Tuesday
2024-03-19
8:56 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Praktične posledice verovanja u Trojstvo »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

 

Uvod

Bog želi da njegova deca spoznaju istinu (1. Tim. 2:4) i takođe da se bore za veru koja je prvobitno data crkvi (Juda 1:3). Stoga je važno da budemo aktivni u otkrivanju istine, i jasni u vezi onoga u šta verujemo i zašto u to verujemo.
 
Naša studija Biblije nas je dovela do mišljenja da Trojstvo nije biblijska doktrina. Svrha ovog članka nije da iznosi argumente za biblijsku unitarnu doktrinarnu poziciju, što je urađeno u mnogim knjigama.[1] Umesto toga, ovaj članak će se ograničiti na ispitivanje nekih od praktičnih posledica verovanja u Trojstvo. Isus nam je rekao da će nas istina osloboditi, a Reč i iskustvo nas uče da pogrešna doktrina obično ima posledice; ponekad veoma ozbiljne posledice. Kao što ćemo videti u ovom članku, definitivno postoje posledice koje proizilaze iz verovanja u Trojstvo.
 
Postoji mnogo dobrih i pobožnih zastupnika Trojstva, pa želimo da razjasnimo nameru ovog članka koji nije napad na ljude koji veruju u Trojstvo. Takođe, treba istaći da je posle Isusovog vaskrsnuća Bog njemu dao punu vlast na nebu i zemlji. To znači da u mnogim stvarima postoji funkcionalna jednakost između Boga i Isusa koja umanjuje neke od razlika između stanovišta Trojstva i Biblijskog Unitarizma. Na primer, i zastupnici Trojstva i Biblijskog Unitarizma veruju da je Isus "Gospod", odnosno njihov "učitelj" ili "poglavar", i obraćaju se Isusu za pomoć i savet.[2] Takođe, mnogi zastupnici Trojstva i Biblijskog Unitarizma se mole Isusu, i u potpunosti očekuju odgovor na te molitve. Štaviše, i zastupnici Trojstva i Biblijskog Unitarizma očekuju da će im Isus suditi kada dodje sudnji dan.
 
Uprkos sličnostima u pogledima na Boga i Hrista u nekoliko tačaka, verovanja zastupnika Trojstva i Biblijskog Unitarizma o Bogu i Isusu se u mnogim tačkama razlikuju. Namera ovog rada nije iscrpnost, već pokrivanje nekih od glavnih posledica verovanja u Trojstvo.
 
Praktična posledica br. 1: Mi treba da znamo ko je Bog
 
Svaka istina je vredna, zato što sva istina potiče od Boga. Isus je rekao da će nas istina osloboditi (Jovan 8:32). Nije ni čudo što je apostol Jovan napisao: "Nemam veće radosti od ove da čujem moja deca u istini da hode" (3. Jovanova 1:4). Takođe nije čudo što nam Biblija govori da Bog želi da svi ljudi budu spaseni i da "vide i prepoznaju i razlikuju i tačno znaju (božansku) istinu" (1. Tim. 2:4). Kao Božja deca, od nas se zahteva da radimo na pronalaženju istine, i da razlikujemo istinu od neistine. Ovo može biti veoma težak zadatak, i zahteva mnogo molitve, strpljenja, truda, skromnosti i timskog rada.
 
Mi verujemo da je spoznaja ko je Bog vredna iz mnogo razloga. Jedan od najvažnijih je da, kao naš stvoritelj, Bog zaslužuje da bude poznat i obožavan zbog taga ko je On, i kako se otkio u Bibliji. Ukoliko je Bog Trojstvo, On onda ima određene karakteristike, ali ako je sam Bog, i ima začetog Sina, Isusa, onda On ima drugačije karakteristike. Ukoliko je Trojstvo istina, Boga čine tri jednake, večne "Osobe", i Isus je i u potpunosti čovek i u potpunosti Bog. Ukoliko je naše Biblijsko Unitarno stanovište ispravno, onda postoji jedan Bog koji je jedini Bog, Isus Hrist je u potpunosti ljudski Božji Sin, a "Sveti Duh" je jedno od imena ili titula Boga, kao što su Elohim, Adonai i Otac imena za Boga. [3]
 
Kada o Bogu razmišljamo kao o "Jednom Bogu," prirodno je da pomislimo određene stvari u vezi sa njim: na primer, da je On stvorio ljudsku rasu kako bi imao porodicu koju bi voleo. Kada razmišljamo o Bogu kao o Trojstvu, onda izgrađujemo verovanja i paradigme na osnovu tog modela. Poenta je u tome da način razmišljanja o Bogu, a stoga i način na koji se odnosimo prema njemu, treba da bude zasnovan na tome ko Bog zaista jeste. Ukoliko Bog nije Trojstvo, tada zastupnici Trojstva zapravo ne znaju ko je Bog.
 
Praktična posledica br. 2: Verovanje u Trojstvo je stvorilo oslanjanje na "misteriju" u okviru crkve
 
Bog nas je stvorio sa sposobnošću da razmišljamo i upotrebljavamo logiku, i on nas poziva da hodamo u mudrosti i upotrebljavamo našu logiku. "Tada dođite, pa ćemo se suditi", kaže Bog u Isaiji 1:18. Biblijski Unitarizam stavlja veliki akcenat na logiku, i na verovanje da mi možemo da čitamo Bibliju i da je razumemo. Nasuprot tome, kada čitamo Bibliju i ne možemo da razumemo Trojstvo, kažu nam "da je to misterija". Ali postoji problem kada je "misterija" temelj hrišćanske vere: "misterija" postaje standard za razumevanje i interpretaciju Biblije. Naposletku, ako je sam temelj vere misterija, onda su i mnoge druge stvari vezane za Boga takođe misteriozne. Stoga je sada slučaj da hrišćanska veroispovest obiluje "misterijama". Misteriozne moći simbola dominiraju katolicizmom, kao i nebiblijske "misterije" kao što je Papina nepogrešivost. Mnoge protestantske veroispovesti takođe priznaju misteriozne moći nekih simbola. Na primer, krštenje u vodi izvedeno na pravi način ima misterioznu moć da pruži spasenje (ili čak i da daruje "Sveti Duh" osobi koja je krštena) uprkos stihovima koji nas uče da spasenje dolazi samo kroz veru. Druge "misterije" u hrišćanskoj religiji su kako Bog koji je ljubav može da zauvek muči ljude u paklu; ili kako Bog koji je ljubav može da dozvoli ili izazove toliko mučenja u svetu. [4]
 
Iako zaista postoje određene "misteriozne" stvari u vezi sa Bogom, većina hrišćana se oseća bespomoćnim da se suoči sa misterijama koje vređaju njihovu savest, izgledaju kontradiktorno, ili onemogučavaju njihovo razumevanje Biblije, jer ko nešto može reći o "misteriji"? Odgovor koji dobijemo kada kažemo, "Mi to ne razumemo" je "Naravno; to je misterija." Samo istraživači Biblije sa najviše samouzdanja su voljni da istupe i kažu "To nije misterija, to je pogrešna doktrina."
 
Nažalost, oslanjanje na misteriju u crkvi je navelo mnoge ljude da prestanu da se trude da razumeju biblijske teme zato što nikada ne mogu dobiti odgovore na svoja pitanja. To je takođe navelo ljude da ne streme da razumeju Boga na način na koji stremimo da razumemo matematiku ili fiziku, koristeći knjigu kao vodič, zato što verujemo da je potraga uzaludna - na kraju sve jedno neće biti odgovora.
 
Praktična posledica br. 3: Logika je izgubljena kao egzegetsko sredstvo
 
Prepleten sa oslanjanjem na "misteriju" pri objašnjavanju hrišćanskih doktrina je gubitak logike kao sredstvo za "egzegezu" (teološki izraz sa značenjem "razumevanja i objašnjenja Svetog Pisma"). Jedno od najvažnijih sredstava koje posedujemo za egzegezu je logika. Iako postoji veliki deo Biblije koji je jasan, većina nje mora biti "shvaćena." Na primer, kada se govori o nepotrebnosti pranja pre jela, Isus je upotrebio logičko, a ne "doktrinarno" objašnjenje: on je jednostavno istakao da zbog toga što hrana koju jedemo ide u stomak a zatim izlazi iz tela, jelo prljavim rukama ne čini osobu nečistom (Marko 7:14-23). Ista stvar se dogodila kada je Isus jeo sa grešnicima. Religiozni ljudi su mislili da je to pogrešno, ali on im je rekao, "Nego idite i naučite se šta znači: Milosti hoću, a ne priloga." (Mat. 9:13). Isus je očekivao da će svako ko zna da Bog zahteva milost logično zaključiti da bi Bog odobrio osobi da jede sa grešnicima kako bi im pomogla da razumeju kako da budu pobožniji. Logika je neophodno sredstvo za razumevanje Reči. Međutim, Trojstvo i druge "misterije" se suprotstavljaju logici, pa se u hrišćanskoj teologiji logika ne upotrebljava onoliko aktivno koliko bi trebalo kako bi pomogla razumevanju Biblije.
 
Tradicionalno, budući da je Trojstvo temelj hrišćanske vere, ljudi - čak i informisani hrišćanski učitelji - prihvataju misteriju pre nego logiku kao primaran pristup Svetom Pismu. Oni veruju da "Sveto Pismo ne mora da ima smisla." To je jedan od glavnih razloga za prihvatanje Trojstva iako nije u Bibliji. Ne postoji stih koji ga opisuje, ali je "složeno" iz različitih dela. Štaviše, teolozi su u nedoumici kako je Rana crkva saznala za Trojstvo. Ono ne postoji ni u jednom učenju Isusa i apostola. Sve to spada u kategoriju "misterije". Budući da se svaki stih može objasniti misterijom, ne postoji praktično nikakav naglasak na upotrebi logike u tumačenju Svetog Pisma u teološkim školama.
 
Na primer, po doktrini Trojstva, Otac, Sin i "Sveti Duh" su ravnopravne, večne osobe i sve tri čine "Boga". A ipak, u Novom Jerusalimu se Svemoćni Bog i Jagnje nalaze u hramu (Otkr. 21:22). Zašto je izostavljen "Sveti Duh"? Zapravo, postoje mnogi stihovi koji pominju Oca i Sina a isključuju Svetog Duha (pozdravi na početku crkvenih poslanica su dobar primer. Poslanice su od "Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista." Gde je Sveti Duh?). Mi smatramo da je najlogičniji razlog za to, i najbolje se uklapa u koncept Svetog Pisma, da ne postoji "Osoba" koja se naziva Sveti Duh.
 
Primetite takođe da u tom poslednjem Jerusalimu postoji presto za koji se kaže da je za "Boga" i za "Jagnje" (Otkr. 22:3). Za zastupnika Biblijskog Unitarizma ovo je veoma logično i lako za razumevanje. Postoji jedno mesto za "Boga" zato što je On "Jedan Bog" iz Biblije. Drugo mesto je za "Jagnje" koje je Isus Hrist, Božji Sin. Ne postoji mesto za "Svetog Duha" zato što takva "Osoba" ne postoji. Iz perspektive zastupnika Trojstva, međutim, ovaj jednostavan opis budućnosti je nelogičan i zbunjujuće. Zašto se, na primer, ako je Jagnje, Isus "Bog" kaže da postoji jedan presto za "Boga" a drugi za "Jagnje". Ukoliko je Trojstvo istinito, trebalo bi ili da bude jedan presto za "Boga", koji sačinjavaju sve tri osobe, ili bi trebalo da bude mesta za sve tri "Osobe" iz Trojstva. Ali ne postoji logičan razlog da se kaže "Bog" i "Jagnje" ukoliko je "Sin" takođe Bog, i ne postoji logičan razlog da se izostavi "Sveti Duh" ukoliko je ravnopravan i večan deo "Boga".
 
Zapravo, ako Isus jeste "Bog", zar ne bi mnogi stihovi koji govore o "Isusu" i "Bogu" trebali da budu o "Isusu" i "Ocu". U Marku 11:23, na primer, kada Isus kaže "Imajte veru Božju", šta to znači? Da li on govori da imaju veru u njega, ili kada kaže "Bog" misli na celo Trojstvo, ili samo na Oca? Ovakva pitanja su deo zabune koju je donela doktrina Trojstva, i nikada neće dobiti konačan odgovor sve dok se Trojstvo prihvata kao istina. Posmatrajući Marka 11:23 na svetlu stihova kao što je Jovan 14:1 "verujte Boga, i mene verujte," čini se da kada Isus kaže "Bog", on ne misli na sebe. Ali na koga on misli kada kaže "Bog"? Stihovi kao što je ovaj, koji su jednostavni i razumljivi sa stanovišta Biblijskog Unitarizma, postaju zapleteni u "misteriju" kada se čitaju iz perspektive Trojstva.
 
Prosečan religiozni hrišćanin se skroro nikada ne upušta u egzegetske debate, i nikada mu se ne kaže, "Mi ne koristimo logiku kao primarno sredstvo za razumevanje i objašnjavanje Svetog pisma". Međutim, teolozi su jasni kad je to u pitanju. "Martin Luter je... kada ga je Erasmus saterao uza zid u njihovoj debati o slobodnoj volji savetovao čitaocima da `se dive misterijama` i da ne pokušavaju da koriste logiku". [5] (str. 107). može se doći do mnogih ovakvih teoloških citata, ali je poenta jasna: mnogi teolozi veruju da logika može biti prepreka razumevanju istine.
 
Budući da se logika odbacuje kao egzegetsko sredstvo, u hrišćanstvo se uvodi nebiblijski i besmisleni jezik kako bi se objasnile misterije koje je stvorila crkva. Na primer, Isus je priznat kao "Sin", ali svi znaju da "sin" ima početak. Postoji trenutak u kome je "sin" začet i kasnije rođen. Ali zastupnici Trojstva smatraju Sina večnim, što logično znači da se on ne treba nazivati "sinom". Doktrina Trojstva "rešava" ovaj problem na dva načina: prvo, tvrdi "To je misterija." Drugo, izmišlja nebiblijski rečnik za objašnjenje misterije: kaže da je Sin "začet u večnosti". To nije ništa više od besmislice. Ne postoji ništa slično "začeću u večnosti", to je logički nemoguće.
 
Mi hrišćani treba da budemo svesni razlike između stvarne misterije i kontradikcije. U svojoj odličnoj knjizi "Protiv kalvinizma", Roger Olson piše: "Ovde moramo istaći razliku između misterije i kontradikcije; prvo je nešto što se ne može u potpunosti objasniti ili što je neshvatljivo ljudskom umu, dok je drugo jednostavno besmislica - dva koncepta koja se međusobno isključuju a zajedno čine apsurd." [6] Richard Daane upotrebljava izraz "verbalizam" koji se može primeniti na neke aspekte kalvinizma, ali mi smatramo da je odgovarajuće da se primeni na mnoga objašnjenja Trojstva: "...verbalizam, teoretska igra u kojoj reči zaista ne nose dokučiv smisao a fraze nemaju dokučivo značenje." [7] Mnoga od takozvanih objašnjenja Trojstva su samo verbalizmi.
 
Posledica nedostatka akcenta na logici u teologiji je nedostatak akcenta na mudrosti u svakodnevnom hrišćanstvu. Mudrost se često otkriva logikom, a, budući da logika nije deo najvećeg dela hrišćanske egzegeze, mudrost se takođe često ignoriše. Uzmimo za primer gojaznost. Mi slušamo to "nije dobro za tebe", što je istina, ali koliko često, posebno u hrišćanskom svetu gde bi "mudrost" trebala biti glavni faktor u svim odlukama, čujemo "Biti gojazan nije pametno, a Bog nas savetuje da budemo mudri." Slično, retko čujemo za bilo kog hrišćanina da je pohvaljen jer je "mudar." Ipak, postoji toliko mnogo stihova koji govore o tome da je mudrost nešto što treba da bude zajednička osobina hrišćana.
 
Praktična posledica br. 4: Mnogi ljudi postaju neaktivni u pogledu čitanja i razumevanja Biblije 
 
Biblija je obimna knjiga, ali je napisana jasnim i jednostavnim jezikom namenjenim masama; nije napisana naučnim jezikom koji može da razume samo obrazovana manjina. Svaki hrišćanin, sa malim poznavanjem geografije i običaja i kulture biblijskog sveta, treba da je u stanju da uzme Bibliju, pročita je i razume tok pasusa koje čita. Nažalost, to je retko slučaj.
 
Istraživanja među hrišćanima koje smo pitali o Bibliji pokazuju da biblijska nepismenost u Americi ima razmere epidemije. Ron Rhodes, predsednik udruženja “Reasoning from the Scriptures Ministries,” ukazuje na skorašnje istraživanje koje pokazuje da 35% novorođenih hrišćana uopšte ne čita Bibliju. Štaviše, među onima koji kažu da čitaju Bibliju, kada se dublje ispita, veliku većinu čine oni koji kažu da je čitaju samo tokom jednog sata koji provedu u crkvi svake nedelje ujutru. Još jedno skorašnje istraživanje pokazuje da dve trećine hrišćana u Britaniji ne zna da navede prvu knjigu Novog Zaveta (objavljeno u aprilskom izdanju časopisa "Christianity Today" iz 2012. godine).
 
Budući da Biblija predstavlja komunikaciju Boga sa ljudima, njeno čitanje bi trebalo da bude divno iskustvo, i dok je čitamo trebali bi da se osećamo moćno, srećno, smireno i da dobijemo nadu. Zašto je onda toliko hrišćana nikada ne čita? Glavni razlog za to je taj što pogrešna teologija mnoge pasuse iz Biblije čini potpuno nemogućim za razumevanje. Ljudima je rečeno da ne mogu da ih razumeju; pa to, zajedno sa prirodnom obeshrabrenošću koju osećaju kada pokušaju da ih pročitaju i razumeju i u tome ne uspeju, uzrokuje da najveći deo hrišćana jednostavno odloži Bibliju i ne čita je.
 
Teologija Biblijskog Unitarizma ima veliki potencijal da eliminiše te takozvane misterije u Bibliji što je čini lakšom za razumevanje i prijatnijom za čitanje. Dakle, kada se u Bibliji kaže da je Isus čovek, ali "Bog nije čovek" (4. knj. Mojsijeva 23:19), te izjave imaju savršenog smisla i mogu se čitati i verovati u njih na jednostavan način. Slično, kada Petar kaže da je Isus bio "čovek od Boga potvrđen među vama" (Dela 2:22), stih je lako razumeti. Iz našeg iskustva, kada ljudi razumeju Bibliju, i kao rezultat toga počnu da uživaju u njoj, oni će je čitati, razmišljati o njoj, pričati o njoj i to će promeniti njihove živote na divan način.
 
Praktična posledica br. 5: Pravo značenje mnogih stihova je propušteno zbog pokušaja nasilnog ubacivanja Trojstva u tekst
 
Postoje stotine stihova koji se stalno pogrešno shvataju zato što se u tekst nasilno ubacuje Trojstveno značenje. Isus je rekao "Ne živi čovek o samom hlebu, no o svakoj reči koja izlazi iz usta Božjih" (Mat. 4:4). Ukoliko je "svaka reč" važna, onda krivljenje značenja stotina stihova mora imati ogroman negativan efekat na razumevanje Boga, Isusa i Biblije. U svojoj knjizi "Justification", N. T. Wright o tradiciji kaže sledeće: "Ukoliko... dozvolimo našoj tradiciji da nas prisili da čitamo tekst na način koji nema utemeljanje na činjenicama, to znači da postoji nešto što taj tekst želi da nam kaže, a što mi gušimo, poričemo i ne dozvoljavamo da dođe do izražaja". [8] To je dobro rečeno i tačno oslikava poentu: postoje stvari u koje nam Biblija govori, pravo značenje teksta, koje je ugušeno teologijom Trojstva.
 
Bilo bi preobimno navoditi desetine stihova kako bi se pokazalo da tradicija Trojstva krivi pravo značenje teksta, ali dobar primer predstavlja Isaija 9:6, koji se obično prevodi na ovakav način: "Jer nam se rodi Dete, Sin nam se dade, kome je vlast na ramenu, i ime će Mu biti: Divni, Savetnik, Bog silni, Otac večni, Knez mirni." Pogrešnom prevodu "Bog silni" zastupnici Trojstva daju veliku vrednost, kao i "Otac večni" (što je čudno, budući da doktrina Trojstva govori da ne treba mešati Oca i Sina i da se Sin nikada ne naziva "Otac." Sve ovo postaje deo "misterije"). Prava istina kojoj nas uči Isaija 9:6 je izgubljena, a to je da je Isus "moćni heroj" i "otac" dolazećeg mesijanskog doba. Semitski idiom "otac" često označava autora nečega, ili se odnosi na vođu, a Isus je zaista "otac" mesijanskog doba. [9]
 
Ubacivanje teologije Trojstva u Sveto Pismo čini da jednostavni stihovi postaju zbunjujući. Dobar primer je Petrova izjava: "da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovog Isusa koga vi raspeste" (Dela 2:36). Sa aspekta Biblijskog Unitarizma, ovaj stih je jasan i jednostavan: Bog je stvorio svog Sina, čoveka Isusa, Gospoda. Sa stanovišta doktrine Trojstva, ovaj stih je zbunjujući. Ako je Petar znao da je Isus Bog, zašto je rekao da je Bog "učinio" Isusa Gospodom? Ako je Isus Bog, onda je već Gospod i nije ga Bog "učinio" Gospodom.
 
Još veću konfuziju izaziva Petrova izjava da je "Bog" učinio Isusa Gospodom. Da li je Petar mislio da je kao Bog, Isus pomogao da se sam učini "Gospodom", ili je on upotrebio reč "Bog" na način koji isključuje Isusa zbog boljeg razumevanja od strane jevrejske publike? I ako je to učinio, da li je sa "Bog" mislio na Oca i Svetog Duha, ili kao što je to mislila njegova publika, Jednog Boga? Ali ako je to on zaista učinio, da li je u redu isključiti deo Boga samo zato što toga publika nije svesna? Ova pitanja su zbunjujuća, i na njih se ne može sa sigurnošću odgovoriti - što je još jedna posledica uvođenja doktrine Trojstva u hrišćansku veru. Dela 2:36 je samo jedan od stotina stihova kojima se, kada se tekst posmatra iz perspektive Trojstva, gubi pravo značenje i stih nema smisla.
 
Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz