo do iscrpljivanja radničke klase. Produktivnost rada bi rapidno opadala i na kraju bi nastupio potpuni privredni kolaps. Ona predstavlja 1/7 vremena, od sedmičnog ciklusa i pripada Gospodu, a videli smo da se veličina vrednost upravo meri vremenom pa stoga nije uopšte neobično što se ona ovde našla među ekonomskim kategorijama. Ovo kažem za one koji bi možda pomislili da se institut Subote ne uklapa u tematiku štiva.

U prilog svetkovanja Subote navešću tri stiha iz Biblije koji podržavaju poštovanje i upražnjavanje ovog svetog dana i u Novom zavetu. Prvi se nalazi u Mateju 24,20, drugi u Jevrejima poslanici, u 4 poglavlju, 9 stih, a treći u poslednjoj knjizi Svetog Pisma u Otkrivenju 1, 10. Napominjem da je veoma bitno da se praznuje baš sedmi dan, a ne bilo koji dan u nedelji, jer su sa tim danom povezani posebni Božiji blagoslovi. (v. 1 Moj. 2, 3) Za postizanje impozantnih privrednih rezultata Gospodnji blagoslov je najvažniji faktor. A da je Subota zaista sedmi dan, tu ne postoje nikakve nedoumice. (v. 2 Moj. 16, 26)

8) Desetci i prinosi danas

Zapovest o desetku i prinosu je na snazi i sada kao što je bila u starozavetno vreme. (v. Mat. 23, 23; Jev. 7, 8) Za Božiji narod novozavetnog vremena, Hristos je postavio načelo da naši darovi Bogu treba da budu u srazmeri sa otkrivenjima i prednostima koje uživamo. (v. Luka 12, 48) To znači da desetak predstavlja donju granicu prilaganja u verske svrhe, što potvrđuje i Stari zavet. (v. Nem. 10, 32, 33) Zakon o desetcima i prinosima je postao neophodniji danas nego što je bio u vreme Starog zaveta, jer Evanđelje, da bi se proširilo zahteva mnogo više sredstava od onih koje je iziskivalo Božije delo u stara vremena. Dragovoljnost u davanju desetka i darova i ovde bih istakao kao nešto što je bogougodno i prihvatljivo. (v. 2 Kor. 9, 7; Rim. 12, 8) Kad bi svet odlučio da na globalnom nivou sprovodi ovu zapovest, mislim da bi se dogodile velike i sjajne promene u razvoju čovečanstva. Nikakve ekonomske krize, ni prirodne ni one veštački izazvane, ne bi se javljale u društvenom životu naše planete.

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz