Tuesday
2024-03-19
4:08 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
NSAID »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Nesteroidni antiinflamatorni lekovi i organi za varenje

Uvod
Na papirusima iz Egipta oko 1500. god. pre naše ere nalazimo prvi zapis o korišćenju preparata sa salicilatima iz mirte. Hipokrat je između 460-377. god p.n.e. koristio vrbovu koru za snižavanje temperature. Lečenje biljem je imalo empirijski karakter sve do 1897. godine. Tada je Felix Hoffman, u želji da eliminiše gorčinu salicilne kiseline, sintetizovao prvi nesteroidni antireumatik – acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin) (1). Od tada počinje upotreba nesteroidnih antiinflamatornih lekova za lečenje zapaljenja i bolova u reumatskim bolestima, a i u drugim bolnim i febrilnim stanjima. Početkom 70. godina prošlog veka razjašnjen je mehanizam delovanja NSAIL a 1982. god dodeljena je Nobelova nagrada za to otkriće. Ovi lekovi inhibiraju enzim ciklooksigenazu i sprečavaju nastanak prostaglandina iz arahidonske kiseline. Prostaglandini su odgovorni za bol i zapaljenjsku reakciju (2). Dvadeset godina kasnije dolazi se do saznanja da postoje dva izooblika ciklooksigenaze, što dovodi do pronalaženja novih vrsta NSAIL.

Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL) spadaju u najčešće upotrebljavane lekove na svetu. U SAD dnevno neki od ovih lekova koristi oko 25 miliona ljudi. Istovremeno oko 20% stanovnika SAD starijih od 70 godina koristi svakodnevno neki od oblika acetilsalicilne kiseline. U Evropi svakodnevno oko 30 miliona ljudi koristi NSAIL. Zbog široke upotrebe i velikog broja komplikacija neželjeni efekti ovih lekova su postali znatan medicinski problem (3).
Epidemiologija štetnih učinaka NSAIL na degestivni trakt
Pacijenti koji dugo i redovno koriste NSAIL, u 100% slučajeva imaju subepitelnu hemoragiju, u 50% se pojave sitne erozije, a ulkus se razvije u 20% slučajeva (4). Najveći deo ovih lezija (oko 80%) protiče asimptomatski (4,5). Teške komplikacije ulkusne bolesti (kao što su perforacija krvarenje i stenoza) retke su. Pogađaju 1-5% osoba lečenih NSAIL godišnje, ali je rizik za njihov nastanak kod bolesnika koji koriste NSAIL veći. Rizik raste sa starošću osobe koja koristi NSAIL. Kod mlađih osoba rizik je povećan 1,5 puta, a kod starijih od 60 godina i više od 5 puta (3). U grupi bolesnika starije dobi i smrtni ishodi teških komplikacija ulkusne bolesti su češći. Smatra se da 15% osoba koje koriste NSAIL imaju neku od digestivnih komplikacija terapije ovim lekovima (4). Smrtnost usled štetnih učinaka NSAIL se kreće oko 6,6 na 100.000 stanovnika, što znači veću smrtnost od multiplog mijeloma, astme, raka materice ili Hodgkinove bolesti. U ovaj broj nisu uključeni pacijenti koji su kupovali lekove u slobodnoj prodaji! Metaanalize upotrebe acetilsalicilne kiseline kao antiagregacionog sredstva u sprečavanu moždane kapi ili infarkta miokarda pokazuju da sprečimo dva moždana inzulta po cenu jednog gastrointestinalnog krvarenja ili jedan infark miokarda uz rizik dva ili tri gastrointestinalna krvarenja! Teza da se sa manjim dozama aspirina smanjuje rizik od krvarenja nije dokazana, jer već doze aspirina od 10 mg koče sintezu prostaglandina u želudačnoj sluznici. Stoga je potrebno dobro proceniti da li je (i koja) antiagregaciona terapija zaista neophodna. Čak je i sa strane finansijskih troškova ispravno, u slučajevima kada je rizik krvarenja veliki, upotrebiti skuplje ali sigurnije antiagregaciono sredstvo (npr ticlodipin) (1).
U Sloveniji na NSAIL otpada 5% svih na recept propisanih lekova. Oko 107000 stanovnika Slovenije svakodnevno koristi NSAIL, a 32000 bolesnika koristi i acetilsalicilnu kiselinu izdatu na recept. Godišnje se oko 5000 ljudi leči u bolnici a izmedju 50 i 100 osoba umre zbog štetnih učinaka ovih lekova na organe za varenje (3). Prema podacima za urgentni Klinički Centar u Beogradu u toku prvih 9 meseci 2002 godine zbog krvarenja iz gornjih partija digestivnog trakta hospitalizovano je 1800 bolesnika. Umrlo je 135 osoba (stopa smrtnosti 15%). U oko 50% slučajeva utvrđeno je da su uzrok krvarenja bili klasični NSAIL (5). U nedostatku preciznih podataka za našu republiku, ako se primene poređenja sa brojkama iz drugih zemalja, možemo izvući aproksimativni zaključak da u Srbiji godišnje zbog terapije NSAIL komplikacije u vidu krvarenja ima oko 5000-6000 osoba i da bar 500 osoba godišnje umre zbog ovih komplikacija.
Patogeneza štetnog delovanja NSAIL na organe za varenje
NSAIL mogu izazvati promene na bilo kom delu digestivnog tubusa, ali najpoznatije, najozbiljnije a i najčešće fatalne komplikacije terapije NSAIL su one koje nastaju na gornjim partijama digestivnog trakta (Tabela 1). Na sluzokoži gornjih partija digestivnog trakta NSAIL izazivaju lokalne i sistemske promene. Mehanizmi nastanka lokalnih i sistemskih promena su različiti i međusobno nezavisni.
Tabela 1. Neželjeni efekti NSAIL
• Dispepsija
• Ezofagitis
• Ezofagealne strikture
• Gastritis tip C
• Gastrične i duodenalne petehije, erozije, ulceracije, krvarenja i perforacije
• Ulceracije krvarenja i perforacije tankog i debelog creva
• Egzacerbacije hroničnih inflamatornih bolesti debelog creva,
• Lokalne promene

Neposredni učinak ili direktni topički učinak NSAIL ide po sledećem mehanizmu: većina NSAIL su blage kiseline rastvorljive u mastima i nakupljaju se u delovima i prostorima sa niskom vrednošću pH, kao što su želudac i sinovijalna tečnost zapaljenih zglobova. Kako su NSAIL kiseline, one u kiselom miljeu želudačnog soka ne joniziraju, već slobodno prelaze u ćeliju preko ćelijske membrane. U intraceluarnom prostoru disociraju i oslobađaju H+ jone. Ćelije sluzokože želuca oštećuju tako što povećaju propustljivost membrane i snižavaju sintezu bikarbonata i sluzi. Sluz i bikarbonati imaju funkciju zaštitne barijere. Kada ona nestane, HCl i pepsin mogu nesmetano da ispolje svoje agresivno dejstvo na ćelije. Na taj način želudačna kiselina igra glavnu ulogu u oštećenju sluznice želuca i dvanaestopalačnog creva usled delovanja NSAIL. Stoga je razumljivo što su inhibitori protonske pumpe koji blokiraju sintezu HCl lekovi izbora u prevenciji i lečenju ovih oštećenja (3).
NSAIL u tankom crevu izazivaju promene koje se manifestuju gubitkom belančevina i blagom anemijom, usled čega u retkim slučajevima može doći do hipoalbuminemije i edema.
Kod bolesnika sa hroničnim inflamatornim bolestima debelog creva mogu dovesti do teškog pogoršanja bolesti, bilo da se radi o divertikulitisu, kolitisu, ulceracijama, krvarenjima ili perforacijama (3, 4).
Na početku terapije skoro svi NSAIL podižu nivo aminotransferaza, ali se kasnije one normalizuju zato što je taj efekat posledica enzimskih promena a ne posledica hepatotoksičnosti. Ali NSAIL mogu, istina, u ređim slučajevima da dovedu i do holostaze ili akutnog medikamentoznog hepatitisa, koji može imati za posledicu fulminantnu insuficijenciju jetre. Acetilsalicilna kiselina izaziva sitnokapljičnu steatozu, koja je posledica oštećenja mitohondrijalne beta oksidacije masnih kiselina, koja može kod dece da se završi multiorganskim ireverzibilnim promenama sa smrtnim ishodom u okviru Reyesovog sindroma (1,3).
Posredni učinak NSAIL ili topičko oštećenje drugog prolaza odvija se na sledeći način: Neki od lekova iz grupe NSAIL su prodroge i za prelazak u aktivnu formu moraju da prethodno budu metabolički aktivirani u jetri, a potom se kao aktivna supstanca izlučuju preko žuči u duodenum, odakle mogu bilijarnim duodenogastričnim refluksom da se vrate u želudac i da izazovu oštećenja (3).
Bez obzira na način ulaska u organizam (bilo da se radi o peroralnom, rektalnom ili parentaralnom Slika 1. Šema mesta i delovanja ciklooksigenaza prostaglandina i NSAIL putu) najopasniji učinak NSAIL je inhibicija sinteze zaštitnih prostaglandina E (PGE), koji u sluznici želuca i duodenuma nastaju uz pomoć enzima ciklooksigenaze. Postoje dva izooblika ciklooksigenaze: ciklooksigenaza-1 (COX-1) i ciklooksigenaza-2 (COX-2) Enzim ciklooksigenaza-1 je konstitutivni enzim koji se nalazi skoro u svim tkivima i učestvuje u pretvaranju arahidonske kiseline (koja se nalazi u fosfolipidima ćelijske membrane) u protektivni prostaglandin i tromboksan. Blokiraju ga NSAIL. Enzim ciklooksigenaza–2 nastaje u zapaljenjskim stanjima, a indukuju je medijatori upale. Ona dovodi do sinteze prostaglandina koji potom dovode do bolova, povišene temperature i drugih manifestacija zapaljenja. Blokiraju je NSAIL i kortikosteroidi (Slika 1 ).

Tabela 2. Mehanizmi štetnog delovanja NSAIL na želudac i dvanestopalačno crevo

• Slabljenje sluzne barijere
• Snižena sekrecija bikarbonata
• Smanjena sekrecija mukusa
• Dezinhibicija sekrecije HCl
• Usporeno obnavljanje ćelija sluznice
• Oštećenje cirkulacije
• Smanjen protok krvi u sluznici
• Smanjena agregacija trombocita

Kako su većina klasičnih NSAIL kompetitivni inhibitori COX-1, to je i njihovo inhibitorno dejstvo na enzim dozno zavisno. To znači da će zavisno od doze, više ili manje inhibirati i sintezu zaštitnih prostaglandina. Prostaglandini imaju citoprotektivnu funkciju i uskladjuju sve mehanizme samoodbrane želuca. Inhibicijom sinteze prostaglandina NSAIL oštete sluznu barijeru i produžuju proces zaceljivanja erozija i ulkusa (Tabela 2).

Acetil salicilna kiselina je ireverzibilni inhibitor COX-1 zato već male doze ovog leka imaju toksične efekte. Zbog inhibicije sinteze tromboksana smanjiće se i sposobnost agregacije trombocita i tako povećati mogućnost krvarenja. Acetilsalicilna kiselina već u dozi od 75 mg izaziva krvarenje iz već postojećeg ulkusa na želucu ili duodenumu. Ovakvo krvarenje se može pojaviti već posle dva dana od uzimanja acetilsalicilne kiseline, a opisani su slučajevi krvarenja već posle jedne tablete aspirina (1,3,8).
Faktori rizika za razvoj komplikacija na organima za varenje usled terapije NSAIL mogu se podeliti na:
• dokazane: to su oni koji se odnose na pacijenta – starost iznad 65 godina, ulkus ili krvarenje iz GIT u anamnezi, oni koji se odnose na lekove – istovremena upotreba više NSAIL i/ili kortikosteroida korišćenje velikih doza NSAIL, istovremena upotreba antikoagulantne terapije;
• moguće: alkohol, pušenje, Helicobacter pylori infekcija, ženski pol, kardiovaskularne bolesti, dugotrajno korišćenje NSAIL
Infekcija bakterijom Helicobacter Pylori i NSAIL
Kakav uticaj ima infekcija H. pylori na pojavu ulkusa kod bolesnika koji se leče NSAIL, nije do kraja jasno. Za sada je stav da se eradikacija bakterije izvede kod bolesnika koji u anamnezi imaju ulkusnu bolest i moraju da uzimaju NSAIL. Čak i u tim slučajevima se verovatno spreči ulkus kao posledica infekcije, ali ne i kao posledica ošptećenja NSAIL (3). Neka istraživanja su, štaviše, pokazala da infekcija H. pylori smanjuje opasnost od krvarenja kod želuadačnog ulkusa, ali ne i kod duodenalnog ulkusa. Jedno od mogućih objašnjenja je i to da zapaljenje (gastritis) usled helicobakter infekcije indukuje ciklooksigenaze (time i medijatore upale), ali verovatno i zaštitne prostaglandine, čiju sintezu inhibišu NSAIL. Primećeno je takođe da eradikacija bakterije ne utiče na efikasnost izlečenja ulkusne bolesti koju su prouzrokovali NSAIL (3,4). Zato se smatra nepotrebnim bolesnike koji su na terapiji NSAIL i nemaju simptome od strane GIT testirati na infekciju H. pylori (4).
Izgleda da su NSAIL i H. pylori dva nezavisna faktora rizika za razvoj ulkusne bolesti.
NSAIL i kolorektalni karcinom
U epidemiološkim i laboratorijskim ispitivanjima postoje čvrsti dokazi da NSAIL može sprečiti ili usporiti rak debelog creva, koji spada u najčešća maligna oboljenja. Ovo se pre svega odnosi na lekove iz grupe koksiba, koji za sada daju obećavajuće rezultate. Terapijski efekat je posledica inhibicije angiogeneze koja je odgovorna za rast tumora (1,7). U Americi je celekoksib registrovan za sekundarnu prevenciju kolorektalnog karcinoma kod bolesnika sa adenomatoznom polipozom kolona (1,7). U toku su studije koje treba da procene kolika je preventivna vrednost terapije COX-2 inhibitorima u sporadičnim adenomatoznim polipima, hereditarnim nepolipoznim kolorektalnim karcinomima kao i u prevenciji karcinoma jednjaka kod Barretovog ezofagusa (6,7).
Različita škodljivost pojedinih NSAIL
Klasični NSAIL inhibiraju oba oblika ciklooksigenaze, ali se međusobno razlikuju po tome koliko blokiraju COX –1. Toksičnost medikamenta je direktno srazmerna stepenu inhibicije COX-1.
Na osnovu nivoa delovanja i inhibicije pojedinog izooblika ciklooksigenaze nesteroidne antireumatike možemo podeliti na:
1. konvencionalne-standardne, koji koče COX-1 I COX-2
2. selektivne za COX-2, koji u terapijskim dozama inhibiraju i COX-1, ali nešto manje nego konvencionalni i
3. specifične-koksibe, koji u terapijskim dozama koče samo COX-2.
Za lekove iz grupe koksiba naziv specifični je sporan, jer, kada se daju u velikim dozama, koče i COX-1. Zato se za sve NSAIL koji više inhibiraju COX-2 nego COX-1 (uključujući i koksibe) predlaže naziv selektivni inhibitori COX-2.
Na bazi desetogodišnjeg praćenja utvrđeno je da je kod konvencionalnih NSAIL relativna opasnost za perforaciju i krvarenje najmanja kod bolesnika lečenih ibuprofenom i diklofenakom (slika 2). Metaanalizom 12 epidemioloških istraživanja kod lečenih NSAIL dobijeni su slični podaci, Najmanji rizik teških gastrointestinalnih komplikacija je kod upotrebe ibuprofena i diklofenaka, a najviše neželjenih učinaka izazivaju ketoprofen i piroksikam (3,8).



Meloksikam je lek koji se smatra selektivnim za COX-2 iako on u približno jednakoj meri deluje i na COX-1 i COX-2. Zato bolesnici bolje podnose dozu od 7,5 mg nego od 15 mg (kod manje doze manja je inhibicija COX-1, a time i inhibicija sinteze zaštitnih prostaglandina). Zbog svoje relativne selektivnosti u odnosu na klasične, NSAIL se bolje podnosi i ima blagu prednost prilikom izbora leka (4).
Prvi farmakološki predstavnici koksiba su celekoksib i rofekoksib. Oba medikamenta u terapijskim dozama koče dejstvo COX-2, a na COX-1 ne deluju. Celekoksib je odobren za upotrebu 1998. a rofekoksib 1999. godine. Registrovani su za lečenje artroza akutnih bolova i dismenoreje. Oni principijelno nisu efikasniji od klasičnih NSAIL, ali imaju manje štetnih efekata. Bez obzira na njihovu relativnu bezbednost, Agencija za hranu i lekove u Americi je ipak preporučila da se daju u najmanjim efikasnim dozama. Neke studije pokazuju da se učestalost dispepsija, kao nuzefekta kod koksiba
(23,5%) bitno ne razlikuje od učestalosti ovog simptoma kod klasicnih NSAID (oko 25,5%), ali je procenjeno da je ulkus kao komplikacija za 50% ređi kod koksiba nego kod klasičnih NSAIL. (Prevalenca ulkusne bolesti kod koksiba je jednaka kao kod placeba). Međutim, ukoliko su bolesnici istovremeno uzimali i acetilsalicilnu kiselinu, onda razlika u pogledu komplikacija na GIT između koksiba i kontrolne grupe sa klasičnim NSAIL postaje vrlo mala (1).
Farmakoekonomske analize za sada ne usmeravaju na upotrebu skupih inhibitora COX-2 kod bolesnika koji nemaju faktore rizika za nastanak ulkusa. Grupa koksiba je doktrinarno rezervisana samo za bolesnike kod kojih postoji realna opasnost da će nastati neželjene gastrointestinalne komplikacije. Poslednjih meseci, posebno u zemljama sa visokim ekonomskim standardom, koksibi se, ipak, sve više propisuju i osvajaju sve veći deo tržišta NSAIL (5).
U poslednje vreme (istraživanja na ljudima su pri kraju) razvija se nova grupa NSAIL koji oslobađaju azotoksid-NO. Azotoksid je važan za zaštitu želudačne sluznice isto kao i prostaglandini i može nadoknaditi zaštitnu funkciju citoprotektivnih prostaglandina prilikom lečenja NSAIL. U istraživanju na životinjama u kombinaciji sa acetilsalicilnom kiselinom azotoksid je omogućavao antiagregacionu ulogu aspirina i nije sprečavao zaceljivanje ulkusa (1,9,10).

Slika 2. Toksičnost NSAIL za GIT u odnosu na ibuprofen

Vođenje bolesnika koji koriste NSAIL, mogućnosti smanjenja neželjenih učinaka NSAIL i lečenje komplikacija
Bolesnici koji redovno koriste NSAIL, zahtevaju redovne kontrole, laboratorijsko i endoskopsko odnosno rentgensko ispitivanje i detaljno upoznavanje sa mogućim štetnim efektima lekova. Ukoliko lekar uoči pojavu neželjenog dejstva leka, treba da preduzme sledeće korake:
Primarna profilaksa. Kad god je moguće, ukinuti NSAIL. Propisati sigurniji NSAIL (meloksikam, ibuprofen, diklofenak) ili koksib. Propisati kombinaciju NSAIL i neopoidnog analgetika (npr. paracetamol za blaži bol ili tramadol kod težih bolova). Na taj način se mogu dati manje doze NSAIL, čime se smanjuje opasnost neželjenih učinaka. Ovaj postupak je posebno preporučljiv kod starih osoba i bolesnika čije je opšte stanje slabo (1).
Lečenje bolesnika sa faktorima rizika. Bolesnicima koji se leče NSAIL i imaju ulkusnu bolest ili dijagnostičku sumnju na ulkusnu bolest , propisujemo lečenje inhibitorima protonske pumpe
(Omeprazol 20 mg 2×1 ili pantoprazol 40 mg 2×1). Lečenje traje osam nedelja, pri čemu se zaceli oko 87% želudačnih i 89% duodenalnih ulkusa i do 93% erozija. Ukoliko je prisutan Helicobacter pylori dilema nije potpuno razjašnjena, ali dosadašnje smernice ipak doktrinarno preporučuju da se sprovede eradikacija (3,8). Treba napomenuti da antacidi i blokatori H2 receptora nisu dobar izbor (štaviše, potpuno su bez efekta kada je u pitanju ulkusna bolest ali kod dispeptičnih tegoba bez ulkusa njihova primena ima opravdanje ukoliko se daju u dvostrukim dozama u odnosu na uobičajene). Takođe zaštitni analog prostaglandina u vidu mizoprostola (iako je nešto jevtiniji) nije efikasniji od inhibitora protonske pumpe i daje česte nuzefekte (8). Prednosti davanja inhibitora protonske pumpe se ogledaju u sledećem: deluju direktno na sekreciju HCL nevezno od stimulacije, ne zahtevaju povećanje doze, nema razvoja tolerancije na lek, povećavaju pH želudačnog sekreta više danju nego noću, imaju minimalne interakcije sa citohromom P450 (5).
Sekundarna prevencija. Bolesnicima koji u anamnezi imaju ulkus ili gastrointestinalno krvarenje i koriste NSAIL, treba propisati najsigurniji NSAIL koji je na raspolaganju (po mogućnosti specifični COX-2 inhibitor) i dati dozu održavanja (omeprazol 20 mg dvevno ili pantoprazol 40 mg dnevno) dok god koriste NSAIL (3,8). Na Slici 3 je prikazan redosled postupaka u slučaju komplikacija terapije NSAIL
Slika 3. Algoritam postupaka u gastrointestinalnim komplikacijama terapije NSAIL

Zaključak
NSAIL spadaju u grupu najčešće korišćenih i dobro ispitanih lekova. Oni su relativno bezbedni lekovi ali njihove komplikacije mogu biti teške i fatalne. Zato je važno da pri korišćenju ovih lekova izaberemo što sigurniji lek, da koristimo kombinacije NSAIL sa neopijatskim analgeticima, da dajemo najmanje, efikasne doze, da terapija traje što je moguće kraće. Bolesnicima sa aktuelnom ulkusnom bolešću dajemo inhibitore protonske pumpe u terapijskoj dozi, a bolesnicima bez aktuelnog ulkusa sa anamnestičkim podacima o prethodnoj bolesti i krvarenju u dozi održavanja. Upotreba selektivnih COX-2 inhibitora (koksiba) opravdana je kod osoba koje imaju rizik za gastrointestinalne komplikacije.
Literatura
1. Nevenka Krčevski-Škvarč, Jasna Rozman Marčič, Marjan Ivanuša: Nekateri novejši pogledi na nesteroidne antireumatike, Zdravstveni vestnik 2001;70;405-13
2. Vane JR.: Inhibition of prostaglandin synthesis as a mechanism of action for the aspirinlike drugs. Nature 1971; 231: 232-235.
3. Markovič Saša: Škodljivi učinki nesteroidnih protivnenih zdravil na prebavila iz zbornika 42. Tavčarjevih dnevov 2000 20-7
4. M. Brian Fennerty, MD NSAIDrelated gastrointestinal injury Evidencebased approach to a preventable complication Vol 110 / No 3 / September 2001 / Postgraduate medicine.
5. Krstić Miodrag NSAIL i digestivni trakt prevencija www.yuga.org.yu/pdf/NSAIL i digestivni trakt -prevencija.ppt
6. NSAID Fact Sheet PHARMACIA CANADA JUN 2003 www.pharmacia.ca/en/news/nsaidfactsheet.asp
7. Lynch PM.: COX-2 inhibition in clinical cancer prevention. Oncology (Huntingt). 2001 Mar; 15(3 Suppl 5):21-6.
8. J M Seager, C J Hawkey.: Indigestion and nonsteroidal antiinflammatory drugs BMJ 2001;323:1236-1239 ( 24 November )
9. J.L. Burgaud, J.P. Riffaud and P. Del Soldato: NitricOxide Releasing Molecules : A New Class of Drugs with Several Major Indications
10. Fiorucci S, Antonelli E, Santucci L, Morelli O, Miglietti M, Federici B, Mannucci R, Del Soldato P, Morelli A.: Gastrointestinal safety of nitric oxidederived aspirin is related to inhibition of ICE-like cysteine proteases in rats.Gastroenterology. 1999 May;116(5):1089-106


NESTEROIDNI ANTIREUMATICI (NSAR)

Reumatske bolesti uzrokuju pojavu koja je vrlo česta i uobičajna kod brojnih bolesti a naziva se upala (eng. inflamation). Upala je reakcija tkiva na oštećenje ili podražaj koji može biti mehaničko, hemijsko, radiološko, mikrobiološko i imunološko i dr. Pri tome upala je patološki proces kojim tkivo reaguje na podražaj. Karakteristični simptomi upale jesu bol, crvenilo, otok i zagrijanost tkiva (dolor, rubor, tumor i calor). Iako u principu ima protektivni karakter, upala može oštetiti tkivo. Pogotovo u slučajevima kada je upala nepotrebna reakcija na krivi, autoimuni disbalans, poput reumatskih bolesti.

U upali ucestvuju brojni elementi, a jedni od najvažnijih su medijatori upale - tvari koji potiču i pojačavaju upalu. U medijatore upale spadaju eikosanidi (derivati arahidonske kiseline) i to prostaglandini, tromboksan i leukotrieni.

Oni se nazivaju još i tkivni hormoni a u tkivima izazivaju različite reakcije koje karakterišu bol, otok, crvenilo i povišena temperatura tkiva. Važno je naglasiti da se oni ne javljaju samo tijekom upala nego i tokom normalnih fizioloških funkcija. Primeri, tromboksan (TXA2) potiče zgrušavanje krvi, prostaciklin (PGI2) sprečava iritaciju želuca želučanom kiselinom itd.

Od arahidonske kiseline, sastavnog dijela stanične membrane nastaju (uz pomoć enzima cikloksigenaze I i ciklooksigenaze II) naprije prostaglandini PGG2 i PGH2, a od njih prostaciklin (PGI2), prostaglandin E2, prostaglandin F2. Jedan krak biosinteze vodi prema tromboksanu A2 i tromboksanu B2. S druge strane, iz arahidonske kiseline, posredstvom enzima lipoksigenaze nastaje 5-hidroperoksiarahidonska kiselina (5-HPETE) iz koje se stvaraju leukotrieni (LT).

Naziv prostaglansini dolazi od imena žlezde prostate, jer su tamo najprije nađeni, a naziv leukotrieni od pojma leukociti.

Brojni prostaglandini nastaju u normalnim, zdravim uvjetima i imaju sasvim normalno fiziološko djelovanje. Primjerice, prostaciklini blokiraju sekreciju želučane kiseline uzrokovane hravom, histaminom ili gastrinom i djeluju citoprotektivno na sluznicu želuca. Tromboksan izaziva agregaciju trombocita i vazokonstrikciju, dok prostaciklin ima obrnuto delovanje.
Ipak, za upalno delovanje nabitniji su prostaglandini PGE i PGF. Pod njihovim uticajem dolazi do povišenja telesne temperature. Oni takođe senzibiliziraju završetke živaca, što uzrokuje bol, glavni i najneugodniji simptom svih upala i reumatskih bolesti.

Protivupalno delovanje nesteroidnih antireuamtika (NSAR) temelji se na blokadi ciklooksigenaze, ključnog enzima u sintezi prostaglandina. Postoje dve ciklooksigenaze

ciklooksigenaza -1 (COX-1) i
ciklooksigenaza -2 (COX-2).

Ciklooksigenaza-1 sintetizira prostaglandine koji su potrebni za normalne fiziološke funkcije organizma, dok ciklooksigenaza-2 (COX-2) normalno nije prisutna u organizmu, ali se javlja pri upalnim procesima i sudeluje u sintezi patoloških prostaglandina koji potiču i pojačavaju upalu. Stoga je očito da ćemo blokadom COX-2 zaustaviti upale.

Problem je u tome da većina NSAR blokira i COX-1, a ne samo COX-2 što znači da takvi lekovi blokiraju sintezu svih prostaglandina i normalne fiziološke funkcije, a takođe ostavljaju želudac bez zaštite prostaciklina pa se javlja nuspojava bola i krvarenja u želucu.

Samo jedna skupina NSAR blokira samo COX-2, a to su koksibi, pa stoga njih zovemo selektivni COX-2 inhibitori, dok su svi ostali neselektivni NSAR.

Ukuno gledajući NSAR imaju sledeće učinke:

protuupalno (antiinflamatorno)
antireumatsko
antipiretsko (snižavaju-normaliziraju povišenu telesnu temperaturu)
analgetsko (ublažavaju bolove)

Po hemijskoj strukturi NSAR dilimo na :

derivate octene kiseline i srodni spojevi - diklofenak, sulindak, alklofenak, indometacin, acemetacin, tolmetin, lonazolak i dr.
oksikame - piroksikam, meloksikam, tenoksikam, lornoksikam i droksikam
fenamate - mefenaminska, tolfenaminska, flufenaminska i meklofenaminska kiselina
derivate propionske kiseline - ibuprofen, ketoprofen, naproksen, fenoprofen, flurbiprofen, tiaprofenska kiselina, alminoprofen i dr;
koksibe - rofekoksib, celekoksib, valdekoksib i parekoksib

Derivati propionske kiseline, za razliku od ostalih NSAR, imaju nešto slabije izraženo antireumatsko delovanje.
Osim ovih lijekova COX-1 i COX-2 blokiraju i neki drugi lekovi koji ne spadaju u skupinu NSAR jer imaju pretežno analgetsko i antipiretsko delovanje, spadaju u skupinu lekova s delovanjem na živčani sastav i nazivamo ih analgoantipiretici a to su:
salicilati - acetilsalicilna kiselina, diflunisal, salsalat, benorilat
derivati pirazolona - propifenazon, metamizol, fenazon, aminofenazon, fenilbutazon, oksifenbutazon i dr.
anilidi - paracetamol


Paracetamol i propifenazon imaju snažno analgetsko i antipiretsko, a blago antiinflamatorno djelovanje. Djeluju sinergistički, inhibicijom ciklooksigenaze, enzima odgovornog za sintezu prostaglandina. 

Svi NSAR osim koksiba su neselektivni i blokiraju i COX-1 i COX-2 stoga imaju mnogo nuspojava. Koksibi (rofekoksib, celekoksib, valdekoksib i parekoksib) jesu novi lekovi koji selektivno i snažno blokiraju samo COX-2 stoga su sigurniji za pacijente s želučanim ulkusom. Problem je taj što je dokazano da povećavaju opasnost od kardiovaskularnih nuspojava (srčani udar), a osim toga, dosta su skuplji u odnosu na ostale NSAR.
Mnogo pripravaka NSAR dolazi u obliku čepića. To je zato što se na taj način smanjuju nuspojave u želucu, a također, jetra se štiti od lošeg delovanja te produžen je i poboljšan učinak.



Nesteroidni pripravci
Derivati octene kiseline i srodni derivati
diklofenak – Diklofenak, Voltaren, Naklofen, Naklofen duo
indometacin – Indometacin
diklofenak + orfenadrin – Neodolpasse

Oksikami
meloksikam – Movalis
piroksikam – Lubor, Erazon
tenoksikam – Artrocam

Derivati propionske kiseline
ibuprofen – Ibuprofen, Neofen, Brufen, Dalsy
ketoprofen – Knavon, Ketonal
naproksen – Nalgesin

Ostali nesteroidni pripravci
nimesulid – Aulin
Koksibi
celekoksib – Celebrex


A propifenazon je analgopiretik!

ANALGOANTIPIRETICI

Kao i opioidni analgetici, analgoatipiretici se takođe koriste za lečenje boli, ali ne one jake već tzv. "slabe boli", ali i povišene telesne temperature.

Upravo zbog takvog dvojakog učinka oni se nazivaju analgoatipiretici (što ukazuje na to da imaju dve najvažnije indikacije).

Analgoatipiretici, za razliku od opioidnih analgetika nemaju psihotropno delovanje.

U analgoantipiretike spadaju:

1. Derivati salicilne kiseline (acetilsalicilna kiselina)
2. Derivati pirazolona (metamizol i propifenazon) 
3. Derivati anilina (paracetamol)


Mehanizam delovanja analgoantipiretika je isti kao mehanizam delovanja NSAR, s tom razlikom što je antireumatski učinak kod analgoantipiretika vrlo slab, dok je analgetski i antipiretski učinak puno više izražen. Dakle, oni inhibiraju enzim ciklookisgenazu 2 (COX2) i time staje biosinteza medijatora upale.

Naime, upravo su medijatori upale ti koji na živčanim završecima uzrokuju bol. Takođe, oni uzrokuju da se centar ze termoregulaciju podesi na višu temperaturu. Upravo je osecaj hladnoće prvi znak da se sprema groznica - medijatori upale povisuju hipotalamusni termoregulator na višu temperaturu, telo počinje rezonirati da mu je hladno pa se telesna temperatura povišava.

Kod upale je povišenje temperature zapravo obrambeni mehanizam. Do 38°C povišenje temperature pogoduje imunološkom sastavu i uzrokovano je medijatorima upale. Međutim, temperatura iznad 38°C postaje izuzetno štetna pa je tek tada opravdano primeniti analgoantipiretike.
Iako imaju isti mehanizam delovanja i iste indikacije oni su uglavnom različite hemijske strukture.


Propifenazon

Propifenazon je derivat pirazolona. Pojavio se na tržištu kako bi zamenio aminofenazon koji je povučen zbog potencijalne kancerogenosti. Ima slične učinke kao i metamizol, ali takođe može izazvati oštećenje koštane srži i poremećaj krvne slike. Danas se koristi uglavnom u kombinovanim pripravcima s ostalim analgoantipireticima.

Propyphenazone is an NSAID derived from pyrazolone and is related to phenazone. It has antipyretic and analgesic properties.

Paracetamol

Paracetamol je uz acetilsalicilnu kiselinu najkorišteniji analogoatipiretik i jedan od najkorištenijih lekova na svijetu. U Sjedinjnim Državama njegov naziv glasi acetaminofen. Također, jedini je predstavnik skupine anilida, derivata anilina. Naime, njegov prethodnik je fenacetin koji je izbačen iz upotrebe zbog hepatotoksičnosti. Paracetamol ublažava bolove i snižava povišenu telesnu temperaturu.

Njegovo delovanje kod suzbijanja bolova i snižavanja groznice jednako je delovanju acetilsalicilne kiseline. Ne nadražuje sluznicu želuca, te ga smeju uzimati i bolesnici sa želučanim tegobama, sa čirem na želucu ili dvanaestniku. Takođe, mogu ga uzimati i deca te je stoga jedini lek koji se primenjuje kod snižavanja povišene telesne temperature kod dece. U tu svrhu se priređuje u obliku sirupa i supozitorija.
Ali opet treba naglasiti da paracetamol nije bezazlen lek jer i on kao i njegov prethodnik (doduše manje vevrovatno) može izazvati oštećenje jetre te da stoga treba nekim osobama davati s oprezom.

Lupocet , Plicet , Paracetamol, Lekadol, Daleron, Panadol, Panadol Baby, Efferalgan

The classification of paracetamol, and the terminology used to refer to it, can cause confusion. It is often classified as a nonsteroidal anti-inflammatory drug (NSAID), but paracetamol has few anti-inflammatory effects in many tissues. However, aspirin, paracetamol and other NSAIDs all act by the same mechanism (inhibition of prostaglandin synthesis) and all show varying levels of analgesic, anti-inflammatory, antipyretic and antiplatelet actions.[10]



Nađoh i zvaničan sajt za Caffetin:

http://www.caffetin.com.mk/html_en/?id=1&box=7


gde piše da propiphenazon ipak jeste nesteroidni antireumatik koji inhibira sintezu prostaglandina.



PROPYPHENAZONE

Propyphenazone is a provolone derivative with an analgesic and antipyretic effect.

As a non-steroid anti-inflammatory drug , an unselective SOH inhibitor, it acts by inhibiting the prostaglandin synthesis, thus achieving its analgesic effect. The antipyretic effect is a result of its central action on the thermoregulation centre, that is, it decreases the elevated body temperature.

The recommended daily doses are 300-1000 mg. The maximum daily dose is 900 mg – 4 g, which is 19 times higher than the dose contained in one Caffetin® tablet. The recommended dose for children is 300 mg; the maximum dose for children is 1200 mg.
One Caffetin® tablet contains only 210 mg propyphenazone.


Нимесулид (или ти нимулид) је лек из групе НСАИЛ, као и парацетамол, ацетиласалицилна киселина, ибупрофен...И има антиинфламаторно, антипиретичко, аналгетско дејство. И врло битна информација је да је он селективни COX-2 инхибитор (за зазлику од аспирина, диклофена, бруфена...), значи нема последице по желудац, тј. не инхибира COX-1 која учествује у синтези простагландина који индиректно штите слузокожу желудца.
Е сада, тачно је да се углавном користи код реуматских болова, али многи лекари га препоручују и код главобоља, зубобоља, код болова за време менструалног циклуса и тако даље, управо због тога што је селективни COX-2 инхибитор. И наравно не треба га узимати дужи временски период, него само за једнократну употребу.

Nimulid zaista jako brzo deluje i to ne samo kod reumatskih bolova, jos ako uzmete MD varijantu nimulida, ali moram da napomenem da je ovaj indijski lekic povucen sa npr. Švajcarskog trzista.

U svakom slucaju prednost nimesulida u odnosu na ostale iz NSAIL je zaista što manje oštećuje, iritira želudac, ali novija istrazivanja ukazuju da ostećuje koštanu srž.


Kafebol!
Čini mi se da je kombinacija aktivnih sastojaka kod njega mnogo bolja nego kod kafetina.
U smislu da ima manje nezeljenih efekata po organizam.


Analgoantipiretici



Analgoantipireticima se nazivaju lekovi koji imaju i analgetičko i antipiretičko dejstvo. Tu spadaju derivati salicilne kiseline (acetilsalicilna kiselina), derivati pirazolona (metamizol i propifenazon) i derivati anilina (paracetamol).


Analgoantipiretici se vrlo često kombinuju međusobno i sa ostalim lekovima. Česte su kombinacije analogantipiretika (acetilsalicilne kiseline, paracetamola i propifenazona) sa vitaminom C, kofeinom, antitusicima (kodein ili dekstrometorfan) ili simpatomimeticima (fenilefrin ili pseudoefedrin).

Koriste se najviše u slučajevima prehlada, viroza,  glavobolje i zubobolje. Smisao tih kombinacija jest pojačanje efekata analgoantipiretika i uklanjanje nekih lokalnih simptoma prehlada i gripa.

Acetilsalicilna kiselina

Acetilsalicilna kiselina (aspirin) je među najranije sintetisanim lekovima i danas je jedan od najčešće korišćenih lekova širom sveta.

Izaziva ireverzibilnu inaktivaciju ciklooksigenaze (COX), pri čemu deluje i na COX-1 i na COX-2. Acetilsalicilna kiselina uspešna je u lečenju glavobolje, zubobolje, bolova u mišićima i bolova u zglobovima. Osim antiinflamatornog dejstva, acetilsalicilna kiselina inhibira i agregaciju trombocita, pa se osim kod inflamatornih stanja koristi i u većem broju drugih stanja: kardiovaskularni poremećaji, karcinom kolona i  rektuma, Alzheimerova bolest, dijareja izazvana radijacijom.

Brzo se resorbuje posle oralne primene, budući da je slaba kiselina u kiseloj sredini želuca u velikoj meri je u nejonizovanom obliku i time je njegova resorpcija olakšana. Oko 25% salicilata se oksiduje, nešto se konjuguje do glukunorida ili sulfata, a oko 25% izlučuje se nepromenjeno, brzina izlučivanja je veća ako je urin alkalan.

Posle primene terapijskih doza mogu nastati neželjeni efekti kao što su krvarenje iz želuca, obično malog intenziteta. Posle primene visokih doza nastaju vrtoglavica, gluvoća, zujanje u ušima (salicilizam) i može nastupiti kompenzovana respiratorna alkaloza. Posle primene toksičnih doza (samotrovanje) mogu nastati dekompenzovana respiratorna acidoza, plus metabolička acidoza. Sa toksičnim dozama salicilata moguć je poremećaj hemostaze, uglavnom zbog dejstva na agregaciju trombocita. Efekti ovih doza na centralni nervni sistem (CNS) su u početku stimulacija sa ekscitacijom, a eventualno i koma i depresija disanja.

Utvrđena je povezanost između korišćenja acetilsalicilne kiseline i Reyeovog sindroma, koji je redak poremećaj u dece. On predstavlja kombinaciju poremećaja jetre i encefalopatije, može nastupiti posle akutne virusne infekcije i mortalitiet iznosi 20-40%. Zato ga treba izbegavati kod dece do 12 godina!

Paracetamol

Paracetamol je jedan od najčešće korišćenih analgoantipiretika. ispoljava jako analgetičko i antipiretičko dejstvo, ali je antiinflamatorno dejstvo prilično slabo.

Primenjuje se oralno. Dobro se resorbuje posle oralne primene, inaktiviše se u  jetri procesima konjugacije, pri čemu nastaju glukuronidi ili sulfati.

Posle primene terapiskih doza, mali je broj neželjenih efekata i oni su retki, iako se ponekad mogu javiti alergijske reakcije na koži. Moguće je da regularno korišćenje velikih doza tokom dužeg vremenskog perioda može povećati rizik od oštećenja bubrega. Toksične doze izazivaju mučninu i povraćanje, a zatim posle 24-48h potencijalno fatalno oštećenje jetre. Renalna toksičnost se takođe javlja.


DEJSTVO

Paracetamol je analgetičko i antipiretičko sredstvo, čija dejstva traju oko 4-6 sati.

Paracetamol je efikasan, kao analgetik, protiv bolova koji su uzrokovani

pojačanom sintezom prostaglandina (kada prostaglandini deluju kao stimulatori

nociceptivnih receptora). Antipiretičko dejstvo paracetamola ostvaruje se na nivou

hipotalamusa u centru za termoregulaciju inhibicijom sinteze prostaglandina.

Za sintezu prostaglandina potrebno je prisustvo peroksida, kao ko-faktora ciklooksigenaze.

Paracetamol sprečava sintezu prostaglanadina u tkivima gde je

koncentracija peroksida mala, kao što je npr. tkivo mozga. Paracetamol nije

efikasan kao inhibitor biosinteze prostaglandina u tkivima gde je koncentracija

peroksida velika (posebno na mestima inflamacije kada postoje gnojne kolekcije).

Zato paracetamol ne deluje antiinflamatorno kao drugi NSAIL. Kofein u malim

dozama pojačava analgetičko dejstvo paracetamola.

Farmakokinetika paracetamola je važna zbog hepatotoksičnosti posle

predoziranja. Resorpcija je brza i skoro kompletna, a maksimalna koncentracija u

plazmi je posle 30-60 minuta od uzimanja leka. Posle terapijskih doza do 2g,

paracetamol se ne vezuje za proteine plazme, a u toku akutnog trovanja za

proteine je vezano 20-50% leka. Raspodeljuje se ravnomerno u sva tkiva.

Metabolizam u jetri jeste glavni vid eliminacije paracetamola. Posle uzimanja

terapijskih doza 90-100% paracetamola se izluči u mokraći, pretežno u vidu

metabolita glukuronida i sulfata, a manjim delom nepromenjeno. Poluvreme

eliminacije iz plazme je oko 2 sata. Posle unošenja toksičnih doza, većih od 10g,

paracetamol ima doznu-zavisnu kinetiku, metabolizam se u značajnoj meri

usporava, nastaje hepatoksički metabolit NABQI (vidi Trovanje), usled iscrpljivanja

rezervi glutationa.



Fabrički zaštičeni nazivi: Paracetamol, Paracet. Panadon,. Calpol, Lekadol

SASTAV:
Paracetamol je analgetik i antipiretik, lijek izbora kod alergičnih na acetilsalicilnu kiselinu. Paracetamol, metabolit fenacetina, podjednako je aktivan ali manje toksičan od fenacetina.
Paracetamol je naročito pogodan za terapiju kada je acetilsalicilna kiselina kontraindikovana, kao i u slučajima kada se acetilsalicilna kiselina ne preporućuje (kod bolesnika na terapiji antikoagulansima, urikozuricima, sa hemofilijom ill drugim bolestima, kod kojih postoji krvarenje ili mogućnost krvarenja, bolesnika sa gastrointestinalnim poremećajima, alergijom na aspirin i djece do 12 godina sa virusnim bolestima).


MEHANIZAM DEJSTVA
Mehanizam analgetičkog dejstva paracetamola nije u potpunosti dokazan. Smatra se da deluje preko inhibicije sinteze prostaglandina i drugih supstancija koje senzibilišu receptore za bol u centralnom nervnom sistemu i na periferiji. Takođe, u manjem stepenu, blokira stvaranje impulsa bola na periferiji.

Antipiretički efekat paracetamol ostvaruje dejstvom na centar za termoregulaciju u hipotalamusu, što dovodi do periferne vazodilatacije, povećanja protoka krvi kroz kožu, znojenja i sniženja telesne temperature.


FARMAKOKINETIKA
Paracetamol se resorbuje brzo i skoro kompletno poslije oralne primjene. Prisustvo hrane usporava resorpciju, all ne umanjuje efikasnost lijeka.
Resorpcija poslije rektalne primjene varira u zavisnosti od sastava podloge.
Maksimalna koncentracija u plazmi postižze se za l do 2 sahata. Dejstvo traje 3 - 4 sahata. Metaboliše se u jetri oko 90 - 95%, a izlučuje putem urina, uglavnom u obliku neaktivnih metabolita.

INDIKACIJE:

  • Boli različitog porijekla (glavobolja, zubobolja, neuralgija, mialgija, neuritis, išijalgija, posttraumatska bol, dismenoreja - bolne menstruacije)
  • Febrilna stanja

DOZIRANJE I NAČIN PRIMJENE.
Odrasli:
500 mg - 1 g na 4 - 6 sahata, maksimalno 4g dnevno

Djeca:
od 3 mjeseca do 1 godine: 1 - 4 x 60 -120 mg
1 do 5 godina: 1 -4 x 120- 250 mg
6 do 12 godina: 1 - 4 x 250 - 500 mg
Djeca dobijaju maksimalno 4 doze u 24 sahata. Razmak između pojedinačnih doza treba da bude 4 - 6 sahata.

KONTRAINDIKACIJE:
Teška oštećenja bubrega ili jetre, fenilketonurija, preosjetljivost na paracetamol.

NEŽELJENA DEJSTVA:
Neželjena dejstva su izuzetno rijetka, a mogu se javiti poslije dugotrajne upotrebe, u vidu osipa po koži, hematoloških poremećaja. U slučaju predoziranja moguća su oštećenja jetre i bubrega.

INTERAKCIJA SA DRUGIM LIJECIMA:

Zidovudin............ potenciranje dejstva oba lijeka
NAS ................ povećanje rizika od nefrotoksičnosti
Oralni antikoagulansi ....... povećanje antikoagulantnog dejstva


UTICAJ NA LABORATORIJSKE TESTOVE

Paracetamol može dati lažne vrednosti pri određianju glukoze i mokraćne kiseline u krvi.

SAVJETI BOLESNIKU
Ne prekoračivati propisane doze. Sirup se ne smije smrzavati.


Metamizol

Metamizol je derivat pirazolona. Ima snažno analgetsko delovanje i primenjuje se za suzbijanje bola različitog porekla. Analgetsko dejstvo je slično efektu opioidnih analgetika. Koristi se za lečenje bola koja ne reaguje na lečenje ostalim analgoantipireticima. Takođe se koristi za snižavanje povišene telesne temperature koja ne reaguje na ostale terapijske mere. Metamizol je jedinstven po tome što može sniziti i normalnu telesnu temperaturu dok ostali analgoantipiretici to ne mogu.

Metamizol je, ipak, u svetu uglavnom napušteno terapijsko sredstvo jer može izazvati oštećenje koštane srži i poremećaj krvne slike koje može biti i smrtonosno.

Metamizole sodium is a non-steroidal anti-inflammatory drug (NSAID), commonly used in many countries as a powerful analgesic and antipyretic. It is better known under the names Dipyrone, Analgin, Novalgin, Algocalmin, and Melubrin.

Propifenazon

Propifenazon je takođe derivat pirazolona. Ima slične efekte kao i metamizol, ali takođe može izazvati oštećenje koštane srži i poremećaj krvne slike. Danas se koristi uglavnom u kombinovanim preparatima sa ostalim analgoantipireticima.


Terapija bola

Pristup lečenju bola zavisi od nekoliko faktora. Pre svega od uzrasta, zatim od zdravstvenog stanja, odnosno bolesti ili problema prisutnih uz sam bol. Na kraju, značajno je pitanje da li se radi o akutnim (privremenom) bolu koji zahteva kratkotrajno lečenje, ili je potrebno hronično lečenje kao u slučaju reumatskih bolova

  • Terapija bola kod dece – Za lečenje bola kod dece mlađe od 7 godina treba primenjivati paracetamol (Febricet), a u kasnijem uzrastu dozvoljena je primena ibuprofena (Brufen). Upotreba acetilsalicilne kiselina (Andol, Anbol, Aspirin…) dozvoljena je tek od 14. godine starosti!
  • Terapija bola kod opasnosti od krvarenja – Ukoliko treba lečiti bol nakon vađenja zuba, prisutnog čira, kod menstruacije ili povrede koja krvari, treba primeniti analgetik koji ne produžava vreme krvarenja. Takav analgetik je nimesulid (Nimulid, Actasulid).
  • Brzodelujući analgetici – Ukoliko je potreban analgetik čije će dejstvo početi u najkraćem roku, preporučujem diklofenak-kalijum (Rapten K) ili lingvalete nimesulida (Nimulid MD). Opet, ukoliko su u pitanju bolovi praćeni krvarenjem ili opasnošću od krvarenja, jedina opcija je nimesulid, u ovom slučaju pomenuti Nimulid MD.
  • Hronično lečenje – Najbolje je primenjivati terapiju koja će biti najpodnošljivija za želudac. Najlakše se ponosi ibuprofen (Brufen), ali ako je potrebna jača terapija, treba primenjivati diklofenak (Diklofen, Rapten). U slučaju lokalnih bolova (bol u mičićima, zglobovima i sl.) treba koristiti lokalne analgetike: gelove, kremove i masti ibuprofena, diklofenaka i nimesulida. Ovim se poboljšava terapija jer je više leka na mestu nastanka bola, a smanjeni su neželjeni efekti, pre svega na sistem organa za varenje.

Registrovani lekovi

  • acetilsalicilna kiselina – ACETISAL PH 8 (Galenika Srbija), ANBOL (Galenika Srbija), ASK PH 8 (Habit Pharma Srbija), MIDOL (Hemofarm Srbija), ANDOL (Pliva Hrvatska), ASPIRIN 500 (Bayer Bitterfeld Nemačka), ASPIRIN DIREKT (Bayer Bitterfeld Nemačka), ASPIRIN MIGRAN (Bayer Bitterfeld Nemačka), ASPIRIN PROTECT (Bayer Bitterfeld Nemačka),
  • nifedipin – NIFEDIPIN RETARD (Hemofarm Srbija),
  • acetilsalicilna kiselina, askorbinska kiselina (vitamin C) – ASPIRIN PLUS C (Bayer Bitterfeld Nemačka), MIDOL C (Hemofarm Srbija), UPSARIN SA VITAMINOM C (Bristol-Myers Squibb Francuska),
  • acetilsalicilna kiselina, paracetamol, kofein – KOMBIKAF (B.G.Pharm Srbija), OLDON (Zdravlje Srbija),
  • metamizol-natrijum – ANALGIN (Srbolek Srbija), BARALGIN M (Jugoremedija Srbija), NOVALGETOL (Galenika Srbija), ANALGIN (Alkaloid Makedonija),
  • paracetamol – FEBRICET (Hemofarm Srbija), PARACET (Zdravlje Srbija), PARACETAMOL (Remevita Srbija), PARACETAMOL (Galenika Srbija), PARACETAMOL (Sigmapharm Srbija), PCM-HEMOFARM (Hemofarm Srbija), EFFERALGAN (Bristol-Myers Squibb Francuska), EFFERALGAN (Laboratories UPSA Francuska), PANADOL (Smithkline Beecham Belgija), PANADOL (Smithkline Beecham U.K. Velika Britanija),
  • paracetamol, askorbinska kiselina - EFFERALGAN SA VITAMINOM C (Bristol-Myers Squibb Francuska), FEBRICET C (Panfarma Srbija),
  • paracetamol, kofein – KOMBINOVANI PRAŠAK PROTIV BOLOVA (Ivančić i sinovi Srbija), PANADOL EXTRA (Smithkline Beecham Belgija), SARIDON (Bayer Sante Familiale Francuska),
  • paracetamol, kofein, kodein – CAFFEBOL (Hemofarm Koncern "Zorka Pharma" Srbija),
  • paracetamol, kofein, kodein, propifenazon – CAFFETIN (Alkaloid Makedonija),
  • paracetamol, kofein, propifenazon – KOFAN INSTANT (Bosnalijek Bosna i Herzegovina).




Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz