Tuesday
2024-03-19
10:28 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Drugi Hristov dolazak i vaskrsenje mrtvih »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

 

„Ako, naime, verujemo da je Isus umro i vaskrsao, tako će Bog Isusovim posredstvom povesti sa njim i one koji su usnuli. Jer ovo vam kazujemo rečju Gospodnjom – da mi koji živimo i ostajemo do dolaska Gospodnjeg nećemo preteći one koji su usnuli. Jer će sam Gospod na zapovest, na glas arhanđela i na trubu Božiju sići sa neba, te će mrtvi u Hristu vaskrsnuti prvo. Zatim ćemo mi živi, mi koji preostajemo, biti zajedno sa njima odneti na oblacima u vazduh – u susret Gospodu; i tako ćemo svagda biti sa Gospodom.“

Prva poslanica Solunjanima 4:14-17

Kao što je to slučaj i sa mnogim drugim verovanjima, učenje evanđeoskih protestanata o drugom Hristovom dolasku i vaskrsenju mrtvih – koje oni zasnivaju isključivo na Bibliji, u mnogo čemu se razlikuje od pravoslavnog shvatanja koje je nastalo pod uticajem tumačenja kasnijih crkvenih otaca.

Da bismo pred svojim očima stvorili jasnu sliku o tome u čemu su pogrešili srednjevekovni hrišćanski autoriteti – čiju nauku i po ovom pitanju zastupa tradicionalno hrišćanstvo istoka, potrebno je da detaljno proučimo šta nam o ovoj temi kazuje Sveto pismo. Uveren sam da će mojim čitaocima na kraju ovog poglavlja postati još jasnije zbog čega Pravoslavlje ne može da se nazove Crkvom koja nastavlja apostolsko učenje i tradiciju.

Pre nego što budemo stekli uvid u biblijska proročanstva koja govore o drugom Hristovom dolasku, želim da detaljnije proučimo starozavetna proročanstva koja su ukazivala na Njegovo rođenje i prvo pojavljivanje među ljudima Izrailja.

Starozavetna proročanstva o dolasku Mesije (Hrista)

Od samoga početka istorije grešnog čovečanstva, Gospod je ljudima nagoveštavao dolazak tj. rođenje Spasitelja. Tokom nekoliko milenijuma, koliko je proteklo od stvaranja sveta do rođenja Isusa Hrista, Bog je preko svojih slugu – proroka objavljivao sve više pojedinosti (detalja) o poreklu i budućoj ulozi Onoga koji je trebao da otkupi čovečanstvo umirući zbog njegovog greha. Adam i Eva su iz usta Svevišnjeg još u edenskom vrtu saznali da će budući Spasitelj biti „seme ženino“ tj. da će biti začet i rođen bez učešća muškarca (1. Mojs. 3:15; Isa. 7:14), što je kasnije i bilo ispunjeno (Lk. 1:34-35; Gal. 4:4). Starozavetnom heroju vere, Avraamu, bilo je objavljeno da će kroz njega, tj. njegovo potomstvo, biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji (1. Mojs. 12:3; 18:18; 22:18), što je svakako značilo da će Otkupitelj biti njegov potomak po telesnoj liniji (Mt. 1:1; Gal. 3:16). Ova telesna linija je trebala da vodi kroz Avraamove direktne potomke, Sarinog sina Isaka (a ne od Avraamovog prvorođenca Ismaila kojeg mu je rodila sluškinja Agara) i njegovog sina Jakova (a ne od prvorođenog Isava), te kroz Jakovljevog sina Judu, za koga je rečeno da se „vladalačka palica neće odvojiti od njegovog plemena“, te da će kroz njega doći „onaj kome će se pokoravati narodi“ (Rim. 9:7-13; 1. Mojs. 49:10).

Izrailjsko iščekivanje božanskog cara - Mesije

Nekoliko stotina godina nakon Jakovljevog blagoslova upućenog svojoj deci i izrečenog proročanstva o Mesiji koji je trebao da dođe kroz Judino pleme, izrailjski narod je iz svojih redova iznedrio cara Davida, Jesejevog sina. Ovaj jevrejski car, za razliku od svog prethodnika Saula koji je bio iz Venijaminovog plemena, vodio je svoje poreklo od Jude (Ruta 4:18-22; Mt. 1:1-6). Bog je, naime, Judinom potomku Davidu izrekao sledeće reči:

„Kad se navrše dani tvoji, i počineš kod otaca svojih, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će izaći iz utrobe tvoje, i utvrdiću carstvo njegovo. On će sazidati dom imenu mojemu, i utvrdiću prijesto carstva njegova dovijeka. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin (...) Ali milost moja neće se ukloniti od njega, kao što sam je uklonio od Saula, kojega uklonih ispred tebe. Nego će tvrd biti dom tvoj i carstvo tvoje dovijeka pred tobom, i prijesto će tvoj stajati dovijeka.“[1]

Prema proročanstvu proizašlom direktno iz Božijih usta, budući Mesija će biti večni car i sedeće na prestolu cara Davida. Njegovom carstvu neće biti kraja. Ovo proročanstvo je više puta potvrđeno u knjigama Staroga zaveta:

„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, ime će mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“[2]

„A u vrijeme tijeh careva Bog će nebeski podignuti carstvo koje se dovijeka neće rasuti, i to se carstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo će stajati dovijeka.“[3]

„A ti, Vitlejeme Efrato, ako i jesi najmanji među tisućama Judinijem, iz tebe će mi izaći koji će biti gospodar u Izrailju, kojemu su izlasci od početka, od vječnijeh vremena.“[4]

Anđeo Gavrilo je, više stoleća nakon zapisivanja upravo pročitanih proročkih reči, a u vreme najave rođenja Spasitelja devici Mariji u Nazaretu, ponovio Gospodnje određenje koje je podrazumevalo uspostavljanje carstva nad Izrailjem i to postavljanjem večnoga vladara na presto cara Davida:

„Tada joj anđeo reče: ne boj se, Marija; jer si našla milost u Boga. I gle, začećeš i rodićeš sina, i nadenućeš mu ime Isus. On će biti velik i zvaće se Sin Svevišnjega, i daće mu Gospod Bog presto njegovog oca Davida, te će vladati nad domom Jakovljevim doveka, i njegovom carstvu neće biti kraja.“[5]

Otac Jovana Krstitelja, sveštenik Zaharija je, na dan obrezanja svoga sina, izrekao potvrđujuće proročke reči:

„Neka je blagosloven Gospod Bog Izrailjev što je posetio i iskupio svoj narod, i podigao nam rog spasenja u domu svoga sluge Davida, kao što je obrekao od davnine kroz usta svojih svetih proroka (...) i da se seti svoga svetog saveza, zakletve kojom se zakleo našem ocu Avraamu.“[6]

Prema Draganu Simovu, autoru priručnika za proučavanje Svetog pisma, u Starom zavetu postoji oko 660 uopštenih proročanstava od kojih se 333 odnosi na Isusa Hrista. U vreme prvog Gospodnjeg dolaska bilo je ispunjeno 109 proročanstava, a preostalih 224 će biti ispunjeno prilikom njegovog drugog dolaska.[7] Ipak, ono što odmah možemo da zapazimo u vezi malopređašnjeg isticanja da će Isus biti car nad Izrailjem, jeste činjenica da je On živeo na zemlji pre bezmalo dve hiljade godina (bio raspet, vaskrsnut i vaznet na nebo) a da se proročanstvo o Njegovom carevanju nad izabranim narodom nije ispunilo! Upravo iz razloga što je pravo biblijsko značenje ispunjenja ovog proročanstva i danas nepoznato mnogim tumačima Biblije (među koje spadaju i bogoslovi Pravoslavne crkve) a zbog njihovog produhovljavanja biblijskih tekstova koji se trebaju shvatiti i tumačiti doslovno, dužan sam da detaljno izložim evanđeosko – protestantsko shvatanje ove teme, te da na taj način svojim čitaocima dokažem ispravnost stavova koje i sam zastupam.

Odlaganje ispunjenja nekih proročanstava

Iako sam u podnaslovu spomenuo da je u pitanju Gospodnje „odlaganje ispunjenja nekih proročanstava“, ovde se zapravo radi o tome da je On ovakav razvoj događaja u večnosti planirao – da bi ga u svoje vreme konačno i u potpunosti ostvario.

Naime, velika je biblijska istina da su Izrailjci Isusovog vremena željno iščekivali dolazak mesijanskog carstva i svoj povlašćeni položaj među drugim narodima – a u skladu sa starozavetnim proročanstvima. Carstvo Mesije je trebalo da bude neprolazno, u šta smo se uverili čitajući maločas navedene biblijske tekstove. Ovo carstvo je, takođe, trebalo da na planeti Zemlji izazove mnogobrojne promene, zapravo – pravi preobražaj. Posledice Gospodnjeg proklinjanja zemlje zbog Adamovog prestupa bi trebale da budu uklonjene. Pustinje bi postale plodno zemljište. Mesožderstvo među životinjama više ne bi postojalo, već bi današnji „smrtni neprijatelji“ živeli u savršenoj harmoniji, a svi stanovnici Zemlje bi proslavljali Gospoda. O tom budućem vremenu su Božiji proroci pisali ovako:

„Vuk će boraviti s jagnjetom i ris će ležati sa jaretom, tele i zverče zajedno će pasti, a dečak će ih voditi. Krava i medvedica će se napasati, i mladunčad njihova zajedno će ležati; slično volu, i lav će se slamom hraniti. Iznad jame gujine igraće se odojče, a detešce će ručicu zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, niti će biti nasilja na svetoj gori mojoj, jer će se zemlja ispuniti poznanjem Gospoda, kao što je vodom ispunjeno more.“[8]

„Vuk i jagnje zajedno će pasti, i lav će jesti slamu kao vo; a zmiji će biti hrana prah; neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, veli Gospod.“[9]

„Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena. Veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. (...) Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj.“[10]

Međutim, pre nastupanja ovog izuzetnog događaja za čitavu planetu i sve narode na njoj, a pogotovo za Izrailjce, ljudska bezbožnost – kojom su milenijumima vladali zemljom uništavajući je, moraće da bude kažnjena. Sveto pismo nam govori da će u isto vreme, dok Gospod bude kažnjavao bezbožne širom sveta zbog njihovog greha, na zemlju – među Jevreje, biti poslat od Boga starozavetni prorok Ilija koji će propovedati pokajanje i skoro uspostavljanje mesijanskog carstva:

„Jer, gle, ide dan, koji gori kao peć, i svi će ponositi i svi koji rade bezbožno biti strnjika, i upaliće ih dan koji ide, veli Gospod nad vojskama, i neće im ostaviti ni korijena ni grane. (...) Pamtite zakon Mojsija sluge mojega, kojemu zapovjedih na Horivu za svega Izrailja uredbe i zakone. Evo, ja ću vam poslati Iliju proroka prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji; I on će obratiti srce otaca k sinovima, i srce sinova k ocima njihovijem, da ne dođem i zatrem zemlju.“[11]

Upravo navedeno proročanstvo nam stavlja do znanja da bi Ilija (koji, setimo se kazivanja Starog zaveta, nije umro već je živ vaznet na nebo, 2. Carevima 2:11), pre velikog i strašnog Gospodnjeg dana (dolaska božanskog Mesije i uništenja bezbožnika), svojim propovedima postigao pozitivne rezultate i učinio ono na šta ga je Gospod poslao. No, sada se postavlja jedno jednostavno pitanje. Naime, ako već znamo da je Isus iz Nazareta taj od Boga određeni Mesija, zbog čega se svi ovi događaji (dolazak proroka Ilije, kao i zatiranje bezbožnih na zemlji) nisu odigrali u vreme kada je On boravio na zemlji? Odgovor na ovo pitanje se nalazi zapisan na stranicama Novog zaveta. Apostol Pavle o tome kazuje ovako:

„Radi toga sam ja, Pavle, sužanj Isusa Hrista za vas mnogobošce. (...) Odande čitajući možete da razumete moje shvatanje u Hristovoj tajni, koja u drugim naraštajima nije bila obznanjena ljudskim sinovima kao što je sada otkrivena njegovim svetim apostolima: da su mnogobošci u Hristu sunaslednici, i pripadnici istog tela, i zajedničari u obećanju kroz evanđelje. (...) I da svima rasvetlim u čemu se sastoji tajna koja je od večnosti bila sakrivena u Bogu, tvorcu svega.“[12]

Kao što vidimo iz ovog Pavlovog kazivanja, starozavetnim prorocima nije bila obznanjena „Hristova tajna“ koja se sastojala u tome da će Mesija morati da na svet dođe dva puta a ne samo jednom. Prvi dolazak obeležilo je njegovo krsno stradanje za grehe čitavog čovečanstva (i Jevreja i mnogobožaca – radi iskupljenja i jednih i drugih). Uspostavljanje mesijanskog carstva nad Izrailjem, u skladu sa drevnim najavama proroka, moralo je da bude „odloženo“ za daleku budućnost, i uspostavljeno nakon Njegovog ponovnog dolaska na Zemlju. Za ovakvo tumačenje svetih tekstova, naravno, postoji mnoštvo biblijskih dokaza. Najpre, umesto proroka Ilije (i strašnog Gospodnjeg dana) kao Mesijin preteča pojavio se čovek po imenu Jovan (Krstitelj). Ovaj je propovedao, prema rečima nebeskog glasnika upućenim njegovom ocu Zahariji, „u Ilijinom duhu i sili“:

„Ali anđeo mu reče: ne plaši se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva i tvoja žena Jelisaveta rodiće ti sina, a ti treba da mu nadeneš ime Jovan. Radovaćeš i veselićeš se, i mnogi će se obradovati njegovom rođenju. Jer će biti velik pred Gospodom, neće piti ni vina ni žestoka pića, a Duha Svetoga napuniće se još u utrobi svoje majke, te će obratiti mnoge Izrailjeve sinove njihovom Gospodu Bogu. On će ići pred njim u Ilijinom duhu i sili, da obrati srca otaca prema deci i nepokorne na pravedničku razboritost, da pripremi Gospodu uređen narod.“[13]

Takođe, znajući da još nije došlo vreme „strašnog dana Gospodnjeg“, već da će Njegov (prvi) dolazak imati za posledicu spasenje a ne uništenje mnogih, Gospod Hristos je u jednoj od svojih prvih propovedi u sinagogi u Nazaretu pročitao sledeći tekst:

„I dadoše mu knjigu proroka Isaije, pa je otvori i nađe mesto gde je bilo napisano: ‘Duh Gospodnji je na meni, zato me je pomazao i poslao da objavim radosnu vest siromašnima, da javim zarobljenima da će se pustiti i slepima da će progledati, da otpustim potlačene, da najavim prijatnu godinu Gospodnju’. I zatvori knjigu, dade je službeniku te sede; a oči svih ljudi u sinagogi behu uperene u njega. I poče im govoriti: danas smo čuli ispunjenje ovog pisma.“[14]

Ukoliko pogledamo čitav tekst iz knjige proroka Isaije iz koje je Isus čitao, uvidećemo jednu vrlo važnu stvar, a to je izostavljanje još jednog detalja koji je presudan za naše ispravno razumevanje ove teme. Naime, deo iz Isaijine knjige koji je Isus pročitao potiče iz 61. poglavlja, stihovi 1-2. Međutim, evo kako glasi izostavljeni deo drugog stiha ovog poglavlja:

„Da oglasim godinu milosti Gospodnje i dan osvete Boga našega...“[15]

Upravo iz razloga ostvarivanja Svog večnog plana koji starozavetnim prorocima nije bio otkriven, a koji je podrazumevao postojanje dugog vremenskog perioda koji je trebao da protekne između Isusovog prvog dolaska (radi smrti na krstu) i uspostavljanja mesijanskog carstva nad Izrailjem (koji će se desiti nakon drugog dolaska), On je prilikom čitanja Isaijinog proročanstva obelodanio samo onaj njegov deo koji će biti ispunjen Njegovim prvim dolaskom (a to je najavljivanje „godine milosti Gospodnje“). Nakon ovakvog čitanja, Isus je zatvorio knjigu i saopštio slušaocima da je došlo vreme ispunjenja pročitanog dela starozavetnog proroštva.

Hristovi učenici, kao i sam Njegov preteča Jovan Krstitelj, koji je u svojim propovedima najavljivao narodu skoro uspostavljanje nebeskog carstva, bili su zbunjeni ovakvim razvojem događaja. Umesto uspostavljanja carstva, njihov Učitelj je sve češće govorio o svojoj smrti i vaskrsenju iz mrtvih, što je dodatno zbunilo učenike, koji nisu mogli da poveruju da će Mesija morati da strada. Neki od njih su čak pokušali, iz neznanja, da spreče Hristovo stradanje koje je bilo predodređeno:

„I svi su se divili Božijoj veličini. A dok su se svi čudili svemu što je činio, on reče svojim učenicima: stavite ove reči u svoje uši; jer će Sin čovečji biti predan u ljudske ruke. Ali oni nisu razumeli ove reči, i bila je skrivena od njih da nisu mogli da je shvate, a bojali su se da ga zapitaju za ovu reč.“[16]

„Otada poče Isus kazivati svojim učenicima da on treba da ode u Jerusalim i mnogo da postrada od starešina, prvosveštenika i književnika, da bude ubijen, i da treći dan vaskrsne. A Petar ga uze nastranu i poče ga koriti govoreći: Bože sačuvaj, Gospode; neće ti se to dogoditi. A on se okrenu i reče Petru: idi od mene, satano; sablazan si mi, jer ne misliš što je Božije, nego što je ljudsko.“[17]

Jovan Krstitelj je, bivajući u tamnici, poslao svoje učenike da pitaju Isusa da li je on zaista taj (Mesija) koji treba da dođe ili treba da čekaju nekog drugog.[18] Dakle, čak i onaj koji je bio ispunjen Svetim Duhom još u utrobi svoje majke, i za vreme krštenja Isusovog video Božijeg Duha koji silazi na Njega u obličju goluba, kao i čuo glas Očev sa neba, posumnjao je u Isusovo mesijanstvo – iz razloga što se događaji nisu odvijali onako kako je on to zamišljao. Na sličan način su bili zbunjeni i apostoli. Nakon što su sa Isusom na gori preobraženja videli i starozavetne proroke Mojsija i Iliju, oni su mu uputili sledeće pitanje:

„I zapitaše ga njegovi učenici govoreći: što, dakle, književnici kažu da Ilija treba prvo da dođe? A on odgovori i reče: Ilija će doći i sve će uspostaviti. Ali vam kažem da je Ilija već došao, i ne poznaše ga, nego učiniše s njim što htedoše. Tako će i Sin čovečji stradati od njih. Tada učenici razumeše da im kaza za Jovana Krstitelja.“[19]

Kao što možemo da uočimo, Gospod najpre odgovara upotrebljavajući buduće glagolsko vreme a potom i prošlo, govoreći da će u budućnosti Ilija uistinu doći i uspostaviti sve što je pisano za njega, ali ističući i to da je „Ilija“ već došao (u liku Jovana Krstitelja, koji je išao u „Ilijinom duhu i sili“), te da su sa njime „učinili šta su hteli“ (bacili ga u tamnicu gde je i pogubljen). Pošto starozavetno proročanstvo o Ilijinom dolasku nije podrazumevalo da će Ilija biti ubijen, a to se ipak desilo sa Jovanom, to je svakako značilo da će se pravi dolazak ovog proroka (pred uspostavljanje Božijeg carstva) odigrati u budućnosti. Gospod Isus je u svoje vreme bio jedina osoba u čitavom Izrailju kojoj je bilo poznato zbog čega se događaji odigravaju u ovom pravcu. Mesija je po prvi put došao na zemlju da strada za grehe ljudi (stih 12b) a ne da caruje. Zato je umesto Ilije na istorijsku pozornicu, kao Mesijin preteča, morala da stupi druga ličnost – u osobi Jovana Krstitelja. Ukoliko postavljate pitanje zašto je on uopšte morao da dođe umesto Ilije, kada je rezultat ovakvog pojavljivanja Zaharijinog sina bila njegova mučenička smrt, odgovor je vrlo jednostavan. Naime, starozavetna proročanstva su najavila da će pre pojave Mesije obavezno biti poslat onaj koji je najaviti Njegov dolazak. Prorok Isaija je o tome napisao:

Glas je nekoga koji vičepripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše.“[20]

Iako je na pitanje koje su mu postavili Judeji, a kojim su želeli da provere da li je on prorok Ilija, odgovorio odrečno (tj. rekao je da on nije prorok Ilija), Jovan Krstitelj je ovako objasnio prirodu svoga poslanstva:

„Onda mu rekoše: ko si? – da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali; šta kažeš za sebe? Reče: ‘Ja sam glas onoga što više u pustinjiporavnite put Gospodnji’kao što reče prorok Isaija.“[21]

Dakle, iako donekle „zamršen“, odgovor na pitanje o sličnostima i razlikama ličnosti i istorijskog pojavljivanja proroka Ilije i Jovana Krstitelja pred dolascima Mesije (Hrista) je prilično jednostavan. On glasi: niti je Jovan Krstitelj Ilija, niti je Ilija u vreme Hristovo bio ubijen. Jovan je bio poslat umesto Ilije prilikom Mesijinog prvog dolaska, dok će Ilija doći u budućnosti, pred veliki i strašni dan Gospodnji, i uspostavljanje nebeskog carstva na Zemlji, tj. pred Njegov drugi dolazak.

No, pre nego što pređemo na proučavanje biblijskih proročanstava o drugom Hristovom dolasku i dešavanjima vezanim za njega, želim da još jedanput istaknem činjenicu koja će biti veoma važna i za donošenje konačnog zaključka na kraju ovog poglavlja, a ona glasi da će mesijansko (hiljadugodišnje) carstvo nad izrailjskim narodom sasvim sigurno biti uspostavljeno u budućnosti! Ovo moram da istaknem pre svega iz razloga što učenje Pravoslavne crkve, koje je poteklo od svetih otaca, u potpunosti negira mogućnost uspostavljanja bilo kakvog budućeg Božijeg carstva nad jevrejskim narodom - i pored mnogobrojnih biblijskih tekstova (koje smo citirali ranije) koji upravo o tome govore. O zabludama ovakvog učenja Istočne crkve detaljno ću govoriti kasnije. Evo za sada odgovora kojeg je na ovo i sva ostala slična pogrešna mišljenja dao sam Gospod Isus Hristos u razgovoru sa svojim učenicima:

„A okupljeni pitahu ga ovim rečima: Gospode, hoćeš li u ovo vreme ponovo uspostaviti carstvo Izrailjevo? On im reče: Nije vaše da znate vremena ili rokove koje je Otac odredio svojom vlašću, nego ćete primiti silu – kad Duh Sveti siđe na vas, i bićete moji svedoci kako u Jerusalimu tako i po svoj Judeji, i Samariji, i sve do kraja zemlje. I kad to reče, bi uznet pred njihovim očima, i jedan oblak ga uze od njihovih pogleda. Kada su pak gledali u nebo – dok je on odlazio – gle, dva čoveka u belim haljinama već su stajali pored njih. Oni rekoše: ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je od vas vaznet na nebo, doći će na isti način kako ste ga videli da odlazi na nebo.“[22]

Kao što jasno proizilazi iz apostolskog pitanja upućenog Isusu, oni su i nakon Njegovog vaskrsenja, kada su povratili prethodno izgubljenu veru, čvrsto iščekivali uspostavljanje mesijanskog carstva nad izrailjskim narodom. Isus Mesija se toga trenutka, zajedno sa njima, nalazio na Maslinskoj gori u blizini Jerusalima. Proročanstvo izrečeno od strane proroka Zaharije, a koje govori o događajima koji će se odigrati neposredno pred uspostavljanje carstva, glasilo je ovako:

„Jer će Gospod izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj. I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sjever a polovina na jug. (...) I u taj će dan proteći iz Jerusalima voda živa, pola k istočnom moru a pola k zapadnom moru, i biće i ljeti i zimi. I Gospod će biti car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“[23]

Isusovi učenici su pomislili da je momenat uspostavljanja carstva veoma blizu, jer su Mesijine noge bile na Maslinskoj gori koja se spominje u proročanstvu. Ipak, Gospod je odgovorio da im ne može otkriti tačan datum uspostavljanja božanske vladavine nad našom planetom – iz razloga što je Otac tu informaciju zadržao u tajnosti. Obratimo dobro pažnju na činjenicu da im Isus nije rekao da carstvo nad Izrailjem uopšte neće biti uspostavljeno, već da „nije njihovo da znaju vremena i rokove koje je Otac odredio svojom vlašću“, što svakako znači da će carstvo sigurno biti uspostavljeno u budućnosti. Učenicima je, pak, preostalo da okupljeni u Jerusalimu sačekaju silazak Svetog Duha, koji će ih osposobiti i opunomoćiti da u narednim vekovima propovedaju evanđelje o spasenju po čitavom svetu, sve do vremena koje su milioni do danas željno iščekivali i umrli ne dočekavši ga. Do vremena drugog Hristovog dolaska!

BIBLIJSKO UČENjE O DRUGOM DOLASKU ISUSA HRISTA

U prethodnom delu poglavlja uvideli smo da su starozavetna proročanstva veoma jasna po pitanju uloge koju Mesija (Hristos) mora da preuzme na sebe prilikom svoga dolaska među zemaljske stanovnike. Takođe smo uočili i činjenicu da drevnim prorocima nije bila objavljena „Hristova tajna“ o Crkvi – novozavetnom Božijem narodu, koji treba da bude sačinjen od pripadnika svih naroda u vaseljeni.

Upravo iz razloga što starozavetna proročanstva o Mesiji – izrailjskom caru, moraju biti ispunjena u potpunosti, a takođe i novozavetna koja govore o Njemu koji dolazi da uspostavi svoje hiljadugodišnje carstvo na Zemlji, želim da detaljno proučimo kakve su to blagoslovene posledice koje će proizvesti drugi Hristov dolazak. Najpre ćemo govoriti o Njegovom povratku u odnosu na narod Izrailja, a potom i u odnosu na novozavetnu Crkvu.

Drugi Hristov dolazak i izrailjski narod

Da bi potpunije shvatili kakve će blagoslove doživeti izrailjska nacija prilikom drugog Hristovog dolaska dužni smo da proučimo još jedno starozavetno proročanstvo, koje se u istoriji ispunilo sa stoprocentnom preciznošću. Ovo predskazanje je izrečeno proroku Danilu u prvoj polovini VI veka pre Hrista, dok je on, bivajući u dubokoj starosti, još uvek, zajedno sa ostalim Izrailjcima, boravio u vavilonskoj zemlji – u koju ih je u izgnanstvo odveo car Navuhodonosor u periodu između 605. i 586. god. pre nove ere. Gospodnja objava izrečena ovom proroku posredstvom anđela Gavrila, odnosila se na vreme koje je od Boga određeno, a koje treba da se ispuni do dolaska mesijanskog carstva, carstva pravednosti i mira. Tekst proročanstva glasi ovako:

„I nauči me i govori sa mnom i reče: Danilo, sada izidoh da te urazumim. U početku molitve tvoje izide riječ, i ja dođoh da ti kažem, jer si mio; zato slušaj riječ, i razumij utvaru. Sedamdeset je nedjelja određeno tvome narodu i tvome gradu svetom da se svrši prijestup i da nestane grijeha i da se očisti bezakonje i da se dovede vječna pravda, i da se zapečati utvara i proroštvo, i da se pomaže sveti nad svetima. Zato znaj i razumij: otkad izide riječ da se Jerusalim opet sazida do pomazanika vojvode biće sedam nedjelja, i šezdeset i dvije nedjelje da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vrijeme. A poslije te šezdeset i dvije nedjelje pogubljen će biti pomazanik i ništa mu neće ostati; narod će vojvodin doći i razoriti grad i svetinju; i kraj će mu biti s potopom, i određeno će pustošenje biti do svršetka rata.“[24]

Kao što uviđamo, anđeo je izjavio da je Danilovom narodu (Jevrejima) i svetom gradu (Jerusalimu) određeno još „sedamdeset nedjelja“ (tj. sedmica). Očigledno je da se radi o vremenskom periodu određene dužine. Pojam „nedjelja“ tj. „sedmica“ (kako glasi u prevodu Biblije „Kršćanske sadašnjosti“), odnosi se na period od sedam godina (u skladu sa 3. Mojs. 25:8). Dakle, Danilovom narodu je određeno još 70 x 7 (tj. 490) godina do dolaska večne pravde i krunisanja „Davidovog potomka“ na izrailjskom prestolu. Ovih 490 godina su, prema tekstu, trebale da počnu da se računaju od momenta „kad izide riječ da se Jerusalim opet sazida“ (st. 25). Veoma je, takođe, interesantno da Gavrilo iznosi proročanstvo da će od tog momenta – pa do „pomazanika vojvode“ (reč „pomazanik“ na jevrejskom je „Mesija“ a na grčkom „Hristos“) proteći 7+62 sedmice, odnosno 69 sedmica (483 godine). Istorijski podaci kazuju da je zapovest o ponovnoj izgradnji Jerusalima i hrama u njemu izrečena od persijskog cara Artakserksa i to 14. marta 445. godine pre Hrista (Nemija 2:1-15). Prema proroštvu, od tog datuma trebalo je da prođe 483. godine do momenta kada će „pomazanik biti pogubljen – ali ne za sebe“ (kako kazuje prevod Kršćanske sadašnjosti; što nam stavlja do znanja da je i u Danilovoj knjizi prorečeno da Isus neće umreti za svoje grehe već za grehe drugih ljudi). U izračunavanju datuma Isusovog raspeća u skladu sa ovim predskazanjem treba da imamo na umu da je jevrejska godina trajala 360 dana, a ne 365 dana i 6 časova – kao što je to danas slučaj u svetu. Prema ovom saznanju, od pomenute Artakserksove zapovesti do završetka 69 sedmice – nakon koje je pomazanik trebao da bude pogubljen trebalo je da protekne 173.880 (483 x 360) dana. Kada se ovih 173.880 dana „pretvori“ u godine kojim mi danas računamo vreme (od 365 dana i 6 časova), proizilazi da ove 483 jevrejske godine (po 360 dana) jesu identične sa 476 godina (+ 21 dan) po modernom računanju. Kada datumu 14. martu 445. godine pre nove ere dodamo 476 godina + 21 dan dobijamo datum 6. april 31. godine nove ere. Ovaj datum je veoma važan, jer je 31. godine n. e. Isus Hristos uistinu pogubljen od strane Rimljana, a po nagovoru jevrejskih starešina. Dan u koji se ispunilo proročanstvo o navršenih 69 sedmica (nakon kojih je Mesija pogubljen) jeste dan Njegovog ulaska u Jerusalim (na Cvetnu nedelju), 31. godine. Toga dana se ispunilo i predskazanje proroka Zaharije, koje je bilo zapisano nekoliko stotina godine pre Hristovog rođenja:

„Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu.“[25]

Jašući na magarcu, toga dana Gospod Isus se polagano približavao Jerusalimu.

„A kad je išao, prostirahu svoje haljine po putu. I kad se već približio mestu gde se silazi sa Maslinske gore, sve mnoštvo učenika poče u radosti da hvali Boga iz glasa za sva čudesa koja su videli, govoreći: neka je blagosloven car koji dolazi u ime Gospodnje. Mir na nebu i slava na visini. A neki fariseji iz naroda rekoše mu: učitelju, zabrani svojim učenicima. I odgovori im: kažem vam, ako ovi ućute, kamenje će vikati. A kad se približi, ugleda grad i zaplaka nad njim govoreći: kad bi i ti bar u ovaj dan saznao šta je za tvoj mir; ali je sad skriveno od tvojih očiju. Jer će doći dani na tebe i tvoji neprijatelji okružiće te opkopom, pa će te opkoliti i navaliće na tebe sa svih strana, i sravniće sa zemljom tebe i tvoju decu, te neće ostaviti u tebi kamen na kamenu, zato što nisi upoznao vreme kada si pohođen.“[26]

U biblijskom tekstu kojeg sam upravo citirao (od stiha 41 – 44), Gospod Hristos, izrailjski Mesija, govori o istim događajima o kojima je govorio i anđeo Gavrilo u izjavi datoj proroku Danilu gotovo šest vekova ranije. On kazuje da će u budućnosti neprijatelji opkoliti Jerusalim, te da će ga zajedno s njegovim stanovnicima sravniti sa zemljom. U Danilovom proročanstvu piše, podsetimo se, da će nakon pogubljenja „pomazanika vojvode“ doći narod drugog „vojvode“ (vojskovođe) i razoriti grad i svetinju (hram u Jerusalimu). Ovo razorenje se desilo 70. godine nove ere. Iskusila ga je ista generacija Izrailjaca koja je živela u vreme Isusovog raspeća četrdesetak godina ranije. Sagledajmo ukratko nekoliko Isusovih proročanstava u vezi ove tragedije, kao i razloge koji su do nje doveli.

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz