UDARNA SNAGA ISTINE - Vatikanske milijarde (15. i 16. poglavlje)
 
Saturday
2016-12-03
7:41 PM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Vatikanske milijarde (15. i 16. poglavlje) »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 33

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

15. i 16. poglavlje

15. poglavlje

KATOLIČKA CRKVA PONOVO LIŠENA SVOG BOGATSTVA

Dogma o nepogrešivosti uzdigla je papu iznad svakog smrtnika i na razinu božanstva.

Doduše, gubitak teritorijalnih Papinskih Zemalja a što znači papine svjetovne države i vlasti, činio se onda kao smrtonosan udarac. Ali, pošto se zapadno društvo rapidno mijenjalo, gubitak teritorija nije više bio tako sudbonosan kao u prijašnjim stoljećima, jer bogatstvo nije više bilo tako usko povezano sa vlasništvom nad zemljom – zemljoposjedom. Industrijska revolucija je preobrazavala zapadni svijet. Izgradnja tvornica sa uvećanom industrijskom proizvodnjom, otvaranje i povezivanje tržišta, organizirani rad, korištenje novih materijala i eksploatacija radne snage mijenjali su sliku Evrope i Amerike.

Gubitak Papinskih Zemalja ma kako bio gorak za Crkvu, neizbjezno ju je gurnuo u nove izazove i prisilio na stvaranje i zgrtanje novih vrsta blaga i bogatstva.

 Osim gubitka svjetovne drzave, Crkvi su zaprijetile i nove "kuzne” teorije i ideologije poput li- beralizma, demokracije i socijalizma, a koje su generirale anti-klerikalizam. Mnogi narodi na Zapadu su uspostavili drzave ciji je glavni cilj uz ostale procese, bio i proces razvlastenja pre- bogate Katolicke crkve. Liberalne, demokratske, agnosticke i otvoreno neprijateljske Vlade ci- nile su to diljem prosvijetljene Evrope. U Njemackoj je Bizmarkova "Kulturkampf” paralizirala Crkvu, dok su u Francuskoj poluateisticki republikanski rezimi sprovodili daljnju neutralizaciju Crkve smanjenjem i ogranicenjem njenog utjecaja u skolama, vojsci i drugim sferama drus- tvenog zivota. U susjednoj novo-ujedinjenoj Italiji neprijateljski raspolozene Vlade ogranicile su djelovanje Crkve svuda gdje je ona superiorno i monopolisticki vladala toliko dugo vreme- na. Vrlo znakovito, Italija je nakon tisucu i po godina rascjepkanosti konacno mogla biti uje- dinjena, tek nakon svrgavanja pape kao vladara i ukinuca papinske teritorijalne drzave u srcu Italije.

S druge strane, one izrazito pasivne katolicke nacije koje nisu sudjelovale u revolucionarnim pokretima i procesima i nadalje su ostale u papinskom jarmu koji ih je stalno vukao natrag.

Evropski anti-klerikalizam se brzo prosirio cijelom zapadnom hemisferom i u Centralnoj i Juznoj Americi bio je poput tempirane bombe spremne da eksplodira na najmanji dodir. U sjevero-americkom, anglo-saksonskom drustvu zbog predominacije protestantizma i djelo- tvornosti principa Odvojenosti religije i drzave, anti-klerikalizam nije bio tako snazan i razo- ran. U Latinskoj Americi Katolicka crkva je imala neogranicenu vlast, kako duhovnu tako i svjetovnu. To joj je omogucilo da tamosnje narode drzi u cvrstom zagrljaju koji je gusio svaki napredak. Iako su se razne oligarhije smjenjivale, ona je bila stvarna vladarica. A onda je dosla eksplozija.

Antiklerikalne latino-americke administracije dosle su na vlast kao rezultat reakcije protiv crkvenog iskljucivog monopola na svim poljima drustvenog zivota, te njenog kolosalnog boga- tstva. Taj monopol je bio razbijen, a bogatstvo konfiscirano. Ogromni crkveni zemljoposjedi razdijeljeni su seljacima bezemljasima.

 Najjaca eksplozija bila je ona u Meksiku pocetkom 20. stoljeca. U Meksiku je Katolicka crkva drzala u svojim rukama vise od trecine ukupnog bogatstva zemlje. Zajedno sa svojim laickim partnerima – krupnim zemljoposjednicima, ona je uistinu bila najveca kocnica cjelo- kupnog razvitka meksickog naroda. Kad je drzava pocela sprovoditi konfiskaciju i ekspropri- jaciju bogatstva Crkve, hijerarhija je digla galamu do neba i okrivljavala revolucionarne snage za progonstvo religije, iako one nisu namjeravale ukinuti religiju. Ali, na te drzavne poteze Crkva nije reagirala samo vikom i galamom. Ona je potaknula vrlo destruktivan gradjanski rat koji je gurnuo Meksiko unazad i obiljezio cijelo desetljece (1920-30) bunama, ustancima, masakrima i atentatima. Katolicki biskupi, svecenici, redovnici, pa cak i redovnice, aktivno su ucestvovali u svemu tome.

U atentatu na meksickog predsjednika Alvaro Obregona 1928.g. glavni organizator je bila "majka”-nadglednica jednog samostana. Ona je isla i dalje i trazila pomoc i intervenciju USA. Katolici u Sjedinjenim Drzavama bili su mobilizirani, a neki su cak trazili "preventivni rat” protiv Meksika. Iza tih poziva stajala je jedna mocna sila sa kojom je meksicka Vlada u zadnje vrijeme ratovala. To su bile neke americke divovske korporacije koje su imale velike interese i profite u Meksiku i koje su se duboko uvukle u ekonomski zivot nacije kontrolirajuci mnoge sektore.

Nakon udarca na crkveno bogatstvo, Meksiko je 1929. uveo Konstituciju (Ustav) koja deklarira, da je sve prirodno bogatstvo zemlje narodno vlasnistvo. Sjeverno-americke korpo- racije (narocito za naftu, bakar, srebro) digle su silnu graju, jer su im interesi u Meksiku bili ozbiljno ugrozeni. Ipak su dio svog eksploatacijom stecenog bogatstva morale vratiti mek- sickoj drzavi. I tada su na svijetlo dana izasla dva dotada tajna partnera, a to su bila Kato- licka crkva i velike korporacije, pa se mogao vidjeti neobican i bizaran spektakl. "Sveta majka crkva” koja se bori za interese USA korporacija s jedne strane, i korporacije koje se bore za duhovne i materijalne interese "jedine prave religije”!

Ovaj nesveti savez gotovo je doveo do intervencije Sjedinjenih Drzava u Meksiku. Kato- licka crkva je organizirala atentat na Predsjednika Meksika, a americke korporacije su poma- gale politickim spletkama i mitom. Jaka propaganda, pritisak Vatikana, americka katolicka hijerarhija i novac korporacija doveli su javno mnijenje gotovo do tocke usijanja. Ali americka Vlada je izdrzala pritisak i postupila mudro i – nije vojno intervenirala. Predsjednik Roosevelt je interese svoje zemlje stavio na prvo mjesto, kao i uvjerenje, da se Sjedinjene Drzave ne trebaju mijesati u unutarnje stvari i konflikte u Meksiku. U suprotnom, to bi ugrozilo ne samo dobrosusjedske odnose dviju zemalja, nego bi izazvalo sumnju i neprijateljstvo ostalih latino -americkih zemalja.

I tako su pokusaji Katolicke crkve da vrati svoje bogatstvo u Meksiku, pa makar i po cijenu gradjanskog rata i prolijevanja krvi, neslavno propali. Ali, otada je na vidjelo izisao jedan savez izmedju prividno suprotstavljenih sila, a to su Katolicka crkva i mocne americke korporacije (koncerni), a taj savez i danas odlicno funkcionira.

U nadolazecim desetljecima ovo partnerstvo je postalo tako cvrsto i mocno, da je u velikoj mjeri utjecalo na politicke, ekonomske i ideoloske prilike, ne samo u USA, nego i u Evropi. I zapravo u cjelokupnom zapadnom svijetu, a cime cemo se pozabaviti u narednim poglavljima.

 *****

16. Poglavlje

KATOLIČKA CRKVA POZDRAVLJA ROĐENJE BOLJŠEVIZMA

Neprilicno partnerstvo izmedju Katolicke crkve i mocnih komercijalnih divova u USA tokom meksicke "oluje” fenomen je, koji je nastao zbog njihovih slicnih interesa, odnosno zbog obrane i zastite tih interesa, kao i povecanja dobiti. To nije bio samo lokalni ili regionalni savez, nego odraz neceg puno veceg i znacajnijeg. To je bio odraz prilika u Evropi gdje su se pripremali veliki i sudbonosni dogadjaji. Prezivjele evropske monarhije bile su zaokupljene snovima o staroj nekadasnjoj velicini i sjaju poticani nacionalistickim militarizmom i ekonom-

skom pohlepom, a sto je konacno survalo taj kontinent u krvavi 1. svjetski rat. To je pak ubrzalo pojavu najdjavolskijeg grijeha dotad – Ruske crvene revolucije ili boljsevizma.

Ovo cudoviste koje je u proslom stoljecu postojalo samo u glavama boema i sanjara, iznenada je izronulo iz rusevina Evrope kao neki zastrasujuci div prijeteci svemu. Svemu sto je pripadalo starom redu i poretku, staroj ekonomiji, kulturi i religiji. Ono je imalo snagu mitoloskih koklopa, ali sa mnostvom malih glava napunjenih brojnim nemogucim-utopijskim shemama za novo drustvo, za novog covjeka i novu buducnost.

Da se ovo cudoviste pojavilo u nekoj maloj zemlji bilo bi vec dovoljno opasno, ali ono je izniklo u jednoj ogromnoj i mnogoljudnoj zemlji – u Rusiji. Osim sto je prijetilo svemu i svace- mu u "svome dvoristu” ono je zaprijetilo i cijeloj Evropi svojim kuznim crvenim bacilima. Nakon pocetne obamrlosti i pokusavajuci se podici iz rusevina, Evropa je pocela pripremati obranu od ruskog boljsevizma koji je brzo metastazirao po Evropi. Organizirano krscanstvo predvodilo je juris, jer se boljsevizam deklarirao ateistickim. Rusenje religije je bio jedan od njegovih glavnih ciljeva. To organizirano krscanstvo sa svim svojim svjetovnim bogatstvom glatko je stalo na stranu svih slicnih ustroja koji su bili u opasnosti da sve izgube. Pojedinci, organizacije, crkve, partije, vlade i narodi ujedinili su se u zajednicki front da uniste Crvene.

Demokracija je svugdje zatajila. Katolicka crkva je osnovala Katolicke partije da bi domi- nirala demokratskim masinama, ali one su bile nesposobne da zaustave plimu Crvenih. I tako, usred opce konfuzije izronio je jedan novi snazan pokret. Bio je to fasizam. I kao kuriozitet – on se rodio u jednoj katolickoj zemlji u kojoj je bilo tisucljetno sjediste papa – u Italiji. Prva fasisticka diktatura vladala je u Rimu, odmah do prijestolja svetog Petra.

Katolicka crkva je brzo snimila situaciju i uvidjela velike mogucnosti fasizma te pronasla zajednicki jezik s njime. Jer fasizam je nastao da bi se suprotstavio komunizmu i zatro ga, kako u Italiji, tako i izvan nje. Ubrzo su se pojavili imitatori. U Njemackoj, Nacisticka partija napravila je svoj prvi pokret u katolickoj Bavarskoj uz blagoslov Katolicke crkve. A ona je bla- gosiljala i podrzavala bilo koga i bilo sto, samo ako to moze zaustaviti komunizam. Svi njezini religiozni, politicki i diplomatski napori izmedju dva svjetska rata bili su inspirirani i usredoto- ceni na ovu veliku strategiju.

Njeni motivi za to izgledali su logicni. Komunizam je propovijedao ateizam i totalno nesta- janje organizirane i institucionalizirane religije, odnosno krscanstva. Crkvu nije puno zabri- njavao ateizam komunista, koliko njegovo neprijateljstvo i hajka na bogatstvo, moc i vlast koju su takove religije imale. Katolicka crkva je smatrala da je njeno pravo i duznost uzvratiti udarac i zastititi sebe kao religiju, kao crkvu i kao entitet sa svojim golemim intresima. Za nju kao takvu pravi uzas je bio to, sto je komunizam htio ukinuti privatno vlasnistvo i preraspo- dijeliti bogatstva. A medju prvima na udaru je bilo bas crkveno bogatstvo. To je znacilo, da ce Katolicka crkva u slucaju da komunizam osvoji Evropu, biti lisena svog bogatstva zajedno sa drugim crkvama.

Zato je savez s fasizmom bio prirodan. Cinjenica da se Katolicka crkva vise brinula za svoje zemaljsko blago nego za nebesko, bila je dokazana njenim ponasanjem i aktivnoscu. Te aktivnosti bi bile gotovo nevjerojatne, kad ne bi bile konkretno i dokumentirane. Istina je, iako zvuci apsurdno, da je Katolicka crkva potajno podrzavala boljsevicku revoluciju. Jer, dok su njeni vanjski napori i anti-komunisticka aktivnost bili stvarni i vidljivi, tako su i njene taj- ne aktivnosti spram komunizma bile takodjer stvarne, intenzivne, ali nevidljive. Takva dvo- struka politika sprovodjena godinama istovremeno na svim razinama, bila je rezultat dva temeljna pokretacka motora (sile) koji su ju uvijek vodili u njenom dugom postojanju, a to su: nazasitna glad za crkvenom prevlasti, velicinom i sjajem i isto takva nezasitna glad za ze- maljskim blagom.

S padom carske Rusije i dolaskom ateistickog komunizma ona je vidjela veliku panoramu mogucnosti za sebe. Komunisti su dosljedno svojoj rijeci razvlastili Ortodoksnu crkvu (ruska pravoslavna). Ona se bila identificirala s carizmom i bila je odmah iza krune po moci, ugledu i bogatstvu. Njezino bogatstvo je bilo kolosalno, a parazitizam njenog klera nevjerojatan. Zato je pad carizma doveo do neizbjeznog pada i drzavne crkve.

Za Katolicku crkvu koja je vodila specifican rat protiv Istocne crkve od velike Sizme u 11. stoljecu, pad njenog rivala bila je predobra stvar kad bi bila i istinita. U tom slucaju zlo komu- nizma bi moglo biti prihvaceno, ali naravno uz jednu proviziju, a to je – davanje slobodne ruke Katolickoj crkvi u eliminaciji pravoslavlja u Rusiji! Plan je napravljen i tako se desilo, da je Vatikan istovremeno grmio protiv komunizma s jedne strane, a s druge zapoceo tajno pregovaranje s komunistima. Lenjin i papa su se slozili. Papine komisije predvodjene visokim prelatima bile su poslane u Rusiju pod krinkom humanitarnih misija. U Rimu i drugdje katoli- cki svecenici su ubrzano poducavani ruskoj pravoslavnoj teologiji i liturgiji. Smisljene su grandiozne sheme za preuzimanje Pravoslavne crkve, a narocito njenih golemih imanja i blaga sto je trebalo uslijediti u drugoj fazi pothvata. Bilo kako, Lenjin i njegovi nasljednici upozoreni su na ovu dvolicnu igru Vatikana. Doslo je do poteskoca i konacno je "tajno ljuba- kanje” Kremlj-Vatikan bilo naglo prekinuto 1925.g. Tome je vjerojatno doprinjela i situacija u Italiji.

Musolini je 1922. postao Premijer u Vladi. U pocetku Vatikan ga je hladno primio. Cak je osnovao Katolicku partiju nasuprot fasizmu, kad su tajni pregovori sa Kremljom propali. Ali, ubrzo se Vatikan preusmjerio ka fasizmu i prihvatio ga. Napravljen je tajni dogovor s Muso- linijem – papa ce podrzati fasizam, a on ce se boriti protiv komunizma. Slijedece godine Kato- licka stranka je ukinuta, a njezini clanovi su savjetovani da podrze novi rezim. Vrhunac suradnje pape i Musolinija bio je potpisivanje LATERANSKOG UGOVORA I KONKORDATA 1929. godine. Zaruke Vatikan– Fasizam tako su postale i sluzbeni brak.

Ovaj katolicko-fasisticki savez bio je dogadjaj od krajnje vaznosti za Evropu i Zapad, jer je polozio temelje dvama glavnim smjernicama vatikanske politike: prva je bila identifikacija Katolicke crkve s dva ekstremna utjelovljenja zapadnog desnicarskog konzervatizma – fasizmom i nacizmom, ciji je glavni cilj bio unistenje komunizma; druga je bila ona od najveceg znacaja za buduce dogadjaje i za nasu sadasnju paznju, a to je potpisivanje Late- ranskog Ugovora 1929.g.

Taj Ugovor je bio sluzbeni pecat kraja crkvene teritorijalne drzave koje se ona konacno i sluzbeno odrekla. Kada su Talijani 1870.g. oduzeli papi (Pio IX.) tzv. Papinske Zemlje, on i njegovi nasljednici Leon XIII, Pio X, Benedikt XV, i Pio XI. zatvorili su se unutar vatikanskih zidina u protestu protiv te "kradje” tvrdoglavo odbijajuci izlazak van. (Pio IX. je tvrdio da je zarobljenik, pa se demonstrativno zatvorio u Vatikan).

Sa Lateranskim Ugovorom pape su priznale njihov bivsi teritorij kao sastavni dio Italije. U zamjenu za to trazili su naplatu i – dobili je. Naplata je bila vrlo solidna. Katolicka crkva nikada ne daje "nesto za nista”. Ona je napravila pogodbu po svom arsinu i dobila cvrste i opipljive zemaljske vrijednosti u novcu i drzavnim obveznicama.

Ugovor je sklopljen u veljaci 1929.g. Italija je priznala suverenitet "Svete Stolice” ili drzave Vatikan, koja je zauzimala povrsinu manju od kvadratne milje. Papa je u tom podrucju apso- lutni vladar sa svom ovlascu. Prostrani teritorij kojim je Crkva tokom citavog jednog tisucljeca lose vladala zlouporabljujuci svoju vlast, otimala i pljackala dobra i pustosila, sada je bio reduciran na mikroskopsku drzavicu – grad Vatikan. Inace, Crkva je mireci se sa svojim gubi- tkom trazila svoju "funtu mesa” pokusavajuci dobiti sto vise od ove pogodbe. Fasisticka Itali- ja platila joj je 750 milijuna lira (u ono vrijeme vrlo velik novac) i razlicite postotke u drzavnim obveznicama i papirima.

Prostorno smanjena na najmanju drzavicu na svijetu ova neovisna crkvena teokratska ma- sina ima na stotine milijuna lojalnih drzavljana sirom svijeta, a sto joj daje ogromnu snagu zajedno s kolosalnom financijskom moci koju posjeduje. Iznos koji je primila od svoje domicilne zemlje kao kompenzaciju za izgubljeni teritorij, bio je sjeme buducih milijardi koje ce ona zgrnuti u narednim desetljecima. Ona je cak napustila svoje tradicionalne nacine zgrta-nja blaga ovoga svijeta i savrseno se prilagodila nacinima na koje se to radi u suvremenom drustvu. A to su veliki industrijski i financijski koncerni, trustovi i korporacije.

Godine 1929.-30. bile su velika prekretnica u analima Katolicke crkve. Lateranski Ugovor je znacio kraj jedne ere i pocetak druge. Pocetak novog perioda u kojem ce buduce bogatstvo Crkve nezamislivo nadmasiti ono proslo i to u kratkom vremenu od samo nekoliko desetljeca.

*****

Calendar
«  December 2016  »
SuMoTuWeThFrSa
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2016
    Free website builderuCoz