Tuesday
2024-03-19
8:47 AM
Welcome Guest
RSS
 
My site
Main Registration Login
Jedan primer iz Srpske istorije o uzasnim posledicama kulta licnosti »
Site menu

Our poll
Rate my site
Total of answers: 59

Statistics

Total online: 1
Guests: 1
Users: 0

Login form

Jedan primer iz Srpske istorije o uzasnim posledicama kulta licnosti

http://www.youtube.com/watch?v=tz6sZMCuwJ0

Prvo Nemacki pa onda Engleski spijun. Hm.

''Nikolaj Velimirović je podržao puč 27. marta 1941, jer je bio povezan sa engleskom obaveštajnom službom, zato je, između ostalog, i završio u nemačkom logoru tokom rata.''
Rezultat toga je bilo razbijanje Jugoslavije i Srbije i razaranje Beograda, unistavanje mnogih ljudskih zivota i kulturnog blaga Srbije.


''U Istočnoj Evropi klasifikacija anti-jevrejske ideologije je nešto drugačija. Kao što vidimo neonacisti su među nama, dok je islamskog antisemitizma jako malo. Primera "novog antisemitizma" gotovo da nema, verovatno zbog tradicionalno dobrih odnosa između Srbije i Izraela zadnjih godina (koju nacionalisti čak pokušavaju da uzurpiraju za svoje potrebe), ali i zbog činjenice da kod nas izraelsko -palestinski konflikt ne zauzima značajan javni prostor. Međutim u Srbiji postoji drugi vid antisemitizma, koji je vrlo rasprostranjen u Istočnoj Evropi, naročito u Rusiji. To je mešavina hrišćanskog antisemitizma i ideje o jevrejskoj zaveri koja opstaje kao često latentna dimenzija anti-evropskog, anti-liberalnog, konzervativnog diskursa. Glavni ideolog ove vrste antisemitizma je Nikolaj Velimirović, a njegove ideje promovišu Velimirovićeve apologete u crkvi (Atanasije Jevtić, Amfilohije Radović) i među hrišćanskom desnicom (Obraz, Dveri, Sv Justin Filozof).''

''У књизи „Кроз тамнички прозор“, написаном током заробљеништва у Дахау, за рат оптужују се нехришћанске идеологије Европе, попут: демократије, комунизма, социјализма, атеизма и верске толеранције. У основи ових појава Велимировић види јеврејско деловање:
„То Европа не зна, и у томе је сва очајна судба њена, сва мрачна трагедија њених народа. Она ништа не зна осим оног што јој Жидови пруже као знање. Она ништа не верује осим оног што јој Жидови заповеде да верује. Она не уме ништа да цени као вредност док јој Жидови не поставе свој кантар за меру вредности. Њени најученији синови су безбожници (атеисти), по рецепту Жидова. Њени највећи научници уче да је природа главни бог, и да другог Бога изван природе нема, и Европа то прима. Њени политичари као месечари у заносу говоре о једнакости свих веровања и неверовања. Сва модерна гесла европска саставили су Жиди, који су Христа распели: и демократију, и штрајкове, и социјализам, и атеизам, и толеранцију свих вера, и пацифизам, и свеопшту револуцију, и каптализам, и комунизам. Све су то изуми Жидова, односно оца њихова ђавола. За чуђење је да су се Европејци, потпуно предали Жидовима, тако да жидовском главом мисле, жидовске програме примају, жидовско христоборство усвајају, жидовске лажи као истине примају, жидовска гесла као своја примају, по жидовском путу ходе и жидовским циљевима служе.“

Николај је овај рад написао у заробљеништву и он је објављен у Линцу, у Аустрији, 1985. године.''
Vikipedija


''Адолф Хитлер је 1934. године одликовао Велимировића због његових напора на обнављању немачког војног гробља у Битољу.

Године 1935. Николај Велимировић је одржао предавање у Београду под насловом „Национализам Светог Саве“. У том излагању изнео је тврдњу да су покушаји Адолфа Хитлера о немачкој националној цркви сличне идејама Светог Саве о народној вери и цркви:
„Ипак се мора одати признање садашњем немачком Вођи, који је као прост занатлија и човек из народа увидео да је национализам без вере једна аномалија, један хладан и несигуран механизам. И ево у 20-ом веку он је дошао на идеју Светога Саве, и као лаик подузео је у своме народу онај најважнији посао, који приличи једино светитељу, генију и хероју.“ ''
Vikipedija
Ovde je Nikolaj Velimirovic pokazao vecu plemenitost prema mrtvim Nemcima nego prema zivim Srbima u kasnijim desavanjima. Zanimljivo. Hm.


''Kada Čosić kaže da treba "ujediniti crkvu i državu u brizi za srpski narod", radi se o starom obrascu Nikolaja Velimirovića o odnosu crkve i države. U knjizi Srpsko pitanje iz 1992, Ćosić smatra da treba "optimalno iskoristiti preimućstva zaostalosti" jer su "ona naš početni intelektualni kapital". On smatra da treba "uvideti i imenovati preimućstva civilizacijske zaostalosti, a ona postoje, osobito u sferi ekonomije i urbanizacije. Naša današnja razvojna politika nije ih uvažavala".''

''Crkva ima podršku državnog vrha i vojske. Umesto pastoralne delatnosti Crkve - navodi se u pismu grupe intelektualaca - u javnosti je prisutniji uticaj "paracrkvenih formacija" (izraz je upotrebio vladika Atanasije Rakita), što je potpomognuto delovanjem ... "nikolajevaca" i sličnih, koji ozbiljno ugrožavaju najvrednije tekovine srpske kulture. Za kratko vreme Crkva je osvojila škole, armiju, bolnice i druge institucije. Veronauka je ušla u državne škole na mala vrata, protivno postojećim ustavnim ograničenjima, bez iole ozbiljnijih priprema, kako u odnosu na udžbenike, tako i u odnosu na kadrove. Nije učinjen ni najmanji pokušaj od strane vlasti da se izvrši evaluacija veronauke u školama.''



''Jeziva, fanaticna, raspucinovska figura.''
Milovan Djilas

A sto se tice izgleda pa naravno da tajna drustva biraju osobe sa takvim izgledom (fenotipom) za odredjenu misiju, koji imaju prodorne oci i strasan pogled, jer znaju da kod primitivnog dela naroda to pali veoma dobro, posto po igledu sude i smatraju takve kao da su neki proroci.

Ono sto je Grigorije Raspucin ucinio Rusiji to je Nikolaj Velimirovic ucinio Srbiji.

''U razdoblju smjene ideologija i kolektivnog presvlacenja nacije otac Nikolaj izbio je kao duhovni vladar Srbije, obozavan istim intenzitetom kao i svetovni vladar Milosevic s kraja osamdesetih. A krasio ga je antisemitizam i velicanje Hitlera kao covjeka iz naroda i genija za pospremanje Evrope.''
Marko Kovac

Da ne bude nikakvih nedoumica kod onih koji citaju. Naime, ja ne napadam odredjenog coveka nego sistem koji ga je uzdigao, upotrebio i zlupotrebio i onda ga proglasio za sveca i nametnuo narodu da ga obozava. Jedini posrednik izmedju Boga i ljudi je covek Isus Hristos. Procitajmo sta o tome kaze Pismo:

1. Timotiju 2,5 ''Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus,''


''Ovaj najumniji Srbin je zaista što se tiče duhovnosti među najumnijima, i svojim genijalnim knjigama odusevljava i vaskrsava duse mnogih citatelja. Ali manje je poznato da je on prijevremeno u raj poslao stotine hiljada Srba. Kako? Evo kako! Hitler se podize protiv svih, Azdaja ide da prozidire koga stigne. Evropa se trese. Englezi i Rusi su nespremni.Treba im vreme i žrtva da se njemacka azdaja okomi ne na njih. Zato Cercil placa 500.000 funti pucistima Simovicu i co. u Biogradu, i obaraju kneza Pavla koji je izabrao manje zlo i potpisao Trojni pakt da narod ne strada, a valjda i da se sam domogne vlasti. Nebitno, sada, svakako za narod manje zlo. A Englezi glupe Srbe nagovore na puc, da se sav gnjev pomahnitalog Hilera sruci na nas, i zaista Britanija dobije na vremenu kao i Moskva.

Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob. Usljedilo je bombardovanje Beograda, a nakon toga 9 njemackih vojnika ulazi u grad i osvaja ga bez 1 ispaljenog metka. Gdje je sada hrabrost silna? Dakle Engleska se poigrali sa našim ponosnim identitetom, znali su za to i nahuskali nas a mi nasjeli, pa nas nigdje. Na zalost i patrijarh i Nikolaj su nasjeli na narodni osjecan gadjenja i suprostavljanja nepravdi, ali po koju cijenu? da se Pavelic obraduje pucu od 27.3. i da krene sa istrebljenjem pravoslavnih Srba sirom NDH. Nasta Jasnovac itd... Da je vladika Nikolaj imao vise politcke pameti ne bi ulazio u politiku, i za nas izabrao mucenistvo. Neka sam strada ali ne, on, iako je bio u logoru Dahau nije smjeo da svojim bezumljem politickim ugrozi bebe, djecu, ljude da umiru... Nije on to htio, jednostavno je kao duhovnik imao kratak vid za politikanstvo i nesvjesno je učinio usligu našim neprijatejima, koji nas nakon par god isto bombarduju na Uskrs.

Dakle, greška je bila njega proglasavati za sveca, a nije greška jasenovacke mucenike. Osoba koja je direktno ili indirektno odgovorna za smrt mnogih je zločinac. Nadam se da je kasnije shvatio razmjeru svog promasaja, ne znam da li je šta o tome zapisao, rekao pa da postoji... Simovic i co, su bili placenici i uvijek njima ne oskudjevamo. Nikolaj iako anglofil, nije svakako bio plaxen da svoj narod uvuce u smrt, o tome nema ni govora, ali pogresio je kao sto bi i stolar pravio sladoled, ili cirkusant operisao nekoga kao doktor. On je bio episkop i treba da se ogranicio samo na duhovnu sferu gdje je bio strucnjak nad stucnjacima. Politikanstvo nije bio njegov teren, a kako je imao autoritet u narodu, na zalost i on je bio žrtva zajedno sa nama, engleske podmuklosti.

Da li je grijeh iz neznanja grijeh tj. promasaj? Svakako ovo je bio, fatalan promasaj, ali da li mu se može upisati u grijeh ako nije tako htio? Mislim da je kriv, jer imati tako sirok um na polju duha, a toliko malo osjecaja za realnost politicku, koja je sva prljava i nejsana ipak je odraz njegove naivnosti, bas kao sto je i za Dražu govorio i lijepo a bio je obični Londonski placenik, koga su Englezi kasnije odbacili.''


''Rajko Đurić, predsednik Unije Roma Srbije, tvrdi
Vladika Nikolaj imao romske krvi!
U Nemačkoj, u velikom centru u Badarelsonu, gde se čuvaju dokumenti o svim ljudima koji su deportovani u logore, video sam da je on iz manastira Vojlovice poslat u Dah
au ne samo kao vladika, nego i kao Ciganin
Nije nepoznato da u poznate Rome svetski Romski institut ubraja glumce poput Čarlija Čaplina, Avu Gardner, Jula Brinera, Antonija Banderasa, i sportiste Erika Kantonu, Raula Gonzalesa i Hoze Antonia Rejesa. Da su nešto romske krvi, kako se priča, imali i Pikaso, Servantes i Elvis Prisli, malo ko je verovao, ali i da je Vladika Nikolaj Velimirović ciganske krvi većina ni danas neće poverovati. Međutim, sve ovo tvrdi dr Rajko Đurić, predsednik Unije Roma Srbije koji je sa nekim od njih ovih poznatih ličnosti imao i lične kontakte.

- Sa Jul Brinerom sam i lično bio, jer nam je on otvorio vrata u Ujedinjenim nacijama - počeo je priču dr Đurić.
Nije tajna ni da ciganske krvi imaju Nikola Kubišek, predsednik Brazila, Alfred Zinovec, kancelar Austrije, kao i umetnici Jon Budaj Deleanu, "rumunski Homer", Oto Miler, Džon Banjan, Serž Poljakov..

A kada je počelo odmotavanje klupka vezanog za poreklo vladike Nikolaja, gotovo u jednom dahu je izustio.
- Kao uredniku kulturne rubrike u Politici, svojevremeno mi je, gotovo svakodnevno, dolazio u posetu čuveni Božidar Knežević, koji je bio profesor književnosti i direktor arhiva srpske Akademije koji čuva genealogiju svih istaknutih Srba. Jednog jutra mi je rekao da će mi odati tajnu, koju ja prvi put iznosim u javnost. Pitao me je "je l' vi znate da je Vladika Nikolaj Velimirović Rom"? Ja sam ga samo pogledao i rekao "sve je moguće". Poveo me je u arhiv i pokazao mi dokumenta koja su nesumnjivo svedočila da je to istina - priseća se Đurić. U istinitost tvrdnji da je Vladika Nikolaj poreklom Rom, Đurić se uverio na još jednom papiru.
- Bilo je to u Nemačkoj, u velikom centru u Badarelsonu. Reč je o mestu gde se čuvaju dokumenti o svim ljudima koji su deportovani u logore. Na jednom od takvih papira video sam da je on, zajedno sa patrijarhom, iz manastira Vojlovice, deportovan u koncentracioni logor u Dahau u Nemačkoj. Tamo je potpisano da se Nikolaj Velimirović deportuje u logor ne samo kao vladika, nego i kao Ciganin! To je bio drugi dokument koji je jasno govorio o njegovom romskom poreklu - priča Đurić. Sklapajući mozaik, posle svih ovih saznanja, predsednik Unije Roma Srbije danas kaže da je "iz Vladike Nikolaja taj zov Roma progovorio kroz njegova dela".

- Svi smo, makar čuli, ako ne i pročitali, čuvena "Indijska pisma". Kroz tu, verovatno najbolju njegovu knjigu, zapravo je progovorio taj zov, da tako kažem, Indije i Roma - kaže naš sagovornik.

Ne treba zaboraviti ni na veliki značaj savremene romske muzike u svetu, a posebno na Balkanu. Poznato je i Bregovićevo korišćenje romskih motiva, a i izuzetne interpretacije Šabana Bajramovića, Esme Redžepove ili LJiljane Petrović. Na svetskoj sceni već dugo su popularni "Džipsi kingsi". Neki od pomenutih su i moralna podrška ovoj Uniji koja na predstojećim parlamentarnim izborima želi da iskoristi sve te prednosti i uđe u srpski parlament.
- Svi su oni sa nama. Neki će nam biti i gosti u toku kampanje, a od Gorana Bregovića dobili smo zeleno svetlo da njegovo ime koristimo kad god nam to bude potrebno - priča predsednik Unije i objašnjava da je još dosta uglednih Srba podržalo njihovu inicijativu.

- Sa nama su i otac našeg proslavljenog vaterpoliste Aleksandra Šapića - Miloš, već pomenuti Goran Bregović i mnogi drugi znameniti Srbi ali i Jevreji i predstavnici drugih nacionalnih manjina.
Unija je okupila sve romske intelektualce jer, kako kaže Đurić, "komplekse može da razbija samo onaj čovek koji je postigao nešto u životu", a takvih Roma ima širom sveta, pa i u Srbiji.

- Međutim, oni, nažalost, nemaju mogućnost da se javno iskazuju, a s druge strane postoji nešto što bi se moglo nazvati kompleksom koji se javlja kod mnogih manjinaca. Jevreja, recimo, koji su se jako dugo u svojoj istoriji, iako su bili slavna imena, deklarisali kao pripadnici ovog ili onog naroda. Živi primeri su svuda oko nas, a jedan od nama najbližih je snaja ministra Stojkovića koja je Romkinja iz Prijepolja. Ona je aktivna s nama, novinarka je, ali ona ne želi da bude u javnosti - priča Đurić.''

T. Urošević

Dakle, Nikolaj Velimirovic je bio Romski duhovnik, a ne Srpski.
Zasto ga Srpska Pravoslavna Crkva svojata? To je pitanje na koje ona treba da da odgovor.

http://www.novinar.de/2011/09/03/episkop-nikolaj-velimirovic-o-masonima.html

On kao nije, ali zna ko masoneriju jako dobro poznaje. Hm.

 

 

 Говор Владике Николаја Велимировића на Видовдан 1916. год. у Лондону.

Господо и пријатељи!

Дошао сaм из Србије, из Европске поноћи. Тамо нигде ни зрачка светлости. Сва је светлост побегла са земље на небо и једино нам одозго светли. Па ипак, ми нејаки у свему, сада овако, јаки смо у нади и вери, у скоро свануће дана. Захвалан сам лорду архиепископу, Конкен Бериском, који ми је омогућио да на свети Видовдан, овог лета господњег 1916. године, у овој прекрасној цркви Светог Павла, пред његовим Височанством, краљем Џорџем петим и нај угледнијим Енглезима могу да вам се обратим.
Господо и пријатељи! Цео дан јуче, провео сам разгледајући овај величанствени храм, који је понос Енглеске и Хришћанства. Ја сам видио, да је он саграђен од најскупоценијег материјала, донешеног из разних крајева империје, у којој сунце не залази. Видео сам, да је саграђен од гранита и мермера, које су испирали таласи стотине мора и океана. И да је украшен, златом и драгим камењем, донетим из нај скупоценијих рудника Европе и Азије. И уверио сам се, да се овај храм, с правом убраја, у једно од архитектонских чуда света.
Но, господо и пријатељи! Ја долазим из једне мале земље на Балкану, у којој има један храм, и већи, и лепши, и вреднији, и светији, од овог храма. Тај храм, се налази у српском граду Нишу, и зове се ЋЕЛЕ КУЛА. Тај храм, је сазидан од лобања и костију мог народа. Народа који пет векова стоји, као стамена брана Азијатском мору, на јужној капији Европе. А кад би све, лобање и кости, биле узидане, могао би се, подићи храм, триста метара висок, толико широк, и дугачак, и сваки Србин, би данас, могао подићи руку и показати. Ово је глава, мога деде, мога оца, мога брата, мога комшије, мога пријатеља, кума. Пет векова, Србија лобањама и костима својим, брани Европу, да би она живела срећно. Ми смо тупили, нашим костима, Турске сабље, и обарали дивље хорде, које су срљале као планински вихор на Европу. И то, не за једну деценију, нити за једно столеће, него за сва она столећа, која леже између Рафаела и Ширера. За сва она, бела и црвена столећа, у којима је Европа, вршила реформацију вере, реформацију науке, реформацију политике, реформацију рада, реформацију целокупног живота. Речју. Када је Европа, вршила смело кориговање, и Богова, и људи из прошлости, и када је пролазила кроз једно чистилиште, телесно и духовно.
Ми смо, као стрпљиви робови, ми смо се клали са непријатељима њеним, бранећи улаз у то чистилиште. И другом речју. Док је Европа, постајала Европом, ми смо били ограда њена, жива и непробојна ограда, дивље трње око питоме руже. На Видовдан, 1389. године, Српски кнез Лазар, са својом храбром војском, стао је на Косову Пољу, на браник Хришћанске Европе, и дао живот, за одбрану Хришћанске културе. У то време, Срба је било колико и вас Енглеза. Данас их је, десет пута мање.
Где су? Изгинули, бранећи Европу.
Сада је време, да Европа Србији врати тај дуг.


''Кнез Павле је 1. јуна 1939. посетио Берлин, због чега је Хитлер приредио војну параду да остави утисак на Павла. Када је избио Други светски рат, Југославија је прогласила своју независност.[4] Кнез Павле је од самог преузимања одговорности за Краљевину чинио све што је било у његовој моћи да Југославија не буде увучена у рат. То је било супротно интересима политике Велике Британије на Балкану.

У време када се одлучивало о судбини земље, кнез је имао само два избора: да прихвати предлог Адолфа Хитлера за приступање Тројном пакту, или да му се супротстави са ослабљеном армијом. Његова влада и Крунски савет одлучили су се за прву варијанту. Југословенска влада је 25. марта у Бечу потписала приступање Тројном пакт. Прва нота је обавезивала силе Осовине да поштују територијални интегритет и суверенитет Југославије. У другој ноти силе Осовине су обећале да неће тражити од Југославије било какву војну помоћ, а у трећој су обећали да неће тражити од Југославије дозволу да превоз своје војске преко југословенске територије током рата.[5] Приступање Тројном пакту је изазвало бурна негодовања у земљи, војни удар и преузимање власти од краља Петра II, малолетног сина краља Александра.[6] Слабо наоружана и још горе припремљена за рат против неупоредиво јачег непријатеља, Југославија је била окупирана за само једанаест дана.''
Vikipedija


 

Zašto bi nas neko vukao za nos?

Dositej ObradovicEvo šta prostota i sujeverje viče: „Tako su naši stari činili, tako hoćemo i mi!“

No, naši su stari zbog mnogih kojekakvih stvari posle ljuto postradali: je li, dakle, pravo i pametno da i mi u njima ostajemo i stradamo? Nipošto!

Kad bi ljudi uvek isti ostajali, nikada nijedan narod ne bi se poboljšao ni prosvetio. Razumni idu sve nabolje, a nerazumni ili ostaju kako su bili, ili (što je verovatnije), ako se ne poboljšavaju, a oni idu sve na gore. Celo društvo, i svak ponaosob, kad se ne upravlja po zdravom razumu i mudrim savetima, po nuždi se mora zlopatiti i propadati. Mi smo ljudi slični pticama koje se uvek u istim mrežama hvataju, i opet neće da se čuvaju. Od istih pogrešaka od kojih su naši stari stradali, i mi smo mnogo puta zbog njih zlopatili, i opet nećemo da ih se čuvamo.

Čovek rođen slep smeje se kad čuje da se oni što vide tolikim mnogobrojnim i različitim bojama i cvetovima čude i dive, o kojima on, siromah, nikakova pojma nije kadar imati. Takav nije podsmeha nego sažaljenja dostojan; ali, koji bi mogli što poznati, a zbog uporstva i visokoumlja neće, oni su dostojni poruge i osude. Štaviše kad neko oseća u sebi da mu bilo šta nije jasno i poznato, a o tome nešto tvrdi samo zato što su i drugi to tvrdili, o tome se inati i viče i kaže da on ne mari niti hoće što drugo da čuje ni da zna – ovo je najposlednji stepen nerazumnosti i bezduhovnosti, koji nimalo čoveku ne priliči. Kad čovek hoće da je zao, gori je od zvera, a kad hoće da je glup, gluplji je od samog magareta. Evo uzroka zašto prosvećen čovek ono što misli i veruje rečima dokazuje, a glupi i divlji varvarin potvrđuje svoje mudrovanje i veru silom i oružjem. Svesilni i svemogući Bog ne tera nikog silom da u njega veruje; ko hoće da ne vidi to uvek može – i kad je Sunce nasred neba neka veže svoje oči. Spasitelj naš, nebesku i presvetu nauku dajući evo kako je nalaže: „Ko ima uši da može čuti, neka čuje!“ Ovde nema sile ni naterivanja. Kad god se dokaz podupire s proklinjanjem i anatemama ili što je još opačnije sa sabljom po vratu, to se već vidi šta je. …

Zašto da ne poznadu da u svetkovanju tolikih svetaca ni jedna dlaka pravoslavlja ne stoji? Zašto da im se ne kaže da su ove stvari izmišljene šest i sedam stotina godina posle Spasitelja Hrista i apostola? …

Ljudi smo razumni, umom i razumom od Boga obdareni, a pri tome imamo u rukama Jevandjelje Hristovo i apostolske nauke: zašto je dakle potrebno da nas drugi vuku za nos? …

Sad, kada veliki broj ljudi neke lažne stvari za istinite poštuje, ako se ko nađe da te stvari kao lažne izobličava, takav mora biti zlo gledan, i smatra se za nevernika. Za ovakve stvari su svi apostoli, i sam Hristos, gonjeni i ubijeni bili. Kad su Grci i Latini od Hristovih apostola primili hrišćanski zakon, onda nije bilo ni časnoga drveta, ni ikona, ni svetih telesa, ni moštiju, ni kostiju, ni kanona, ni irmosa, ni tropara nikakva… Za sve to blaženi i sveti apostoli ni reči ni slova niti su znali niti mislili. A naši slavenski narodi primili hrišćanstvo neki od Grka, a neki od Latina. No kad? Na devet stotina godina posle apostola. Sad neka mi kaže ko zna šta se nije moglo za devet stotina godina izumeti i natrpati?

 

Dositej Obradović, „Život i priključenija“

''„Pravo veliš! I kod nas u Greciji nahodi se pravdoljubivih episkopa i sveštenika koji uzdišu i žale se na zloupotrebljenija koja bivaju; a naipače zli i naopaki običaji da kaluđeri nose po varoši, po seli, po kuća i po patari pune sandučiće kostiju ručni, nožni, leđni i svega tela, a naipače množestvo zuba. Bog ih višnji znao čiji li su, kakvi li su! Kažu da su toga i toga sveca kosti i zubi; prinuždavaju lcelivaju i da milostinju na njih daju.''
D. Obradović, Izabrani spisi, str. 142-143. Naglasak moj.   



https://www.youtube.com/watch?v=WalokMqhe0M

Calendar
«  March 2024  »
SuMoTuWeThFrSa
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Site friends
  • Create your own site


  • Copyright MyCorp © 2024
    Free website builderuCoz